DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1940 str. 31 <-- 31 --> PDF |
SAOPĆENJA POPIS OVLAŠTENIH INŽINJERA ŠUMARSKE STRUKE. Prezime i ime Kojoj komori Mjesto Izdato ovlašćenje pripada prebivanja broj datum Dr. Jovanović Doka beogradskoj Beograd 1422 10. III. 1938. Ing. Javor Milan ,, Turbe 1443 10. III. 1938. Ing. Protoklikov Nikolaj zagrebačkoj Belišće 1816 10. MI. 1938. Ing. Šenšin Aleksije beogradskoj Beograd 1887 16. III. 1938. Ing. Kajfeš Drago zagrebačkoj Zagreb 3498 14. V. 1938. Ing. Rohr Petar ,, Našice 3480 14. V. 1938. Ing. Belov Dimitrije ,, Našice 3479 14. V. 1938. Ing. Kolitoaš Rudolf „ Zagreb 2421 14. V. 1938. Ing. Juvančić Ivan ,» Belišće 3582 20. V. 1938. Ing. Metlaš Jovo „ Zagreb 3583 20. V. 1938. Ing. Jošovec Adolf ,, Durđenovac 3584 20. V. 1938. Ing. Kučić Vilim 5, Skrad 6156 16. VIII. 1938. Ing. Ilić Slavoljub beogradskoj Zemun 6356 22. VIII. 1938. Ing. Sulimanović Drago zagrebačkoj Levanjska Varoš 6155 1. X. 1938. Ing. Banki Vladimir beogradskoj Oštrelj 7886 12. XI. 1938. Ing. Klemenčić Ivan zagrebačkoj Lokvice 7885 12. XI. 1938. Ing. Šišlav Dorde beogradskoj Oštrelj 7884 12. XI. 1938. Ing. Neiman Georgije ,, Kneževo 7883 12. XI. 1938. Ing. Šter Milan ,, Stakavnica 6125 12. XI. 1938. Ing. Šušteršić Mirko ljubljanskoj Ljubljana 8871 7. XII. 1938. Ing. Pachernik Franjo ,, Vuhred 8871 7. XII. 1938. Ing. Otmar Miklau ,, Brezice 6608-38 8. IX. 1938. Ing. Ratko Krstanović beogradskoj Bosanski Petrovac 11-1939 13/1. 1939. Ing. Strzelba Oto ljubljanskoj Smartna 461-39 8. II. 1939. Ing. Asančaić Ivan zagrebačkoj Perušić 1355-39 28. II. 1939. Ing. Rukavina Branko ,, Pakrac 1354 28. II. 1939. Ing. Eugen Zavodnik ljubljanskoj Kranjska gora 1519 8. III. 1939. Ing. Ficko Dragutin zagrebačkoj Trnova 2932 23. IV. 1939. Ing. Momčilo Popović beogradskoj Aleksinac 4266 31. V. 1939. Ing. Milutin Radivoj ,, Skoplje 4206 15. VI. 1939. Ing. Štefović Josip zagrebačkoj Križevci ..1...../1. ...... PROPAGANDA ŠUMARSTVA NESTAJANJE PRAŠUMA I RIJETKIH VRSTI DRVEĆA U NJIMA.* Priroda je našu zemlju ukrasila visokim planinama i plodnim dolinama, močvarama i jezerima, rijekama i potocima, a to je sve nastanila sa bogatim životinjskim i biljnim carstvom, koje je rasijala od najviših snježnih vrhova ipa sve do morske pučine. Ništa nije suvišno i sve se nalazi u divnom skladu. Ovaj poredak nije slučajan, nego je djelovanje prirodnih sila u vjekovnoj borba za opstanak. Priroda se stara, da se ravnoteža sila i održi. * Predavanje čitano na beogradskom radiju u svrhu propagande šumarstva. 317 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1940 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Čovjek je nastojao, da to prirodno blago što bolje iskoristi, da bi mogao što udobnije živjeti. To je jedan od razloga, da su tokom vremena pojedine vrste biljnog carstva potpuno iščezle sa lica zemlje ili su na putu, da ih brzo nestane. Zbog toga se je pojavila ideja o zaštiti prirode, pa je to našlo odjeka i u zakonima pojedinih država, da se zaštite pojedini predjeli i one rijetke vrsti drveća, koje se odlikuju izvanrednim rastom, ´Starošću i drugim osebinama. Naša država bogata je takim predjelima, kojima se i stranci dive, a mogu se naći još šume, koje nije oskvrnula čovječija ruka. One u sebi kriju ´bogate životinjske zajednice, koje tu žive i razvijaju se po prirodnim zakonima, za to su te prašume za nauku vrlo važne i interesantne. Take su prašume kod nas gotovo svuda izumrle, te ih još ima u jugoistočnoj Bosni uz obale hladne Drine: Durmitor, Devetak, Bjelasica i Tara prestavljaju još prave tipove prašuma. Naša je Bosna poznata pored ostalih draži i bogate prirodne ljepote još i po bogatstvu šuma i raznolikog drveća u njima. Koliko je tu raznolikog i interesantnog drveta u svoj svojoj ljepoti u krajevima, koje bi trebalo sačuvati kao nacijonalne parkove, a koliko ovim rijetkim gorostasima naše bogate i krasne prirode prijeti pogibelj od zuba vremena, da kao pojedini još preostali eksemplari nekad bogate šumske flore sasma iščeznu. Prašume su one šume, koje su se do današnjeg vremena sačuvale u svome prvobitnome obliku, šume guste i debelog hlada, debelih i visokih stabala i pune života: zvjeradi i ptica. One su uslijed civilizacije i industrije većim« dijelom već sasječene, jer država treba da unovčenjem drveta podmiruje svoje potrebe. Prašume se još nalaze samo u krajevima udaljenim od svakog prometa i vrlo teško pristupačnim. Prašuma je za nas dakle prirodna rijetkost kao i ono rijetko drveće, o kojem će ovdje biti govora. U prašumi kao prirodnoj rijetkosti leže uzduž i poprijeko povaljana stabla, koja su postala žrtvom groma, vjetra, bolesti ili starosti, Tako su šumski krajevi zarasli u korov, travu i šiblje i teško su prohodni. Noge vam pri hodu propadaju u debele naslage plodne zemlje — humusa — truleža, granja, opakog lišća i trulih klada. Ove prirodne rijetkosti kao i pojedine vrsti rijetkih stabala, o kojima će ovdje biti govora, treba odmah zaštititi, da naša buduća pokoljenja mogu vidjeti i osmatrati ta čuda prirode, koja smo im ostavili u amanet. Neću da vam dalje pričam o prašumi, o lijepom i ugodnom boravku u šumi na čistom i punom ozona zraku, nego ću vam poimence govoriti o orijaškim i rijetkim stablima, koja još uvijek stoje kao svjedoci već davno minulih vremena i prkose svima nepogodama vremena, govoriou vam o rijetkom drveću i grmlju, koje je potrebno zaštititi radi posebnih oblika ili rijetke starosti. Počnimo sa nabrajanjem tih gorostasa našeg drveća: Poznata je stvar, da je narod tisu odvajkada cijenio kao vrlo vrijedno drvo, te je to stablo stalno sjekao i skoro sasma iskorijenio. Ona se nalazi u izumiranju te kao divlja vrsta raste većinom kao šiblje ili grmlje na planinama tamo, gdje su nekad u prastara vremena stajale čitave sastojine. To svjedoče mnogi narodni nazivi predjela kao: Tisovača, Tisovac, Tisovica, Tisov do, Tisovik i t. d. Samo vrlo rijetki eksemplari ovog drveća sačuvani su kao manja i veća stabla u blizini ljudskih naselja. Koliko je poznato ima takih tisa samo nekoliko primjeraka u našoj državi. Narod vjeruje, da ovo drveće donosi sreću i da ga je grijeh posjeći. Tomu se ima zahvaliti, što je ovih 5 komada, o kojima ću govoriti, ostalo na životu. Ta su tisova stabla stara po nekoliko stotina godina a debljine su u prsnoj visini 70 do 100 cm. Prestavljaju veliku materijalnu i botaničku vrijednost te spadaju u najznačajnije prirodne rijetkosti našeg šumskog drveća. 318 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1940 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Tisa raste veoma sporo, te ako se uzme, da grančica od 70 cm duljine i 2 cm debljine treba 20 godina, dok naraste do tih dimenzija, onda se tek može razumjeti, koliko je stoljeća trebalo spomenutim tisama, dok su dosegle debljinu od 70 do 100 cm u prsnom promjeru. Dva vrlo rijetka i lijepa primjerka nalaze se u selu Pepelarima sreza žepaokog. Debljina stabala u prsnoj visini iznosi od 80 do 90 cm. Jedan od najljepših primjeraka sačuvanih tisa nalazi se u Bukovu dolu sreza kladanjskog. Ta tisa ima krošnju široku u promjeru 20 metara, a debela je u prsnoj visini 97 cm. Još imaju dvije vrlo lijepe tise, jedna u selu Bistrici a druga u selu Željeznom polju sreza žepačkog, koje pretstavljaju isto tako veliku starost i neobično jake dimenzije (do 80 cm prsnog promjera). Sa sigurnošću se može tvrditi, da su navedene tise stare najmanje 1000 godina). Usput neka bude spomenuto, da se u Pruskoj Poljskoj nalazi jedna tisa stara 1400 godina, a druga u Grofoviji Kent u Engleskoj stara 3000 godina, te se smatra za najstariju tisu na svijetu, a možda i za najstarije drvo na svijetu. Druga je jedna vrst rijetkih stabala bijela košćela, nađena u Podgljivici sreza trebinjskog. Ta košćela, čiji je inače srodnik crna košćela, koja raste kao grmlje po južnim krajevima Hercegovine, ima debljinu u prsnom promjeru od 3,70 cm. Stablo je možda jedino svoje vrsti u našoj državi, jer ova bijela košćela raste inače samo u Grčkoj, Kavkazu, Maloj Aziji i Turkestanu. Vrlo je rijetko stablo mededa lijeska. Najstarije stablo ove vrsti nalazi se u Lijesci, sreza rogatičkog. Debljina je stabla u prsnom promjeru 1,80 cm, a njegova starost oko 300 g. Kolike li razlike između naše obične, pitome lijeske, koja raste kao grmlje svuda uz mede njiva i pokraj puteva i ove medeđe lijeske. Za ovu se lijesku prepričavaju čuda, jer ljudi ne mogu ni po predaji znati, koliko je ova lijeska stara. Divljenja je vrijedno stablo crveni hrast u selu Rankovićima, sreza travničkog. Stablo je staro oko 1000 godina, šuplje je i ta je šupljina u promjeru 4,50 m tako, da se u tu šupljinu može skloniti oko 60 ljudi. Nekad je to šuplje stablo služilo kao kapela za održavanje vjerskih obreda. Ovo je jasan dokaz, da je nekad u našoj zemlji -bilo više primjeraka crvenog hrasta, čija je inače domovina Sjeverna Amerika. Od prirode se danas nigdje drugdje ne nalazi ova vrsta hrasta. Na vrlo zapuštenim i nepristupačnim stijenama Čabulje planine i Velebita održala su se dva primjerka grmlja Sibiraea croatica, koje je grmlje prije glaoijalnog doba bilo u našim krajevima dosta rašireno. Domovina ovog grmlja je Sibirija, te su ova dva grma preživjela katastrofe ledenog doba i održala se do danas. Vrlo je interesantan primjerak divlje šljive, nađene na stijenama iznad potoka Krupca, koji se slijeva u rijeku Neretvu u srezu nevesinjskom. Ta divlja šljiva raste kao grm, ima žuto-zelenkaste plodove, vrlo gorke i neukusne, te je jedini primjerak divlje šljive u našoj državi, čije se grane i plodovi čuvaju u zemaljskom muzeju u Sarajevu. Dolazimo do vrlo interesantnih stabala Pančićeve omorike. Ovu vrst omorike opisao je naš čuveni botaničar Paučić, po kome je i nazvana. Prije ledenog doba vladala je u Evropi, Sjev. Americi i Aziji tropska klima sa tropskom florom. Poslije je nastupilo ledeno doba, pa su sve osjetljivije biljke uginule ili su potisnute prema jugu. Na kraju Alpa, na Jadranu i u Karpatima, koji su krajevi bili samo djelomično zaleđeni i to samo njihovi vrhovi, mogle su se neke od tih biljki održati. Tako su se održali pomenuti grmovi osim toga Pančićeve omorike i borovi munike, koji borovi kao pojedina stabla rastu u Macedoniji i Crnoj Gori dok na Prenju i Orjenu (Štirovniku) čine čiste sastojine od 5 do 10 hektara. Pančićeva omorika zadržala se je na stijenama i nepristupačnim mjestima gdje je bila zaštićena od oštećivanja i uništenja po ljudima. Sakupljanje njezinog sjemena 319 |