DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1940 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Kutevi iste piramide odstupaju od 90° za 2" do 2,5´. Kod 2" je to točnost kao kod triangulacija 2 reda. Kod 2,5´ Egipćanin je za nešto prešao po kat. pravilniku dozvoljenu granicu za mjerenje poligonskih kuteva odnosno postigao je točnost, koja bi danas kod poligoniranja bila dozvoljena samo na t. zv. izuzetnom terenu. Ili daljnji primjer točnosti geodetskih opažanja starog vijeka. Eratosten Aleksandrijski (276—194 pr. Krista) bio je — koliko je poznato — prvi, koji! je odredio dimenzije kugle zemaljske. Mjereći sjenu gnomona odredio je razliku geografskih širina Aleksandrije i Sijene u Egiptu. Po njemu je ta razlika iznosila 1/50 punog kruga. Teškoća zadaće, koju si je Eratosten postavio, bila je u problemu, koliko su obe točke međusobno razdaljene. Nezna se sigurno, kako je Eratosten odredio tu udaljenost. Jedna kasnija vijest govori o kontroliranju te dužine, odnosno o drugoj izmjeri1, koja da je obavljena per mensores regios. To su bili t. zv. rimski »bematisti«, odnosno doslovce prevedeno »koračari«. Eratosten je izračunao opseg Zemlje sa 252.000 stadija, što po računu Dr. Fritza Schmidta iznosi 39.690 km, dakle samo za 0,8% pogrešno u poredbi sa Besselovim rezultatom iz god. 1841. Po Jordan u pogrešnost Eratostenovog rezultata iznosi 16%. Očito Dr. Schmidt i Dr. Jordan nisu račun proveli s jednakom dužinom stadija. Tunele i visine brda određivali su starovjeki inženjeri sa manjim uspjehom, dakle manje točno, što je i sasvim razumljivo, kad se uvaže jednostavne sprave, s kojima su raspolagali. Tako postoje podaci, da su se kod bušenja tunela za vodovod kroz brdo Castro na otoku Samosu, koji je tunel bio oko 1 km dugačak, oba kraka razišla u sredini brda za cea 5 do 10 metara. Analogan je slučaj nastupio kod još duljeg tunela za vodovod kod Saldae. Ali ovdje je nadzorni inženjer odstupanje opravdavao time, što je za vrijeme tog čitavog posla odnosno bušenja bio 4 godine od posla odsutan, pa da radnici za to vrijeme nisu posve točno pridržavali onaj smjer, koji im je on označio. Što se tiče podataka za visine raznih bregova, imamo vijesti, da je Dikearh odredio visinu Peliona sa 1250 koraka, što čini okruglo 1900 m umjesto 1585 m. Ksenagora je odredio visinu Olimpa sa 1879 m umjesto 2930 m. Po mišljenju Dr. SchmMta imade se netočnost tih podataka da pripiše ne toliko nesavršenih! spravama, već više metodama rada. Baze, s kojih su takova mjerenja obavljana, da su bile prekratke. Meni se čini, da su visine tih brda bile samo procijenjene, a ne mjerene. Pređimo na najzanimiviju i koliko je do sada poznato najsavršeniju geodetsku spravu staroga vijeka t. zv. d i o p t r u — univerzalni instrumenat — Herona Aleksandrijskoga. Heron ju opisuje u svome djelu ...1 öiomQctc, Grci su zapravo pod dioptrom razumijevali svaku spravu, koja ima dioptere za viziranje. Nije poznato, kad je Heron točno živio. Vjerojatno oko stote godine prije Krista kao učenik Ktesibiosa a učitelj Prokla. Napisao je više djela. Nažalost nisu sva sačuvana. Tako na pr. djelo o mehanici!, pa o izgrađivanju ratnih sprava, zatim o automatima, o optici, o geometriji itd. Neki predmijevaju, da su ta djela nastala po nalogu egipatskih kraljeva kao udžbenici. Po uvodu, koji je Heron dao svome spisu o dioptri, čini mi se, da je taj spis, premda pisan kao kakav udžbenik, ipak nastao ne po nalogu, već iz vlastite pobude. Heron tamo izričito kaže »premda su 294 |