DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 13 <-- 13 --> PDF |
2. Tehnika samog pošumljavanja a) Teoretska razmatranja Qdje god se povede razgovor o pitanju pošumljavanja krša, bilo to sa seljacima ilil građanima, bulo sa stručnjacima šumarske ili srodne struke, čiji djelokrug nije direktno vezan uz rad na pošumljavanju krša, redovito se čuje primjedba: »Zašto se svugdje sade samo borovi a ne i listače, koje bi bile za seljaka kud i kamo korisnije?« Koliko god je ovaj prigovor na prvi mah opravdan, toliko je često puta i presudan za popularizaciju pošumljavanja krša medu seljaštvom, jer se dublji razlozi za pošumljavanje borom ne dadu tako lako protumačiti, naročito ne u pomanjkanju potrebnog stručnog znanja i! pod vladajućim nazorom, da se pošumljavanje krša vrši radi pomanjkanja šuma kao izvora za drvni materijal u tim krajevima. Ovo pitanje zapravo ne bi spadalo ovamo, jer bi ga trebalo smatrati! rješenim. Kad se ne bi iznašalo baš sa strane nekih šumara a vrlo često i sa strane agronoma kao prigovor radu oko pošumljavanja krša. Razlozi, koji nameću potrebu pošumljavanja krša, leže svakako prvenstveno u indirektnim koristima šume naime u povoljnom utjecaju šume na klimatske, higijenske i pedološke prilike kao i u spriječavanju štetnog djelovanja vode i bujica ispiranjem tla, odnašanjem zemlje te nanosom materijala na poljoprivredna zemljišta i saobraćajne objekte, a tek sporedno leže ti razlozi u direktnim koristima šume, naime u stvaranju preduslova za ekonomski! život područnog stanovništva. Opći je narodni interes, koji diktira potrebu pošumljavanja tako značajan i velik, da se svi drugi! obziri! moraju ostaviti po strani, pogotovo kada se uvaži, da će s vremenom — obzirom na veliki natalitet našeg naroda — biti potrebna svaka stopa zemlje, koja se danas putem pošumljavanja spašava od ispiranja i odnašanja u more. (Za vrijeme većih kuša more se zamuti od nanosa zemlje, koju su rijeke i potoci u nj donijeli). Sama ta konstatacija dovodi! nas do zaključka, da je obzirom na glavni cilj, radi kojega se krš pošumljuje, potpunoma svejedno, da li se pošumljavanje vrši! listačama ili! četinjačama, glavno je, da se uopće pošumljuje. A pošto se četinjačama taj cilj brže postizava, jer su zimzelene i gušćih krošnji! pa stoga bolje i brže udovoljavaju zahtjevima u pogledu očekivanih indirektnih koristi, razumljivo je, da četinjače kod izbora vrsti drveća za pošumljavanje već i iz tog razloga imaju prvenstvo. Stanišne su prilike na terenima, na kojima se pošumljavanje vrši, redovito takove, da ne odgovaraju ni najskromnijim zahtjevima liistača na stanište, pa bi na takvim terenima prema tome bio uzaludan svaki pokušaj pošumljavanja listačama, dok se stanišne prilike prethodno ne poprave. Kod toga se naravno mora pretpostaviti!, da ni jedan šumar neće saditi borove tamo, gdje obzirom na povoljnije stanišne prilike može uspjevati korisnije lisnato drveće odnosno da neće saditi borovinu tamo. gdje se mogu lisnate šume resurekcüjom uzgojiti odnosno pomladiti. Dakle, kod nepovoljnih stanišnih prilika treba najprije iste popraviti, a to se može postići samo sa vrstama drveća odnosno bilinama, koje imaju svojstvo, da stanište brzo popravljaju a da pokraj toga mogu uspjevati! na staništima, kakva su u konkretnom slučaju dana. Kod toga 387 |