DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 19 <-- 19 --> PDF |
odakle se putem ozmoze i1 difuzije vraća onamo, gdje biljki može najbolje poslužiti. Teoretska razmatranja za ove navode smo napred naveli a ovdje ćemo ukazati samo još na jednu praktičnu pojavu, koja treba da je jasna i za svakog laika a kamoli ne za šumara stručnjaka (Vidi Šumarski list od decembra 1937: Kaldrmisanje sadnica po Afanasijevu) — naime na pojavu, da i za vrijeme najveće suše ispod većeg kamenja, kada ga prevrnemo, nađemo, da je zemlja vlažna i da se radi toga tamo najrade zadržavaju crvi i razni kukci. 4. U koliko se ulaganjem kamenja i umanjila debljina kompaktnog zemljanog sloja i time obujam korisnog prostora za kapacitet vode, to se ipak to ulaganje pokazalo korisnim u toliko, što uloženo kamenje spriječava jako pucanje zemlje, kada se ova osuši, bilo to mehaničkim bilo fizikalnim putem, jer intenzitet pucanja raste sa kapacitetom tla za vodu. 5. Punjenjem rupe do vrha, — odnosno toliko preko, za koliko se može predviđeti, da će se zemlja u rupi nakon kiša sleći — -il oblaganjem kamena izvana oko biljke onemogućeno je stvaranje one fine kore na površini tla, onog sitnog kapilarnog sistema, koji djeluje kao sisaljka na kapilarnu vodu i nevjerojatno pospješuje ishlapljivanje vode iz tla. Ostavljati udubinu oko biljke sa namjerom, da se više vode oko biljke sakupi, na kršu je potpunoma suvišno s razloga, što u doba, kada kiša pada, pada u tolikoj mjeri, da je udubina suvišna a ljeti, kada bi udubina eventualno mogla biti korisna i! onako nema kiše; ali zato može biti štetna u toliko, što voda u udubinu naplavi, mulj i sitnu zemlju, od koje se stvori kora. 6. Da bi se omogućila izvedba sadnje sa slojevima, potrebno je da se kopaju što veće rupe; ta okolnost ima osim toga tu dobru stranu, što se može saditi po više sadnica u jednu rupu, što se zemlja dublje razrahli i konačno u tome, što se uskopana zemlja u većem kompleksu bolje staloži, a to je potrebno radi stvaranja što gušće strukture tla, koja je neophodno potrebna u vezi sa djelovanjem žila i radi uspostave kapilarne veze sa donjim slojevima. Kada se kopaju male rupe, onda se zemlja u njima ne staloži dovoljno, pa se time prekine kapilarna veza između gornjeg krupno-zrnatog i donjeg sitno-zrnatog sloja zemlje. Pored napred opisane metode rada i pored poštivanja općih pravila za kulturne radove na kršu treba se strogo pridržavati još slijedećih pravila kod pošutnl javan ja i to: 1. Saditi treba principijelno samo za kišnih i vlažnih vremena, najbolje za vrijeme ili ispred same kiše a izbjegavati treba sadnju kada je zemlja suha, kod jakog sunca, za vrijeme jačih il suhih vjetrova, pogotovo pako za vrijeme bure, pa bila ona i najslabija. 2. U krajevima bez čestih termičkih anomalija (Primorje do 300 m nadmorske visine) treba da je pravilo jesenska sadnja, a u krajevima sa čestim termičkim anomalijama (od 300 m nadmorske visine na više) neka bude pravilo rana proljetna sadnja. Pored već iznijetih činjenica, treba spomenuti i okolnost, da jesenska sadnja prve godine pokazuje slabiji prirast (valjda radi manjeg sadržaja rezervne hrane u sadnici, koja je presađena iz rasadnika kratko nakon što se zaustavila jesenja vegetacija, tako da nije imala kada stvoriti dovoljnu rezervnu hranu) i da 393 |