DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 25 <-- 25 --> PDF |
SAOPĆENJA LE CENTRE INTERNATIONAL DE SYLVICULTURE f (Berlin-Wannsee, Robertstrasse 7) Le Gouvernement du Reich allemand a promulgue le 4 avril 1940 une loi, par laquelle des privileges tout particuliers sont accordes au Centre international de Sylviculture. Le Centre international de Sylviculture constitue dans le Reich une personne morale de droit public; ses locaux et archives sont inviolables; le President, le Vice-President, les Delegues, le Directeur, les Chefs de Division et les Rapporteurs princiipaux du Centre international de Sylviculture, tant qu´il ne s´agit pas de personnes de nationality allemande ou de ressortissants du Protectorat de la Boheme-Moravie, jouilssent dans l´accomplissement de leur mission des prerogatives diplomatiques d´inviolabilite de la personne, d´exemption de juridictiion ä l´egard des tribunaux allemands et d´immunite ä l´egard de l´emprise de la police allemande. La categorie des personnes designees ci-dessus peut, en presence de circonstances particulieres, etre elargie sur demando. M. le Ministre des Finances du Reich a fixe en outre les prescriptions necessaires, complementaires ä la loi, concernant, l´exemption fiscale et douaniere du Centre international de Sylviculture, de ses Delegue et de ses fonctionnaires strangers. Grace ä cette generosite de la part du Gouvernement du Reich allemand la realisation des täches du Centre international de Sylviculture sera ficilitee. POŠUMLJAVANJE U ANKETI GOSPODARSKE SLOGE. Gospodarska Sloga, odnosno njezin Zavod za proučavanje seljačkog i narodnog gospodarstva, jeseni 1939. godine provela je anketu o »najnužnijim narodnim potrebama «. Rezultati te ankete, koja je obuhvatila oko 2.0OO sela s područja Banovine Hrvatske, objelodanjeni su u zasebnom svesku izdanja navedenog Zavoda.1 Zavod je seoskim povjerenicima Gospodarske Sloge postavio 17 pitanja. Na tih postavljenih 17 pitanja stiglo je oko 50.000 odgovora. Pitanja te ankete mogu se uglavnom podijeliti u dvije skupine: I. skupinu pitanja o stanju prehrane na selu (1—13) i II. skupinu pitanja o gospodarskim potrebama sela (14—17). Pitanje prehrane svedeno je na pitanje proizvodnje i potrošnje pšenice i kukuruza, dakle glavne hrane najvećeg dijela našega sela, a u nekim tako rekući i jedine (mnogi gorski krajevi). Za svrhe ovoga prikaza treba naglasiti 14. i 16. pitanje, koja glase: »Što bi trebalo učiniti za poboljšanje gospodarskog stanja vašeg sela i kraja?« (pit. 14.), te »Šta bi trebalo poduzeti odmah i koliki su troškovi?« (pit. 16.). Kako se iz navedenog razabire o šumarstvu nije bilo postavljeno ni jedno pitanje, ali se ipak našlo odgovora, koji su dodirnuli i pojedina pitanja šumarstva i to u sklopu doslovno citiranih pitanja 14. ,i 16. Međutim prije nego pređemo na šumarska pitanja, da vidimo opću sliku seljačke proizvodnje u Banovini Hrvatskoj. Na osnovu prispjelih odgovora utvrdili su obrađivači ankete u seljačkoj proizvodnji i potrošnji tri rajona: ratarski, stočarski i pa 1 Anketa Gospodarske Sloge: Najnužnije narodne potrebe. Anketu obradili Dr R. Bićanić, Ing. A. Mihelić i Ing. Dr Štefek. Zagreb 1940., cijena 50.— din., 55 str. 20 kartograma. 455 |
ŠUMARSKI LIST 9/1940 str. 26 <-- 26 --> PDF |
sivni. Ratarski rajon nalazi se na istok od linije Virovitica—Kutina, stočarski zaprema sjeverni (sjevero-zapadni) dio Banovine do rijeke Kupe, a pasivni na jug od te rijeke sa Dalmacijom i dijelovima južne Bosne i Hercegovine, koji su pripali Banovini. Treba naglasiti, da se pasivnost ovog rajona bazira samo na urodu žita, dakle je relativna, jer nisu uzeti u obzir drugi oblici privrede pa i poljoprivrede (kao na pr. duhan, voćarstvo Dalmacije, mogućnosti zarade u šumama i t. d.), dakle je ova pasivnost preko polovine Banovine rajonirana samo na bazi neposredne proizvodnje kruha. Drugim riječima: ratarski rajon ima suvišak žitka, dakle se pojavljuje kao prodavač, a u pasivnom je rajonu pomanjkanje žitka, te je pasivni rajon kupac osnovnih životnih namirnica. Vrijedno je zabilježiti, da u prosjeku narod smatra kao dovoljnu količinu žitne hrane po duši 4 q (400 kg) pšenice i kukuruza godišnje. Stočarski i pasivni rajon iskazao je 1939. god. potrebu žita od 23.000 vagona, ne računajući potrebe gradova i vojske. Ove činjenice su od najvećeg značenja i za šumarstvo. Jedno je od vrela prihoda u pasivnim krajevima i šuma, a srazmjerno svojoj površini te ostalim privrednim mogućnostima ona spada medu prve i najvažnije. Najnužnije potrebe u šumarstvu dodirnute su u dva rajona: n ratarskom i u pasivnom. Ratarski rajon traži pravo korištenja šume, dok se u pasivnom rajonu pojavljuje potreba pošumljavanja. Najnužnije potrebe prve skupine formulirane su kao: drvo za ogrjev (virovitički kotar), revizija prava uživanja šume (donjomiholjački kotar), nadjeljivanje šumom (đakovački, našički i požeški kotar), te pravo iskorištavanja šuma (đakovački kotar). K ovoj skupini spada iz pasivnih iznijeta potreba kotara Vrginmost, gdje je »za poboljšanje gospodarskog stanja potrebna i regulacija prava uživanja šume«. Od ostalih su anketiranih kotara šumarstvo dodirnuli kotari benkovački, šibenički, splitski, imotski i tomislavgradski i to iskazujući najnužniju potrebu kao potrebu pošumljavanja goli jet i. Možda će se činiti ovaj broj odgovora premalen za stvaranje nekih ma i približnih zaključaka. Malen jest, ali je karakterističan: u postavljenim pitanjima nigdje ni riječi o šumi, ali se ipak u našem kršu našlo seljaka, koji pitanje pošumljavanja stavljaju u prvi red narodnih potreba. Uvjeren sam, da bi kod neposrednog upita broj odgovora bio daleko veći. Zaključak: sam stanovnik krša osjeća potrebu pošumljavanja, pa iako to nije možda općenita pojava, važan je potstrek u pošumljvauju krša t. j . na pošumljavanju raditi u prvom redu tamo, gdje je već seljak sklon tome poslu. Dobri rezultati steći će prijatelje i u ostalim predjelima naročito, ako se ono postavi na široku bazu zadovoljenja narodnih potreba (u duhu ideja Ing. Ante Premužića), I tu vrijedi poslovica: riječi pokreću, a primjeri vuku. U potvrdu iznijetog, a jednako da se istakne pozitivan odnos seljaka spram pošumljavanja golijeti i na drugim mjestima, navodim jedan primjer iz moje prakse. Negativne su strane u štampi često naglašavane, pa neka se čuje jedanputa i pozitivan glas. Primjer je iz Bosne, iz višegradskog kotara. Nedaleko mjesta Rudo osnovana je oko god. 1925. kultura lokalnog naziva Borak (tada je bio sreski šumar u Višegradu Ing. I. Grbac). Ljudi su s nepovjerenjem i ogorčenjem gledali početak sadnje crnoga bora. S nepovjerenjem u uspjeh, a ogorčeni, što im se baš nedaleko njihovih kuća podiže kultura (branjevina). No nakon 13 godina situacija je drugačija: sadnje su dobro uspjele, pojedina crnoborova stabla premašila i 4 met. visine, vododerine (taj je predio bio goli jet) zaustavljene. Sada dolaze najbliži seljaci i traže, da se branjevina — proširi, da se ograda (od bodljikave žice) »spusti« sve do granica državnog posjeda i da se vrši daljna sadnja. Voljni su bili dati i dio radne snage besplatno. A sve ovo takorekuć pred pragom njihovih kuća. Jedino su tražili slobodan prolaz u više dijelove brda Varde, na čijim se obroncima nalazi Borak. S pošumljavanjem i sječina, i golijeti i krša u uskoj je vezi i pitanje koza. Koza je najveći neprijatelj podizanja šume: dok ovca i goveče u glavnom samo mehanički (gaženjem, odronjavanjem) uništuje ili oštećuje podmladak, koza ga ništi »od t 456 |