DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 14 <-- 14 --> PDF |
novljuje na optičkom objektu pomoću izmjere visina većeg broja stabala/ Nu može se odrediti i tako, da se pokretna svjetleća marka vodi duž paralelnih i jednako razmaknutih pravaca. Automatsko zacrtavanje ovog povlačenja daje profil sastojinskog pokrova (Bestandesdach) a mjestimično i zemljišta (SI. 7.). Ovaj pretežno grafički postupak daje brzo po principu linearne taksacije broj stabala i visinu. No osim toga on omogućuje ustanovljenje aritmetske sredine planimetrički obrađenih površina dvaju susjednih profila. Ova pak umnožena s razmakom profila daje t. zv. Wuchsraum (prostor obrasta). Sad je potrebno ustanoviti omjer, u kojem stoji ovaj faktor naprama drvnoj gromadi — t. zv. Dichtezahl (broj gustoće). Produkt ovog i Wuchsrauma daje drvnu gromadu sastojine. Prof. Hugershoff ne navodi specijalno za ovu metodu, s kolikom točnošću izvodi kubisanje sastojine, ali općenito naglašuje, da se rezultati fotogrametričkih metoda razlikuju od onih terestričke dendrometrilje tek za kojih 5% i to dakako ´li I i I 1 L o too 200 aoo m ... SI. 7. Automatski zacrtani profili Wuchsrauma (po Hugershoffu). samo onda ako su i izmjere terestričke dendrometrije precizno izvedene. Prema tome ni ova metoda ne pokazuje većih udaljivanja od dosad poznatih metoda kubisanja. To bi bio letimični pogled na rezultate aerofototaksacije, koje su postigli Nijemci. Kako su još mnogo ispitivanja u tečaju, nije moguće već sada donijeti jedno definitivno gledište o praktičnoj primjeni. Ne možemo se oteti sumnji, da terestričko snimanje daje još uvijek veću točnost nego fotogrametričko. Svakako se danas aerofototaksaciji utiru prvi putevi, pa se kod prosuđivanja rezultata mora postupati s najvećim oprezom. Ipak, u koliko za današnje stanje nauke terestričko snimanje sastojine pokaže i nešto točniji podatak, valja uvažiti, da je ta točnost vrlo relativna, jer se terestrička izmjera u pravilu odnosi na jedan mali (primjerni) dio sastojine, iz kojeg onda zaključujemo na stanje cjeline. Tu stvarno fotogrametričke metode nisu ništa manje točne. One odmah obuhvataju stanje čitave sastojine a ne samo jedan njezin makar i primjerni dio. A to je vrlo važno za nas, koji sve naše rezultate pro 484 |