DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1940 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Čovjek je nastojao, da to prirodno blago što bolje iskoristi, da bi mogao što udobnije živjeti. To je jedan od razloga, da su tokom vremena pojedine vrste biljnog carstva potpuno iščezle sa lica zemlje ili su na putu, da ih brzo nestane. Zbog toga se je pojavila ideja o zaštiti prirode, pa je to našlo odjeka i u zakonima pojedinih država, da se zaštite pojedini predjeli i one rijetke vrsti drveća, koje se odlikuju izvanrednim rastom, ´Starošću i drugim osebinama. Naša država bogata je takim predjelima, kojima se i stranci dive, a mogu se naći još šume, koje nije oskvrnula čovječija ruka. One u sebi kriju ´bogate životinjske zajednice, koje tu žive i razvijaju se po prirodnim zakonima, za to su te prašume za nauku vrlo važne i interesantne. Take su prašume kod nas gotovo svuda izumrle, te ih još ima u jugoistočnoj Bosni uz obale hladne Drine: Durmitor, Devetak, Bjelasica i Tara prestavljaju još prave tipove prašuma. Naša je Bosna poznata pored ostalih draži i bogate prirodne ljepote još i po bogatstvu šuma i raznolikog drveća u njima. Koliko je tu raznolikog i interesantnog drveta u svoj svojoj ljepoti u krajevima, koje bi trebalo sačuvati kao nacijonalne parkove, a koliko ovim rijetkim gorostasima naše bogate i krasne prirode prijeti pogibelj od zuba vremena, da kao pojedini još preostali eksemplari nekad bogate šumske flore sasma iščeznu. Prašume su one šume, koje su se do današnjeg vremena sačuvale u svome prvobitnome obliku, šume guste i debelog hlada, debelih i visokih stabala i pune života: zvjeradi i ptica. One su uslijed civilizacije i industrije većim« dijelom već sasječene, jer država treba da unovčenjem drveta podmiruje svoje potrebe. Prašume se još nalaze samo u krajevima udaljenim od svakog prometa i vrlo teško pristupačnim. Prašuma je za nas dakle prirodna rijetkost kao i ono rijetko drveće, o kojem će ovdje biti govora. U prašumi kao prirodnoj rijetkosti leže uzduž i poprijeko povaljana stabla, koja su postala žrtvom groma, vjetra, bolesti ili starosti, Tako su šumski krajevi zarasli u korov, travu i šiblje i teško su prohodni. Noge vam pri hodu propadaju u debele naslage plodne zemlje — humusa — truleža, granja, opakog lišća i trulih klada. Ove prirodne rijetkosti kao i pojedine vrsti rijetkih stabala, o kojima će ovdje biti govora, treba odmah zaštititi, da naša buduća pokoljenja mogu vidjeti i osmatrati ta čuda prirode, koja smo im ostavili u amanet. Neću da vam dalje pričam o prašumi, o lijepom i ugodnom boravku u šumi na čistom i punom ozona zraku, nego ću vam poimence govoriti o orijaškim i rijetkim stablima, koja još uvijek stoje kao svjedoci već davno minulih vremena i prkose svima nepogodama vremena, govoriou vam o rijetkom drveću i grmlju, koje je potrebno zaštititi radi posebnih oblika ili rijetke starosti. Počnimo sa nabrajanjem tih gorostasa našeg drveća: Poznata je stvar, da je narod tisu odvajkada cijenio kao vrlo vrijedno drvo, te je to stablo stalno sjekao i skoro sasma iskorijenio. Ona se nalazi u izumiranju te kao divlja vrsta raste većinom kao šiblje ili grmlje na planinama tamo, gdje su nekad u prastara vremena stajale čitave sastojine. To svjedoče mnogi narodni nazivi predjela kao: Tisovača, Tisovac, Tisovica, Tisov do, Tisovik i t. d. Samo vrlo rijetki eksemplari ovog drveća sačuvani su kao manja i veća stabla u blizini ljudskih naselja. Koliko je poznato ima takih tisa samo nekoliko primjeraka u našoj državi. Narod vjeruje, da ovo drveće donosi sreću i da ga je grijeh posjeći. Tomu se ima zahvaliti, što je ovih 5 komada, o kojima ću govoriti, ostalo na životu. Ta su tisova stabla stara po nekoliko stotina godina a debljine su u prsnoj visini 70 do 100 cm. Prestavljaju veliku materijalnu i botaničku vrijednost te spadaju u najznačajnije prirodne rijetkosti našeg šumskog drveća. 318 |