DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 20 <-- 20 --> PDF |
pasivnijih dijelova naše države svo djelovanje šumara jako isprepieteno mnogim socijalnim motivima i hercegovački šumar mora biti isto toliko dobar poznavalac socijalnih prilika kraja u kome djeluje, kao što mora poznavati svoju struku. Vidit ćemo kasnije, da hercegovački šumar na mnogim mjestima skoro izlazi iz domena svog stručnog rada i prelazi! na djelovanje na socijalno-kulturnom polju. S mog bi mu se gledišta to moglo upisati samo u zaslugu. Jer, raditi oslonom na svoju struku a u intencijama narodnih potreba, to je pravo shvaćeni poziv, koji mora donijeti koristi i narodu i državi. Nitko se nije tako isprepleo sa potrebama najširih slojeva — kod nas seljaka — kao mi šumari Drvo, paša, stoka, to su elementi, koji igraju najznačajniju ulogu kad našeg seljaka uopće, a kod hercegovačkog seljaka-stočara najviše. Ti su elementi direktno ili indirektno u rukama šumara. Zato je njihova uloga često puta toliko teška i odgovorna. Kako dakle ti socijalni faktori utiču na pošumljavanje na kršu? Hercegovački seljak, pretežno stočar sa vrlo oskudnim mogućnostima ishrane za sebe i svoju stoku, u kojoj gleda osnov svog opstanka, sa vrlo primitivnim načiiom vođenja svoje privrede svodi sve svoje ekonomske momente na to, da li mu nešto ide u korist stoke i poljoprivrede — koja je opet uvjetovana stočnim radom i gnojivom —i ili mu to privremeno odnosno trajno skučuje mogućnosti ekonomisanja na način njemu svojstven. S te tačke gledišta hercegovački seljak u mnogim krajevima u principu mrzi pošumljavanje i nastoji ga omesti, jer kulture donose zabranu paše, a time i ograničenje površine za ispašu. To je plitka računica, ali hercegov, seljak sa svojim minimalnim mogućnostima opstanka često zbilja i ne može drugačije računati. Za svoju brojnu zadrugu ima svega 2—3 ha zemlje i to pretežno krševitog malo plodnog tla, pa ne može računati s ispašom po svom zemljištu ili s pićom, kojom bi stoku preko zime ishranio. Ako već i ne prave smetnje pošumljavanju, onda sigurno izlazi sa zahtjevom, da se pošumljuje sa lišćarima. Seljaku se najprije duže vremena zabranjuje paša na pošumljenoj površini, a onda mora decenijama čekati, da na koncu uzmogne usjeci koju gredu i .to takih dimenzija, koje on za svoje zgrade rijetko treba. Svi ostali plodovi take šume otpadaju. — Tako rezonuje hercegovački seljak, ako je u pitanju rad s četinjarima. Lisnate mu šume naprotiv pružaju razne plodove za stoku i Sortimente za domaćinstvo a što je najvažnije, brzo . Bez ikakvih mogućnosti, da stoku izdrži preko zime sijenom, hercegovački seljak računa skoro stopostotno sa kresanjem lisnika, a nekada u glavnim godinama i drugim zimama i sa brstom (ishrana pupovima). Računa sa prućem, koljem, motkama za vinograd i duhan i t. d. Lišćari mu daju i bolji i praktičniji tehničku materijal za njegove zgrade. To su razlozi, radi kojih hercegovački seljak voli; lišćare, a mrzi četinjare i ometa rad s njima. Poznato mi je, da su seljaci u tomislavgradskom srezu preko noći potpuno sasjekli! jednu vrlo uspjelu kulturu četinjara. Prema tome treba dobro razmisliti, kojim se metodama i kojim tempom mora ići napred kod unapređenja naše privrede i našeg sela. Mišljenja sam, da je moguće voditi računa i o budućim ciljevima pošumljavanja i o mogućnostima i zaostalosti našeg sela u prosvjetnom i ekonomskom pogledu. To je taj socijalni faktor, koji je potrebno sračunati i poznavati radi uspješnijeg rada na kršu. Porastom će općeg blagostanja postepeno njegov upliv 490 |