DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1940 str. 6 <-- 6 --> PDF |
onda je sprava horizontirana. Moglo se raditi i sa viskom i za kontrolu sa vodom. Sprava se na nižem mjestu terena morala kod horizontiranja podizati odnosno podmetati. Mjerilo se ili visine tih stepenica, ili se viziralo preko gornjeg ruba daske na vertikalno postavljene nivelacione štapove odnosno letve. Interesantno je bilo i horizontiranje krugova naročito kod određivanja sjevera sa t. zv. gnomonom. Ako se na krug nakapa vode, pa kapljice skližu, znak je, da krug nilje vodoravan. Ili bil krug naokolo imao žljeb od pečene gline, u koji se nalijevala voda, pa se s vodom vršilo horizontiranje analogno kao gore kod horobatesa. Gnomon je vertikalno postavljen štap. Kad mu je sjena najkraća, pokazuje sjever. Za mjerenje dužina upotrebljavali su Egipćani i Grci prvenstveno drvene letve i konopce. Heron spominje čak il metalne vrpc e i lance . Detaljno ih ne opisuje. Za konopac kaže, kako ga prije upotrebe treba »dobro rastegnuti i ispitati« . . . »napne se čvrsto između dva jaka kolca, pusti se tako neko vrijeme, zatim se ponovno rastegne. Tako nekoliko puta, pa se onda konopac dobro namaze mješavinom smole i voska. Još je bolje da na konopcu visi duže kakav uteg.« Harpedonapt i je naziv, koji su Grci dali Egipatskim mjernicima. Jezički to znači one, koji barataju (mjere) uzetom, odnosno one, koji napfnju konopac. Najstarija sprava za okomic e bila su dva drvena kraka, učvršćena pod pravim kutem. Postoji i egipatski hijeroglif u toj formi, koji znači: pravi kut, a preneseno čmovništvo, jer su činovnici iskolčivali prave kuteve. Ali isti znak sa izvjesnom dopunom značio je i parcelu zemljišta. Neki taj znak tumače i kao znak za pravu mjeru. Izgleda dakle, da je još od najstarijih vremena kut od 90° značio nešto, što je uspravno, što je »pravo«. Kako je psihološki došlo do toga, da se takovome kutu dade tako rekući pridjev ispravnosti, pravosti? Teško je to reći. Možda zato, što se prav čovjek drži uspravno ilil zato, što se kod pravednog dijeljenja zemlje najviše upotrebljavao taj kut, odnosno što je kod krojenja pravice obzirom na zemlju morao da izlazi geometar, koji je u najstarija vremena (kao i danas) najviše upotrebljavao pravi kut. Egipćani i Grci znali su konstruirati pravi kut pomoću konopca. Jedna kateta treba da bude 3 jedinice, druga 4, a hipotenuza 5, ili jedna 6 druga 8, treća 10. To je zapravo primjena Pitagorinog poučka. Egipćani su ju upotrebljavali još 2000 godina prije Krista. Ali iz toga se nesmije zaključivati, da je i dokaz samog poučka bib poznat. Vjerojatno se do relacije .2 + 42 = 52 došlo slučajnim otkrićem, a ne dokazom. S druge se strane opet nesmije zaboraviti, da je i Pitagora učio geometriju il matematiku u Egiptu kao i brojni drugi! slavni matematičari grčki na pr. Thales, Arhiimedes, Plato, Eudoksos itd. Zanimivo je da su Pitagorine relacije pravokutnih trokuteva poznavali u starom vijeku i Kinezi a i Indijci i upotrebljavali ih, opet po svoj prilici bez dokaza t. j . sasvim empirijski. Daljnja sprava za iskolčivanje okomica bila je u staroj Grčkoj t. zv. aste r lo s (zvijezda, križ) (si. 3), dok kod Rimljana grom a (si. 4). Sprava se sastoji iz pravokutnog križa na stalku (štapu). Na krajevima križa su obješeni visci. Viziralo se ili preko AB i CD ili preko AD i DB. U prvom slučaju se štap, na kome je počivao križ, postavljao na točku, u 292 |