DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 30     <-- 30 -->        PDF

zborova t. j . odbora i starješina zajednica. I po ovome se uočava razlika
u pravnoj prirodi predmetnih imovinskih zajednica i opštinskih il seoskih
zajednica po Zakonu o opštinama.


Imovn e opštin e su nastale razrješenjem servitutnih odnosa*
na teritoriji! bivše Vojne Krajine.


Po Zakonu od 8/VI 1871 god. »o ustanovama za otkup prava na
drvlje, pašu i! uživanje šumskih proizvoda, što krajiški stanovnici imaju
u državnim šumama,* nalazećim se u Vojnoj Krajini«, Zakonu od 15/VI
1873 i Zakonu od ll/VII 1881 sa tri naputka (o uređenju načina korištenja
šumama, o uređenju šuma i o upravi i gospodarenju), — članovi ovlaštenici,
pravoužitnici ili korisnici prihoda Imovne opštine jesu: mjesne,
crkvene ii školske opštine zatim krajiške zadruge i obitelji ovlaštene na
korišćenje šumama kao pravni nasljednici bivših servitutnih ovlaštenika
u državnim šumama, koji žive na teritoriji jednog bivšeg krajiškog pukovnijskog
kotara il posjeduju vlastito zemljište kao i njihovi zakonski
nasljednici, zatim novonastale političke, školske i crkvene opštine.8


U plemenskim, seoskim i bratstveničkim šumama udioničari su
samo kuće, a nikakve javno-pravne ili druge privatno-pravne ustanove,
dok kod Imovnih opština imaju ovakve ustanove pravoužitnička prava
i bez obzira na to, da li su svi članovi jedne upravne opštine ujedno i
članovi Imovne opštine. Zbog ovoga se kod ustanova Imovnih opština
nalaze i elementi javnog prava iako ih smatraju privatno-pravnim korporacijama
svoje vrste.9


Pošto je za sticanje i izvršenje10 pravoužitničkog prava kod Imovnih
opština potrebno imati i vlastito zemljište to znači, da je za postignuće
članstva i izvršenje prava potrebna i personalna i realna kvalifikacija.
Iz propisa čl. 61 i 62 O. i. z. kojima se određuje kako i na koji
način može drugoplemenik dobiti udionička prava, vidjeli smo, da je
kod toga važan ali ne i jedini uslov, da je drugoplemenik kupio cijel o
dobro svoga prethodnika, a iz toga, što je udioničko pravo vezano za
kuću, nalazimo sličnost u potrebnoj personalnoj i realnoj kvalifikaciji za
dobijanje udioničkog prava kao kod Imovnih opština, jer se kuća i ne
može zamisliti bez nekog imanja, a svaka kuća mora imati svoga domaćina
odnosno pretstavniika.


Imovne opštine su ustanove s trajnom svrhom kao i plemenske,
seoske i bratstveničke zajednice te se kapital ne smije trošiti, već
samo redovni prihodi. Suvišcil prihoda Imovne opštine imaju se
upotrebiti na svrhe koje će koristiti cijeloj Imovnoj opštini. Jedino, prema
§§ 25, 27 il 28 Naputka A, ako usljeđ viška starih sastojina i njihove sječe
nastane izvanredni! prihod, onda će se kamatni dohodak od novčanog
utrška toga prihoda iz djelova, određenih za potrebe pravoužitnika, razdijeliti
na one praužitnike, koji su »ušumljeni« na tim djelovima po razmjeri
novčane vrednosti njihova dijela uživanja ili upotrebiti na investi


* Da li su to bili servitutni odnosi i da li su to bile državne šume, o tome ima
različitih mišljenja. Op. ur.


8 Inž. A. Perušić : »Komunalne šume u Jugoslaviji«, »Šum. list« br. 2—1937.


9 Inž. A. P e r u š i ć, op. cit.


llft —a— »Pravoužitništvo krajiških imovnih opština«, »Šumarski list« br. 9, 10,


11 i 12 — 1922.


404