DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 39 <-- 39 --> PDF |
Sabravši sve dosadanje rezultate istraživanja o šumi kao i iskustva stečena kod uzgajanja šuma, Morozov nastoji svojim vlastitim opažanjima i istraživanjima, logičkim slijedom misli da prodre . bit i život same šume, raščlanjujući i ispitujući pri tom sve njene sastavne dijelove kao i sve unutarnje i vanjske sile, koje djeluju na razvoj i rast šume, koju on smatra jedinstvenim organizmom. Pa, kao što je za liječnika od osnovne važnosti poznavanje čovječjeg tijela, tako je za uzgajača šuma potrebno temeljito poznavanje šume, koje mu ovo djelo u punoj mjeri pruža. Morozov je svojim znanstvenim raspravama dao praktičnom uzgajanju šuma naučnu podlogu t. j . on je, koliko je to kod ove prirodne nauke moguće, odijelio znanstvene probleme od praktičnih i tehničkih pitanja uzgoja šuma i time osnovao posebnu nauku o šumi. Prema piščevoj zamisli nauka o šumi razdijeljena je na 4 dijela: 1. Uvod u biologiju šume. 2. Biologija šumskog drveća. 3. Biologija sastojina. 4. Biologija tipova sastojina. Prof. dr. J. Baien, priređivač Morozovljeve nauke o šumi na hrvatskom jeziku, podijelio je taj materijal u dvije knjige. Prva, netom izašla knjiga, sadrži prvi i drugi dio t. j . uvod u biologiju šume i biologiju šumskog drveća, dok će druga knjiga sadržavati ostala dva dijela. U prvoj knjizi prikazan je također život i naučni rad prof. Morozova (1867.—1920.) sa predgovorima naučenjaka I. Borodina i V. Matrenjinskija. Neću zalaziti u detaljni prikaz ovog djela, jer sam uvjeren da će svaki, tko ima samo trunak interesa i ljubavi za šumarsku nauku i šumu, tu knjigu pročitati sa velikim zanimanjem i užitkom. Ovo tim više, što je prof. dr. Baien uložio veliki trud da stil bude lagan i pojmovi jasni, tako da su sva raspravljanja jednostavna i lako razumljiva. Bila bi sretna i korisna zamisao Dr. J. Balena da priredi i izda »Nauku o šumi« na hrvatskom jeziku, jer to neće biti samo od koristi šumarima, koji se bave podizanjem i uzgajanjem šuma, već i mnogim ljubiteljima prirodnih znanosti, koji žele da upoznaju bit šume, te prirodne zakone i uvjete, pod kojima se ona razvija i raste. Knjiga je lijepo opremljena, sa potrebnim slikama i tabelama u tekstu, te obasiže 205 strana. Dr. Z. Vajda JANKOVIC CEDOMIR, »LE REBOISEMENT ET LA CORRECTION DES TORRENTS DANS LE DEPARTEMENT DES BASSES-ALPES« Paris, 1940, 158 stranica i 8 slika. Studija, predložena univerzitetu u Nancy-u (Faeulte des Lettres) kao doktorska disertacija. Iako je knjiga pisana sa naučnim ciljem, ona je ipak od interesa i za širu stručnu javnost ipa je potrebno o njoj donijeti kratak prikaz. Pisac je napisao svoju publikaciju radeći kao stipendsita francuske vlade na Ecole Nationale des Eaux et Forets u Namcy^u i u terenu. U vidu prilično opsežne monografije donesen je zaokruženi prikaz historije razvoja metoda i uspjeha francuskoga bujičarstva, uključivši ovamo i zašumljavanje bujičnih područja. Pisac je svoje gledanje izgradio u klasičnoj zemlji bujičarstva, koja je šumarskoj nauci i praksi dala tri velike tečevine: Surell-a i Đemontzey-a, osnivače bujičarstva, niz zakona o bujicama i o zašumljavanju goleti i vidne uspjehe stogodišnjega rada u terenu. Te tri tečevine ibile su očito razlog, da su već prije rata države i zemlje slale u Francusku naročite specijaliste na studij bujičarstva. 469 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Ako je Francuska klasična zemlja bujičarstva, onda su njen »departement des Basses-Alpes«-a u njemu naročito bujice »Bourget« i »Labouret« — najklasičniji primjeri bujičarskoga rada. Otuda je i razumljivo zašto je autor obratio svoju pažnju bujici Bourget. Ali pisac se nije ograničio samo na studij rečene bujice. Pisac je obuhvatio problem bujičarstva u Francuskoj u svoj njegovoj širini, posmatrajući ga vlastitim očima. On je uređivanje bujica shvatio i prikazao u prvome redu kao šumarskopolitički, nacionalno-ekonomski i pravno-zakonski a u posljednjoj liniji kao tehnički problem. To gledanje bujičarstva kao cjeline daje knjizi naročitu vrijednost pa čak i izvjesnu originalnost. Piščevo gledanje je izloženo jasno i kritički. On se nije žacao da zauzme svoje lično gledište i u onim pitanjima francuskog bujičarstva, sa čijim se načinom´ rješavanja nije mogao saglasiti. Takova gledišta piščeva ne samo da su otvoreno iznesena već su i obrazložena. Pored jasnoće, kritičnosti i dokumentovanosti knjiga se odlikuje i dobrim francuskim jezikom i stilom. Pisac je čitavu materiju obradio u šest poglavlja. Poglavlje prvo: prikaz historije razvitka bujičarstva od 1729. god. do danas. Kritički je prikazano zakonodavstvo u oblasti bujičarstva i zašumljavanja planina (zakoni od godine I860., 1864., 1882., 1913. i 1933.) i rezultati rada u provođenju tih zakona. Poglavlje drugo: izloženi su uzroci stvaranja i postojanja bujica, koji su geološke, meteorološke, biološke i biotske prirode. Poglavlje treće: izneseni su principi i metode uređivanja bujica i zašumljavanja te prikazani tehnički radovi i objekti, koji se podižu kao i način zašumljavanja i pobusivanja. Poglavlje četvrto: detaljni prikaz bujice Bourget, izvršenih radova, troškova tih radova i troškova uzdržavanja. Poglavlje peto: štete od bujica u dcpartementu Basses-Alpes direktne i indirektne. Među ovima je naročito obrađeno pitanje depopulacije i njene veze sa bujičarstvom te uloga šumara u oblasti bujičarstva. Poglavlje šesto: zaključak, prikaz drveća, grmlja, bilja i trava, koje se upotrebljavaju u bujičarstvu i pregled literature. Knjigu bi radi njene vrijednosti trebali da — pored šumara bujičara — pročitaju i oni, koji su ozbiljno zabrinuti za budućnost naše šume i naroda. Jer nigdje se pustošenje šume ne očituje rječitije nego u razornome djejstvu bujica. Van sumnje je, da staništa naših šuma kao i njihova prošlost, sadašnjost i budućnost otvaraju široko polje rada bujičarstvu i zašumljavanju goleti. Ugrenović 470 |