DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1940 str. 38     <-- 38 -->        PDF

LIČNE VIJESTI


t DRAGUTIN TRÖTZER
šumarski savjetnik nadbiskupije zagrebačke u m.


Ostavio nas je za uvijek jedan od najstarijih članova našeg Hrvatskog šumarskog
društva, jedan od najstarije generacije naših šumara, jedan od osnivača našeg
lijepog šumarskog Doma, naš počasni član gospodin Dragutin Trö.tzer, šumarski savjetnik
i upravitelj šumarskog ureda nadbiskupije zagrebačke.


Ispustio je nenadano nakon kratke bolesti svoju plemenitu dušu dne 8. svibnja
1940. navršivši 79. godinu svoga života i 60. godinu plodnog rada u našem šumarstvu,.
a napose u radu u našem društvu kao i u Jugoslavenskom šumarskom udruženju.


Sa smrću pokojnog Trötzera nestaje iz šumarskih krugova vrlo markantne
ličnosti, koja je svojim radom i spremom znala steći priznanje sviju koji su ga poznavali.
Pokojnik se je rodio u našem bijelom Zagrebu godine i860. Pučku školu polazio«
je u Našicama, a realku u Rakovcu i Zagrebu od godine 1871. do 1877.


Želja za prirodom odvede ga u Križevce, gdje je na tamošnjem višem gospodarskom
i šumarskom učilištu svršio godine 1880. šumarske nauke, a godine 1883.
položio je nakon dvogodišnje prakse viši državni ispit za samostalno vođenje šumskog
gospodarstva kod tadanje hrvatsko-slavonsko-dalmatiriske zemaljske vlade u Zagrebu
sa dobrim uspjehom.


Odmah nakon svršenih studija stupio je godine 1881. kao šumarski vježbenik u
praksu kod vlastelinstva giofa Pejačevića u Našicama, gdje je služio dvije godine do
položenog višeg državnog ispita. Radi tadanje mobilizacije morao je stupiti u vojsku
te je služio u Banjaluci i Višegradu.


Godine 1883. bio je imenovan šumarskim pristavom kod vlastelinstva grofice
Mailäth u Dolnjem Miholjcu, gdje je na tom uzorno vođenom šumskom gospodarstvu
radeći marljivo usavršio svoje teorijsko znanje i stekao veliku praksu.


Od 1884. do 1890. godine služio je kao šumar u Dugom selu, a nakon što .ic
imenovan nadšumarom, preuzeo je upravu šuma nadaribine biskupije zagrebačke. Tu
je došao u položaj da svoje veliko strukovno znanje korisno upotrijebi, te je to šumsko
gospodarstvo uzorno uredio. Cijeneći njegov rad bio je godine 1909. imenovan šumar


324