DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 47     <-- 47 -->        PDF

Ovi preventivni troškovi za čuvanje postojećih šuma bit će daleko
manji od troškova podizanja i uzgajanja novih, a oni ujedno daju garanciju
za normalni! kontinuitet šumskog gospodarstva. Jer renesansu šumarstva
mali narodu slabih kapitala ne mogu stvoriti


Posebno je potrebno istaknuti, da grupa kulturno-socijalnih uzroka
stoji gotovo samostalno i neovisno o drugim grupama, koje su manje
više općeg karaktera, te se baš u njenoj domeni može najviše učiniti na
očuvanju šuma. Tu je moguć onaj sitan rad svakog pojedinca. Pridizati
malog čovjeka zadaća je svakog intelektualca, a šumara napose, jer je
on s njim u stalnoj i tijesnoj vezi, a pridižući ga najbolje će poslužiti i
svome narodu i struci, kojoj je posvetio sav svoj život.


Završavajući! razmatranja o gospodarsko-političkim mjerama za
očuvanje šuma moram naglasiti, da ona nisu obuhvatila sve uzroke pustošenja
u detalje kao ni sve gospodarske mjere za obranu. Uzroci pustošenja
grupirani su radi lakšeg pregleda i specijalizacije mjera za svaku
grupu posebno. Konačno ni intencija ovih razmatranja nije ta, da pruže
zaokruženu i definitivnu formulu za rješavanje jednog tako važnog problema,
kao što je čuvanje šuma, nego da se on stavi na tapet javnih
razgovora i da se pokaže put, kako bi se od propagandnih plakata došlo
jednom i do d j e 1 a čuvanja.


RfiSUMĆ
L´auteur expose ses vues d´apres lesquelles la protection la plus efficace de nos
forets ne consJste pas dans les mesures de defense et des sanctions mais plutot dans


... reforme de nos systemes economiques.


Ing. JOVAN DRAKULIĆ (Zagreb):


ŽIVOT ŠUMSKIH RADNIKA U HRASTOVIM
ŠUMSKIM MANIPULACIJAMA


(LA VIE DES OUVR1ERS FORESTIERS)


Drvo je sirovina koja ima raznoliku il važnu ulogu u materijalnom
životu. Prema svrsi kojoj je drvo namenjeno, ono mora da pretrpi niz
promena, bilo fizičke, bilo hemiske prirode. Da se od iskonskog stabla
u šumi! dobije građevni materijal, pokućstvo, hartija, svilene čarape, ili
bilo koja druga drvena roba, mora se utrošiti mnogo rada. Na strugarama
i drugim postrojenjima za preradu drveta mašine su odnele već davno
pobedu nad radnom snagom čovekovom. Međutim, za radove u šumi
snaga čovekovih mišića ostala je i dalje kao glavna pokretačka sila. Još
za dugo će ručna pila il sikira biti! glavna oruđa za obaranje drveća i preradu
u šumii.


Hrast se seče u pravilu zimi. Nastankom jeseni dovode se radnici
u šumu, da svojom snagom obore stabla i tako učine prvi il najteži korak
na putu, kojim prolazi drvo do konačne upotrebe. O samom radu šumskih
radnika bulo je dosta reci i! zato ću se ovde ograničiti na prikaz životnih
uslova pod kojima se radi.


245




ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Radničke partije. Za izradu hrastovine poznati su šumski radnici
iz Gorskog Kotara i Slovenije. U potrazi za hlebom napuštaju svoje kuće
il u partijama rade po hrastovim šumama. To su isprobani i vesti radnici
sa svojim oruđem, podešenim njihovim navikama i načinu rada. Radne
partije se obrazuju još pre polaska na rad. Gledaju da su svi medu sobom
podjednakih snaga i vrednoće. Između sebe biraju vođu partijekasatora.
To je najtrezvenijil i najsposobniji radnik u partiji, koji rukovodi
radom i vodi brigu o svim potrebama svojih drugova. Kasator pogađa
posao, odgovara poslodavcu za rad svoje partije; prima predujam, potpisuje
obračun; a u svojoj partiji prednjači radom i vrednočom. U partiji
ima oko 10 radnika i jedan dečko-kuvar. Ovako velik broj ljudi je potreban,
jer se obrađuju komadi velikih dimenzija i težine. Za okretanje
ponekih trupaca potrebna je ćela partija.


Šumski radnici pred kolibom. (Fol Ing. Drakulić)


Stan. Radnički stan je u stvari! najprimitivnija koliba i! to jedna koliba
za ćelu partiju. Koliba je izgrađena od tankih oblica . polutaka, pobijenih
u zemlju jedna do druge; i trupac može svojom debljinom da
posluži kao stranica kolibe. Umesto krova služi prebačeni terni papir
preko ukrštenih pritki na dve vode; na sredini krova je otvor za dim.
Koliba je dugačka i! široka podjednako, oko 6 metara, visoka je u sredini
oko 2 metra, a po strani oko 1 metar. Nameštaj u kolibi! sastoji se iz četiri
ležišta i to dva na jednoj, a druga dva na drugoj strani. Na sredini kolibe,
između ležišta, ostavljen je prostor za vatru, koja se nikada ne gasi.
Na jednoj strani je pored ležišta il prostor za ostavu životnih namirnica,
dok je na drugoj strani prostor za obedovanje — obično između ležišta,
koja posluže kao klupe. Ležišta su grubo prideljanim daskama oivičene
niske pregrade ispunjene slamom. Posle izvesnog vremena upotrebe
slama se usitni kao pleva.


Radnici spavaju po dvojica ili trojica u jednoj pregradi i to oba
reda okrenutim nogama ka vatri, koja gori ćelu noć. Na ovakvoj prašini
od slame i pri zimskom vremenu, ne može bitu ni govora da radnici spavaju
svučenu, a još manje presvučeni. Skinu obuću i tim su pripremljeni


246




ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 49     <-- 49 -->        PDF

za spavanje. Kao pokrivači služi1 im istanjena ćebad, najlošijeg kvaliteta,
koja svoju ulogu čuvara toplote ne vrši najbolje. Sem ovako opremljenih
kreveta u kolibi se nalazi i sto za kuvarske potrebe; to- je kolut debla na
stubu pobijenom u zemlji. Poslednji primerak pokućstva bio bil sto za
obedovanje — to je ili kratak panj, malo izdubljen za dno kotla, ili su to
tri kolca, unakrst pobijena u zemlji, sa razmaknutim gornjim krajevima
za dno kotla. Nalepljeni papir na stranicama kolibe služi kao zaštita od
vetra; u ovu svrhu može da se upotrebi i kukuruzna šaša, ako je ima
u blizini.


Ishrana. O ishrani se ne može mnogo reći. Hrana je jednolika i cilj
je da se napuni stomak i tako održi! radna sposobnost. Radničke
»prohteve« na hrani zadovoljava uveliko kukuruz; prvo za to što je
jeftin, a drugo — zamenjuje hieb. Pasulj je druga glavna namirnica šumskih
radnika. Potrebe na masti zadovoljavaju se presnom slaninom. Za
šumske radnike nije teško kuvati, ali je teško podneti istu hranu po
nekoliko meseci.


Kuhinjski pribor je isto tako oskudan kao i spavaći: kotao, lonac i
tava; tava je posvuda sa podugom drškom. U kotlu se priprema palenta,
žganci, kulja — tri razna imena za istu parenu kukuruznu kašu. Za vreme
kuvanja kotao je obešen o krovne pritke, dovoljno dugom drvenom kukom.
U loncu se priprema tradicionalni »fažol« — pasulj; dok se u tavi
prže kockasti komadu presne slanine — čvarci. Čvarci se jedu sa žganjeima,
a dobivena mast ovim načinom upotrebljava se bilo kao začm za
pasulj, bilo za rede skuvanu kukuruznu kašu. Za vreme kuvanja lonac i
tava se stavljaju na žar. U ovim smenama u hrani, između kaše i pasulja,
učestvuje ponekad meso i krompir. Strogo se vodi računa, da se istog
dana ne susretne pasulj sa nekim jelom od mesa, a dvaput dnevno hieb


— to se uopšte ne događa. Ishrana se vodi po najstrožim principima
štednje. Kod izbora namirnica glavna je pažnja posvećena njenoj jeftinoći,
a da se kod toga ne vodi računa o željama i ukusu pojedinaca. Samo
zakidanjem na hrani i prekomernim radom dolaze šumski radnici do
hleba za svoje porodice.
Radno vreme. Radno vreme je obično od zore pa do mraka. Dnevni
odmor je vreme potrebno za doručak i vreme potrebno za ručak. Događa
se, da pokušavaju da rade i noću, po mesečini, ali ovo treba najodlučnije
zabraniti, jer je to ubistvo za ljude, dnevnim radom premorene,
a ni sam rad ne može da bude čist i precizan. Izrađuje se u akord,
a njihove imovne prilike ih gone, da se i noću muče. Šumski radnici se
strogo pridržavaju one bibliske: šest dana radi... Samo što je u ovom
slučaju pokretač na rad niska cena akordne jedinice, a od izrađene kubature
zavisi život njihovih porodica. Prema dnevnom radnom vremenu
i prema iscrpenosti mišica morao bi svaki! treći dan postati onaj »sedmi«.
Šumski radnici prema stečenom iskustvu izvrše podelu rada tako, da se
prvih dana u nedelji! obori dovoljan broj stabala za izradu tokom ćele
nedelje; subota, kao poslednji dan rada u nedelji, ostavljena je za predaju
izrađene robe. Nedeljom je odmor i prikupljanje snage za sledeću
sedmicu.


Nagrada. Drvena roba, pre no što dođe na drvno tržište, prolazi
kroz tri faze poslova: izrađivanje u šumi, izvoz i prerada na strugarama
ili drugim postrojenjima. Najveći! trudbenici na ovom putu oplemenjivanja


247




ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 50     <-- 50 -->        PDF

hrastovine, počev od dubećeg stabla pa do gotove robe jesu šumski
radnici. Mogu se po teškoći rada meriti sa ciglarskim i sličnim radnicima,
a po životnim, uslovima rada nemaju takmaca. Ma da je težak -ad
pod još težim uslovima, ma da je za rad u šumi potrebno izvesno znanje
i praksa — znači stručnost — ipak su šumski radnici slabo nagrađeni.
Ako se za izradu kubnog metra oblog drveta plaća oko 20 dinara (1939
god.) onda jedan radnik može da zaradi 30 do 40 dinara dnevno; samo
što radno vreme nije 8 ili 10 časova, već od zore pa do mraka. Od te
zarade treba da se hrani, odeva, nabavlja alat, da plati porez i osiguranje.
Događa se ponekad, da im je rad opterećen i jednim sramnim dankom —
gramzivi neljudi varaju ih na merama pri preuzimanju izrađene robe.


Izdatak na šumsko radništvo neznatan je prema dobiti koja se
postiže preradom. Ako bi se cena kubnom metru izrade povisila, to ne bi
osetno delovalo na konačni ishod poslovanja; kako bi se reklo kaplja
vode iz pune čaše. Žurbom radničke partije — da što više kubnih metara
izrade i tim povećaju svoju dnevnicu — pričini se veća šteta sopstveniku
upropašćivanjem drveta, nego što bi iznosilo povišenje nagrade
za akordnu jedinicu i tim bi se smanjilo hitanje radnika za kubaturom.
Čest je prigovor, da su radnici za iskorišćavanje hrastovine sezonski i
da se za relativno kratko vreme ne mogu organizovati bolje prilike stanovanja
i ishrane. Taj prigovor nema opravdanja po prirodi samog iskorišćavanja
hrastovine, jer se hrast seče samo preko zime i to su za iskorišćavanje
hrastovine jedinu radnici. Drugi je prigovor: da postoji velika
ponuda radne snage i da konkurencija samih radnika smanjuje nagradu
za akordnu jednicu. Ovo je istina. Ali ovo iskorišćavati niti je moralno,
a još manje socijalno. Konkurencija radne snage postoji, ali postoji i
minimum potreba za život jedne porodice, koji treba da je regulator
visine nadnica. Smanjivati nadnicu ispod ovog minimuma znači smanjivati
standard života, koji i; ovako graniči sa gladovanjem.


Zaključak. Iznoseći prilike pod kojima se radi u hrastovim šumskim
manipulacijama namera mi je, da ukazem na nedovoljno staranje
za šumske radnike. Oni su navikli tako da žive samo zato, što ne bi
ostalo ništa od zarade za hieb njihovim porodicama, ako bi pokušali, da
se bolje hrane i da poboljšaju prilike stanovanja i odevanja. Ručak sa
radnicima u kolibi pored vatre kao promena izaziva kod posetioca raspoloženje.
Ali bi to raspoloženje brzo splasnulo pod uticajem teškog fizičkog
rada i jednolike ishrane. Ovaj kratki dodir sa primitivnošću je uzrok
ciničkom uverenju, da su radnici »navikli« na takav život. Međutim radnici
ne dele to mišljenje. Radne snage ima na pretek i to je razlog, da je
život šumskih radnika ostao isti, kao što je bio pre nekoliko decenija; jer
se pri organizaciji šumskog poslovanja računa sa konkurencijom radne
snage već prema oveštalom pravilu: što je više radne snage u toliko je
jeftinija. Pri tom se ne uzima u obzir da radnici! imaju svojih potreba, da
imaju obaveza prema porodici, ne uzima se u obzir, da rade odvojeni od
svog ognjišta podnoseći prljavštinu, podnoseći zimu, oskudno odeveni,
oskudno i jednoliko hranjeni.


Šumski radnici nisu u mogućnosti da otkazu posao, ako im se ponudi
manja nagrada nego što ulože u rad snage i alata, jer oskudica i
potrebe njihovih porodica nagone ih, da svesno pristanu na iskorišćavanje
svoje radne snage. Konkurencija radne snage i nemogućnost šum


248




ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 51     <-- 51 -->        PDF

skih radnika da odlučuju, da lil da prihvate posao za ponuđenu nagradu
ili ne, iskorišćuju se pri! organizovanju poslova oko seče neke šume,
nudeći nagradu za rad, koja odgovara sebičnim računima onoga, koji tu
šumu seče. Stirn treba prekinuti i nagrada se mora odrediti računajući
vrednost rada i vodeći računa o uslovima, pod kojima se radi, bez obzira
koliko je radnika na raspoloženju.


Poduzetnička dobit pri iskorišćavanju hrastovme retko se spušta
do onih računskih 20%. Velika poduzetnička dobit opravdava se rizikom
uloženog kapitala u šumska preduzeća. Međutim ovaj rizik baš nije toliko
velik, kako se želi nametnuti, jer šuma više ne pretstavlja zagonetku
i nešto nepoznato. Uverenje, da je rizično ulagati kapital u šumska
preduzeća pripada prošlom veku, kada je bilo malo stručnjaka, slab
saobraćaj, pa slaba i trgovina. Sada se to uverenje vcštački održava i
poduzetnička dobit bi se mogla mirne duše opteretiti za onoliko, koliko
je potrebno da šumski radnici dobiju nagradu prema svom radu i prema
prilikama pod kojima rade.


RESUME. La vie des ouvriers for es tiers dans une foret de chene exploitante.


SAOPĆENJA


SASTAV GOSPODARSKIH OSNOVA ZA NEBANOVINSKE ŠUME


Navodno Banska Vlast banovine Hrvatske radi na novoj naredbi za uređenje
šuma iimovnih općina, koju će kasnije protegnuti na sve ostale šume pod naročitim
javnim nadzorom kao i na privatne šume. Uzimam si slobodu da iznesem u tom pogledu
svoje nemjerodavno gledište, te da istodobno podsjetim na slijedeće poznate mi radove:


1) Ing. R. Kolibaš , Tridesetgodišnjica hrvatskog Naputka za sastav šumskogospodarstvenih
osnova, Šumarski list 1933, str. 641.
2) Ing. A. P a nov, Uređenje nedržavnih šuma u Jugoslaviji, Jugoslavenska šuma
1938, str. 273.
3) Ing. Dok a Jovanović , O uređivanju šuma u kraljevini Jugoslaviji, Jugoslavenska
šuma 1939, str. 181.


Kao sva navedena gg. uz mnoge poznate mi stručnjake i ja se slažem s time,
da je jedan od najvažnijih, a ujedno i najhitnijih zadataka našega šumarstva svakako
uređenje šuma. Kako još uvijek kod nekojih kolega vlada mišljenje, da su naredba i
naputak iz 1903. godine i suviše jednostavni, slobodan sam pozvati se na činjenicu
spomenutu u navedenom članku g. ing. Kolibaša, da je u roku prvih trideset godina,
otkako su naredba i naputak bili na snazi, od sveukupnog broja zemljišnih zajednica
(1650) bilo uređeno njih ca 100 ili ca 6%.


Buduća naredba za sastav gospodarskih osnova trebala bi biti vrlo liberalno
shvaćeni okvir, koji bi sa dovoljno obzira obuhvatio sve one šume, za koje ne postoje
još nikakvi pismeni podaci.. Tek kad se nakon jednog dli dva decenija uspije većinu
šumskih objekata uokviriti sa prvom makar kako ekstenzivnom osnovom, neka se na
temelju stečenog iskustva sastavi nova naredba za sastav gospodarskih osnova sa više
zahtjeva odnosno detalja.


249