DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1940 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Tisa raste veoma sporo, te ako se uzme, da grančica od 70 cm duljine i 2 cm debljine treba 20 godina, dok naraste do tih dimenzija, onda se tek može razumjeti, koliko je stoljeća trebalo spomenutim tisama, dok su dosegle debljinu od 70 do 100 cm u prsnom promjeru. Dva vrlo rijetka i lijepa primjerka nalaze se u selu Pepelarima sreza žepaokog. Debljina stabala u prsnoj visini iznosi od 80 do 90 cm. Jedan od najljepših primjeraka sačuvanih tisa nalazi se u Bukovu dolu sreza kladanjskog. Ta tisa ima krošnju široku u promjeru 20 metara, a debela je u prsnoj visini 97 cm. Još imaju dvije vrlo lijepe tise, jedna u selu Bistrici a druga u selu Željeznom polju sreza žepačkog, koje pretstavljaju isto tako veliku starost i neobično jake dimenzije (do 80 cm prsnog promjera). Sa sigurnošću se može tvrditi, da su navedene tise stare najmanje 1000 godina). Usput neka bude spomenuto, da se u Pruskoj Poljskoj nalazi jedna tisa stara 1400 godina, a druga u Grofoviji Kent u Engleskoj stara 3000 godina, te se smatra za najstariju tisu na svijetu, a možda i za najstarije drvo na svijetu. Druga je jedna vrst rijetkih stabala bijela košćela, nađena u Podgljivici sreza trebinjskog. Ta košćela, čiji je inače srodnik crna košćela, koja raste kao grmlje po južnim krajevima Hercegovine, ima debljinu u prsnom promjeru od 3,70 cm. Stablo je možda jedino svoje vrsti u našoj državi, jer ova bijela košćela raste inače samo u Grčkoj, Kavkazu, Maloj Aziji i Turkestanu. Vrlo je rijetko stablo mededa lijeska. Najstarije stablo ove vrsti nalazi se u Lijesci, sreza rogatičkog. Debljina je stabla u prsnom promjeru 1,80 cm, a njegova starost oko 300 g. Kolike li razlike između naše obične, pitome lijeske, koja raste kao grmlje svuda uz mede njiva i pokraj puteva i ove medeđe lijeske. Za ovu se lijesku prepričavaju čuda, jer ljudi ne mogu ni po predaji znati, koliko je ova lijeska stara. Divljenja je vrijedno stablo crveni hrast u selu Rankovićima, sreza travničkog. Stablo je staro oko 1000 godina, šuplje je i ta je šupljina u promjeru 4,50 m tako, da se u tu šupljinu može skloniti oko 60 ljudi. Nekad je to šuplje stablo služilo kao kapela za održavanje vjerskih obreda. Ovo je jasan dokaz, da je nekad u našoj zemlji -bilo više primjeraka crvenog hrasta, čija je inače domovina Sjeverna Amerika. Od prirode se danas nigdje drugdje ne nalazi ova vrsta hrasta. Na vrlo zapuštenim i nepristupačnim stijenama Čabulje planine i Velebita održala su se dva primjerka grmlja Sibiraea croatica, koje je grmlje prije glaoijalnog doba bilo u našim krajevima dosta rašireno. Domovina ovog grmlja je Sibirija, te su ova dva grma preživjela katastrofe ledenog doba i održala se do danas. Vrlo je interesantan primjerak divlje šljive, nađene na stijenama iznad potoka Krupca, koji se slijeva u rijeku Neretvu u srezu nevesinjskom. Ta divlja šljiva raste kao grm, ima žuto-zelenkaste plodove, vrlo gorke i neukusne, te je jedini primjerak divlje šljive u našoj državi, čije se grane i plodovi čuvaju u zemaljskom muzeju u Sarajevu. Dolazimo do vrlo interesantnih stabala Pančićeve omorike. Ovu vrst omorike opisao je naš čuveni botaničar Paučić, po kome je i nazvana. Prije ledenog doba vladala je u Evropi, Sjev. Americi i Aziji tropska klima sa tropskom florom. Poslije je nastupilo ledeno doba, pa su sve osjetljivije biljke uginule ili su potisnute prema jugu. Na kraju Alpa, na Jadranu i u Karpatima, koji su krajevi bili samo djelomično zaleđeni i to samo njihovi vrhovi, mogle su se neke od tih biljki održati. Tako su se održali pomenuti grmovi osim toga Pančićeve omorike i borovi munike, koji borovi kao pojedina stabla rastu u Macedoniji i Crnoj Gori dok na Prenju i Orjenu (Štirovniku) čine čiste sastojine od 5 do 10 hektara. Pančićeva omorika zadržala se je na stijenama i nepristupačnim mjestima gdje je bila zaštićena od oštećivanja i uništenja po ljudima. Sakupljanje njezinog sjemena 319 |