DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Sabravši sve dosadanje rezultate istraživanja o šumi kao i iskustva stečena
kod uzgajanja šuma, Morozov nastoji svojim vlastitim opažanjima i istraživanjima,
logičkim slijedom misli da prodre . bit i život same šume, raščlanjujući i ispitujući
pri tom sve njene sastavne dijelove kao i sve unutarnje i vanjske sile, koje djeluju
na razvoj i rast šume, koju on smatra jedinstvenim organizmom. Pa, kao što je za
liječnika od osnovne važnosti poznavanje čovječjeg tijela, tako je za uzgajača šuma
potrebno temeljito poznavanje šume, koje mu ovo djelo u punoj mjeri pruža.


Morozov je svojim znanstvenim raspravama dao praktičnom uzgajanju šuma
naučnu podlogu t. j . on je, koliko je to kod ove prirodne nauke moguće, odijelio
znanstvene probleme od praktičnih i tehničkih pitanja uzgoja šuma i time osnovao
posebnu nauku o šumi.


Prema piščevoj zamisli nauka o šumi razdijeljena je na 4 dijela:


1. Uvod u biologiju šume.
2. Biologija šumskog drveća.
3. Biologija sastojina.
4. Biologija tipova sastojina.
Prof. dr. J. Baien, priređivač Morozovljeve nauke o šumi na hrvatskom jeziku,
podijelio je taj materijal u dvije knjige. Prva, netom izašla knjiga, sadrži prvi i drugi
dio t. j . uvod u biologiju šume i biologiju šumskog drveća, dok će druga knjiga sadržavati
ostala dva dijela. U prvoj knjizi prikazan je također život i naučni rad prof.
Morozova (1867.—1920.) sa predgovorima naučenjaka I. Borodina i V. Matrenjinskija.
Neću zalaziti u detaljni prikaz ovog djela, jer sam uvjeren da će svaki, tko
ima samo trunak interesa i ljubavi za šumarsku nauku i šumu, tu knjigu pročitati sa
velikim zanimanjem i užitkom. Ovo tim više, što je prof. dr. Baien uložio veliki trud
da stil bude lagan i pojmovi jasni, tako da su sva raspravljanja jednostavna i lako
razumljiva.
Bila bi sretna i korisna zamisao Dr. J. Balena da priredi i izda »Nauku o šumi«
na hrvatskom jeziku, jer to neće biti samo od koristi šumarima, koji se bave podizanjem
i uzgajanjem šuma, već i mnogim ljubiteljima prirodnih znanosti, koji žele da
upoznaju bit šume, te prirodne zakone i uvjete, pod kojima se ona razvija i raste.
Knjiga je lijepo opremljena, sa potrebnim slikama i tabelama u tekstu, te obasiže
205 strana.


Dr. Z. Vajda


JANKOVIC CEDOMIR, »LE REBOISEMENT ET LA CORRECTION DES TORRENTS
DANS LE DEPARTEMENT DES BASSES-ALPES«


Paris, 1940, 158 stranica i 8 slika.


Studija, predložena univerzitetu u Nancy-u (Faeulte des Lettres) kao doktorska
disertacija. Iako je knjiga pisana sa naučnim ciljem, ona je ipak od interesa i za širu
stručnu javnost ipa je potrebno o njoj donijeti kratak prikaz.


Pisac je napisao svoju publikaciju radeći kao stipendsita francuske vlade na
Ecole Nationale des Eaux et Forets u Namcy^u i u terenu. U vidu prilično opsežne
monografije donesen je zaokruženi prikaz historije razvoja metoda i uspjeha francuskoga
bujičarstva, uključivši ovamo i zašumljavanje bujičnih područja. Pisac je svoje
gledanje izgradio u klasičnoj zemlji bujičarstva, koja je šumarskoj nauci i praksi dala
tri velike tečevine: Surell-a i Đemontzey-a, osnivače bujičarstva, niz zakona o bujicama
i o zašumljavanju goleti i vidne uspjehe stogodišnjega rada u terenu. Te tri
tečevine ibile su očito razlog, da su već prije rata države i zemlje slale u Francusku
naročite specijaliste na studij bujičarstva.


469




ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Ako je Francuska klasična zemlja bujičarstva, onda su njen »departement des
Basses-Alpes«-a u njemu naročito bujice »Bourget« i »Labouret« — najklasičniji primjeri
bujičarskoga rada. Otuda je i razumljivo zašto je autor obratio svoju pažnju
bujici Bourget.


Ali pisac se nije ograničio samo na studij rečene bujice. Pisac je obuhvatio
problem bujičarstva u Francuskoj u svoj njegovoj širini, posmatrajući ga vlastitim
očima. On je uređivanje bujica shvatio i prikazao u prvome redu kao šumarskopolitički,
nacionalno-ekonomski i pravno-zakonski a u posljednjoj liniji kao tehnički
problem. To gledanje bujičarstva kao cjeline daje knjizi naročitu vrijednost pa čak i
izvjesnu originalnost.


Piščevo gledanje je izloženo jasno i kritički. On se nije žacao da zauzme svoje
lično gledište i u onim pitanjima francuskog bujičarstva, sa čijim se načinom´ rješavanja
nije mogao saglasiti. Takova gledišta piščeva ne samo da su otvoreno iznesena
već su i obrazložena. Pored jasnoće, kritičnosti i dokumentovanosti knjiga se odlikuje
i dobrim francuskim jezikom i stilom.


Pisac je čitavu materiju obradio u šest poglavlja.


Poglavlje prvo: prikaz historije razvitka bujičarstva od 1729. god. do danas.
Kritički je prikazano zakonodavstvo u oblasti bujičarstva i zašumljavanja planina
(zakoni od godine I860., 1864., 1882., 1913. i 1933.) i rezultati rada u provođenju tih
zakona.


Poglavlje drugo: izloženi su uzroci stvaranja i postojanja bujica, koji su geološke,
meteorološke, biološke i biotske prirode.


Poglavlje treće: izneseni su principi i metode uređivanja bujica i zašumljavanja
te prikazani tehnički radovi i objekti, koji se podižu kao i način zašumljavanja i
pobusivanja.


Poglavlje četvrto: detaljni prikaz bujice Bourget, izvršenih radova, troškova
tih radova i troškova uzdržavanja.


Poglavlje peto: štete od bujica u dcpartementu Basses-Alpes direktne i indirektne.
Među ovima je naročito obrađeno pitanje depopulacije i njene veze sa bujičarstvom
te uloga šumara u oblasti bujičarstva.


Poglavlje šesto: zaključak, prikaz drveća, grmlja, bilja i trava, koje se upotrebljavaju
u bujičarstvu i pregled literature.


Knjigu bi radi njene vrijednosti trebali da — pored šumara bujičara — pročitaju
i oni, koji su ozbiljno zabrinuti za budućnost naše šume i naroda. Jer nigdje se pustošenje
šume ne očituje rječitije nego u razornome djejstvu bujica. Van sumnje je,
da staništa naših šuma kao i njihova prošlost, sadašnjost i budućnost otvaraju široko
polje rada bujičarstvu i zašumljavanju goleti.


Ugrenović


470