DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Ing. Borislav Nikolić, Beograd Din. 100.—; Dr. Dragoljub Petrović, Beograd Din. 100.—; Ing. Ante Ružić, Beograd Din. 75.—; Dr. Milivoje Vasić, Beograd Din. 100.—; Ing. Franjo Asaj, Bezdan Din. 100.—; Ing. Aleksandar Balkovski, Doroslovo, Din. 100.—; Risto A. Đorđević, Žabac Din. 10O.—; Ing. Stjepan Gjurić, Subotica Din. 100.—; Ing. Slavko Jovanović, Kneževo Din. 100.—. Banovina Drinska: Ing. Ferdo Holl, Sarajevo Din. 100.— ; Ing. Vojislav Jovanović, Tuzla Din. 50.— ; Josip Klimeš, Sjetlina Din. 50.—; Ing. Nikola Mihaliček, Zavidovići Din. 100.—; Ing. Josip Markunović, Sarajevo Din. 100.—; Ing. Jovan Stanimirović, Sarajevo Din. 100.—; Ing. Nikola Studianov, Čačak Din. 100.— ; Ing. Pavle Fukarek, Sarajevo Din. 10O.—. Banovina Vrbaska: Ing. Zvonko Car, Banja Luka Din. 100.—; Ing. Jeronim Kahler, Kotor Varoš Din. 100.—; Ing. Ivan Klemenčić, Oštrelj Din. 100.—; Ing. Nikola Miljuš, Banja Luka Din. 100.—; Ing. Mirko Pavić, Banja Luka Din. 50.—; Ing. Josip Radišić, Banja Luka Din. 100.—; Ing. Tugomil Rogina., Doboj Din. 100.—. Banovina Vardarska: Ing. Košta Džolić, Kavadar Din. 50.—; Ing. Košta Ostojić, Kos. Mitrovica Din. 100.—; Petar Šimić, Kavadar Din. 50.—; Ing. Mirko Špiranec, Skoplje Din. 100.—. Banovina Zetska: Ing. Štipan Nikolajevski, Ivanjica Din. 100.—; Ing. Borislav Obradović, Ljubinje Din. 100.—. Banovina Moravska: Ing. Čedomir Ncdok, Pirot Din. 100.—. Članovi pomagači J. Š. U. Banovina Hrvatska: Petar Culumović, Perušić Din. 25.—; Vcljko Dragaš, Zagreb Din. 50.—; Mirko Gregačević, Vrhovine Din. 50.—; Ivan Hladiš, Ivanjska Din. 25.—; Stevo Kovačević, Garešniea Din. 25.—; Franjo Knebl, Sisak Din. 70.—; Nenad Nikolić, Zagreb Din. 50.—; Heliodor Prelesnik, Kotor Din. 50.—; Jovan Tomić, Zagreb Din. 50.—; Srećko Vanjković, Zagreb Din. 25.—. Banovina Dravska: Joža Osterman, Kranj Din. 50.—. Banovina Drinska: Pavao Fukarek, Sarajevo Din. 50.—- Banovina Dunavska i Uprava gruda Beograda: Marin Aljmašac, Bački Breg Din. 50.—; Ivan Popović, Seleuš Din. 25.—; Vojislav Stojanović, Beograd Din. 50.—. Pripremnog odbora Blagajnik: O. D r e m i 1. KNJIŽEVNOST ING. ivo CEOVIĆ, SUM. SAVJETNIK — ZAGREB: LOVSTVO. U nakladi »Tipografija« d. d. Zagreb štampana je knjiga »L o v s t v o« od Ing. Iva Č e o v i ć a, šumar, savjetnika u Zagrebu, 445 stranica, broširana cijena Din 80.—, u platno uvezana Din 100.—. Točno je, kako je dnevna štampa prije štampanja te knjige istakla, da se je osjećala u nas praznina i potreba jednog stručnog djela o lovstvu, jer je od zadnjeg izdanja »Lovstvo« od blagopokojnog profesora Frana Kesterčanek a prošlo preko četrdeset godina a naklada je bila već davno rasprodana. Ostalo je dakle pitanje, tko će tu prazninu u našoj lovačkoj književnosti i kako ispuniti. Moj drug g. Ing. Ivo Ceović odlučio je, da je on pozvan da tu prazninu ispuni i da napiše naše novo lovstvo. Doduše on u Uvodu svojoj knjizi kaže, da je udovoljio toj potrebi »na nagovor nekih lovačkih drugova i znanaca«. Činjenica je, da je knjiga pred nama i ja sam si stavio u dužnost, da ocijenim, kako je drug Ceović tu prazninu ispunio. 424 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Prije nego prijeđem na stručnu ocjenu djela, red je da spomenem, da je jednako naš drug Slovenac g. Ing. Mirko Šušteršič priredio god. 1934. knjigu »Naš lov« na slovenskom jeziku sa slijedećim sadržajem: I. 1. Nastanek in narnen knjige. 2. Zgodovina lovstva. M. Lovsko živaloslovje. III. 1. Lov in naša vest. 2. Lovsko vedenje, lovske šege, narodno-gospodarski pomen in statistika lovstva. IV. Pripomočki in veščine za lov: Strelno orožje. — Streljanje. — Lovila. — Klici, vabila. — Strupi. — Psi. — Vzgoja braka. — Oprema in naprave za lov. — Organizacija kinologije v Jugoslaviji. V. Divjad, razni načini lova nanjo, odstrel in gojitev: Srnjad. — Jelenjad. — Gams (divja koza). — Zajec. — Medved. — Divja svinja. — Divja mačka. — Volk. — Lisica. —- Jazbec. — Kune. — Vidra. — Veliki petelin. — Ruševec. — Jereb, skalna jerebica, snežna jerebica. — Poljska jerebica, prepelica. — Fazan. — Kljunač. — Divje race. — Divji gol ob. — Ujede. VI. 1. Bolezni divjadi. 2. Lovski plen in ravnanje z njim. 3. Lovsika zadruga. VII. Upravljanje lovišč. VIH. Lovsko pravo. Abecedni imenik živali. — Knjigu je izdala po zaključku Slovenskog lovskog društva u Ljubljani Družba sv. Mohorja, a pojedina poglavlja u toj knjizi obradili su lovački i prirodoslovni stručnjaci i pisci: dr. Stanko Bevk, dr. Viljem Krejči, ing. Mirko Šušteršič, mr. Gvidon Bakarčič, Gozđar Hanzlowsky, dr. Ivan Lovrenčič, prof. Peter Zmitek, veterinar Hugon Turk, dvorski preparator Viktor Herfort, ravnatelj Ivan Župan i viši sudski savjetnik Anton Mladič. Knjiga sa slikama opseže 401 stranicu. Redaktor i glavni suradnik te knjige ,g. Ing. Mirko Šušteršič piše u organu S. L. D. »Lovec« broj 5 — 1940. izvješćujući o izdanju knjige Ing. Iva Čeovića »Lovstvo« na str. 213. i 214. slijedeće: »Ta knjiga (Čeovićeva) bo izpolnitev naše »Naš lov« v nekaterih poglavjih, ki smo jih morali žal zaradi omejenih sredstev opustiti in izpustiti. Ker pa naše popolnejše knjige najbrž ne bo tako tanalu, toplo priporočamo omenjeno kot izpopolnitev naše.« Nerazumljivo je, što g. Ćeović nije kao dugogodišnji tajnik Saveza lov. društava Banovine savske odnosno Banovine Hrvatske stavio predlog, da naše Lovstvo obrade naši lovački stručnjaci, jednako kao što su to proveli Slovenci. A sad da vidimo, kako je g. Čeović sam materijal obradio. 1. Uvod, kojega sam već spomenuo. 2. Sv. Hubert Mjesto toga poglavlja mogao je pisac govoriti radije nešto o našem narodnom poimanju lova te o izgradnji tipa jugoslavenskog ili u užem smislu hrvatskoga lovca. Mogao je spomenuti junačko doba našega lovstva i narodne junake i lovce strijelom i kopljem na medvjeda i vepra. Viteški način lova sa sokolovima. Istaći ljubav našega naroda za lov i lovnu divljač i za dokaz citirati izvatke iz naših narodnih pjesama od najstarijega doba do danas. N. pr. »Da idemo u lov u planinu Da bijemo plahoga jelena.« ».. ćeš ostat na ček u planini Al ćeš puštat hrte i zagare?« »Pak zavede hrte i ogare« (Nar. pjesma) ili »Sva gospoda pustiše sokole A Draginja malena kraguja« (Nar. pjesma) ili »Bjež´te, bjež´te košutice, Eto idu mladi lovci, Mladi lovci Hercegovci« (Nar. pjesma) ili »Gora se zeleni, Po njoj mi pasu jeleni« (Nar. pjesma) ili »Namera me namerila Vu zelenu strmu goru, 425 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Gde je srna vodu pila Z dvema, trema srnčicama. Lako srne usred gore Ode je izvor ladne vode.« (Nar. pjesma).1 A sa značenjem i proslavom sv. Huberta, »fala mu budi, dika i slava«, kako kaže naš narod, mi nemamo ništa zajedničko. 3. Lov u prošlosti i sadašnjosti. Kad je pisac spomenuo lov ni prošlosti i za vrijeme Grka i Rimljana, onda je u tom povjesnom dijelu mogao spomenuti nešto i iz istorije našega lovstva. Zašto smo vukli onda sadrene odlijevke bogumilskih stećaka sa lovačkim motivima na internacionalnu lovačku izložbu u Berlin, kad kod kuće preko toga prelazimo. Zar autoru nije poznato, da su naši kraljevi i knezovi, velmože i velikaši bili veliki lovci. Emilije Laiszowski piše u »Jutarnjem listu« od 24. XII. 1937. u članku »Brezice u vlasti knezova Frankopana« slijedeće: 12. IX. 1643. opet piše Vuk Frankopan iz Brezica Ivanu Vojkoviću, da mu priskrbi jednoga sokola lovca (kragulja) jer ima samo jednoga i ne bog zna kakova. Zatim spominje odredbu kneza Jurja Frankopana od god. 1657.: »Lovca valja otpustiti, izim ako se zadovoljava godišnjom plaćom od 30 forinti i jednom »opravom«. Psi (hrti i vižli) neka se dobro hrane i ne smiju se iz imanja voditi niti posuđivati.« Nerazumljivo je, da se g. Ceović, kad se već odlučio na pisanje našega lovstva, nije zainteresirao za takove stvari pogotovo, kad je skoro sve svoje službovanje proveo u Zagrebu, u našem kulturnom centru, gdje su mu bili na raspolaganje svi arhivi i vrela. I još je nerazumljivije, da to ne proučava, kad mu je već povjereno da obradi lovstvo u »Hrvatskoj Enciklopediji«. 4. Razvrstavanje divljači. Pod tim naslovom razvrstana je divljač po naučnoj osnovi, po zakonu o lovu i po lovačkim zasadama. Jer to razvrstavanje ne potječe od autora, nema se što ooijenjivati. 5. Prirodoslovlje divljači i zvjeradi. Ovo je poglavlje najopsežnije od svih u knjizi, jer zaprema preko 150 stranica. I ako je općenito prirodoslovlje lovne divljači i zvjeradi obrađeno u svjetskoj literaturi a naše domaće u našoj literaturi nerazumljivo je, kako je u Čeovićevoj knjizi ispalo manjkavo i netočno. Trebalo je za pojedinu vrst divljači navesti ono, što je bitno i karakteristično. N. pr. za jelen a opis i lov bi jošte odgovarao, ali uzgojne mjere, koje su za lovca praktičara najvažnije, nisu nikako obrađene. Jednako tako kod srn a od uzgoja ništa ne vidimo. Istinabog pisac kod »Otstrijela« govori, kakove bi srnjake imali otstrijeliti, ali osim uzgoja puškom imađe još mnogo drugih mjera za uzgoj srneće divljači, koje su za lovce praktičare od velike važnosti. Pisac kaže, da srna ima lane , a tomu nije tako, već košuta ima lane, srna; imade jar e ili sruče , a divokoza k o z 1 e. Za divlj u svinj u navada: »Parenje divljih svinja nazivamo »bucanjem«, a pada u mjesecu prosincu i siječnju. Krmača nosi 20 tjedana, te u travnju ili svibnju oprasi 4—12 prasadi.« To nije točno. Krmače se pare od novembra do polovice januara, a vrlo često i u drugo doba, a prema tome se i prase. Ja sam vidio divlje svinje sa mladima početkom januara. Za jazavc a piše: »Pari se u srpnju i kolovozu, neki tvrde da se pari u listopadu— studenom. Ženka okoti u ožujku—travnju 3 do 5 mladih, koji su kroz deset dana slijepi.« U istinu jazavka se pari od početka augusta do početka oktobra, a koti se od februara do marta. 1 Vidi »Pismenost«, roman iz savremenog hrv. seljačkog života, napisao Mijo S t u p a r i ć. 426 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Za kun u zlatic u piše autor: »Pari se u srpnju i kolovozu. Zenica nosi 41 tjedan, a okoti´ 2—3 mladih.« Za kun u bjelic u piše: »Pari se u srpnju i kolovozu, nosi 41 tjedan, a okoti 2—3 mladih.« To su za mene prvi glasi i nerazumljivo je, otkuda je i od kojega autora g. Čeović došao do takovih podataka. Ja sam učio u lovnoj zoologiji a kasnije tijekom dugogodišnje lovačke prakse utvrdio, da se kune jednako kao i tvor pare u februaru, a kote u aprilu 3—7 mladih. Dakle nose oko 9 tjedana, a ne 41 tjedan. Za puh a veli pisac: »Prospava i cijelu zimu u gnijezdu, koje si napravi u šupljem drveću.« Puh ide na spavanje u p u š i n e u zemlju, a u dupljima šupljega drveća boravi, dok ide za hranom. Kralj naših planina medvje d opisan je u ovoj knjizi vrlo slabo. Pisac veli: »Mlada medvjedica pari se tek u svojoj četvrtoj godini«, a zašto ne kaže, kada se opet iza toga pari? Divlj a mačk a nije opisana karakteristično. Po mome bio bi opis divljega mačka a za razliku od domaće, podivljale ili križane mačke slijedeći: Nos bjeličast do svjetlonarandžast, dlaka mrkosiva, od čela preko tjemena tri crne pruge, srednja preko plećiju ide do repa i širi se u prečne pruge po boku do trbuha. Ispod vrata bijel. Brada veća, brkovi dulji, zubalo jače. Rep debeo, sa crnim zatvorenim kolutima, tupast,- na kraju crn. Po tim značajkama svaki će lovac divlju mačku lako utvrditi. Za velikog tetrijeba piše g. Čeović u svom Lovstvu: »Glava je crna... Leda su tamnosmeđa sa svijetlim točkicama. Prsa i trbuh su sivi... Kljun je sivoplavkast. « Takvoga tetrijeba nikada u životu nisam vidio. Zašto autor nije naveo, gdje takovog tetrijeba ima? Kod našega tetrijeba su: glava i vrat tamnosivi kao škriljevac sa uskim crnim krivudavim prugama isprutani, a brada mu je crna. Kljun kukast poput roga bijel. Leda su u visini krila tamnosmeđa a prema repu crnija sa svjetlosivim valovitim linijama. Prsa imaju zeleni štit sa ocalnim sjajem, a tamnosmeđe perje na trbuhu imade velike bijele peče ... i t. d. Dakle to je posve drugi izgled pijevca, nego li ga je naveo g. Čeović. Autor kaže dalje: >»´Na strani svakog prsta ima resaste rožnate izrasline (rese), koje se nakon parenja osuše i otpadnu. Međutim to otpadanje resa nije u vezi sa parenjem, već sa mitarenjem, nakon čega mu opet izrastu. Te rese po navodima A. Krüdener-a u knjizi »Auerwild«, nisu ništa drugo, nego zakržljalo perje, koje se nije moglo naravno razviti.« Nije tako i te rese nisu nikakovo zakržljalo perje, niti imaju kakove veze sa mitarenjem, niti se suše. Te rese na prstima velikog tetrijeba su krajni rub talbanske ljuske i nikako se ne suše, već ih tetrijeb na izmaku zime a još za vrijeme parenja, dakle daleko prije mitarenja, postepeno gubi i obnavlja kao i čitavu tabansku ljudsku. Tetrijebu se i kljun ljušti i postepeno obnavlja, ali jošte nikome nije palo na um kazati, da je kljun kakov ruđimenat, nego je organ, koji ima svoju određenu svrhu. Jednako je tako i sa resama. Onda piše: »Kada pijevac pjeva t. j . kada »brusi«, tada on n e čuj e što se oko njega događa. Koji su uzroci te gl u hoće, nije do današnjega dana sigurno utvrđeno... Za vrijeme brušenja tetrijeb i ne vidi... « Tako se o velikom tetrijebu pisalo pred 20—30 godina, a danas znamo, da veliki tetrijeb i vidi i čuje i za vrijeme brušenja. Konačno nam autor ništa ne piše o uzgojnim mjerama za velikog tetrijeba i ako su to vrlo važne stvari za sve lovce, pogotovo kad ta divljač svakim danom biva sve rjeđa. Tetrijeb ruže vac pretvorio se .u ovome Lovstvu u ruševca, a tetrijeb križanac u k o p i1 j a s t o g. Za škanjc a osaš a veli, da gnijezdi u šumama na visokim stablima, a ne piše gdje zimuje i da li je to ptica selica za naše krajeve? I tako dalje i tako dalje. Nije ovdje mjesto, da napišem sve kako mislim, jer bi to značilo pisati novo Lovstvo. 427 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 54 <-- 54 --> PDF |
6.2 Vrijeme parenja i loženja kod divljači i zvjeradi. Neke svoje opaske na to spomenuo sam već kod poglavlja »Prirodoslovlje divljači i zvjeradi«. 7. Kako dugo žive životinje. Za medvjeda piše autor po vrelima, koja je upotrijebio, da može živjeti 30 godina. Da se za stvar potanje zanimao mogao je lako doznati, da medvjed živi 40—50 godina. Kad je već naveo galeba i divlju gusku nerazumljivo je, zašto nije naveden i veliki tetrijeb? Navešću stoga ja, da tetrijeb može doživjeti relativno visoku starost od 18—20 godina. 8. Bolesti divljači. Jer nisam stručnjak za veterinarsku medicinu ne mogu ovdje ništa ocjenjivati. 9. Tragovi divljači. U ovom poglavlju mogao je autor uza otiske stopala u koraku, trku i tako dalje, prema slikama, koje je uzeo od različitih autora, navesti nešto općenito o kretanju i traganju divljači, što je za lovce praktičare od velike važnosti. N. pr. traganje kune u jednoj noći. 10. Uzgoj iazana umjetnim načinom. Autor opisuje uzgoj fazana u volijerama na engleski, njemački i domaći način. 11. Solista. Između mnogih vrsta i načina postavljanja solista ovdje su nekoja opisana. 12. Zasjedi i busije. Autor piše: »Među takova pomagala spadaju visoki zasjedi i busije. Niti u književnom niti u narodnom govoru do sada nisam čuo riječ: zasjed, već naš narod kaže zasjeda. Čuo sam za avion jednosjed, dvosjed, trosjed i t. d. ali za zasjed nisam čuo. A busija, to je turska riječ i do danas je ne ouh u lovačkom govoru. Zašto dakle ne bi visoka zasjeda bila: višnjak, čekalica, stalafc. Zašto »viseći prenosni zasjed«, ikad sam za to predlagao: visoko sjedalo, čemu smo onda uopće pisali o lovačkoj terminologiji, kad svaki lovac odnosno pisac na novo izmišlja nove nazive i prevađa ih sa stranog jezika na svoj način. Zar ne bi bilo bolje mjesto: »stalna busija na zemlji« stalan zaklon? 13. Vabljenje i vabila. čitajući ovaj otsjek čovjek se ne može oteti dojmu, da ga je pisac prema stranim autorima obradio čisto teoretski. Tu nema niti trunka prakse, niti jedne praktičke upute ni savjeta. Ta nije sve samo u oponašanju glasova, ima kod toga načina lova još mnogo stvari, koje i te kako odlučuju o uspjehu. 14. Lov na divlje patke. A zašto ne bi bio lov na velikog tetrijeba ili lov na medvjeda ili lov na lisice ili koju drugu divljač? Zašto je baš lov na divlje patke zaslužio posebno poglavlje? 15. Lov na kuniće vretnom. To je čisto njemački lov, koji se kod nas ne njeguje i teško će kojem našem lovcu poslužiti. 16. Postupak s ubijenom divljači i njena otprema. Toliko je slika u ovoj knjizi, pa .baš ovdje nema niti jedne, gdje bi i te kako dobro poslužila radi prakse, 17. Trofeje. Ne znam po kojem je autoru ili po čijoj praksi obradio g. Čeović ovo poglavlje. Lovci, koji budu radili po ovome naputku, pokvariće potpuno svoje trofeje. Tako autor upućuje, da otpiljenu srneću čelenku, sa koje je prethodno skinuta koža, mozak i oči i dobro je izaprana od krvi, kuhamo oko jedan sat, a jelensku znatno dulje. To nikome ne preporučam, jer takova trofeja neće se obkuhati, već će se posve ras- Tek. broj 6. dolazi po dva puta u »Sadržaju«, pa sam tako i ja ostavio. 428 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 55 <-- 55 --> PDF |
kuhati i raspasti. Ja otpiljenu srnjakovu lubanju sa rogovima pod kožom i mesom kuham samo 20 minuta. Jednako tako njegov kasniji postupak sa tako iskuhanom čelenkom sa vodikovim dvokisom i »Perhydratom« oko izbijeljivanja lubanjske kosti posve je protupropisan. Tim kemikalijama posve se oduzima lubanjskim kostima mast i naravno ljepilo, kosti se raspadaju, a u koliko to ne, to se istančaju kao papir i bivaju gotovo prozirne. Osim toga, jer je to neukusno, što vrijedi onda takova troieja? Prirodna boja kost^ nije bijela, već žutkasta, i po mom načinu preparirana trofeja može trajati rae samo kroz ljudski vijek, nego kroz stoljeća. U buduće kod ocjene rogovlja na izložbama morao bi se i način prepariranja uzeti u obzir. 18. Ocjena lovačkih trofeja po međunarodnim formulama. U ovome otsjeku donesene su primljene internacionalne norme za ocjenu trofeja. 19. Lov sovom ušarom na ptice graHHce. Tema obrađena po mnogim autorima. 20. Tamanjenje vrana i svraka. Opisuje postupak trovanja vrana i svraka otrovanim mekama i jajima. 21. Trovanje vukova i lisica. Opisuje postupak trovanja grabežljivaca strihninom i cijankalijem posve teoretski. Preporuča, da se strihnin stavlja kroz zarez direktno u strvinu. Taj bi postupak odgovarao, ako bi grabežljivac prvu . drugu noć došao na strvinu, ali ako je strvina izložena dulje vrijeme, onda se strihnin mora stavljati u kapsule od hostije koje se zali ju stearinom ili u patrone od maslaca i tako spremljen stavlja se u strvinu. Nikako .... dobro, kako pisac preporuča, otrovanu meku u zemlju makar kako duboko zakopati, jer će je medvjed nanjušiti i opet iskopati, već se sve meke imaju spaliti. 22. Lovke, stupice i željeza. Ovo važno poglavlje lovačke prakse nije obrađeno nikako: Autor kaže: »Za hvatanje kako zvjeradi, tako i ostalih grabežljivaca ima raznih većih i manjih željeza (stupica) pomoću kojih se mogu hvatati vukovi, vidre, lisice, kune, tvorci, lasice, jastrebovi, kopči i ostali štetočinci. Takova se željeza mogu nabaviti u svakoj trgovini lovačkih potrepština. No kako se i u željezu (rae kaže se željezo, već ž e 1 j e z a, op. pisca) i u procjepu (kakova je to sprava, da li tulac, kladice? op. pisca) ulovljena životinja previše muči, to ne preporučam lovcima, da se njima služe.« Pitam ja autora, kako ćemo uloviti onda vidru, ako ne u željeza? Ona ne ide u one drvene škatulje. Druže, to je siva teorija, daleko od zelene prakse! A kad se moramo služiti željezima, onda je red i željeza opisati i istaći, što se traži od dobrih željeza, kako i gdje se imaju postaviti, kako sa mekom, kako bez meke, kako se imaju maskirati, na što se kod postavljanja ima paziti i tako dalje. Baš kod toga načina lova mora se u tančine poznavati narav grabežljivaca i tu se vidi lovac na djel . Neopravdano je govoriti, da se u željezima ulovljena životinja previše muči, kad se danas izrađuju i takova željeza, koja smrtno djeluju. A zar se ne muči životinja pro strijeljena zrnom kroz drob, pa još nitko nije preporučio lovcima, da se ne služe puškom. Za imene su željeza još uvijek humanije i lovaokije sretstvo nego otrov. Konačno, ako je lov dio narodnog gospodarstva, onda u željeza uhvaćeni komad nikada ne propadne, a koliko lisica i kuna i tvoraca propadne od otrova bez ikakove koristi i da ih uopće nitko ne nađe. Kod nas ne postoji nerazumijevanje između građanskih lovačkih društava i seljačkih lovačkih društava, jer narod je narod, ali danas postoji velika oprečnost i razlika u gledanju na stvar između gradskih lovaca i lovaca na terenu, točnije između lovaca za zelenim stolom i lovaca praktičara. 23. Psi. Ovdje su opisani lovački psi po pasminama. 24. Bolesti lovačkih pasa. Ista primjetba kao kod poglavlja 8. 429 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 56 <-- 56 --> PDF |
25. Dresura psa ptičara. Opisana je dresura psa u sobi, u polju, u šumi i u vodi. Moje je mišljenje, da. bi u današnje doba, kad znamo da pas ne radi samo po instinktu već i psihički, pse što manje cirkuski poučavali, već više oslanjajući se na pasju pamet i razum. Ne može tu biti mnogo određenih pouka. Svaki lovac treba da si prema svojoj potrebi i prema svojim lovačkim prilikama sam odgoji i izuči psa. Ako bude s njime lijepo i taktički postupao, pas će ga razumjeti i sve će mu učiniti, što bude od njega za lovačke potrebe tražio. 26. Oružje i streljivo. 27. Lovačka balistika i njena primjena u praksi. Po mom mišljenju oba poglavlja mogla su se donijeti u jednom i to u tri dijela. A. Teorijski dio i lovačka balistika u kratko, B. Oružje i streljivo i C. Čišćenje i konzerviranje lov. oružja. Kod oružja razraditi: 1. Izbor vrste puške a) sačmarice, izbor sistema (sustava), b) za više naboja (američke) i automatske, c) risanice, d) obocijevke i trocijevke. 2. Provrt cijevi. 3. Da li je puška za bezdimni ili crni barut uporaibiva. 4. Što se može tražiti od puške a) za zrno, b) za sačmu. 5. 0 pristrijeljavanju (ugađanju) risanice bez i sa dalekozorom. 6. Uzroci manjkavog djelovanja risanice i sačmarice. 7. Nabavljanje lov. pušaka, dužine i mjere za kundak. U poglavlju »Oružje« čitam posve nove nazive za dijelove puške. ´Ja sam se jedan dobar dio svoga života bavio tehnikom lovačkoga oružja a jednako i sa našom lovačkom terminologijom. Do sada smo jedva uspjeli nekako ustaliti nazive za lovačko oružje i sastavne dijelove toga oružja, bar toliko, da uz pojedinu riječ nismo trebali taj dio i nacrtati. Ali ovdje navedene nazive, priznajem otvoreno, bez slike ne razumijem. Kako će se´ onda ostali lovci snaći, koji budu ovo lovstvo čitali? Tako su dosada lovačke puške bile »sa čekićima« i »bez čekića (hammerless)«. Ovdje su sa čekićima »kokotare« a bez čekića »čekićare«. Dosada je bio zaporni nastavak, sada je »štp«, dosada zaporni usjek, sada je »šipilo«, dosada baskula, sada »puščana glava«, dosada zaporni ključ, sada »otvarač«, dosada zaporni čep stražnji i prednji, sada »stražnji i prednji ključ«, dosada prematač (kod trocijevke), sada »pomiealjka «, dosada ubrzač, sada »vijak za ubrzicu«, dosada vatra, sada »gvožđe puščano«, u vatri dosada ljeva, sada »luk«, dosada daska, sada »pločica«, dosada napinjač, sada »ozib«. »Kod mnogih pušaka je provrtina kod grla cijevi vrtana »naoklis« (Chokebohrung) «, dosada je bila vrtana suženo (na suzinu). Dakle to je cijela kula babilonska i ako ovako dalje nastavimo, postići ćemo međunarodni rekord u izmišljanju naziva u puškarskoj tehnici. 28. Lovačka oprema. Kad je autor spomenuo, da boja odjeće mora odgovarati okolišu, u kojemu lovimo, onda je svakako morao spomenuti, da boja lovčeve odjeće mora biti za jedn u ni ans u svijetli ja od okoline. A kad je već spomenuo toliko pomagala kod izvršivanja iova, onda nije smio ispustiti niti plašil a (krpice, Lappen) bez kojih se ne može uspješno po,gon na grabežljivce provesti sa manjim brojem lovaca. 29. Što se radi u kojem mjesecu. Ovdje se donosi poznati lovački kalendar t. j . što se lovi i koji se poslovi u lovištu vrše po mjesecima. 30. Seoba i prstenovanie ptica selica. U ovome otsjeku trebao je autor navesti, da bi se pored ptica imalo provađati urstenovamje i markiranje i ostale lovne divljači, srna, zečeva, lisica, kuma, puhova i t d. da se ustanovi krug njihova kretanja, selenja, način života, čime bi se razjasnila mnoga još neriješena biološka pitanja naše lovne divljači. 31. Upute lovcima o lovačkom ponašanju i lovačkim običajima. 430 |