DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1940 str. 6     <-- 6 -->        PDF

onda je sprava horizontirana. Moglo se raditi i sa viskom i za kontrolu
sa vodom. Sprava se na nižem mjestu terena morala kod horizontiranja
podizati odnosno podmetati. Mjerilo se ili visine tih stepenica, ili se viziralo
preko gornjeg ruba daske na vertikalno postavljene nivelacione štapove
odnosno letve.


Interesantno je bilo i horizontiranje krugova naročito kod određivanja
sjevera sa t. zv. gnomonom. Ako se na krug nakapa vode, pa kapljice
skližu, znak je, da krug nilje vodoravan. Ili bil krug naokolo imao
žljeb od pečene gline, u koji se nalijevala voda, pa se s vodom vršilo
horizontiranje analogno kao gore kod horobatesa. Gnomon je vertikalno
postavljen štap. Kad mu je sjena najkraća, pokazuje sjever.


Za mjerenje dužina upotrebljavali su Egipćani i Grci prvenstveno
drvene letve i konopce. Heron spominje čak il metalne
vrpc e i lance . Detaljno ih ne opisuje. Za konopac kaže, kako ga
prije upotrebe treba »dobro rastegnuti i ispitati« . . . »napne se čvrsto
između dva jaka kolca, pusti se tako neko vrijeme, zatim se ponovno
rastegne. Tako nekoliko puta, pa se onda konopac dobro namaze mješavinom
smole i voska. Još je bolje da na konopcu visi duže kakav uteg.«
Harpedonapt i je naziv, koji su Grci dali Egipatskim mjernicima.
Jezički to znači one, koji barataju (mjere) uzetom, odnosno one, koji napfnju
konopac.


Najstarija sprava za okomic e bila su dva drvena kraka, učvršćena
pod pravim kutem. Postoji i egipatski hijeroglif u toj formi, koji
znači: pravi kut, a preneseno čmovništvo, jer su činovnici iskolčivali
prave kuteve. Ali isti znak sa izvjesnom dopunom značio je i parcelu
zemljišta. Neki taj znak tumače i kao znak za pravu mjeru. Izgleda dakle,
da je još od najstarijih vremena kut od 90° značio nešto, što je uspravno,
što je »pravo«. Kako je psihološki došlo do toga, da se takovome kutu
dade tako rekući pridjev ispravnosti, pravosti? Teško je to reći. Možda
zato, što se prav čovjek drži uspravno ilil zato, što se kod pravednog
dijeljenja zemlje najviše upotrebljavao taj kut, odnosno što je kod krojenja
pravice obzirom na zemlju morao da izlazi geometar, koji je u najstarija
vremena (kao i danas) najviše upotrebljavao pravi kut.


Egipćani i Grci znali su konstruirati pravi kut pomoću konopca.
Jedna kateta treba da bude 3 jedinice, druga 4, a hipotenuza 5, ili jedna
6 druga 8, treća 10. To je zapravo primjena Pitagorinog poučka. Egipćani
su ju upotrebljavali još 2000 godina prije Krista. Ali iz toga se nesmije
zaključivati, da je i dokaz samog poučka bib poznat. Vjerojatno
se do relacije .2 + 42 = 52 došlo slučajnim otkrićem, a ne dokazom.
S druge se strane opet nesmije zaboraviti, da je i Pitagora učio geometriju
il matematiku u Egiptu kao i brojni drugi! slavni matematičari grčki
na pr. Thales, Arhiimedes, Plato, Eudoksos itd. Zanimivo je da su Pitagorine
relacije pravokutnih trokuteva poznavali u starom vijeku i Kinezi a
i Indijci i upotrebljavali ih, opet po svoj prilici bez dokaza t. j . sasvim
empirijski.


Daljnja sprava za iskolčivanje okomica bila je u staroj Grčkoj t. zv.
aste r lo s (zvijezda, križ) (si. 3), dok kod Rimljana grom a (si. 4).
Sprava se sastoji iz pravokutnog križa na stalku (štapu). Na krajevima
križa su obješeni visci. Viziralo se ili preko AB i CD ili preko AD i DB.
U prvom slučaju se štap, na kome je počivao križ, postavljao na točku, u


292