DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1940 str. 10     <-- 10 -->        PDF

daju pouzdanu podlogu za proučavanje pitanja, u kojoj mjerit dolaze do
izražaja osebujnosti vegetacije u aero-snimkama. Prve je ovakove pokuse
preduzeo 1920. godine prof. Dr. Hugershof f u tharandtskoj
školskoj šumi. Tim je pokusima bilo utvrđeno, da aero-snimke svojom
preciznošću, napose obzirom na mogućnost automatskog mjerenja modela
i njegove vegetacije, pružaju taksatoru izvrsno pomagalo u uredajnim
radovima. Kako je ovo pitanje od posebnog značenja za naše šumarstvo,
pokušat ću, da u krupnim potezima iznesem dosad postignute
rezultate.


Prema konstatacijama prof. Röhrla fotogrametrija pruža mogućnost
ustanovljivanja slijedećih taksacionih veličina:


A) Direktno: a) vrste drveća i njihovu smjesu,


b) broj stabala glavne sastojine,


c) visine stabala i sastojine,


d) obrast.


B) Indirektno: drvnu zalihu.


Prilje dalnjeg razmatranja potrebno je navesti, da su njemački šumari
u prvi čas ovaj pronalazak dočekali s izvjesnom skepsom. Tek 1923.
godine prof. Dr. Hilf (Eberswalde) u svom predavanju na kongresu
njemačkog šumarskog društva u Frankfurtu na Odri predlaže upotrebu
fotogrametrilčke kartografije kod nizinskih (ravnih) šumskih kompleksa.
Nešto kasnije pokušava Rebe l uvesti ovu metodu u Bavarsku. Godine
1924. izdaje šef saskog šumarstva Bernhard t nalog saskim taksacionim
uredima, da preduzmu potrebna ispitivanja, kako bil se ova metoda
primjenila kod geometrijskih i taksatorskih predradnja. Ovim je istraživanjima
rukovodio Krutzsch , koji predlaže vrlo povoljan izvještaj i
među ostalim naročito naglasuje posebnu važnost aero-snimaka za kontrolu
historijata sastojina. Godine 1926. vrši! saska taksacija ponovna
ispitivanja u istom pravcu. Rezultati! pokazuju, da se primjena fotogrametrije
isplati kod vrlo intenzivnog gospodarenja, te da se glavni nedostatak
ove metode ukazuje u troškovima terestričke izmjere priključnih
točaka (Anschlusspunkte). Kasnije je i taj nedostatak uklonjen konstrukcijom
Hugershoffovog Aerokartografa, pomoću kojeg se priključne
točke mogu ustanoviti na bazi poznatih triju točaka na terenu.


Šumarska se taksacija na fotogrametričkoj osnovi sastoji iz izlučivanja
i obračuna površina, izmjere stabala i sastojine i napokon ustanovljenja
drvnih zaliha. Promotrit ćemo svakit od spomenutih zadataka
napose i to prema konstatacijama prof. Dra Hugershof f a. jednog
od najboljih poznavaoca aerofototaksacije u današnjoj Njemačkoj.


a) Izlučenje i obračun površina.


Ovo treba izvršiti na originalnim snimkama pomoću stereoskopa.
Pod izlučenjem se ima razumjeti određivanje pojedinih površina prema
njihovoj kulturi (šume, oranice, livade i pašnjaci) i: privrednom značaju
(vodotoci, ceste, putevi, željeznice i t. d.). Što se tiče same šume
ovaj posao obuhvata lučenje površina četinjavih i lisnatih sastojina prema
vrstama drveća i prema dobnim resp. debljinskim razredima (SI. 6.).


Izlučene površine treba vidljivo (olovkom ili tušem) omeđiti i povučene
linije uvažiti kod kartiranja. Radi li! se o isključivo taksatornim radovima,
dostatno je ako teren ne pokazuje većih visinskih razlika, da se
pojedine površine obračunaju planimetrom neposredio iz zračnih snimaka.
Diferencije se u mjerilu, koje nastaju uslijed nepravilnog letenja


480