DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Gde je srna vodu pila Z dvema, trema srnčicama. Lako srne usred gore Ode je izvor ladne vode.« (Nar. pjesma).1 A sa značenjem i proslavom sv. Huberta, »fala mu budi, dika i slava«, kako kaže naš narod, mi nemamo ništa zajedničko. 3. Lov u prošlosti i sadašnjosti. Kad je pisac spomenuo lov ni prošlosti i za vrijeme Grka i Rimljana, onda je u tom povjesnom dijelu mogao spomenuti nešto i iz istorije našega lovstva. Zašto smo vukli onda sadrene odlijevke bogumilskih stećaka sa lovačkim motivima na internacionalnu lovačku izložbu u Berlin, kad kod kuće preko toga prelazimo. Zar autoru nije poznato, da su naši kraljevi i knezovi, velmože i velikaši bili veliki lovci. Emilije Laiszowski piše u »Jutarnjem listu« od 24. XII. 1937. u članku »Brezice u vlasti knezova Frankopana« slijedeće: 12. IX. 1643. opet piše Vuk Frankopan iz Brezica Ivanu Vojkoviću, da mu priskrbi jednoga sokola lovca (kragulja) jer ima samo jednoga i ne bog zna kakova. Zatim spominje odredbu kneza Jurja Frankopana od god. 1657.: »Lovca valja otpustiti, izim ako se zadovoljava godišnjom plaćom od 30 forinti i jednom »opravom«. Psi (hrti i vižli) neka se dobro hrane i ne smiju se iz imanja voditi niti posuđivati.« Nerazumljivo je, da se g. Ceović, kad se već odlučio na pisanje našega lovstva, nije zainteresirao za takove stvari pogotovo, kad je skoro sve svoje službovanje proveo u Zagrebu, u našem kulturnom centru, gdje su mu bili na raspolaganje svi arhivi i vrela. I još je nerazumljivije, da to ne proučava, kad mu je već povjereno da obradi lovstvo u »Hrvatskoj Enciklopediji«. 4. Razvrstavanje divljači. Pod tim naslovom razvrstana je divljač po naučnoj osnovi, po zakonu o lovu i po lovačkim zasadama. Jer to razvrstavanje ne potječe od autora, nema se što ooijenjivati. 5. Prirodoslovlje divljači i zvjeradi. Ovo je poglavlje najopsežnije od svih u knjizi, jer zaprema preko 150 stranica. I ako je općenito prirodoslovlje lovne divljači i zvjeradi obrađeno u svjetskoj literaturi a naše domaće u našoj literaturi nerazumljivo je, kako je u Čeovićevoj knjizi ispalo manjkavo i netočno. Trebalo je za pojedinu vrst divljači navesti ono, što je bitno i karakteristično. N. pr. za jelen a opis i lov bi jošte odgovarao, ali uzgojne mjere, koje su za lovca praktičara najvažnije, nisu nikako obrađene. Jednako tako kod srn a od uzgoja ništa ne vidimo. Istinabog pisac kod »Otstrijela« govori, kakove bi srnjake imali otstrijeliti, ali osim uzgoja puškom imađe još mnogo drugih mjera za uzgoj srneće divljači, koje su za lovce praktičare od velike važnosti. Pisac kaže, da srna ima lane , a tomu nije tako, već košuta ima lane, srna; imade jar e ili sruče , a divokoza k o z 1 e. Za divlj u svinj u navada: »Parenje divljih svinja nazivamo »bucanjem«, a pada u mjesecu prosincu i siječnju. Krmača nosi 20 tjedana, te u travnju ili svibnju oprasi 4—12 prasadi.« To nije točno. Krmače se pare od novembra do polovice januara, a vrlo često i u drugo doba, a prema tome se i prase. Ja sam vidio divlje svinje sa mladima početkom januara. Za jazavc a piše: »Pari se u srpnju i kolovozu, neki tvrde da se pari u listopadu— studenom. Ženka okoti u ožujku—travnju 3 do 5 mladih, koji su kroz deset dana slijepi.« U istinu jazavka se pari od početka augusta do početka oktobra, a koti se od februara do marta. 1 Vidi »Pismenost«, roman iz savremenog hrv. seljačkog života, napisao Mijo S t u p a r i ć. 426 |