DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 18 <-- 18 --> PDF |
novaca. Ne može se reći, da hercegovački šumari ne nastoje da pokriju krš isto kao i oni sa Primorja; nadam se, da im se ne može odreći ni smisao za te poslove. Postoje dakle drugi razlozi, koji tu odlučuju. Klimatski i edafski su najvažniji, kako je već rečeno. Klimatske prilike u Hercegovini i na Primorju nisu u velikom mjerilu tako različne, ali! za pitanje uspjeha u pošumljavanju na kršu postoji jedna razlika, koja ima presudan upliv, a to je vlažnost u zraku. To je, mislim, i najvažniji razlog, da se na hercegovačkom kršu ne postižu isti rezultati kao na primorskom i kada se najsavjesnije primjene iste metode rada i sva isprobana iskustva sa Primorja. Vlaga je u zraku, naročito relativna, neobično važan faktor, koji se ne smije izgubiti iz vida pri radu na kršu, osobito pri odabiranju vrste. U sezoni se najvećih ljetnih žega njen nedostatak najviše osjeti. Ispitati, do koje mjere ide njen uticaj na pojedine vrste s kojima se radi na kršu, to je najteži praktični zadatak hercegovačkog šumara. To je i osnov problema hercegovačkog krša, jer o tom klimatskom faktoru ovise mnogi drugi elementi u zraku i tlu, s kojima se mora računati prii pošumljavanju. Ne samo makroklimatski uticaji, medu kojima treba spomenuti poznatu suhu, silovitu buru neobično velike godišnje amplitude, nego i tlo kao rezultat tih upliva ima na hercegovačkom kršu svoje gore odlike, nego primorski. Jasno je, da je sterilnost hercegovačkog krša radi toga veća. Ako i gore iznesene uplive hercegovački šumar savlada na jednom mjestu jednom vrstom, koja pokaže vrlo dobre rezultate, često ne može iste rezultate postići na mjestima, koja inače nisu mnogo udaljena od mjesta na kome je pokazan uspjeh. Iskustvo je pokazalo, da treba voditi mnogo računa o ekspoziciji, o mikroklimatskim faktorima, čiji se uticaj pokazuje katkada na kršu kao vrlo značajan i presudan. Drukčije se nedaju ni objasniti neuspjesi kojeg šumara na jednom mjestu, dok je radeći s istom ozbiljnošću, uz jednake metode rada i sa istom vrstom na drugom mjestu postigao dobre ili odlične rezultate. Kratko su izneseni momenti koje mora uočiti hercegovački šumar. I dok se može reći, da se relativno uspješno pošumljuje krš našeg Primorja, još uvijek stoji otvoren problem hercegovačkog krša. Naši mladi hercegovački šumari uvidili su, da se mogu donekle koristiti iskustvima sa primorskog krša, ali ih ne mogu u potpunosti primjenjivati na svoje područje rada. Prije svega u svojim shvatanjima došli su do saznanja, da ne treba svuda i bezuvjetno pri pošumljavanju krša favorizirati! četilnjaste vrste, koje se i danas na Primorju najviše naglašavaju. Lišćari (crni jasen, crni grab) dali su odlične rezultate na mnogim mjestima i mladi ih hercegovački šumari pretpostavljaju četinjarima. Prema izvjesnim shvatanjima naročito je dobro, što je danas na hercegovačkom kršu odbačen čempres, kojii je dosada koštao stotine hiljada, a rezultati su minimalni ili nikakvi. Uopće je jedno vrijeme bila skoro manija pošumljavanje sa čempresom. Šumarovi su radovi na kršu najteži, pionirski radovi i prema tome zahtjevi glede njegovih uspjeha ne smiju biti maksimalistički. Ne smije se očekivati, da će njegov rad donijeti odmah visoku šumu; ne smije, po mom mišljenju, ni; otpočeti! rad sa onim drvnim vrstama, koje će u budućnosti tvoriti glavnu sastojinu. Hoću da naglasim, da je u radu na kršu potrebno ići! u etapama. Iznaći vrstu koja će uspješno ispuniti ulogu privremene sastojine —i pionira — i kasnije dati mjesta onoj vrsti i sastojim za kojom se ide. Radi toga treba u početku 488 |