DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 7     <-- 7 -->        PDF

U Varaždinskoj županiji uredio je Kosović pitanje titula privatnog
šumarskog osoblja i oduzeo je pravo obračunavanja šumskih odšteta i
pravo vještačenja onima, koji nisu imali zakonom propisane kvalifikacije.


U istoj županiji je na temelju vješto sastavljenog obrazloženja proglasio
sve šume na Ivančici i drugim strmim brdima zaštitnima i odredio
način gospodarenja s njima tako, da su članovi upravnog odbora prihvatili
i pohvalili predloženo im obrazloženje, a kasnije, kad su i njihove
šume bile proglašene zaštitnima, nisu mogli protil tome uložiti ni utoka.
Ovo obrazloženje ušlo je skoro doslovce i u zbirku šumskih zakona
Borošić-Goglia, kao i još nekoja načelna rješenja, s kojima je Kosović
kod nadležnih vlasti uspio.


Kosović je posvetio brigu i tome, kako bi se narodu pomoglo smanjenjem
šumskih odšteta na pravednoj bazi. Po njegovom je mišljenju
trebalo revidirati šumsko-odštetne cjenike, te iz njih odstraniti sve odredbe,
koje smjeraju ne samo na naknadu štete nego i na kažnjavanje
štetočinca. Oštećenoga po svim zakonskim propisima ide samo pravo
na potpunu odštetu, a kažnjavanje štetočinca je pitanje za sebe. Šteta
može biti male vrijednosti, ali se kazna može odmjeriti prema važnosti
makar i većom globom ili zatvorom tako da štetočinac osjeti, da se ni
mala šteta one vrsti ne smije praviti. U cjeniku ličke županije bila je
sadržana nesmiljena »o d š t e t a« za jednu kozu sa 10 kruna, pa je siromah
brđanin uhvaćen sa većim brojem koza u kvaru bio nakon jedne
prijave stjeran na prosjački! štap, a da bog zna kakove štete možda ni
počinio nije. Sve šumske odštete za otvorene branjevine trebalo je po
njegovu mišljenju podvrći reviziji i odpisati odštete, ako su te branjevine
bez vidljivih pogrešaka uzrasle. U Lici se je narod il rukama i nogama
borio proti osnivanju plantaža, jer je poučen zločestim iskustvom
držao, da te površine oduzetih mu pašnjaka neće nikada više biti njegove.
Kosović je jednu takovu odraslu branjevinu pred seoskim starešinama
otvorio za pašu; oni nisu svojim očima vjerovali a onda su radosno uzviknuli,
neka uzme koliko god još hoće zemljišta za plantažu, kad im se
isto neće oduzeti!


Pitanje držanja koza u Lici imalo se je po Kosovićevom mišljenju
urediti imajuć na umu, da je za šumsku biljku svejedno, da li joj grane
obrste koze, goveda, ovce uli koja druga vrst blaga. Koza je siromaku
mjesto krave i daje više puta, ako je dobra muzara, isto toliko mlijeka,
koliko i slabija kravica, a ako kojom nesrećom ugine, ne trpi joj vlasnik
prevelike štete. Ne treba stoga držanje koza na prečac zabranjivati,
kako je to običajno nego treba grmečima obraštene pašnjake, pa makar i
suvišne šume preudesiti za brstike, u uživanju ovih zavesti valjan red
i uvesti valjanu kontrolu nad držanjem svakom ovlašteniku odpadajućeg
broja koza. Da se zapreci kresanje grana u šumama radi prehrane koza
pupoljcima u zimi, trebalo bi provesti, da svatko smije preko zime zadržati
samo toliko koza, za koliko njih je priredio hrane za zimu. Seoski
starešine, lugari, žandari, financi i ostale javne straže treba primorati
na valjano vršenje kontrole nad brojem koza, koje pojedinci drže.


Osim omanjih radova, koji su objelodanjeni ali nisu njegovim imenom
podpisivani, objelodanjen je u Šum. Listu njegov prvi stručni opis
velebitskih i! kapelskih šuma i cijela rasprava o postanku prvog šumskog
.zakona za Krajinu od g. 1797., kojil je materijal on pronašao u C. kr.


381