DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1940 str. 10 <-- 10 --> PDF |
valjda doći, kada bude kasno, kada naime šuma nestane. O tomu najbolje svjedoče prilike u nekim krajevima Dalmacije, pa radi toga ne bi smjelo bitii pardona kod poduzimanja mjera za očuvanje šuma, jer cilj opravdava sretstvo. Kada mimoidemo nastojanja pojedinaca za vrijeme ranijih vladavina u Dalmaciji (Grimani za vrijeme Mletačke republike J Dandolo za vrijeme vladanja Francuza), čijil pothvati i zakonske mjere nisu dovele do vidnog praktičnog rezultata, možemo kao početak praktičnog sistematskog rada na pošumljavanju krša označiti: za Istru i Hrvatsko Primorje godinu 1865, kada je u Trstu održana skupština šumara bivše Austro-ugarske monarhije a za Dalmaciju godinu 1872, kada su kod upravnih vlasti po prvi put postavljeni! prvi šumarski organi, njih četverica. Od onda se je, negdje više negdje manje, radilo na pošumljavanju krša te danas raspolažemo u tom pogledu sa skoro 70 godišnjim iskustvom. U početku je uspjeh radova skoro svuda bio sasvim negativan, valjda radi slabog ili nikakvog iskustva. Kasnije međutim postizavao se je sve bolji i bolji uspjeh već prema tome, koliko su pojedini šumarski organi imali mogućnosti! da tokom rada steku potrebno iskustvo i da putem prakse dokuče problem sa svih mogućih perspektiva. U tome se slažu svi pilsci rasprava o pošumljavanju krša, kao i svi službeni izvještaji. Kada se k tome još uvaže i komplicirane klimatske, stanišne, posjedovne i! gospodarske prilike na kršu, koje sve zajedno sačinjavaju vrlo složen problem pošumljavanja krša, onda će biti! shvatljivo, da pošumljavanje može s uspjehom provadati samo onaj, koji sve te prilike poznaje i koji ih na temelju iskustva znade dovesti u međusoban sklad. Takovo znanje, međutim, ne dade se teoretski naučiti, nego ga treba steći praksom i! iskustvom a stiče se uspješnim ili neuspješnim radom na terenu. U čemu je sve za uspjeh radova na pošumljavanju odlučno iskustvo upravitelja, vidjet ćemo kasnije kod rasprave o tehnici pošumljavanja. Za sada ćemo se zadovoljiti samo konstatacijom, da je iskustvo za uspjeh potrebno i da se ono može steći samo tokom vremena praktičnim radom na terenu. Kuda bi pak dovelo, kada bi svaki pojedini kultivator krša počeo sa sticanjem iskustva iznova, kada bi sve već utvrđene čmjenice morao na novo pronalaziti i! utvrđivati, koliko bi suvišnih neuspjeha bilo za to potrebno a dosljedno tome i koliko suvišnih troškova, o tome nije potrebno ni govoriti. Stoga treba da iskustvo prelazi od jednoga na drugoga, da se nasleduje. U tu je svrhu potrebno na području pošumljavanja krša voditi takovu personalnu politiku, koja će omogućiti, da jednom stečeno bogato iskustvo pređe na nasljednika odnosno na mlađeg suradnika. Treba da postoji stanoviti kontinuitet kod popunjavanja upražnjenih samostalnih mjesta i to sa osobljem, koje je već ranije imalo prigode da se uputi u specijalne zadatke na kršu. Treba da u pogledu organizacije posla oko pošumljavanja krša postoji naročiti sistem, koji će o toj potrebi! voditi računa, koji će izvađati radove sistematski sa osobljem, koje je za to naročito spremno, poslu predano, ´iskusno i požrtvovno. Do sada je samo takovo osoblje pokazalo uspjeha kod radova na pošumljavanju krša; zato je taj rad za vrijeme Austrije priznavan kao rad pod naročito teškim 384 |