DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1940 str. 33     <-- 33 -->        PDF

Tisa raste veoma sporo, te ako se uzme, da grančica od 70 cm duljine i 2 cm
debljine treba 20 godina, dok naraste do tih dimenzija, onda se tek može razumjeti,
koliko je stoljeća trebalo spomenutim tisama, dok su dosegle debljinu od 70 do 100 cm
u prsnom promjeru.


Dva vrlo rijetka i lijepa primjerka nalaze se u selu Pepelarima sreza žepaokog.
Debljina stabala u prsnoj visini iznosi od 80 do 90 cm. Jedan od najljepših primjeraka
sačuvanih tisa nalazi se u Bukovu dolu sreza kladanjskog. Ta tisa ima krošnju široku
u promjeru 20 metara, a debela je u prsnoj visini 97 cm. Još imaju dvije vrlo lijepe
tise, jedna u selu Bistrici a druga u selu Željeznom polju sreza žepačkog, koje pretstavljaju
isto tako veliku starost i neobično jake dimenzije (do 80 cm prsnog promjera).
Sa sigurnošću se može tvrditi, da su navedene tise stare najmanje 1000 godina). Usput
neka bude spomenuto, da se u Pruskoj Poljskoj nalazi jedna tisa stara 1400 godina,
a druga u Grofoviji Kent u Engleskoj stara 3000 godina, te se smatra za najstariju
tisu na svijetu, a možda i za najstarije drvo na svijetu.


Druga je jedna vrst rijetkih stabala bijela košćela, nađena u Podgljivici sreza
trebinjskog. Ta košćela, čiji je inače srodnik crna košćela, koja raste kao grmlje po
južnim krajevima Hercegovine, ima debljinu u prsnom promjeru od 3,70 cm. Stablo
je možda jedino svoje vrsti u našoj državi, jer ova bijela košćela raste inače samo
u Grčkoj, Kavkazu, Maloj Aziji i Turkestanu.


Vrlo je rijetko stablo mededa lijeska. Najstarije stablo ove vrsti nalazi se u
Lijesci, sreza rogatičkog. Debljina je stabla u prsnom promjeru 1,80 cm, a njegova
starost oko 300 g. Kolike li razlike između naše obične, pitome lijeske, koja raste kao
grmlje svuda uz mede njiva i pokraj puteva i ove medeđe lijeske. Za ovu se lijesku
prepričavaju čuda, jer ljudi ne mogu ni po predaji znati, koliko je ova lijeska stara.


Divljenja je vrijedno stablo crveni hrast u selu Rankovićima, sreza travničkog.
Stablo je staro oko 1000 godina, šuplje je i ta je šupljina u promjeru 4,50 m tako, da
se u tu šupljinu može skloniti oko 60 ljudi. Nekad je to šuplje stablo služilo kao kapela
za održavanje vjerskih obreda.


Ovo je jasan dokaz, da je nekad u našoj zemlji -bilo više primjeraka crvenog
hrasta, čija je inače domovina Sjeverna Amerika. Od prirode se danas nigdje drugdje
ne nalazi ova vrsta hrasta.


Na vrlo zapuštenim i nepristupačnim stijenama Čabulje planine i Velebita održala
su se dva primjerka grmlja Sibiraea croatica, koje je grmlje prije glaoijalnog doba
bilo u našim krajevima dosta rašireno. Domovina ovog grmlja je Sibirija, te su ova
dva grma preživjela katastrofe ledenog doba i održala se do danas.


Vrlo je interesantan primjerak divlje šljive, nađene na stijenama iznad potoka
Krupca, koji se slijeva u rijeku Neretvu u srezu nevesinjskom. Ta divlja šljiva raste
kao grm, ima žuto-zelenkaste plodove, vrlo gorke i neukusne, te je jedini primjerak
divlje šljive u našoj državi, čije se grane i plodovi čuvaju u zemaljskom muzeju u
Sarajevu.


Dolazimo do vrlo interesantnih stabala Pančićeve omorike. Ovu vrst omorike
opisao je naš čuveni botaničar Paučić, po kome je i nazvana. Prije ledenog doba
vladala je u Evropi, Sjev. Americi i Aziji tropska klima sa tropskom florom. Poslije
je nastupilo ledeno doba, pa su sve osjetljivije biljke uginule ili su potisnute prema
jugu. Na kraju Alpa, na Jadranu i u Karpatima, koji su krajevi bili samo djelomično
zaleđeni i to samo njihovi vrhovi, mogle su se neke od tih biljki održati. Tako su se
održali pomenuti grmovi osim toga Pančićeve omorike i borovi munike, koji borovi
kao pojedina stabla rastu u Macedoniji i Crnoj Gori dok na Prenju i Orjenu (Štirovniku)
čine čiste sastojine od 5 do 10 hektara.


Pančićeva omorika zadržala se je na stijenama i nepristupačnim mjestima gdje
je bila zaštićena od oštećivanja i uništenja po ljudima. Sakupljanje njezinog sjemena


319