DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 7 <-- 7 --> PDF |
U Varaždinskoj županiji uredio je Kosović pitanje titula privatnog šumarskog osoblja i oduzeo je pravo obračunavanja šumskih odšteta i pravo vještačenja onima, koji nisu imali zakonom propisane kvalifikacije. U istoj županiji je na temelju vješto sastavljenog obrazloženja proglasio sve šume na Ivančici i drugim strmim brdima zaštitnima i odredio način gospodarenja s njima tako, da su članovi upravnog odbora prihvatili i pohvalili predloženo im obrazloženje, a kasnije, kad su i njihove šume bile proglašene zaštitnima, nisu mogli protil tome uložiti ni utoka. Ovo obrazloženje ušlo je skoro doslovce i u zbirku šumskih zakona Borošić-Goglia, kao i još nekoja načelna rješenja, s kojima je Kosović kod nadležnih vlasti uspio. Kosović je posvetio brigu i tome, kako bi se narodu pomoglo smanjenjem šumskih odšteta na pravednoj bazi. Po njegovom je mišljenju trebalo revidirati šumsko-odštetne cjenike, te iz njih odstraniti sve odredbe, koje smjeraju ne samo na naknadu štete nego i na kažnjavanje štetočinca. Oštećenoga po svim zakonskim propisima ide samo pravo na potpunu odštetu, a kažnjavanje štetočinca je pitanje za sebe. Šteta može biti male vrijednosti, ali se kazna može odmjeriti prema važnosti makar i većom globom ili zatvorom tako da štetočinac osjeti, da se ni mala šteta one vrsti ne smije praviti. U cjeniku ličke županije bila je sadržana nesmiljena »o d š t e t a« za jednu kozu sa 10 kruna, pa je siromah brđanin uhvaćen sa većim brojem koza u kvaru bio nakon jedne prijave stjeran na prosjački! štap, a da bog zna kakove štete možda ni počinio nije. Sve šumske odštete za otvorene branjevine trebalo je po njegovu mišljenju podvrći reviziji i odpisati odštete, ako su te branjevine bez vidljivih pogrešaka uzrasle. U Lici se je narod il rukama i nogama borio proti osnivanju plantaža, jer je poučen zločestim iskustvom držao, da te površine oduzetih mu pašnjaka neće nikada više biti njegove. Kosović je jednu takovu odraslu branjevinu pred seoskim starešinama otvorio za pašu; oni nisu svojim očima vjerovali a onda su radosno uzviknuli, neka uzme koliko god još hoće zemljišta za plantažu, kad im se isto neće oduzeti! Pitanje držanja koza u Lici imalo se je po Kosovićevom mišljenju urediti imajuć na umu, da je za šumsku biljku svejedno, da li joj grane obrste koze, goveda, ovce uli koja druga vrst blaga. Koza je siromaku mjesto krave i daje više puta, ako je dobra muzara, isto toliko mlijeka, koliko i slabija kravica, a ako kojom nesrećom ugine, ne trpi joj vlasnik prevelike štete. Ne treba stoga držanje koza na prečac zabranjivati, kako je to običajno nego treba grmečima obraštene pašnjake, pa makar i suvišne šume preudesiti za brstike, u uživanju ovih zavesti valjan red i uvesti valjanu kontrolu nad držanjem svakom ovlašteniku odpadajućeg broja koza. Da se zapreci kresanje grana u šumama radi prehrane koza pupoljcima u zimi, trebalo bi provesti, da svatko smije preko zime zadržati samo toliko koza, za koliko njih je priredio hrane za zimu. Seoski starešine, lugari, žandari, financi i ostale javne straže treba primorati na valjano vršenje kontrole nad brojem koza, koje pojedinci drže. Osim omanjih radova, koji su objelodanjeni ali nisu njegovim imenom podpisivani, objelodanjen je u Šum. Listu njegov prvi stručni opis velebitskih i! kapelskih šuma i cijela rasprava o postanku prvog šumskog .zakona za Krajinu od g. 1797., kojil je materijal on pronašao u C. kr. 381 |