DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 16 <-- 16 --> PDF |
ZUSAMMENFASSUNG. Der Verfasser bringt einen allgemeinen Überblick über die photogrammetrischen Messverfahren sowie über die heutigen Aussichten der Photogrammetrie im Dienst der Forstwirtschaft. Das Thema ist nach den Leitsätzen der von Prof. Dr. Röhrl (Tharandt) und Dr. Bujakowski im Zeissinstitut zu Jena abgehaltenen Vorträgen (Juli 1939) be arbeitet. Die Grundgedanken sind folgende: Das Flugbild hat für die Forsteinrichtung kroatischer Länder viel grössere praktische Bedeutung als in Deutschland. Schon der aus entzerrten Senkrechtaufnahmen gewonnene Luftbildplan ersetzt in ebenem Gelände eine Forstkarte und gibt darüber zahlreiche Einzeilheiten. Weitere Auswertungsmoglichkeiten gibt die stereoskopische Betrachtung, welche in der Kombination mit einfachen Zeichen- und Messgeräten ´bereits die kartographische Darstellung des Geländes und die rechnerische Ermittlung der dreidimensionalen Koordinaten gestattet. Die vielseitigste Auswertungsmöglichkeit aber erhält die Luftaufnahme bei Anwendung der modernen Präzisionsauswertmaschinen (Stereoiplanigraph). Sie ermöglichen die Herstellung topographischer Karten mit Höhenschichtenlinien beliebigen Masstabs und von grosser Genauigkeit. Die Bildmessung und ihre Anwendung in der Forstwirtschaft ermöglichen die automatische Flächenermittlung und die Erhebung wichtigerer taxatorischer Grössen wie Hiolzartenmischung, Stammzahlen, Bestandes- und Einzelhöhen, Schlussgrade und Vorratsermittlung. Zu diesem Zwecke beschreibt der Verfasser die einzelnen in der kroatischen forstlichen Literatur bisher unbekannten Ermittlungsverfahren. Spezielle Auswertungsmöglichkeiten bietet die Photogrammetrie in den Arbeiten zur Projektierung von Transportanlagen, Wildbachverbauungen und Entwässerungen sowie auch zur Trennung von Wald- und Feldwirtschaft. Überall zeigt sie bedeutende Vorzüge wie Wirstchaftlichkeit, Schnelligkeit, vielseitige Auswertbarkeit und Kontrollfähigkeit. Ing. FAZLIJA ALIKALFIĆ (Mostar): ŠUMARSKI PROBLEMI HERCEGOVINE (LES PROBLEMES FOREST1ERES DE LA HERZEGOVINE) I. Još uvijek vlada uvjerenje, da Bosna i Hercegovina pretstavljaju pokrajine, na koje se u svakom pogledu može jednako nazir atil Mišljenja sam, da je ta okolnost posljedica njihove zajedničke sudbine u prošlosti i taj okvir zajedničke sudbine i zajedničkog državnog života potpuno e) Rebel : Das Flugbild im Dienste der Forsteinrichtung, Bericht über die 21 HauptversuCih. des Deutschen Forstvereines in Bamberg 1924, f) We is k er: Stand und Entwicklungsmöglichkeiten der forstlichen Luftbildauswertung (Allg. Forst- und Jagdzeitung, 103 — 1927), g) Hugershoff : Gegenwärtiger Stand und Aussichten der Photogrammetrie als Hilfsmittel der Forstvermessung und Porsttaxation (Bildmessung und Luftbildwesen, 8 — 1933), h) Müller : Stereophotogrammetrische Messungen am Bestand, Tharandt 1931. 486 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 17 <-- 17 --> PDF |
je bio pojednačio i; gledanje na probleme, zahtjeve i potrebe tih pokrajina. Kolikogod vrjiedilo uvjerenje, da Bosna i Hercegovina čine cjelinu po mnogim pitanjima, sa šumarskog ih gledišta treba posmatrati kao dva područja, koja istina imaju dosta sličnosti, ali još više posebnh odlika i problema. U mnogim osobinama šumarskog značaja Hercegovina je bliža Dalmaciji ili Crnoj gori, a negdje je i istovjetna s njima. Mi, koji živimo i radimo u Hercegovini, osjećamo dužnost i potrebu da podvučemo tu specifičnost Hercegovine sa šumarskog gledišta. To je potrebno radi boljitka same Hercegovine i radi općeg našeg napretka. Jer, ako se pogrešno postavimo pred dane probleme t. j . ako ih ne vidimo u svemu tačno, primijenićemo pogrešne metode rada, donijećemo krive zaključke i upotrebiti neodgovarajuće mjere za njihovo rješavanje. Jasno je, kakve mogu biti posljedice. Držim, da gledam na Hercegovinu šumarski ispravno i pokušaću da s tog gledišta ukratko izložim glavne njene probleme. II. Šumarstvo Hercegovine i problem krša, to su kao sinonimi za sve šumare. Slažem se potpuno s tim, da pitanje krša treba istaviti kao najveći i najteži problem hercegovačkog šumara. Problemi s krša, općenito uzeto, bili najteži i prijašnjim i današnjim šumarima kao i šumarskim naučnjacima. Istraživanja su i iskustva na kršu svaki dan bogatija, ali moramo priznati, da i danas to pitanje ostavlja u sebi mnogo nejasnih i neriješenih mjesta. To je i razumljivo, jer je istovremeno potrebno studirati mnoge faktore, koji na kršu imaju jednako važan ili približno, jednak upliv na uspjeh pošumljavanja krša i goleti. U pitanju su prerazni faktori biološki, pedološki, meteorološki, socijalni i ostali. Najviše je studiran primorski krš i najbogatija su iskustva s Primorja. Hercegovačkim se je kršem ozbiljno bavilo malo šumara, a još manje šumarskih naučnjaka. Najveća je šteta, što su mnoga stečena iskustva propala. Ostala su neprimjenjena i nezapisana. Postoji tendencija, da se po iskustvima sa primorskog krša u svemu rješavaju i pitanja hercegovačkog krša. Ima zajedničkih odlika svojstvenih i primorskom i hercegovačkom kršu, i u tim pitanjima je moguće postupati podjednako. Ali mnogi sitni uplivil, negdje još dovoljno i ne ispitani, često dovode u pitanje uspjehe rada u Hercegovačkom kršu, u koliko se u svemu primjenjuju samo iskustva sa Primorja. Najpresudniji su tu klimatski i edafski faktori; ovi poslednji su u funkcionalnoj zavisnosti od prvih. Upravo radi tih faktora proizlaze nevjerovatno različni rezultati pošumljavanja krša u Primorju i Hercegovini, uz inače iste uvjete rada, ako se iskustva sa Primorja bez ikakvih podešavanja primjenjuju na često sterilni hercegovački krš. Odabrati pravu vrstu, kojom će se vršiti pošumljavanje i opredijeliti se za metodu rada, to su dva najvažnija momenta kod pošumljavanja uopće a na kršu pogotovo. Na primorskom kršu uhvatile su korjena nekolike vrste, u glavnom četinjari. Pinus maritima, pinea, nigra, cupressus sempervirens su se na mnogim područjima primorskog krša pokazali kao vrste koje manje-više dobro uspijevaju. Metode rada su bile različne i manje su važne. U radu na pošumljavanju primorskog krša mnogo manje se praktično spominju lišćari. Pored puta Posušje-Imotski-Splitdalje Split-Sinj imao sam prilike da vidim mnoge uspjele kulture crnog bora, čempresa i primorskog bora. U Hercegovini nema tako uspjelih kultura. Medu najuspjelije spada svakako kultura čempresa sa nešto pomiješanog alepskog i crnog bora na brdu Hum iznad Mostara. Trebalo je 40 i više godina najvećih napora, dok se je podigla, a koštala je mnogo 487 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 18 <-- 18 --> PDF |
novaca. Ne može se reći, da hercegovački šumari ne nastoje da pokriju krš isto kao i oni sa Primorja; nadam se, da im se ne može odreći ni smisao za te poslove. Postoje dakle drugi razlozi, koji tu odlučuju. Klimatski i edafski su najvažniji, kako je već rečeno. Klimatske prilike u Hercegovini i na Primorju nisu u velikom mjerilu tako različne, ali! za pitanje uspjeha u pošumljavanju na kršu postoji jedna razlika, koja ima presudan upliv, a to je vlažnost u zraku. To je, mislim, i najvažniji razlog, da se na hercegovačkom kršu ne postižu isti rezultati kao na primorskom i kada se najsavjesnije primjene iste metode rada i sva isprobana iskustva sa Primorja. Vlaga je u zraku, naročito relativna, neobično važan faktor, koji se ne smije izgubiti iz vida pri radu na kršu, osobito pri odabiranju vrste. U sezoni se najvećih ljetnih žega njen nedostatak najviše osjeti. Ispitati, do koje mjere ide njen uticaj na pojedine vrste s kojima se radi na kršu, to je najteži praktični zadatak hercegovačkog šumara. To je i osnov problema hercegovačkog krša, jer o tom klimatskom faktoru ovise mnogi drugi elementi u zraku i tlu, s kojima se mora računati prii pošumljavanju. Ne samo makroklimatski uticaji, medu kojima treba spomenuti poznatu suhu, silovitu buru neobično velike godišnje amplitude, nego i tlo kao rezultat tih upliva ima na hercegovačkom kršu svoje gore odlike, nego primorski. Jasno je, da je sterilnost hercegovačkog krša radi toga veća. Ako i gore iznesene uplive hercegovački šumar savlada na jednom mjestu jednom vrstom, koja pokaže vrlo dobre rezultate, često ne može iste rezultate postići na mjestima, koja inače nisu mnogo udaljena od mjesta na kome je pokazan uspjeh. Iskustvo je pokazalo, da treba voditi mnogo računa o ekspoziciji, o mikroklimatskim faktorima, čiji se uticaj pokazuje katkada na kršu kao vrlo značajan i presudan. Drukčije se nedaju ni objasniti neuspjesi kojeg šumara na jednom mjestu, dok je radeći s istom ozbiljnošću, uz jednake metode rada i sa istom vrstom na drugom mjestu postigao dobre ili odlične rezultate. Kratko su izneseni momenti koje mora uočiti hercegovački šumar. I dok se može reći, da se relativno uspješno pošumljuje krš našeg Primorja, još uvijek stoji otvoren problem hercegovačkog krša. Naši mladi hercegovački šumari uvidili su, da se mogu donekle koristiti iskustvima sa primorskog krša, ali ih ne mogu u potpunosti primjenjivati na svoje područje rada. Prije svega u svojim shvatanjima došli su do saznanja, da ne treba svuda i bezuvjetno pri pošumljavanju krša favorizirati! četilnjaste vrste, koje se i danas na Primorju najviše naglašavaju. Lišćari (crni jasen, crni grab) dali su odlične rezultate na mnogim mjestima i mladi ih hercegovački šumari pretpostavljaju četinjarima. Prema izvjesnim shvatanjima naročito je dobro, što je danas na hercegovačkom kršu odbačen čempres, kojii je dosada koštao stotine hiljada, a rezultati su minimalni ili nikakvi. Uopće je jedno vrijeme bila skoro manija pošumljavanje sa čempresom. Šumarovi su radovi na kršu najteži, pionirski radovi i prema tome zahtjevi glede njegovih uspjeha ne smiju biti maksimalistički. Ne smije se očekivati, da će njegov rad donijeti odmah visoku šumu; ne smije, po mom mišljenju, ni; otpočeti! rad sa onim drvnim vrstama, koje će u budućnosti tvoriti glavnu sastojinu. Hoću da naglasim, da je u radu na kršu potrebno ići! u etapama. Iznaći vrstu koja će uspješno ispuniti ulogu privremene sastojine —i pionira — i kasnije dati mjesta onoj vrsti i sastojim za kojom se ide. Radi toga treba u početku 488 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 19 <-- 19 --> PDF |
odabrati onu vrstu drveta, koja — odoljevajući inače teškim uvjetima rasta na kršu — ima sposobnost jače pretvorbe supstrata na kome raste u tlo pogodnije za vrste većih terestričkih zahtjeva. Vrlo je važno naći vrstu, koja svojom krošnjom i! habitusom što više i što brže zaklanja^ tlo i brani! direktnu insolaciju. Poznato mi je iz vlastitog iskustva, da Česi u slične »pionirske« svrhe mnogo upotrebljavaju brezu i pinus banksüana, koje vrste svojim brzim rastom odmah s početka te širokom krošnjom i ranim sjemenjem savršeno ispunjaju svoju privremenu ulogu. S ovog gledišta je čempres svojim habitusom i minimalnom sjenom radi svoje piramidalne forme potpuno nepogodan. Osim toga je u mladosti dosta osjetljiv prema sušnim periodima najmanje relativne vlažnosti, te je i radi toga na hercegovačkom kršu nepoželjan. Ni ostale se conifere nisu bolje pokazale. Relativno su se najbolji rezultati postigli sa juniperusima, i austrijskim varijetetom crnog bora. Ako bi se primijenila gornja metoda rada na kršu t. j . metoda barem dviju etapa, onda bi u prvoj etapi bezuvjetno trebalo upotrebiti liščare i to poglavito grmlje. I zbilja vidio sam neobično uspjele radove na kršu, gdje su pretežno zastupljeni cytisus laburnum, colutea arborescens, punica granatum i t. d. Mnogi šumari ne bi izvjesne vrste, koje na kršu vrše odlične pionirske uloge, ni ubrojili u šumarske vrste, kao što su prunusi, amygdalusi, ficusi i slično. A to su zapravo one vrste, koje imaju da slome surovost krša. Tek bi pod njihovom zaštitom i u njihovoj sjeni — podsadnjom ili podsijavanjem — rasle one vrste, koje bi poslije činile glavnu sastojinu. Rad je na hercegovačkom kršu posljednjih 20 godina bio stalno u znaku najobičnije primjene iskustava sa primorskog krša. I prema tome tko je rukovodio radovima, dolazila je više do izražaja ova ili ona vrsta, ponajčešće čempres, čije smo nedostatke ranije iznijeli. Radilo se, trošilo i padalo ponovno u iste greške. Mnogi nisu imali u vidu različne uvjete primorskog i! hercegovačkog krša, niti uplive mikroklime i sadili su bez obzira na različite prilike jednu te istu vrstu na razna mjesta. Da se ne bi dalje padalo u istu grešku, Šumska je uprava u Mostaru sa sreskim šumarskim referentom osnovala probna polja, u kojima se vrše masovna ispitivanja. Oko 30 raznih vrsta drveća i grmlja, četinjara i lišćara, posađeno je na raznim mjestima, na jednako velikim površinama i po istim radnim metodama. Jedan je dio sadnica donesen iz stalnih rasadnika, a jedan je dio odgojen na samom kršu u malim rasadnicima, gdje su sadnice u glavnom imale već u rasadnicima da izdrže mnoge nedaće krša. Tek je početo i! ne može se još govoriti o sigurnim rezultatima, ali se već danas pokazalo na pr., da jedna te ista vrsta vrlo različito reagira na različite sunčane ekspozicije. To je jedan dokaz više u prilog našem tvrđenju, da kolikogod ima pravila za rad na kršu, da ima toliko i iznimaka, s kojima unapred treba računati, ako hoćemo da se opredijelimo za ovu ili onu vrstu ili metodu. Mišljenja sam, da bi ovaka ogledna polja trebalo osnovati što češće kod svih šum. uprava i šum. referenata, koji rade na kršu. Jer, bolje je plaćati sitne oglede, koji će dovesti do ispravnih zaključaka, nego se odmah opredijeliti za jednu vrstu i metodu, utrošiti veliki novac i doživiti neuspjeh. Odmah u početku spomenuo sam medu faktorima, koje treba studirati! — jer uplivaju na uspjeh rada na kršu — i faktore socijalne. Na prvi pogled čudno zvuči, da na taj rad imaju ti faktori veliki upliv, negdje i najveći. Mogao bih reći, da je u Hercegovini kao jednom od naj 489 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 20 <-- 20 --> PDF |
pasivnijih dijelova naše države svo djelovanje šumara jako isprepieteno mnogim socijalnim motivima i hercegovački šumar mora biti isto toliko dobar poznavalac socijalnih prilika kraja u kome djeluje, kao što mora poznavati svoju struku. Vidit ćemo kasnije, da hercegovački šumar na mnogim mjestima skoro izlazi iz domena svog stručnog rada i prelazi! na djelovanje na socijalno-kulturnom polju. S mog bi mu se gledišta to moglo upisati samo u zaslugu. Jer, raditi oslonom na svoju struku a u intencijama narodnih potreba, to je pravo shvaćeni poziv, koji mora donijeti koristi i narodu i državi. Nitko se nije tako isprepleo sa potrebama najširih slojeva — kod nas seljaka — kao mi šumari Drvo, paša, stoka, to su elementi, koji igraju najznačajniju ulogu kad našeg seljaka uopće, a kod hercegovačkog seljaka-stočara najviše. Ti su elementi direktno ili indirektno u rukama šumara. Zato je njihova uloga često puta toliko teška i odgovorna. Kako dakle ti socijalni faktori utiču na pošumljavanje na kršu? Hercegovački seljak, pretežno stočar sa vrlo oskudnim mogućnostima ishrane za sebe i svoju stoku, u kojoj gleda osnov svog opstanka, sa vrlo primitivnim načiiom vođenja svoje privrede svodi sve svoje ekonomske momente na to, da li mu nešto ide u korist stoke i poljoprivrede — koja je opet uvjetovana stočnim radom i gnojivom —i ili mu to privremeno odnosno trajno skučuje mogućnosti ekonomisanja na način njemu svojstven. S te tačke gledišta hercegovački seljak u mnogim krajevima u principu mrzi pošumljavanje i nastoji ga omesti, jer kulture donose zabranu paše, a time i ograničenje površine za ispašu. To je plitka računica, ali hercegov, seljak sa svojim minimalnim mogućnostima opstanka često zbilja i ne može drugačije računati. Za svoju brojnu zadrugu ima svega 2—3 ha zemlje i to pretežno krševitog malo plodnog tla, pa ne može računati s ispašom po svom zemljištu ili s pićom, kojom bi stoku preko zime ishranio. Ako već i ne prave smetnje pošumljavanju, onda sigurno izlazi sa zahtjevom, da se pošumljuje sa lišćarima. Seljaku se najprije duže vremena zabranjuje paša na pošumljenoj površini, a onda mora decenijama čekati, da na koncu uzmogne usjeci koju gredu i .to takih dimenzija, koje on za svoje zgrade rijetko treba. Svi ostali plodovi take šume otpadaju. — Tako rezonuje hercegovački seljak, ako je u pitanju rad s četinjarima. Lisnate mu šume naprotiv pružaju razne plodove za stoku i Sortimente za domaćinstvo a što je najvažnije, brzo . Bez ikakvih mogućnosti, da stoku izdrži preko zime sijenom, hercegovački seljak računa skoro stopostotno sa kresanjem lisnika, a nekada u glavnim godinama i drugim zimama i sa brstom (ishrana pupovima). Računa sa prućem, koljem, motkama za vinograd i duhan i t. d. Lišćari mu daju i bolji i praktičniji tehničku materijal za njegove zgrade. To su razlozi, radi kojih hercegovački seljak voli; lišćare, a mrzi četinjare i ometa rad s njima. Poznato mi je, da su seljaci u tomislavgradskom srezu preko noći potpuno sasjekli! jednu vrlo uspjelu kulturu četinjara. Prema tome treba dobro razmisliti, kojim se metodama i kojim tempom mora ići napred kod unapređenja naše privrede i našeg sela. Mišljenja sam, da je moguće voditi računa i o budućim ciljevima pošumljavanja i o mogućnostima i zaostalosti našeg sela u prosvjetnom i ekonomskom pogledu. To je taj socijalni faktor, koji je potrebno sračunati i poznavati radi uspješnijeg rada na kršu. Porastom će općeg blagostanja postepeno njegov upliv 490 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 21 <-- 21 --> PDF |
bivati sve manji dok se konačno ne izgubi u jednoj harmoničnoj državnoj i narodnoj privredi i napretku. III. Ranije je naglašena isprepletenost šumarskih problema u Hercegovini, koji su uvelike uplivisani socijalnim i ekonomskim momentima jedne sredine sa vrlo teškim životnim uslovima. Jer, kolikogod su pojedine grane šumarskog rada vezane međusobno, toliko postoji jaš jača njihova povezanost sa socijalnim prilikama naroda. Izdvajanje krša i goleti, likvidacije uzurpacija, scrvituti, kozarenje, planinski! pašnjaci i t. d., to su sve hercegovački šumarski problemi sa jakom socijalnom pozadinom, čije rješavanje iziskuje vrlo dobro poznavanje il razumijevanje prilika, negdje skoro više nego poznavanje same struke. Njihovo rješavanje iziskuje smišljenost, povezanost i postepenost. Problem je izdvajanja krša i goleti — na kome sam i sam radio — dobrim dijelom zahvaćen prikazom problema pošumljavanja krša. Zabrana je paše jedno od najosjetljivijih pitanja hercegovačkog seljakastočara, a rad na izdvajanju golih površina tu mjeru u sebi redovno sadrži. Jer, prije svega je potrebno uhvatiti tlo travom, osobito na terenima gdje su osipine ili je teren izvrgnut bujicama. Znam sela, u kojima sam radio, gdje bi sa čisto šumarskog gledišta, — ne uzimajući u obzir socijalne posljedice — bilo potrebno najhitnije izdvojiti cijelo područje i zabraniti pašu na području jedne cijele katastralne općine, u kojoj ima do 300 domova. Svo je selo razbacano medu rukavima nekoliko bujičnih područja, i; kada bi došao koji stranac, navikao na racionalno stajsko ili polustajsko stočarstvo, ne bi uopće mogao vjerovati, da se tamo pase iz dana u dan i da o tome ovisi opstanak hercegovačkih buša, ovaca i koza jednog cijelog sela. A stvarno, na tome području živi i radi jedno cijelo veliko naselje. Provesti sve mjere, koje bi zahtjevalo čisto šumarsko stanovište, bilo bi očigledno nemoguće, ako se računa s opstankom tog sela. Ne može se donijeti odluka, niti da dotično selo pase po državnom zemljištu susjednih katastralnih općina, jer su prilike susjednih sela sigurno slične ili jednake. Površina je ispaše hercegovačkog seljaka tako uska, s obzirom na produktivnost tla, da svaki pojedinac i cijelo selo vodi strogo računa o svakom pednju svoje ispaše. Bio sam svjedok najtežim graničnim sporovima između dvije susjedne katastralne općine i to sve radi prikraćene ispaše od strane jednih ili drugih. Često takvi sporovi imaju i nedogledne posljedice. Taj se problem može s uspjehom rješavati ilii vrlo postepeno ili, ako se seljaku oduzme jedina mogućnost njegova opstanka, onda mu se to mora na drugi način kompenzirati! i to davanjem pomoći u stočnoj hrani ili novcu, pružanjem zarade i si., bilo po državi ili zadružnim korporacijama. IV. Neposredno na ovaj problem nadovezuje se problem servütuta pašarenja il drvarenja, pitanje koza na kršu, podjela krša odnosno likvidacija uzurpacija u Hercegovini. Servitutna prava obuhvaćaju svaki komad pošumljenog državnog zemljišta u Hercegovini, svaki komad i najgolijeg krša. Osim čisto ekonomskih razloga, s kojima seljak istupa u svojim molbama i zahtjevima prema državnim zemljištima opterećenima iz davnina servitutom, on u svoja traženja u novije vrijeme unosi i razloge potkrepljene pozitivnim zakonodavstvom, koje se temelji na njegovim stoljetnim pravima i običajima. To je još jedan razlog više u prilog njegovim zahtjevima i hercegovački se šumar često pored svega osta491 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 22 <-- 22 --> PDF |
loga nađe u jednom teškom spletu pitanja čisto pravne prirode. Nekad tako teških, da im nije dorastao i mora tražiti savjet pravnika. Položaj bi šumara bio mnogo lakši, kad bi se riješilo pitanje izručenja mere i baltalika. To je osnovno pitanje, koje bi trebalo riješiti što razumnije i svrsishodnije, jer o njemu u velike ovisi dalja ispravna orijentacija šumara u njegovim radovima na svim područjima rada u Hercegovini a isto tako i; seljaka, koji! bi znao točno čime raspolaže i s kojim mogućnostima može računati na području svoje općine. Kod današnjeg stanja stvari jedan problem udara o drugi!, a svi zajedno čine jedan veliki zaplet. Svuda je naglašeno i propisano, da se moraju do krajnjih mogućnosti, poštovati! servitutna prava seljaka, jer to iziskuje i njegovo današnje ekonomsko stanje. Stanje je državnih šuma u većini! opet takovo, da bi se njegova prava morala obustaviti ili prenijeti! na objekte, koji još kako-tako mogu udovoljiti povećanim zahtjevima prema njima. Obično su nova područja previše udaljena od naselja, te seljak može svoja prava iskoristiti u maloj mjeri ili uopće nikako. Onda nastaju moljakanja, žalbe i ostalo. Kakogod se svrši!, nekome nije u prilog, biilo šumarskoj privredi, bilo seljaku; to je dakle polovično riješenje. V. Kozje je pitanje izgleda problem nepomirljiv sa problemom racionalnog šumarstva, a posebno šumarstva na kršu. Ali se to pitanje isto tako neda preko koljena prelomiti, u koliko ostaju neriješeni, s jedne strane pitanja servituta a s druge strane ekonomsko stanje hercegovačkog sela. Seljak u Hercegovini na mnogim mjestima sam donosi! putem općine zaključak, da se ukinu koze, ako je to radi ekonomskog stanja seljaka uopće moguće, jer i on uvida njihovu pogubnost po šumu. Seljak i sam smatra kozarenje kao najnižu stupanj stočarske privrede, ali se u današnjim svojim prilikama tome problemu ne može svuda da odhrva. To je slučaj u krajevima izričito planinskog karaktera, sa dugim zimama i sa malim mogućnostima ispaše. Koza nema velike zahtjeve i! naučna je brstu. Kada zimi zapane snijeg a seljak nema sijena nil piće za stoku, stoka bi mu propala, u koliko su to krave ili ovce, naročito ako odulji zima. Koza je manja briga. Ona je u stanju stalno dokučiti1 sebi hranu. Iako to izgleda nevjerojatno, vidio sam jarca, koji se uz jedno dosta nakrivljeno stablo uzverao sve do u krošnju ü velikom spretnošću brstio. Za to su sposobne manjeviše sve koze. Zato seljak voli i drži! koze. To je stvarnost, kao što su stvarnost i mnoge zakukričene grabove i jasenove šumice na hercegovačkom kršu kao rezultat kozarenja. I ovo je ekonomski problem, obuhvaćen pravima servituta, koji Čeka na svoje barem djelomično riješenje u izlučenju mere i baltalika. VI. Željan zemlje hercegovački je seljak u blizini svojih malih poposjeda ili tamo, gdje boravi jedan dio godine (visoki! pašnjaci), prihvatio dijelove državnog zemljišta i to prema svome nahođenju, bez obzira na to, da li ie to ziratno zemljište ili apsolutno šumsko tlo. Nastale su dakle uzurpacije — s pravnog gledišta bespravna zauzeća tuđeg zemljišta — koje je trebalo likvidirati, vodeći računa o teškom seljačkom stanju. Ovo pitanje pretstavlja jedan od najvećih ekonomskih problema Hercegovine uopće. Njegovo riješavanje je povjereno šumarima. Izišla je Uredba o podjeli drž. zemljišta i likvidaciji! uzurpacija u Bosni i Hercegovini. Ovom je Uredbom na isto mjesto postavljena Bosna kao i Hercegovina iako su imovne zemljišne prilike bosanskog seljaka nerazmjerno povoljnije od hercegovačkog. Bosanski seljak vrši uzurpacije sasvim drugog zemljišta 492 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 23 <-- 23 --> PDF |
i iz drugih motiva. Na ovom najosjetljivijem pitanju ne mogu se Bosna i Hercegovina nikako izjednačiti. Dobro su mi poznate prilike bosanskog seljaka i njegov mentalitet, a još više hercegovačkog, među kojim stalno živim. Bosanski je seljak također oskudan i mnogima je potrebna zemlja, ali više ih ima, koji uzurpiraju nova il nova zemljišta radil svoje male radinosti, zbog čega stoje zapuštene mnoge njegove uležane zemlje. Priznajem da je tome mnogo kriva neprosvjećenost. Bosansku seljak takorekući »stvara Hercegovinu«. To sam vidio na mnogim mjestima. Kakav je njegov postupak? Ima brojnu zadrugu, koju treba ishraniti i to u glavnom kukuruzom. Potrebno je ili! da na velikim slabo uređenim površinama zasije žito i dobije po jedinici relativno male prinose površine, üli da na manjim površinama racionalnije radi zemlju. Radi svog zapuštenog i slabog ekonomskog stanja nema mogućnosti da zemlju dobro pognojii, nilti zna dobro raspolagati sa đubrom vlastite stoke. U blizini mu je šuma i to najviše voli, ako je bukova. Razumljivo zašto. Podbijeli bukve, poslije izvjesnog vremena ih spali i na humoznom tlu Izmješanom sa pepelom kasnije sije. Eto uzurpacije, koju on često puta iskorišćuje samo toliko vremena, koliko mu ta nova zemlja bez veće muke može dobro roditi. I onda ide dalje, u koliko mu se ne prave velike smetnje. U suštini gospodari na najprimitivniji i po šumu najštetniji način, što se dade zamisliti. I što je najgore, on ne izabire terene za tu svoju djelatnost. To čini u neposrednoj blizini svog imanja, pa bio to teren s nagibom i od 50 stepeni. Što se dešava na takvim terenima. Nema šume da pokriva i sustavlja tlo. Voda počinje svoje denudaciono djelovanje i postepeno se otkriva goli kamen. Počinje »nastajati Hercegovina«. Vidio sam tipične primjere takve vrste u srezu teslićkom blizu Komušine. Te predjele zovu seljaci u svom lokalnom nazivu »krš«. I oni, koji danas imaju svega 50 godina, znaju, kada je to zemljište bilo pokriveno šumom i! gdje nije virio ni jedan kamen. Dakle, uzurpacije bosanskog seljaka znače nestajanje visoke šume, gomilanje neproduktivnog zemljišta ili! stvaranje goleti a ekonomsko staje seljaka ostaje nepromijenjeno. Vidio sam primjere, opet u teslićkom srezu, gdje jedna seoska porodica ima po 30—40 ha vlastite zemlje, oranice i kosanice, a ipak živi bijednije nego jedna hercegovačka seoska porodica sa 3—4 ha. U Hercegovini su »veleposjedi« sa 30—40 ha zemlje, a za bosanskog seljaka je to često puta minimum egzistencije. Razlozi su uz napred navedenog jasni1. Prirodno je, da ovakovu djelatnost bosanskog seljaka treba spriječiti, pomoći mu, da podigne svoj prosvjetni nivo i da razvije veću radinost na svojoj zemlji´. Inače on pili! granu, na kojoj sjedi. Dok kod mnogih bosanskih seljaka postoji neopravdana glad za zemljom, hercegovački seljak čezne stvarno za prostorom koji bi iskoriš ćivao na koji! bilo način. Rezultati uzurpacija hercegovačkog seljaka su antipodni onim uzurpacijama bosanskog seljaka. Tamo se ruši, ovamo se podiže. Svoju zemlju, koju može obrađivati, hercegovački seljak iskori šćuje vilše nego stopostotno. Na to je prisiljen, jer sa sigurnošću mogu reći, da na hercegovačku seljačku porodicu može otpasti! prosječno naj više 0.5—1.0 ha obradive površine. Malo ih je, koji imaju još nešto svoje kosanice ili šume, zapravo šikare. I prirodno je, da postoji potreba za zemljom, koju on pretvara u vinograde, duhaništa, voćnjake ili ograde, u kojima može usjeci1 lisnik za prehranu stoke. Hercegovački seljak u svojoj privredi ne poznaje apsolutno šumsko tlo. Ako je to tlo u blizini 493 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 24 <-- 24 --> PDF |
njegovog posjeda i on se odluči na njegovu uzurpaciju, on će ga razbiti i smekšatii makar dinamitom. I duhan i loza zahtjevaju pješćanija tla; takva tla konveniraju njegovoj privredi. U koliko vrši uzurpiranja radi šikare, onda je sasvim sigurno, da će na tom mjestu podići solidan suhozid, istrijebiti što pomnije tlo od kamenja i već nastaje ograda, u kojoj on barem djelomično može zadovoljiti! svoje potrebe na sitnom tehničkom materijalu ili stočnoj zimskoj hrani. Rijetke su uzurpacije visoke šume. Tu bi bio sličan bosanskom seljaku iako ga u tom slučaju sili na takav rad nedostatak ziratnog zemljišta. Tko je prolazio Hercegovinom, mogao je iz daljine opaziti uzurpacije. U moru sterilnog ili polusterilnog krša zelene se ograđeni pojasevi sitne izdanačke šume u neposrednoj blizini naselja ili se pak vide tamoamo rasijana zelena oka kao oaze u nepreglednom sivom kršu. Ne gledajući s formalnog stanovišta na pravnu definiciju uzurpacije t. jL bespravnog ulaženja u tuđi — državni — posjed, mora se priznati, da je djelo hercegovačkog seljaka na kršu u 90 %\ slučajeva pozitivno i za državnu i za narodnu privredu. Gonjen živom nuždom, hercegovački! seljak je uistinu na sve strane uzurpirao sitne komadiće državnog zemljišta. Danas nema skoro nijedne seoske porodice koja nema uzurpacija. Sigurno se može računati, da na području mostarskog sreza ima desetine hiljada slučajeva uzurpacije i to najviše krša. Treba riješiti jedan ogroman ekonomski problem hercegovačkog seljaka, o kome ovisi njegov dalji rad i napredak. Donesena Uredba može obuhvatiti najviše 5%´ slučajeva uzurpacija za podjelu u Hercegovini. Ostalo bi se u smislu § 2 tač. 5/1 imalo progoniti, jer se radi o apsolutnom šumskom tlu. Tu se je najočitije pokazalo, da Hercegovina prema Bosni ima svoje specifične probleme. Osjetila se je najhitnija potreba donošenja Uredbe o podjeli krša. Na ovom mjestu se vraćam ponovno ranijoj konstataciji, da je ovaj problem u uskoj vezi sa problemom izručenja mere i baltalika. Najprije bi bilo potrebno znati, s kojim zemljištem se može raspolagati t. j. koje neće pridržati za sebe država i samoupravne jedinice, pa tek onda pristupiti riješavanju uzurpacija, koje predstavljaju životno pitanje hercegovačkog seljaka. Inače će se desiti, da bude »filius ante patrem«, što bi! moglo imati težih posljedica, kada se konačno priđe pitanju izlučivanja mere i baltalika. Samo se i na ovom mjestu mora podvući, da je potrebna najveća hitnost kod rješavanja pitanja podjele krša u vezi sa ostalim pitanjima unutarnje kolonizacije. VII. Problemu visokih pašnjaka (planinskih pašnjaka i suvata) počinju naši šumari! tek u najnovije vrijeme posvećivati dužnu pažnju. To pitanje je povjereno šumarima kao najpozvanijima da unapređujući visoku pašnjačku privredu najbudnije paze, kako bi se »šume koje postoje, i održale.« To je šumarski aksiom. S tog je gledišta to obrazloženo i jedino ispravno. Ali bi po svojoj suštini taj problem inače daleko prije pripadao poljoprivrednicima. Mi ne bježimo od toga problema. Šta više drago nam je, jer u sebi sadrži elemente, koji graniče sa narodnim blagostanjem, u koliko se bude svuda uspravno postavio i rješavao. Koliko je god problem visokih pašnjaka i njihove privrede u vezi sa šumarskom strukom, ipak je sam po sebi za šumare nešto posebno, sa dosta nepoznanica iz drugih struka, te smatram, da će se to važno državno i narodno pitanje riješiti ispravno tek onda, kada se među šumarima stvori posebni kadar specijalista za pitanja visokih pašnjaka. Šumarstvo je po494 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 25 <-- 25 --> PDF |
stalo toliko enciklopedično, da praktični šumari: mogu u radu postići dobre rezultate tek onda, ako se opredijele i izgrade u jednoj grani svoje struke. U tom bi smislu trebalo i vršiti raspored stručnjaka-šumara. Za visoke pašnjake, koji osim toga zahtijevaju još i naročitu spremu iz područja poljoprivrede, građevinstva i pravnih nauka, vrijedi to dvostruko. Još jedno. Šumarima, koji se posvete tom pitanju, treba dati punu garanciju, da će to pitanje ostati uvijek u domenu šumarske struke, jer je moje mišljenje, da se opredjeljenjem za tu tešku dužnost šumari svjesno udaljuju od svog pavog šumarskog poziva. Moraju proučavati potpuno nova pitanja iz tuđih struka, ako hoće da dobro rješavaju taj predmet. A kada je već tako, onda moraju biti sigurni, da neće jednom poslije dužeg rada na tom polju, donekle »odrođeni« svojoj struci, ostati »bez poziva«. Smatrao sam za potrebno da ovo iznesem, jer se i danas ponekad čuju glasovi, da bi pitanje planinskih pašnjaka imali jednom ipak preuzeti poljoprivrednici. Unapređenje visokih pašnjaka pretstavlja zapravo rad, kojim je uvjetovano podizanje stočarske privrede hercegovačkog seljaka. A, jer hercegovački seljak direktno ili indirektno ovisi pretežno o stoci, taj rad znači zapravo rad na općem ekonomskom ii kulturnom pridizanju našeg sela. Da bi se smišljeno prišlo unapređenju visokih pašnjaka, potrebno je u prvom redu urediti ih. Privredni planovi znače zapravo pregled nađenog stanja na pašnjacima, razmatranje o uzrocima tog stanja i mjere, koje je potrebno preduzeti za njihovo eventualno unapređenje. Hercegovački su visoki pašnjaci u svom današnjem stanju prosječno vrlo slabi. To su krševite visoravni sa slabim prinosnim sposobnostima, slabim vrstama trava, koje su indikatori mršavog ispranog tla. Kršna podloga pretstavlja sama po sebi jedan minus, a kada se uzme u obzir, da je većina pašnjaka pretrpila sve moguće nedaće prekomjernog iskorišćavanja i nikakve njege, onda si je lako stvoriti tačnu sliku o njima. Na mnogim su mjestima tu danas već potpuno uništene pašnjačke površine sa tragovima denudacije tla. Sa takvim objektima u većini danas u Hercegovini šumar počinje svoj posao. Rekli smo, da mora svakom drugom radu prethoditi uređenje njihovo. Za taj se posao traži od šumara naročito svestrano poznavanje osobina tla i kraja, dobro poznavanje trava, dobro poznavanje stočne ishrane, verziranost u pitanjima projektovanja i izgradnje hidrotehničkih objekata (naročito cisterni i lokava), dobro poznavanje prilika samih stočara, pravnih odnosa na pašnjacima i t. d. Svi se ti zahtjevi postavljaju na šumara, jer on danas sam riješava sva ta pitanja. Melioracije imaju da otklone nedostatke konstatovane privrednim planovima. Brojni su slučajevi koji dolaze u obzir pri unapređenju visokih pašnjaka. Najznačajnije je i svakako najteže pitanje nedostatka vode, koja je pojava skoro redovna na visokim hercegovačkim pašnjacima. Tu šumar ulazi! u dornen građevinske struke naročito, ako se radi o velikim objektima, kojima se ima osigurati voda za jedan cijeli pašnjak. Da udovolji ovom svom zadatku, mora se spremati i to vrlo ozbiljno. Hercegovački su pašnjaci svi skoro bezvodni ili sa malo vode, pa se može sa izgradnjom cisterni ili lokava na svakom pošnjaku skoro unapred sa sigurnošću računati. To pitanje pretstavlja najveću poteškoću kod uređenja pašnjaka. Ti objekti iziskuju i velike investicije te nekome, ko misli, da šumarstvo daje i ništa ne treba sve to izgleda ne rentabilno. O tome će 495 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 26 <-- 26 --> PDF |
još biti govora. Voda je osnov života svuda pa i na pašnjaku i bez nje na pašnjacima nema života. To je glavni razlog, da jedni pašnjaci sa dobrom ispašom ostaju neiskorišćeni, dak su drugi, gdje ima vode, radi preopterećenosti propali ilil propadaju. Zato se taj nedostatak i mora najprije odstraniti. Mora se računati sa vodom za ljude i! stoku. Naš je stočar u nestašici vode pretpostavljao potrebe stoke svojim ličnim potrebama. Njegovi su stočni proizvodi! nečisti i primitivni, najčešće radi nestašice vode. A ako se radi na unapređenju stočarske privrede, onda se mora raditi temeljito i svestrano. Moraju se za to stvoriti uvjeti. Naš stočar nema danas na pašnjacima dovoljno vode ni za piće a kamo li za to, da uredi sebe, svoj stan i sude, koje mu je potrebno za mlijeko i mliječne proizvode. Naš seljak nema baš radi toga za sada ni dovoljno smisla za svoj napredak. Uzornim stanovima, modernim spravama za preradu mlijeka i ostalim treba razviti njegov smisao. Sva ta pitanja treba poduzeti jednovremeno. A svima je osnov voda. U tu su svrhu potrebne najveće investicije. Investirati je potrebno osim toga za puteve, prilaze i zgrade, jer su sve to komponente napretka stočarstva, za kojim se teži. Postavlja se pitanje rentabiliteta. Barem sam čuo, da se tako postavlja to pitanje kod mnogih šumara. Taj se rentabilitet ocjenjuje s gledišta šumara, koji rukovodi jednim preduzećem drž. šuma. S takvog se gledišta ne može promatrati područje Hercegovine odnosno područje Direkcije šuma u Mostaru, koja je u svom bilancu — kao preduzeće — pasivna. Ako se dakle gleda sa stanovišta najuže računice —< koliko se na pašnjake izdaje a koliko prima — onda je to preduzeće nerentabilno, naročito za nekoliko prvih decenija. Jer, jedini, su prihodi visokih pašnjaka, koji se direktno osjete u blagajni preduzeća, pašarinske takse. Radim već skoro dvije godine na pitanjima visokih pašnjaka i poznato mi je, da jedan visoki pašnjak može da stoji više, nego je uplaćena pašarinska taksa za jednu sezonu za čitavo područje Direkcije. Izdaci na visoke pašnjake najviše povećavaju pasivu u bilansu Direkcije šuma u Mostaru. Drugo je i važnije pitanje, da li treba s takvog gledišta gledati na problem unapređenja visokih pašnjaka Hercegovine i mogao bi reći skoro, na rentabilnost svih važnijih radova povjerenih Direkciji šuma u Mostaru, koja ima da radi na riješavanju šumarskih problema Hercegovine. Za hercegovačkog je seljaka, pretežno stočara, izgon stoke na visoke pašnjake preko ljeta životno pitanje. U dugim hercegovačkim ljetnim sušama, koje sažegu sve travnjake, stoka u humnini ne može da opstane. Ne može da opstane ni! radi suše ni radi pretjerane vrućine, koja stoci redovno donosi bolesti. Dokazano je, da sama stoka instinktivno teži, da ode na planinu, čim se približi! vrijeme sezonskog izgona na pašnjake. Hercegovački seljak nema dovoljno kosanice ni ispasišta, po kome bi stoka stalno pasla, pa mora da štedi i da brani ono malo, što ima od stoke, da bi što više sijena sačuvao za zimu. Odlaskom stoke na visoke pašnjake riješava on djelomično pitanje nedostatka vlastitog posjeda. Od visokih pašnjaka očekuje hercegovački seljak mnogostruko spasenje za sebe ü svoju stoku, u kojoj vidi! izvor svog opstanka. Nameće se pitanje, treba li tog seljaka pustiti na planine, koje danas pretstavljaju gole, bezvodne, kršne visoravni sa najtežim okolnostima za opstanak? Da li ga treba pustiti, da putuje po 4^ 5 dana, da stigne pod pašnjak bez puteva i prilaza i da mu stoka na pašnjaku više izgubi za vrijeme sezone ispaše nego je sobom donijela? Ili mu treba melioracijama omogućiti, da na 496 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 27 <-- 27 --> PDF |
pašnjacima zbilja dobije ono za čim teži i što će poboljšati i učvrstiti! njegovo ekonom, stanje. Mislim, da je odgovor lagan. Ono, što je investirano na unapređenje pašnjaka, vratiće hercegovački seljak u drugom obliku, ako ne odmah, a ono postepeno. Vratiće u obliku svojih proizvoda (duhana, stoke, stočnih proizvoda i t. d. ) i pomoći će državnoj privredu, makar to i ne išlo direktno kroz blagajnu koga šumarskog nadleštva. I šumarstvo će kao preduzeće vremenom osjetiti taj boljitak, jer ako su danas pašarilnske sezonske takse 0.25 Din po ovcil, sutra će se moći ubrati 1 Diln, i to hercegovačkom seljaku neće biti ni mnogo ni teško, kada osjeti napredak svoje stoke i svog ekonomskog stanja. Što vrijedi! danas za planinske pašnjake, to vrijedi u glavnom za sva ostala šumarska pitanja Hercegovine. Na gornjem sam pitanju htio da sa svog gledišta osvjetlim smjernice rada, koje se nameću Direkciji šuma u Mostaru i da ispitam osnovanost prigovora protiv njenog opstanka. Njoj su danas povjerena sva najživotnija pitanja Hercegovine odnosno hercegovačkog seljaka, počev od pošumljavanja. preko pitanja servituta i podjele krša sve do planinskih pašnjaka. Riješenje skoro svih tih pitanja zahtjeva investicije, bez direktnih prihoda od njih. A kada je već tako, onda se i ne može tražiti aktivan računski bilans tog preduzeća, čiji su zadatci posebne vrste; barem ne za dogledno vrijeme. Uspije li Direkcija, da svoju pasivu umanji, onda će to postići sigurno samo na pitanjima, koja nisu »šumarski problemi Hercegovine«. U koliko se njena djelatnost bude razvila više u tom smislu, da umanji svoj pasivan bilans, u toliko će imati! manje mogunćosti da riješi prave svoje zadatke. U njima i jest zapravo njen raison d´etre. Resume. L´auteur traite la question du reboisement du Karst, le droits d´usage, les usurpations dans les forets domaniales et l´amenagement des päturages en montagne. lng. ILIJA POPOVIĆ (Travnik): PRIMENA ODREDABA IZ §§-a 34135 UREDBE M. S. BRO] 472 36 KOD ŠUMSKIH UPRAVA NA TERITORIJI BIVŠE BOSNE I HERCEGOVINE (L´APPLICATION EN BOSNIE ET HERZEGOVINE, DES PRESCRIPTIONS DE L´ORDONNANCE NRO 472 DE L´ANNEE 1936.) Svrha je odredaba §§ 34 i 35 Uredbe MS. broj: 472/36, da se zaustavi svako daljnje samovoljno zauzimanje državnog šumskog zemljišta na teritoriji bivše Bosne i Hercegovine s tim, da se zadrže odnosi, koji postoje, do konačnog rešenja pitanja uzurpacija i dodele državnog šumskog zemljišta u smislu pomenute Uredbe i Pravilnika za njeno izvršenje M. Š. br. 27.527/36. 497 |