DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 32 <-- 32 --> PDF |
LITERATURA: 1) Beauverie: Le Bois, fasc. II. Paris 1905. 2) Cordašić : Nešto o onih vrstih amer. drveća kojih gojitba toli i u nas korisna bila. Šum. List 1894. 3) Hickel : Dendrologie forestiere, Paris 1932. 4) Hu b er : Prüfung der Hölzer auf Kugeldruckhärte, Holz als Roh- u. Werkstoff, Heft 7, Berlin 1938. 5) Janka : Die Härte des Holzes, Wien 1915. 6) Kollmann : Technologie des Holzes, Berlin 1936. 7) Kozarae : Amerikanski jasen, Šum. List 1898. 8) Mo nm i ti: Essais physiques, statistiques et dynamiques des bois. Bull, de la section techn. de rAeronautique, Militaire, fasc. 29 i 30, Paris 1919. 9) P allay : Über die Holzhärteprüfung, Holz als Roh- u. Werkstoff, I, Heft 4, Berlin 1938. 10) Pe t račić : Uzgajanje šuma I dio, Zagreb 1925. 11) S c h wapip a c h: Ergebnisse der Anbauversuche mit japanischen und einigen amerikanischen Holzarten in Preussen, Zeitschrift für Forst- und Jagdwesen, Jg. 28, Heft 6. 12) Ugrenović : Tehnologija drveta, Zagreb 1932. 13) U g r en o vi ć: Instrukcija za istraživanje tehničkih svojstava drveta, Zagreb (u rukopisu). Ing. O. PIŠKORIĆ (Višegrad): PONOVO O JEDNOM OD NAŠIH NAJAKTUELNIJIH PROBLEMA* (UN DE NOS PROBLEMES LE PLUS ARDENTS) »Nama je da izvučemo meso, a kosti da ostavimo« rekao je, prema nalazu u arhivu tajnih sjednica bečkog krunskog vijeća, god. 1876 tadanji ministar vanjskih poslova Austro-Ugarske grof Andrassy u razgovorima oko okupacije Bosne. Govorilo se o bosanskom prirodnom blagu: rudama il drvu. Jedino to može biti razlog, što svojedobna austrijska vladavina nije odmah izlučila šume potrebne za podmirenje potreba mjesnog stanovništva na drvu i paši od šuma, koje se mogu slobodno za prodaju sjeći, jer je baš u mnogim merematskiim1 šumama posječeno u korist državne blagajne mnogo milijuna m3 drveta. »Oglodane kosti«, to su današnje slike bosanskih šuma. Iako to ne vrijedi! stopostotno, ali svakako u takvom razmjeru, da problem servituta u drž. šumama Bosne zavređuje pažnju ne samo stručne nego i šire javnosti, jer su bez njene pomoći sami šumari preslabi ili bi napredak bio prespor. * Članak je stigao ovamo u julu prošle godine. Uredn. 1 Prema raspisu Direkcije dri. šuma u Sarajevu br. 7389/38. ima se ukratko servitutni odnos bosansko-hercegovačkog seljaka na drvarenju i pašarenju u drž. šumama nazivati »merema´tom«. 230 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 33 <-- 33 --> PDF |
No uza svu hotimičnu tendenciju uništavanja prirodnog blaga eksploatator šumu ne bii mogao uništiti, makar na sječini ostao samo i po koji sjemenjak. Prirodno pomlađivanje sigurno je u 80% slučajeva, pa iako ono nije uvijek rentabilno, jer može do pošumljenja proći il koji decenij, ali neće ostatil golo tlo. Pomlađivanje, a potom i podizanje nove šume sprečava domaći čovjek pomoću svoje stoke, sjekire il vatre. Pomoću stoke čini on to neposrednom pašom. U koliko pri tom i ne dolazi do odgrizanja biljaka (ovca na pr.), to ipak u prvoj godini takovoj biljčici mnogo škodi i najmanja povreda nježne stabljike ili korjena. Zatim dolazi kresanje lista za zimsku krmu ili sječa stabala za brst pupova u rano proljeće. Sa gledišta seljaka takav je postupak posve i razumljiv. Uzmimo, da jedna šuma radi paše trpi na prirastu godišnje 50.000 dinara štete, dok protuvrijednost paše iznosil seljaku (selu) najviše 10.000 dinara godišnje. Ali zar seljak za to maril, kada mu inače izmiče lična i neposredna korist, koja je pored toga možda i jedini izvor gotovog novca. S pašom se međutim bore i drugi šumari. Sječa državne šume za prodaju, za »šverc« drugi je negativan činilac. Eto samo na području Višegradske uprave prijavljena šumska šteta godišnje predstavlja masu prirasta od preko 500 ha srednjeg boniteta! A masa neprijavljenih šteta predstavlja vjerojatno daljnjih 200 ha. Pa ni mnogobrojne zapljene izrađenog drveta, koje se u svrhu prodaje prevozi! na skupna mjesta (da se omogući prilaz većem broju kupaca i razbije komplot), nisu donijele očekivani rezultat tako da stovarišta pokazuju stalno i po koju stotinu m3 zaplijenjene građe! Sječa drveta u državnoj šumi ni s 10%, ne može se kvalificirati kao sječa iz nužde. Ona bi se mogla svesti na minimum sa kaznama, koje bi se neposredno iza sječe provodile (na pr. uvođenjem zasebnih žandarskih patrola, koje bi šumokradicu zatečenog na činu odmah uapsile i sprovele nadležnoj vlasti na hitno kažnjavanje sa što većim zatvorom). Kada se udruži i paša i sjekira, tada šuma dobije izgled, za koji je najbolji izraz ing. Pavla Vujić a »otrcana šuma« (vidi si. 1). Otrcanost šuma pojačavaju i uzurpacije. Danas (prema Uredbi MS br. 472/36 i Uredbi MS br. 559/38) uzurpacije državnog zemljišta u Bosni i Hercegovini zapravo predstavljaju zaseban pravni oblik posjeda zemljišta, u koliko je uzurpiranje izvršeno prije 1. I. 1938. god. Uzurpacije su svakako specifikum Bosne i Hercegovine kao produkt naročitog odnosa u zemljišnom posjedu između države i ostalih vlasnika, kao produkt kvalitete dotične zemlje, broja žitelja i njihovih osobina. Pored manjine privatnog zemljišta (kako je to naglasio i ing. B. Obradović , vidi zapisnik odborske sjednice JŠU-a odštampan u »Šumarskom Listu« br. 4—5 iz 1939. god.), koje je često pritiješteno »carevinom« (naziv za državno zemljište, koji se još i danas može čuti), odlučan je i porast žiteljstva. Žiteljstvo Bosne, barem brdskih krajeva, u kroničnoj je gladi. I tu glad misle izbjeći prisvojenjem »slobodnog« t. j . državnog zemljišta (»slobodno« zato, jer ga nitko od suseljana nije ogradio ili ne pretendira na nj), uzurpiranjem nekad neobraslih, a nekad i šumom obraslih površina. Mnogo puta momentano zauzeće državnog zemljišta ima svrhu samo da ga rezervira za sebe, jer su vrlo rijetki slučajevi — u mojoj praksi niti 1% — da bi zemljište već zauzeto po jednom seljaku uzurpirao drugi seljak. Nepobitna je činjenica, da 80% uzurpiranja ima svoj dublji uzrok u ne231 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 34 <-- 34 --> PDF |
stašici zemlje kao jedine hraniteljice. Kada se radi o relativnom šumskom tlu, tada je to za narodno gospodarstvo svakako jedan plus, pa tako možemo i shvatiti1, zašto na pr. poljoprivrednici (agronomi) ne gledaju uzurpanta tako prijekim okom kao šumari, kojima je zapalo u dio, da se trgaju s narodom oko njegove vlastite haljine ... Današnji put bosanskog šumarstva zapravo je bespuće, lutanje, ali koje udaljuje od cilja t. j . od maksimalnog iskorišćenja svih prirodnih blagodati najbolje realiziranih u šumi. Dok lutamo bespućem trošeći svoje sile u jalovoj borbi protiv činjenica i diktata života, navlačimo na sebe prokletstvo budućih pokoljenja, jer ne znamo ili: ne ćemo da krčimo put, kojim će se služiti mnoga pokoljenja ... SI. 1. Š. u. Višegrad. Šuma Varda sa sjecištima zbog negativnog djelovanja stoke: nepošumljcnim ni nakon 14 godina. (Foto lug. Isajev 1939. god.) Pašu, sječu, uzurpacije, krade mogle bil suzbiti samo drakonske mjere. Te pak drakonske mjere stvarale bi svjesne protivnike šumarstva. Mjesto toga ima jedan drugi! put, koji bi mogao da vodi napretku. Taj put je pred nekoliko godina iznesen u »Šumarskom listu«,2 a nedavno ponovo naglašen.3 Sve je to zapravo premalo kao j rasprava na godišnjoj skupštini podružnice JŠU u Sarajevu 1937. god., jer time nije problem ni malo krenut s mrtve točke, kao što nije donio nikakvih rezultata ni rad pojedinaca unutar njihove službene dužnosti. 2 »Šumarski list« iz 1936. god. br. 8. u raspravama Ing. Sipan o vica , Omanovića i Piškorića. 3 »Zaštitnik«, organ Društva za zaštitu životinja i raslinja, Beograd 1938. god., sv. V—VI u člancima Ing. A. Ružic a (str. 6. i 49.). Nadalje se je na ovogodišnjem (1939. god.) proljetnom zasijedanju poljoprivredne komore Drinske banovine tražila, prema novinskim izvještajima, likvidacija uzurpacija u Bosni i Hercegovini i istakla: 232 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 35 <-- 35 --> PDF |
U bosanskoj šumi treba riješiti problem t. zv. mera i baltalika. Mi bismo to radije nazvali riješenjem drvarenja iipašarenja bosansko-hercegovačkog seljaka u državnim šumama, jer prvi nas naziv veže s prošlošću, a taj će se problem valjano riješiti ne na osnovu historijskih prava nego na osnovu potreba današnjice. Što znači riješiti taj problem? Znači izdvojiti od »državnih« šuma šume potrebne za drvarenje (i pašarenje) domaćeg življa. Kako? Na koji način? Što će posluje biti? pitaju se mnogi. Zemljišne zajednice u Hrvatskoj, općinske šume u Srbiji ulijevaju malo nade, da će biti bolje nego danas, govore skeptici. Ali zar da ne izvučemo pouku iz dosadanjih primjera (iz velike ovlasti ovlaštenika zem. zajednica, iz pomanjkanja propisa za izdvojenje općinskih šuma Srbiji) i ne pokušamo ići novim putem? Zar se neodlučnošću štogod stvara? Tapkanjem na mjestu ne ide se naprijed, a željeni cilj je sve dalje il dalje, jer svaki tapaj zadaje izvjestan umor i neraspoloženje za dalji rad. Taj korak naprijed jest izdvajanje površina za domaće potrebe i; ograničavanje državnog slobodnog posjeda s vidnim znacima. Današnje je korišćenje državnih šuma u Bosni i Hercegovini oštećivanje drugih građana, jer dok prvi crpu samo koristi, drugi snose troškove bez ikakve naknade. Podmirenje »stvarnih potreba« prema ševalskom zakonu o pravu drvarenja" u stvari je preferiranje ekonomski! jačih, jer ovi imaju mogućnosti da podižu više građevina nego ekonomski slabiji. I s tim treba prestati kao i s trgovanjem sa uzurpiranim zemljištima (naravski bez gruntovnice), bez obzira da li se time izbijaju lične koristi ili politički kapitali. Dakle, u pravilu individualna dioba. Individualna dioba prema kućnom broju, broju obitelji, kako je navedeno u ranijoj raspravi, bez obzira na posjed vlastitog zemljišta i to prosječno 5 ha uračunavši i sve uzurpacije. Možda bi to gdjegod moglo ostati i kolektivnim vlasništvom, ali tada ga treba osposobiti za život pomoću valjanog zakona, kako sam to ii ranije naveo.5 Koje koristi donosi izdvajanje? 1) Likvidaciju unutarnje kolonizacije po Uredbi MS br. 472/36. (Uredba sa zakonskom snagom o dodeljivanju državnog šumskog zemljišta i likvidaciji uzurpacija u ranijoj Bosni! i Hercegovini« — «Službene novine« br. 147. od 30. VI. 1936. god.) zajedno sal svim ili barem velikom većinom uzurpacija. U odstupljenom dijelu treba ostaviti nadijeljeniku slobodu, da sposobna zemljišta upotrijebi za poljoprivredu ili voćarstvo, dok preostali dio, kako to u spomenutoj raspravi navodi i Ing. Špana v i ć, treba da privede šumskoj kulturi. Seljak će od golijeti podići šikaru, a od šikare šumu (vidi si. 2). Stoji i to, da bi mnoga šuma postala golijet, ali ako se onemogući prodaja drvcta iz nadijeljenih šuma, potreba donošenja uredbe, koja tri omogućila individualnu diobu šikara seljacima u cilju gajenja šuma za opskrbu seljaka/ drvom. Dakle jedan javni glas, doduše ne za potpuno riješenje problema, ali kojim bi se barem mnoge hiljade ha šikara aktivirale t. j . privele prdoukciji ogrijevnog i sitnog građevnog drveta, dobro upotrebivog u s elj ačkom go sp odarstvu. 4 Već navedeni´ »Šumarski list« str. 400. 5 Navedeni »Šumarski list« str. 409. 233 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 36 <-- 36 --> PDF |
tada bi i to bilil samo sporadični slučajevi Prigovor, da seljak ne čuva sada ni svoje šume, nije na mjestu. Sadanja njegova šuma, pa imao u njoj i svega samo nekoliko stabala, zapreka je, da se ne može koristiti drvom iiz državne šume (i to građevnim, jer ogrev i! ne smatra nekim merematom), e a u novoj situaciji sjetio bi se, da se može uzdati samo u svoju snagu. 2. Praktički bi se provedba izdvajanja svela na ograničavanje preostalog državnog posjeda, te bil se ovaj posao mogao izvršiti u razmjerno kratkom vremenu. Samu naime individualnu diobu (formiranje zajedničkih šuma) trebalo bi vršiti odvojeno od općeg izdvajanja, kako bi državni posjed što brže došao do svojih stalnih granica, koje bi se doduše kasnije eventualno mogle i ispravljati. Izdvajanjem bi državni posjed SI. 2. Š. u. Višegrad. »Kraljevo brdo« kod Riidog: desno od ograde dobrovoljačka zemlja Miličić Jose, koji je podizanjem ograde i isključenjem paše iz sitne šikare, -kao što je vidimo lijevo od ograde, u roku od 12 godina podigao lijep hrastov gaj. Foto Ing. Isajev 1939. god. pao na četvrtinu ili čak i na petinu spram sadanjeg, dobio bi zaokruženu grničnu liniju i time bi se ubrzali taksacioni radovi. Osim toga otpala bi potreba postavljanja novih sila u upravu državnih šuma kroz izvjesno vrjeme u povećanom broju, a sadanje osoblje moglo bi svoje sile upotrijebiti u konstruktivan rad umjesto sadanje jalove defenzivne obrane. Bilans uprave državnih šuma bio bil mnogo povoljniji, Dubioze s naslova 6 Riješenje Direkcije drž. šuma u Sarajevu br. 12.412/36. glasi: »Šumske uprave imaju se načelno držati principa, da onaj, koji ima vlastitu šumu, ne može imati pravo servituta, jer je svaki šumovlasnik po zakonu o ´šumama dužan šumu, gdje ona postoji, da održava i u njoj da vodi ipotrajno gospodarenje.« 234 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 37 <-- 37 --> PDF |
šumskih šteta i uzurpacija smanjile bi se na deseti ili još i manji dio, a zar i to nije aktiva?7 3. Dok se korist pod t. 2) može označili kao korist vlasnika šume, izdvajanje bi donijelo i koristi od općeg značenja. Ta opća korist je pojačani prirast. Velika većina čuvala bi i njegovala dobivene gajeve, jer bi bili uvjereni da ih za sebe čuvaju. O tome ima lijepih primjera u višegradskoj upravi (si. 2), gdje ima lijepih privatnih gajeva podignutih iz šikara na vlastitoj, dobrovoljačkoj, pa i na uzurrpiranoj zemlji.8 Prirast izdvojenih gajeva služio bi za pokriće vlastitih potreba, a državne šume mogle bi proizvoditi drvo za izvoz (aktivirati državni saldo u međunarodnoj trgovini) ili za posebne vrste upotrebe kao na pr. za pogon motora preko super-goriva.9 To dalje znači, da bi mjesni žitelj imao i direktne koristi u državnoj šumi! nalazeći zaradu u njoj, koja je već danas neophodno potrebna, a kamo li ne u skoroj budućnosti.10 7 Za višegradsku upravu drž. šuma (s nominalno oko 43.000 !ha zemljišta, od kojeg se danas može uzeti oko 25.000 ha za šume, 10.000 ha za šikare, 4.500 ha za krš i golijeti, dok ostatak otpada na uzurpirana zemljišta ili pašnjake, također za seoske potrebe) može se postaviti ovakav račun u slučaju provedbe segregacije: A) Za Upravu drž. šuma (šumski erar) godišnja dobit iznosi: a) Mjesto sadanjih 10 čuvara šuma, a koji broj nikako ne zadovoljava, bilo bi ih dosta 8. Dakle 4 čovjeka manje, što uz prosječnu mjesečnu plaću od 1.100 din. iznosi 80.000 din. b) 90% šumske štete otpada na merematske dijelove šume, pa prema tome ušteda dubioznih potraživanja iznosi 90.000 din. c) Postigao bi se pojačani prirast (bolje čuvanje od stoke) za najmanje 1 m3/ha ili za ncsegregiranu1 (površinu, koja bi po aproksimativnom računu imzosila oko 1O.000 ha, svega 10.000 m3; uzmimo vrijednost po m3 samo s 12 din. (veliko učešće bukovine), to bi vrijednost prirasta iznosila 120.000 din. d) Nepotrebnost povećanja današnjeg stručnog osoblja, dakle ušteda barem jedne stručne sile ili godišnje 20.000 din. e) Dubiozna potraživanja po troškovima prijava za uzurpacije drž. zemljišta najmanje s 10.000 din. Svega godišnje 320.000 din. To znači po ha 32 dm. a koji iznos predstavlja čist prihod šumskog erara u slučaju segregacije. Država pak kao imperijum imala bi koristi i od poreza sa segregiranog dijela, te pojačanog prirasta, što bi predstavljalo daljnjih ....... dinara, dakle u svemu preko 600.000 dinara ne računajući ovamo vrijednost sadanjeg drvarenja i pašaremja, koja po računima lug. Španovića u inspekcijonoj relaciji za 1935. god. višegradske uprave iznosi oko 1,400.000 dinara. 8 Analogna pojava kao i u Lici (Ing. A. Peruši ć «Oko kreiranja ličke imovne općine«, »Šumarski list« br. 6. iz 1939. god. str. 278.). 9 »Metalurgija« Beograd 1939. god. br. 2. u raspravi M. Obr a do vica : »Problem goriva i maziva i mogućnost njihovog rešenja kod nas«. 10 Dr. O. F ranges : »Problem relativne prenapučenosti u Jugoslaviji« u »Arhivu Ministarstva poljoprivrede« god. V. sv. XI. — 1938. god. 235 |
| ŠUMARSKI LIST 4-5/1940 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Nije mi namjera sada detaljnije zalaziti u ovaj problem, jer imam namjeru samo da upozorim na ovaj akutan problem naše šumarske politike kao i na bolji! oblik vlasnostil izdvojene i podijeljene zemlje. To je zadružni oblik vlasništva u duhu ideja dra Milana I v š i ć a,11 kojeg se bitnost sastoji u tome, da otac kao glava porodice nema prava slobodno raspolagati! sa zemljišnom imovinom, već ima njome samo da upravlja. To je konačno primljeno već i kod t. zv. kmetskih zemljišta.12 RESUME L´auteur pienđs parti pour un partage des forets domaniales em Bosni*. Ce partage se devrait faire entre l´Etat d´un et entre les paysans, pris individuellement, d´autre part. Ce n´est que de cette maniere qu´on pourrait, d´apres l´auteur, sauver nos forets bosniaque´S d´une complete devastation. 11 O seljačkom pitanju uopće Dr. M. Ivši ć od 1935. do 1938. god. izdao je ove knjige: »Diljem sela«, »Seljačka politika«, »Društveni život na selu« i »Gospodarski rad na selu«. 0 seljačkom nasljednom pravu pak napose: »Temelji seljačkog zakonika« (Zagreb, 1933. god.), te »Koje se zakonodavne mjere mogu preporučiti za održanje nedjeljivosti seljačkog posjeda« (Zagreb 1937. god.). 12 U »Zakonu o bivšim kmetskim selištima i stečenim beglucima« (»Službene novine« for. 122. od 30. V. 1928. god.) član 27. propisuje: »Raspolaganje s nekretninama, koje su po propisima prvog dijela ovog zakona prenesene na nove vlasnike, ograničeno je zabranom otuđenja ispod najmanje površine. Nadalje se za ove nekretnine, te za stambene i gospodarske zgrade na njima propisuje posebni nasljedni red i ustanovljuje pravo prvokupa i otkupa.« 236 |