DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 17 <-- 17 --> PDF |
je bio pojednačio i; gledanje na probleme, zahtjeve i potrebe tih pokrajina. Kolikogod vrjiedilo uvjerenje, da Bosna i Hercegovina čine cjelinu po mnogim pitanjima, sa šumarskog ih gledišta treba posmatrati kao dva područja, koja istina imaju dosta sličnosti, ali još više posebnh odlika i problema. U mnogim osobinama šumarskog značaja Hercegovina je bliža Dalmaciji ili Crnoj gori, a negdje je i istovjetna s njima. Mi, koji živimo i radimo u Hercegovini, osjećamo dužnost i potrebu da podvučemo tu specifičnost Hercegovine sa šumarskog gledišta. To je potrebno radi boljitka same Hercegovine i radi općeg našeg napretka. Jer, ako se pogrešno postavimo pred dane probleme t. j . ako ih ne vidimo u svemu tačno, primijenićemo pogrešne metode rada, donijećemo krive zaključke i upotrebiti neodgovarajuće mjere za njihovo rješavanje. Jasno je, kakve mogu biti posljedice. Držim, da gledam na Hercegovinu šumarski ispravno i pokušaću da s tog gledišta ukratko izložim glavne njene probleme. II. Šumarstvo Hercegovine i problem krša, to su kao sinonimi za sve šumare. Slažem se potpuno s tim, da pitanje krša treba istaviti kao najveći i najteži problem hercegovačkog šumara. Problemi s krša, općenito uzeto, bili najteži i prijašnjim i današnjim šumarima kao i šumarskim naučnjacima. Istraživanja su i iskustva na kršu svaki dan bogatija, ali moramo priznati, da i danas to pitanje ostavlja u sebi mnogo nejasnih i neriješenih mjesta. To je i razumljivo, jer je istovremeno potrebno studirati mnoge faktore, koji na kršu imaju jednako važan ili približno, jednak upliv na uspjeh pošumljavanja krša i goleti. U pitanju su prerazni faktori biološki, pedološki, meteorološki, socijalni i ostali. Najviše je studiran primorski krš i najbogatija su iskustva s Primorja. Hercegovačkim se je kršem ozbiljno bavilo malo šumara, a još manje šumarskih naučnjaka. Najveća je šteta, što su mnoga stečena iskustva propala. Ostala su neprimjenjena i nezapisana. Postoji tendencija, da se po iskustvima sa primorskog krša u svemu rješavaju i pitanja hercegovačkog krša. Ima zajedničkih odlika svojstvenih i primorskom i hercegovačkom kršu, i u tim pitanjima je moguće postupati podjednako. Ali mnogi sitni uplivil, negdje još dovoljno i ne ispitani, često dovode u pitanje uspjehe rada u Hercegovačkom kršu, u koliko se u svemu primjenjuju samo iskustva sa Primorja. Najpresudniji su tu klimatski i edafski faktori; ovi poslednji su u funkcionalnoj zavisnosti od prvih. Upravo radi tih faktora proizlaze nevjerovatno različni rezultati pošumljavanja krša u Primorju i Hercegovini, uz inače iste uvjete rada, ako se iskustva sa Primorja bez ikakvih podešavanja primjenjuju na često sterilni hercegovački krš. Odabrati pravu vrstu, kojom će se vršiti pošumljavanje i opredijeliti se za metodu rada, to su dva najvažnija momenta kod pošumljavanja uopće a na kršu pogotovo. Na primorskom kršu uhvatile su korjena nekolike vrste, u glavnom četinjari. Pinus maritima, pinea, nigra, cupressus sempervirens su se na mnogim područjima primorskog krša pokazali kao vrste koje manje-više dobro uspijevaju. Metode rada su bile različne i manje su važne. U radu na pošumljavanju primorskog krša mnogo manje se praktično spominju lišćari. Pored puta Posušje-Imotski-Splitdalje Split-Sinj imao sam prilike da vidim mnoge uspjele kulture crnog bora, čempresa i primorskog bora. U Hercegovini nema tako uspjelih kultura. Medu najuspjelije spada svakako kultura čempresa sa nešto pomiješanog alepskog i crnog bora na brdu Hum iznad Mostara. Trebalo je 40 i više godina najvećih napora, dok se je podigla, a koštala je mnogo 487 |