DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Za taj tip zemljišta treba pronaći metodu rada, -koja će ispunjavati slijedeće u s 1 o v e: 1. da se metodom rada što više umanje nepovoljna fizikalna svojstva tla i time postigne najveća moguća vjerojatnost, da će se posađene sadnice primiti i izdržati dugotrajnu ljetnu sušu; 2. da ne bude skuplja nego je apsolutno potrebno i racionalno obzirom na zadatak, da se postigne najveći mogući postotak uspjeha; 3. da bude praktična, lahko shvatljiva za radnike i da kod nje bude što više isključena mogućnost pravljenja grešaka, koje mogu da utječu na povoljan uspjeh. Pisac ovog članka radio je 13 godina praktično kod pošumljavanja krša te je za to vrijeme iskombinirao metodu rada koja, po njegovom mišljenju, najviše odgovara gornjim uslovima. Primjeniti se može svugdje, gdje se sade mlade 1—2 godišnje sadnice raznih vrsti bora, akacije, jasena itd., koje imaju još tanak i gibak sistem žila, a kakove se obično na kršu i upotrebljavaju. Prema toj metodi, radnici-kopači kopaju rupe bez određenog pravca i razdaljine svugdje tamo, gdje se po konfiguraciji terena može zaključiti, da će se rupa dati iskopati. Za kopanje rupa upotrebljava se mašklin (kramp) a za vađenje većeg kamenja željezna poluga. Iskopana zemlja stavlja se na desnu stranu rupe, a kamenje na lijevu. Veličina rupe mora biti najmnje 40/40 cm, a po mogućnosti i veća. Dno se rupe na svršetku još razrahli, koliko se može dostići, oštricom mašklina. Poprečni razmak rupa treba da bude od 1 do 2 m, prama terenskim mogućnostima tako, da po ha dođe oko 4 do 5000 rupa. Za radnike-saditelje treba birati najvrijednije radnike, koji dobro shvaćaju zadatak a nipošto manje vrijedne ili čak ženske; oni slijede neposredno radnike-kopače, nose sobom sadnice natopljene u sioima ili drugim shodnim posudama, te izvađaju sadnju sa naročitom pažnjom na slijedeći način: Pristupajući iskopanoj rupi tako da zemlja ostane sa njihove desne strane, radnici u klečećem stavu najprije povrate u rupu toliko zemlje koliko je potrebno, da se s njome obloži njima bliža strana rupe sa slojem zemlje od kakvih 6 do 8 cm debljine; taj se sloj zemlje sa plosnatom rukom najprije dobro zbije, zatim se na tu kosinu polože 2 do 3 sadnice, oko 10 cm jedna od druge rastavljene i sa šakom nakvašene zemlje tako uz kosinu pričvrste da ih ne treba više rukom držati. Oslobođenim se obim rukama zatim razrede i rastave slijepljene žile u prirodan položaj a nakon toga se počne zagrtanjem žila tako, da se napravi drugi sloj zemlje, počamši odozdo pa sve do vrha rupe; taj drugi sloj zemlje treba također dobro zbiti plosnatom rukom; on može naročito pri dnu rupe biti nešto deblji od prvoga. Na taj drugi sloj zemlje dolazi sloj plosnatog kamenja, jedan, dva, tri već prema njihovoj veličini ali tako poredanih, da se pokrije cijela kosina. Na sloj kamena dolazi ponovno sloj zemlje, pa opet sloj kamena, sve dok se rupa do vrha ne napuni, odnosno toliko, koliko se može predpostaviti, da će se zemlja sleći. Napunjena rupa i prostor oko sadnica se konačno obloži većim kamenjem, a razmaci između pojedinog kamenja popune se škaljom, sitnim kamenjem i busevirna. Sa južne strane treba naročito čvrsto nasaditi veći kamen radi zasjene biljke. Istotako treba postupiti! sa gornje strane strmine, u koliko 391 |