DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Za kun u zlatic u piše autor: »Pari se u srpnju i kolovozu. Zenica nosi 41 tjedan, a okoti´ 2—3 mladih.« Za kun u bjelic u piše: »Pari se u srpnju i kolovozu, nosi 41 tjedan, a okoti 2—3 mladih.« To su za mene prvi glasi i nerazumljivo je, otkuda je i od kojega autora g. Čeović došao do takovih podataka. Ja sam učio u lovnoj zoologiji a kasnije tijekom dugogodišnje lovačke prakse utvrdio, da se kune jednako kao i tvor pare u februaru, a kote u aprilu 3—7 mladih. Dakle nose oko 9 tjedana, a ne 41 tjedan. Za puh a veli pisac: »Prospava i cijelu zimu u gnijezdu, koje si napravi u šupljem drveću.« Puh ide na spavanje u p u š i n e u zemlju, a u dupljima šupljega drveća boravi, dok ide za hranom. Kralj naših planina medvje d opisan je u ovoj knjizi vrlo slabo. Pisac veli: »Mlada medvjedica pari se tek u svojoj četvrtoj godini«, a zašto ne kaže, kada se opet iza toga pari? Divlj a mačk a nije opisana karakteristično. Po mome bio bi opis divljega mačka a za razliku od domaće, podivljale ili križane mačke slijedeći: Nos bjeličast do svjetlonarandžast, dlaka mrkosiva, od čela preko tjemena tri crne pruge, srednja preko plećiju ide do repa i širi se u prečne pruge po boku do trbuha. Ispod vrata bijel. Brada veća, brkovi dulji, zubalo jače. Rep debeo, sa crnim zatvorenim kolutima, tupast,- na kraju crn. Po tim značajkama svaki će lovac divlju mačku lako utvrditi. Za velikog tetrijeba piše g. Čeović u svom Lovstvu: »Glava je crna... Leda su tamnosmeđa sa svijetlim točkicama. Prsa i trbuh su sivi... Kljun je sivoplavkast. « Takvoga tetrijeba nikada u životu nisam vidio. Zašto autor nije naveo, gdje takovog tetrijeba ima? Kod našega tetrijeba su: glava i vrat tamnosivi kao škriljevac sa uskim crnim krivudavim prugama isprutani, a brada mu je crna. Kljun kukast poput roga bijel. Leda su u visini krila tamnosmeđa a prema repu crnija sa svjetlosivim valovitim linijama. Prsa imaju zeleni štit sa ocalnim sjajem, a tamnosmeđe perje na trbuhu imade velike bijele peče ... i t. d. Dakle to je posve drugi izgled pijevca, nego li ga je naveo g. Čeović. Autor kaže dalje: >»´Na strani svakog prsta ima resaste rožnate izrasline (rese), koje se nakon parenja osuše i otpadnu. Međutim to otpadanje resa nije u vezi sa parenjem, već sa mitarenjem, nakon čega mu opet izrastu. Te rese po navodima A. Krüdener-a u knjizi »Auerwild«, nisu ništa drugo, nego zakržljalo perje, koje se nije moglo naravno razviti.« Nije tako i te rese nisu nikakovo zakržljalo perje, niti imaju kakove veze sa mitarenjem, niti se suše. Te rese na prstima velikog tetrijeba su krajni rub talbanske ljuske i nikako se ne suše, već ih tetrijeb na izmaku zime a još za vrijeme parenja, dakle daleko prije mitarenja, postepeno gubi i obnavlja kao i čitavu tabansku ljudsku. Tetrijebu se i kljun ljušti i postepeno obnavlja, ali jošte nikome nije palo na um kazati, da je kljun kakov ruđimenat, nego je organ, koji ima svoju određenu svrhu. Jednako je tako i sa resama. Onda piše: »Kada pijevac pjeva t. j . kada »brusi«, tada on n e čuj e što se oko njega događa. Koji su uzroci te gl u hoće, nije do današnjega dana sigurno utvrđeno... Za vrijeme brušenja tetrijeb i ne vidi... « Tako se o velikom tetrijebu pisalo pred 20—30 godina, a danas znamo, da veliki tetrijeb i vidi i čuje i za vrijeme brušenja. Konačno nam autor ništa ne piše o uzgojnim mjerama za velikog tetrijeba i ako su to vrlo važne stvari za sve lovce, pogotovo kad ta divljač svakim danom biva sve rjeđa. Tetrijeb ruže vac pretvorio se .u ovome Lovstvu u ruševca, a tetrijeb križanac u k o p i1 j a s t o g. Za škanjc a osaš a veli, da gnijezdi u šumama na visokim stablima, a ne piše gdje zimuje i da li je to ptica selica za naše krajeve? I tako dalje i tako dalje. Nije ovdje mjesto, da napišem sve kako mislim, jer bi to značilo pisati novo Lovstvo. 427 |