DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 25     <-- 25 -->        PDF

SAOPĆENJA


LE CENTRE INTERNATIONAL DE SYLVICULTURE


f (Berlin-Wannsee, Robertstrasse 7)


Le Gouvernement du Reich allemand a promulgue le 4 avril 1940
une loi, par laquelle des privileges tout particuliers sont accordes au
Centre international de Sylviculture. Le Centre international
de Sylviculture constitue dans le Reich une personne morale
de droit public; ses locaux et archives sont inviolables; le President, le
Vice-President, les Delegues, le Directeur, les Chefs de Division et les
Rapporteurs princiipaux du Centre international de Sylviculture, tant
qu´il ne s´agit pas de personnes de nationality allemande ou de ressortissants
du Protectorat de la Boheme-Moravie, jouilssent dans l´accomplissement
de leur mission des prerogatives diplomatiques d´inviolabilite de
la personne, d´exemption de juridictiion ä l´egard des tribunaux allemands
et d´immunite ä l´egard de l´emprise de la police allemande. La categorie
des personnes designees ci-dessus peut, en presence de circonstances
particulieres, etre elargie sur demando.


M. le Ministre des Finances du Reich a fixe en outre les prescriptions
necessaires, complementaires ä la loi, concernant, l´exemption
fiscale et douaniere du Centre international de Sylviculture, de ses Delegue
et de ses fonctionnaires strangers. Grace ä cette generosite de
la part du Gouvernement du Reich allemand la realisation des täches du
Centre international de Sylviculture sera ficilitee.
POŠUMLJAVANJE U ANKETI GOSPODARSKE SLOGE.


Gospodarska Sloga, odnosno njezin Zavod za proučavanje seljačkog i narodnog
gospodarstva, jeseni 1939. godine provela je anketu o »najnužnijim narodnim potrebama
«. Rezultati te ankete, koja je obuhvatila oko 2.0OO sela s područja Banovine
Hrvatske, objelodanjeni su u zasebnom svesku izdanja navedenog Zavoda.1 Zavod je
seoskim povjerenicima Gospodarske Sloge postavio 17 pitanja. Na tih postavljenih
17 pitanja stiglo je oko 50.000 odgovora. Pitanja te ankete mogu se uglavnom podijeliti
u dvije skupine: I. skupinu pitanja o stanju prehrane na selu (1—13) i II. skupinu
pitanja o gospodarskim potrebama sela (14—17). Pitanje prehrane svedeno je na pitanje
proizvodnje i potrošnje pšenice i kukuruza, dakle glavne hrane najvećeg dijela našega
sela, a u nekim tako rekući i jedine (mnogi gorski krajevi). Za svrhe ovoga prikaza
treba naglasiti 14. i 16. pitanje, koja glase: »Što bi trebalo učiniti za poboljšanje
gospodarskog stanja vašeg sela i kraja?« (pit. 14.), te »Šta bi trebalo poduzeti odmah
i koliki su troškovi?« (pit. 16.). Kako se iz navedenog razabire o šumarstvu nije bilo
postavljeno ni jedno pitanje, ali se ipak našlo odgovora, koji su dodirnuli i pojedina
pitanja šumarstva i to u sklopu doslovno citiranih pitanja 14. ,i 16.


Međutim prije nego pređemo na šumarska pitanja, da vidimo opću sliku seljačke
proizvodnje u Banovini Hrvatskoj. Na osnovu prispjelih odgovora utvrdili su obrađivači
ankete u seljačkoj proizvodnji i potrošnji tri rajona: ratarski, stočarski i pa


1 Anketa Gospodarske Sloge: Najnužnije narodne potrebe. Anketu obradili Dr R.
Bićanić, Ing. A. Mihelić i Ing. Dr Štefek. Zagreb 1940., cijena 50.— din., 55 str.
20 kartograma.


455




ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 26     <-- 26 -->        PDF

sivni. Ratarski rajon nalazi se na istok od linije Virovitica—Kutina, stočarski zaprema
sjeverni (sjevero-zapadni) dio Banovine do rijeke Kupe, a pasivni na jug od te rijeke
sa Dalmacijom i dijelovima južne Bosne i Hercegovine, koji su pripali Banovini. Treba
naglasiti, da se pasivnost ovog rajona bazira samo na urodu žita, dakle je relativna,
jer nisu uzeti u obzir drugi oblici privrede pa i poljoprivrede (kao na pr. duhan,
voćarstvo Dalmacije, mogućnosti zarade u šumama i t. d.), dakle je ova pasivnost
preko polovine Banovine rajonirana samo na bazi neposredne proizvodnje kruha.
Drugim riječima: ratarski rajon ima suvišak žitka, dakle se pojavljuje kao prodavač,
a u pasivnom je rajonu pomanjkanje žitka, te je pasivni rajon kupac osnovnih životnih
namirnica. Vrijedno je zabilježiti, da u prosjeku narod smatra kao dovoljnu količinu
žitne hrane po duši 4 q (400 kg) pšenice i kukuruza godišnje. Stočarski i pasivni rajon
iskazao je 1939. god. potrebu žita od 23.000 vagona, ne računajući potrebe gradova
i vojske. Ove činjenice su od najvećeg značenja i za šumarstvo. Jedno je od vrela
prihoda u pasivnim krajevima i šuma, a srazmjerno svojoj površini te ostalim privrednim
mogućnostima ona spada medu prve i najvažnije.


Najnužnije potrebe u šumarstvu dodirnute su u dva rajona: n ratarskom i u
pasivnom. Ratarski rajon traži pravo korištenja šume, dok se u pasivnom rajonu
pojavljuje potreba pošumljavanja. Najnužnije potrebe prve skupine formulirane su
kao: drvo za ogrjev (virovitički kotar), revizija prava uživanja šume (donjomiholjački
kotar), nadjeljivanje šumom (đakovački, našički i požeški kotar), te pravo iskorištavanja
šuma (đakovački kotar). K ovoj skupini spada iz pasivnih iznijeta potreba kotara
Vrginmost, gdje je »za poboljšanje gospodarskog stanja potrebna i regulacija prava
uživanja šume«. Od ostalih su anketiranih kotara šumarstvo dodirnuli kotari benkovački,
šibenički, splitski, imotski i tomislavgradski i to iskazujući najnužniju potrebu
kao potrebu pošumljavanja goli jet i.


Možda će se činiti ovaj broj odgovora premalen za stvaranje nekih ma i približnih
zaključaka. Malen jest, ali je karakterističan: u postavljenim pitanjima nigdje
ni riječi o šumi, ali se ipak u našem kršu našlo seljaka, koji pitanje pošumljavanja
stavljaju u prvi red narodnih potreba. Uvjeren sam, da bi kod neposrednog upita broj
odgovora bio daleko veći. Zaključak: sam stanovnik krša osjeća potrebu pošumljavanja,
pa iako to nije možda općenita pojava, važan je potstrek u pošumljvauju krša


t. j . na pošumljavanju raditi u prvom redu tamo, gdje je već seljak sklon tome poslu.
Dobri rezultati steći će prijatelje i u ostalim predjelima naročito, ako se ono postavi
na široku bazu zadovoljenja narodnih potreba (u duhu ideja Ing. Ante Premužića),
I tu vrijedi poslovica: riječi pokreću, a primjeri vuku.
U potvrdu iznijetog, a jednako da se istakne pozitivan odnos seljaka spram
pošumljavanja golijeti i na drugim mjestima, navodim jedan primjer iz moje prakse.
Negativne su strane u štampi često naglašavane, pa neka se čuje jedanputa i pozitivan
glas. Primjer je iz Bosne, iz višegradskog kotara. Nedaleko mjesta Rudo osnovana
je oko god. 1925. kultura lokalnog naziva Borak (tada je bio sreski šumar u Višegradu
Ing. I. Grbac). Ljudi su s nepovjerenjem i ogorčenjem gledali početak sadnje crnoga
bora. S nepovjerenjem u uspjeh, a ogorčeni, što im se baš nedaleko njihovih kuća
podiže kultura (branjevina). No nakon 13 godina situacija je drugačija: sadnje su dobro
uspjele, pojedina crnoborova stabla premašila i 4 met. visine, vododerine (taj je predio
bio goli jet) zaustavljene. Sada dolaze najbliži seljaci i traže, da se branjevina — proširi,
da se ograda (od bodljikave žice) »spusti« sve do granica državnog posjeda i da se
vrši daljna sadnja. Voljni su bili dati i dio radne snage besplatno. A sve ovo takorekuć
pred pragom njihovih kuća. Jedino su tražili slobodan prolaz u više dijelove brda
Varde, na čijim se obroncima nalazi Borak.


S pošumljavanjem i sječina, i golijeti i krša u uskoj je vezi i pitanje koza.
Koza je najveći neprijatelj podizanja šume: dok ovca i goveče u glavnom samo mehanički
(gaženjem, odronjavanjem) uništuje ili oštećuje podmladak, koza ga ništi »od


t


456