DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Ing, JOSIP RADIŠ1Ć (Banju Luko): QUERCUS SUBER L. (CHENE-LIEGE) 1) Istorijski podaci. Širim slojevima slabo je poznato poreklo pluta, Većinom je pluto smatrano industrijskim produktom, malo njih zna, da je to mrtva kora hrasta plutnjaka, zapreminski daleko veća nego kod bilo koje druge vrste drveta, a stvorena naročitim biohemijskim procesom. U staroj Grčkoj hrast plutnjak je smatran svetim drvetom, simbolom slobode i časti. Bez dozvole nekog sveštenika nije bilo dozvoljeno poseći ovo stablo. Plinije navodi, da je u Vatikanu postojao nekada hiljadugodišnji hrast plutnjak, na kojemu su bili urezani od starih naroda naročiti znakovi i natpisi, iz kojih se jasno vidi, šta je ovaj hrast u to doba značilo u verskom pogledu. U ovom smislu postoji velik broj interesantnih anegdota. Legenda kaže, da su Amadriade verovale, da im od ovog stabla, kojega su one posvetile Zeusu, zavisi život. I stvarno su one živele pod senkama plutnjaka slušajući proročanstva hrastovog lišća u Dodonskoj šumi u Epiru. Sveto pismo također spominje ovaj hrast. Kaže se naime, da se je sin Davidov Apsolon, trčeći pred progoniteljima, zapleo svojom kosom medu grane jednog hrasta plutnjaka, posle čega je bio ubijen. Međutim poznavanje plutnjaka nije bazirano samo na legendama. Teofrast u svojoj »Historia plantarem« kaže, da je hrast plutnjak bio poznat 4 veka pre Hrista, a da početak proizvodnje čepova datira iz trećeg veka pre Hrista. Također navodi, da je ovaj hrast listopadno drvo i da osobito dolazi u Indigeriji, Galiji, Aquitaniji, te u raznim krajevima sadanje Italije. Pri nedavnim iskopavanjima u Pompejima nađene su neke amfore zatvorene plutom. Armenski pisac Moises Kohorene kaže, da su Armenci upotrebljavali pluto za čamce i ribarski alat, a Arapi za ukrasni nameštaj i umetničke vaze. Arheološki nalazi u najnovije vreme kod velikog nuraga (kameni toranj iz mlađeg kamenog doba) Losa di Abbasanta i onog sv. Antine od Torralba pokazuju poznavanje i raznovrsnu upotrebu pluta na Sardiniji. Prema istorijskim podacima i Kinezi su bili! upoznati sa koristima pluta i upotrebljavali su ga već pre 3000 godina, u glavnom za potrebe ribolova i za pravljenje pojaseva za spašavanje. U srednjem veku kao i za vreme renesanse nesumnjiva je upotreba pluta, što dokazuju i preostali ornamenti, na pr. prozori Hristovog samostana u Tomaru. Po navodima Game Parrosa 1438 god. burgundski vojvoda odobrio je Portugalcima, koji! su živeli u Flandriji, da mogu uvoziti pluto. Portugalci su u to doba, tražeći ovu dozvolu, tvrdili, da je izvoz pluta iz Portugala u Flandriju toliko starog datuma, da se ne može reći vreme njegovog početka. God. 1456 Don Alfonso V napravio je sa Martinom Leme-om, Portugalcem nastanjenim u Brugesu, ugovor o monopolu za izvoz pluta dajući time naročitu privilegiju Portugalcima. Međutim u periodu od 1459 do 1498 god. narod se u više mahova bunio protiv 111 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 58 <-- 58 --> PDF |
monopola kao i protiv izvoza u strane zemlje. Radi toga dozvoljena je trgovcima slobodna trgovina sa plutom. Smatra se da prvi počeo upotrebljavati čepove iz pluta podrumar opatije Haut Villers (1670—1715). Španjolci međutim to ne priznaju, te pridaju sebi to otkriće tvrdeći da počeci datiraju iz početka XVII veka. Svakako tokom XVIII veka upotreba čepova jako se raširila, tako da već krajem toga veka nalazimo u Španiji razvijenu industriju tog artikla, kao i velik broj veštih majstora i radnika, koji su polako emigrirajući u druge države preneli svoje znanje i sposobnosti. Krajem prošloga veka, industrija pluta u Španiji pokazuje znatan razvitak. Značajno je, da trgovcu, industrijalci i majstori nisu više samo Španjolci; medu njima ima velik broj Nemaca, Engleza i Amerikanaca. To je za španjolsku trgovinu i izvoz bilo presudno, jer su ovi stranci kasnije u potrošačkim zemljama organizovali industrije, koje su dovele Španiju do krize. Portugal, koji je sve do početka XX veka proizvodio u glavnom polupreradevine, postao je kasnije jak konkurent španjolskoj produkciji zahvaljujući osnivanju novih i važnih industrija, koje su se brzo razvile usled jeftinoće radne snage i velike količine sirovina. 2) Botaničke odlike. Kao što je poznato, Ouercus suber L. spada u petu podsekciju »Suber« sekcije Lepidobalanus. Lišće ovih hrastova je zimzeleno ili poluzimzeleno. Lišće hrasta plutnjaka je dvogodišnje. Ostale osobine lišća, te grančica i kupula plutnjakovih pokazuje priložena si. 1. Ouercus suber L. je stablo srednje visine, u Italiji retko prelazi visinu od 10 metara, međutim pri jako povoljnim uslovima može postići i 20—22 met. Deblo je većinom kratko, a grana se otprilike na visini od 2 met. Može da dostigne starost od preko 100 god., a il više, ako nije eksploatisan periodičnim skidanjem pluta. U Španiji i Alžiru nisu retka stabla sa starošću od 150 pa i 200 god. Karakteristična je njegova sposobnost regeneracije, tera naime izbojke iz panjeva (po nekim autorima i iz korenja) čak i u starijoj dobi. Korenje mu je jako; ako priroda terena dozvoljava, razvija se jaka žila srčanica, inače na plitkom i kamenitom tlu plutnjak stvara splet horizontalnog korenja, koje je često površinsko. Ono prodire u pukotine i pojačava time stabilnost stabla, koje tako uspeva da odoli udarcima vetra. Površinsko korenjc, koje ponekad ostaje nepokriveno, tera izbojke naročito posle požara. Neki botaničari ne priznaju ovaj fakat, na pr. L a m e . (»Le chene liege en Algerie«, 1879 i »Le chene liege, sa culture et exploitation«, 1893) kaže, da on to nikada nije mogao konstatovati i da je redovno ispitujući navodne izbojke iz korenja našao da oni potiču iz panjeva. Oranje plutnjaka je jako, krivo i crvenkaste boje, sa korom u mladosti glatkom (4—5 god. starosti), kasnije ono postaje hrapavo i slično kori debla, te je pokriveno lišajima. Plutnjak nema gustu krunu. I ako mu je lišće dvogodišnje, retko je, te omogućava dolazak svetla podstojnoj sastojini makije, koja se često tako razvije da postane neprohodna. Muški i ženski cvetovi razvijaju se iz jednog mešovitog pupoljka, koji se nalazi na prošlogodišnjem izdanku. 112 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Vrcme cvetania menia se zavisno od nadmorske visine i ekspozicije; obično se to dešava između aprila i maja. Međutim u slučaju obilatih letnjih kiša plutnjak može procvetati i po drugi put u jeseni. Žir dozreva u drugoj godini, a opada od septembra do januara. Rod je obično obilan. Primećeno je, da plutnjaci, koji daju malen žir, duguljast ili okrugao i gorak, stvaraju grubo pluto, dok oni sa žirom krupnijim, slatkim ilii sladunjavim proizvode sivo i glatko pluto. Međutim ove osobine nisu konstantne. Fruktifikaciia počinje između 10 —15 godine. SI. 1. Quercus suber L. (Po »L´Alpe«) Drvo Quercus subera s obzirom na korist, koju daje, svakako je daleko manje važno od pluta, koje on produkuje. Liči na drvo hrasta i: od njega se razlikuje po sledećim osobinama: Godovi su jasno određeni zahvaljujući šiirokim sudovima u proletnjcm drvetu, međutim oni ipak ne predstavljaju jednu poroznu zonu, koja je tako karakteristična kod Quercus pedunculata Ehrh. Sržni zraci su nejednaki i formiraju guste i široke pruge. Boja drveta je sivkasta i tamno-crvenkasta, u glavnom nejcdnolika, beljika se slabo raspoznaje. Samo drvo je teško (spec, težina 0,916) i! kompaktno, slabo homogeno i podložno vitoperenju. Ove osobine kao i činjenica, da su dimenzije redovno male, čini plutnjakovo drvo slabo upotrebljivim za konstrukcije. Ako je pod naizmeničnim uticajem suše i vlage, brzo počinje da truli. Upotrebljen u brodogradnji za sporedne delove usled svog bogatstva u taninu jako nagriza gvožde klinova i eksera. Pošto se jako teško čepa, ne može se upotrebiti za dužice. Ipak dolazi! donekle do izražaja u stolarstvu, a naročito kao ogrevno drvo, iz kojega se dobija odličan drvni ugalj. Treba napomenuti, da većina mana ovog drveta dolazi od toga što se ono iskorišćava tek onda, kada prestane stvarati pluto dobrog kvaliteta. 113 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 60 <-- 60 --> PDF |
Drvo plutnjaka posmatrano u mikroskopu pokazuje sledeće karakteristike: Veličina sudova opada postepeno idući k jesenjem drvetu. Veći sudovi jesenjeg drveta poredani su isključivo radijalno ili malo talasasto, Mali sudovi poredani su u kratkim tangencijalnim serijama duž celoga goda. Sržni zraci su veliki, obuhvataju 20 i više ćelija ii vidljivi su prostim okom. 3) Varijeteti. Postoji više varijeteta hrasta plutnjaka. Prof. B o r z i u svojoj »Flora forestale italiana« razlikuje dve kategorije varijeteta: 1. kategoriju običnih varijeteta, kojima žir dozreva u godini cvetanja; 2. kategoriju kasnih varijeteta, kojima žir dozreva u drugoj godini. U prvu kategoriju ubraja sledeće varijetete: a) i n t e g r i f o 1 i a sa lišćem skoro okruglim i često celim; b) c r i n ii t a sa kupolama, koje imaju dugačke i slobodne ljuspe; c) Ouercu s Bivoniana Ouss., koji sasvim liči na Ouercus suber L. Sam B o r z i kaže da verovatno Ouercus Bivoniana Quss. nije varijetet ni vrsta različita od Ouercus suber L., nego možda samo jedna naročita forma, u toliko pre što se na istom stablu može naći lišće 0- subera kao i lišće 0. Bivoniana. U drugu kategoriju ubraja varijetete: a) b r a c h . 1 e p i s sa jako kratkim ljuspama na kupuli; b) racemos a sa žirovima povezanim u gustim grozdovima. Ouercus occidentalis Gay, koji po Borzi u spada također u ovu kategoriju, bio bi samo jedna sporedna i čisto lokalna forma Ouercus suber-a L. U južnoj Španiji postoji jedan varijetet hrasta plutnjaka sa slatkim žirom t. zv. Quercus ballota, kojega neki botaničari smatraju varijetetom Ouercus ilex-a L. U provinciji Gerona (južna Španija), po A r t i g a s . Te ix i dor u (»El alcornoque y la industria tapohera,« Madrid 1875), vegetiraju još dva varijeteta ili podvarijeteta hrasta plutnjaka i to jedan sa sivkastim deblom nazvan suru s blanch s i drugi sa tamno crvenom bojom debla, kojega zovu surus negres. 4) Hibridi. Sposobnost ukrštavanja Ouercus suber-a L. mnogo je veća nego kod drugih vrsta hrastova. Hribidi su mu većinom sterilni za razliku od hibrida Quercus pedunculata Ehrh., koji su redovno plodni. Ouercus suber L. ukrštava se sa Quercus cerris L. i sa Ouercus ilex L. stvarajući hibride sa karakteristikama, koje ponekad predstavljaju rezultantu osobina obilju vrsta, a neki put takve hibride, koji su po odlikama bliski jednoj üli drugoj vrsti. 1. Quercus pseudo-suber Santi (1795) (Quercus cerris . suber Borzi, Q. Fontanesii Guss., Q. pseudo-suber Reich.) t. zv. cer plütnjak hidrild je cera i plutnjaka. On nema stalnih osobina, čas je bliži ceru, a čas opet plutnjaku. Ima umereno plutastu koru, koja se ne može iskoriišćavati u enološke svrhe. Lišće mu je često jako slično cerovom sa rubovima oštrim ili tupim, sa donje strane pokriveno uvek gustim svetlim dlačicama. Opada u proleće iduće godine, a ponekad je dvogodišnje. Plod je sličan cerovom plodu, a dozreva u drugoj godini. 114 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Cer-plutnjak raste u raznim krajevima sporadično. Naročito je zapažen u Italiji (Maremma Toscana), tu se naime nalaze mešovite sastojine cera i plutnjaka, usled čega je ukrštavanje olakšano. Primećeni su ipak neki primerci ovog hidrida u krajevima gde nema plutnjaka, kao na pr. pod brdom Senario. Prisustvo hibrida u ovom predelu objašnjava se slučajnim prenosom žira iz krajeva, gde cer i plutnjak vegetiraju zajedno. 2. Ouercus Morisii Borsi (Ouercus ilex . suber Borzi) t. zv. crnika-plutnjak bio je od botaničara određen pre relativno kratkog vremena. Veći deo primeraka ima rezultirajuce osobine Ouercus ilex-a L. i Ourcus suber-a L. Kruna mu je, i ako slična kruni crnike, reda i svetlije boje, pluto stvara čas više čas manje. Primećen je u Italiji (Maremma Toscana, na Ortebellu, u provinciji Lazio na Capocotti, na ostrvu Siciliji, te najviše na Sardiniji u šumama Bono, Bottida, Nughedu S. Vittoria, Oliena, Ursulei, Iglesias itd.) 5) Kalemljenje Q)uercus suber-a L. na Ouercus ilex L. Između 0- suber-a i 0- ilex-a postoje tri važne razlike. 0. suber L. postizava visinu od 12—15 met, živi oko 150 god. i ima hrapavu koru; dok 0- ilex L. naraste do 20 metara, živi i 300 godina, a ima koru glatku ili skoro glatku. S obzirom na to da i plutnjak i crnika (česmina) pripadaju istom rodu, kao i to da su ove dve vrste stvorile prirodnim putem hibrid, koji! je dosta čest, došlo se na zamisao da se pokuša stvoriti hibrid veštačkim putem, čime bi se povećala površina postojećih plutnjakovih sastojina, a možda i kvalitet samoga pluta. Šum. inspektor Ferdinand S a 1 v a d o r i pokušao je kalemljenje 1909 god. u Sassari-u (Sardinija) i to u sastojini Bultei. Tom prilikom on je nakalemio na 7 stabala crnike starosti 6—10 god. i prečnika oko 3 cm dvogodišnje grančice plutnjaka. Kalemio je zaklišenom grančicom. Uspeh je bio dobar; od 7 kalemljenja uspelo je odlično 4. Isto tako učinjen je pokušaj kalemljenja 1913 god. u provinciji Cagliari (Sardinija) na 600 met. i 800 met. nadmorske visine. Kalemljenje je izvedeno na crniki visokoj 1 met., starosti oko 10 god. Od 20 kalemljenja uspelo je 9. U ovom slučaju kalemljenje je izvedeno pupoljkom plutnjaka. Ustanovilo se, da je ovaj način jako dobar, mnogo bolji i otporniji od kopuliranja. Ma da je i ovaj posljednji dao dobre rezultate, ipak izbojci u prvoj godini bili su kraći nego kod biljaka kalemljenih pupoljkom, koje su dale 4—5 izbojaka skoro 1 met. dužine. Po C u s i n a n u kalemljenjem plutnjaka na crniku postiglo bi se, kako sledi: 1) Pošto hibrid može da živi oko 300 god., sa njega bi se moglo skidati pluto za vreme njegovog korisnog života 30—37 puta, dok se sa običnog plutnjaka u toku njegova života može skidati pluto najviše 17 puta. Time bi se povećala znatno produkcija pojedinog stabla, jer bi jedno stablo hibrida u stvari predstavljalo dva stabla plutnjakova. 2) Kako svako kalemljenje oplemenjuje biljke, i u ovom bi slučaju hibrid dao pluto boljeg kvaliteta, gušće i elastičnije. 3) Ovim kalemljenjem povećala bi se produkcija, korist i vrednost crnike, koja se inače u glavnom iskorišćuje za dobijanje drvnog uglja. 115 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 62 <-- 62 --> PDF |
6) Biološke karakteristike. a) Klima. Prof. A. P a v a r i razlikuje u Italiji 6 šumskih klimatskih područja: 1. Alpsko područje, 2. Padansko područje, 3. Područje severnih Apenina, 4. Područje centralnih Apenina, 5. Područje južnih Apenina, 6. Područje mediteranske makije. U ovo poslednje područje spada Quercus suber L. zajedno sa ostalim karakterističnim elementima makije. Temperatura najtoplijih meseci je 19"—25" C , a najhladnijeg meseca do —4" C. Srednja godišnja temperatura mediteranskog područja varira između 12" i 15° C. Maximum je 40" C, a minimum —9" C. U ovom području karakteristična je letnja suša i kišni periodi u jeseni i zimi. U glavnom Pavarievo mediteransko područje odgovara Mavrovom Lauretumu. Izoterma od 13,5° C i izohimena od 8"—9" C je granica, ispod koje plutnjak ne stvara više pluto, koje bi se moglo upotrebiti u industrijske svrhe. Ma da se može naći stabala hrasta plutnjaka izraslih u svežoj i vlažnoj klimi, ipak plutnjak daje najbolje pluto i najbolje uspeva u toploj i većinom suhoj klimi. Dokaz za to je i plutnjakova sastojina »Santo Pietro« da Siciliji, koja se nalazi u predelu sa izrazito suhom i toplom klimom. Neki autori, među njima i prof. Perona , navode da plutnjak slabo uspeva u predelima, gde suše dugo traju (Perona : »Economia forestale« — Deo II str. 76). Prof. Peron a osim toga kaže u »L´Alpe« (1914, str. 33) da je konstatovao, kako je više stabala plutnjaka starih 70—80 god. uginulo zbog duge suše. Međutim baš pomenuta sastojina dokazuje protivno. Tu ima plutnjaka starih preko 100 godina, klima je ari dna,. krajem maja trava je već žuta, a osim toga tu vegetiraju apsolutno kserofilni elementi makije kao podstojna sastojina. Na pr.: Thymus capitatus, Chamaerops humilis L., Asphodelus ramosus L., Ampelodesma tenax L., Inula viscosa Ait., Phillyrea angustifolia L., Cistus monspeliensis L.; Calcvcotome spinosa Lk., Rhamnus alaternus L., Opuntia Ficus- indica Mili. itd. Sa svim tim u dolinama ove sastojine, u kojima je veća vlažnost nego u ostalim krajevima, dobija se ipak pluto dosta dobrog kvaliteta. To se postizava pomoću t. zv. visokog skidanja, o kojem će kasnije biti govora. Time se uglavnom popravljaju nedostaci, koje bi inače imalo pluto pod uticajem vlažnosti. Odatle izlazi da je bez obzira na fizičku strukturu kao i na mineraloški sastav terena moguće i u vlažnim predelima ovim načinom postići pluto dobrog kvaliteta. Međutim to ne znači, kao što neki autori tvrde, da se samo u ovakvim predelima može dobro uzgajati plutnjak, a još manje se iz ovoga može ustvrditi, da je hrast plutnjak stablo, koje traži vlagu. Prema tome može se reći):´ 1. Plutnjak vrlo dobro uspeva i daje odlično pluto u predelima sa ariđnom klimom, u kojima su lctnje suše duge i dosta česte. Jedino se ovo ne odnosi na prve godine života stablova, kada je suša jedan od glavnih razloga neuspeha kod uzgajanja mladih kultura. 2. Ma da plutnjak više voli aridnu klimu, ipak vegetira, čak daje dobro pluto i na vlažnim terenima zahvaljujućlm visokom skidanju. U ovom slučaju, radi toga što se Iskorišćuju više partije stabla, dobija se i veća količina pluta, koje je uz to i deblje (debelo´ pluto, vidi tabelu po Lamey-u). Na aridnim terenima naprotiv produkcija je kvantitativno manja, pluto je tanje (tanko pluto), međutim kvalitet je mnogo bolji i da116 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 63 <-- 63 --> PDF |
leko više cenjen. Osobina plutnjaka da izdrži aridnu klimu dolazi ne samo od bioloških karakteristika same vrste, koje određuju njegovu zonu rasprostiranja, nego je to također posledica njegovog dubokog korenja, koje crpi vodu iz dubljih slojeva zemlje. Osim toga ne srne se zaboraviti na plutni omotač ovoga stabla, koji sprečava i znatno umanjuje evaporaciju vode sadržane u unutrašnjosti stabla. b) Tlo. Hrast plutnjak traži peskovita, silikatna ili ilovasta tla, duboka, a oskudna u karbonatima kalcija i magnezija. Neki autori (Demontzev : »Reboisement et gazonnement des montagnes«, str. 145 — Perona : »L´Alpe«, 1914 str. 152) navode, da je plutnjaku potrebno bogato humozno tlo. Ovo je možda opravdano s obzirom na prve godine života plutnjaka, kasnije bi humus bio samo štetan, kao što se to vüdelo na nekim kulturama, koje su dale nehomogeno i jako porozno pluto sa minimalnom prodajnom vrednošću. I za ove navode može služiti kao dokaz pomenuta plutnjakova sastojina na Siciliji (verovatno najveća u Italiji), koja je izrasla na žutom pesku pliocena tercijarne formacije, na zemljištu sterilnom i mršavom. Osim toga plutnjak traži tlo, koje ima potaše. ;Ona ima velikog udela pri formiranju sekundarnog pluta. Prof. Tass e Ili našao je, da !00 kg primarnog pluta sadrži 94 gr. potaše, dok 100 kg sekundarnog pluta sadrži 220 gr. e) Nadmorska visina i ekspozicija. Nadmorska visina, do koje se penje plutnjak, u glavnom odgovara nadmorskoj visini Lauretuma. Normalna je visina oko 400 met, međutim u pojedinim krajevima može ga se naći! na daleko većim nadmorskim visinama. Na pr. u Alžiru mestimično dosiže i 1300 met, na Sardiniji 1000 met, na Siciliji 600 met. Najpovoljnija je ekspozicija za plutnjak južna ili istočna. Osim toga ona strana stabla, koja je izložena suncu, daje mnogo deblje i vrednije pluto. d) Prirast. Visinski! prirast za prvih 5—6 god. dosta je malen, od tog doba postepeno sve je veći, te dostiže kulminaciju između 50 i 70 god. Nakon toga godišnji visinski prirast opada do 80—90 god. starosti, kada već sasvim prestaje. Debljinski prirast, malen do 15. god, starostu, naglo se povećava i kulminira oko 100 god., nakon toga skoro je neprimetan. Prestaje između 150. i 200. god. starosti. 7) Geografsko rasprostranjenje i površina sastojina. Ouercus suber L. skoro isključivo dolazi u zemljama Mediteranskog bazena i to naročito u zapadnim predelima između 34° i 45° severne širine, izuzev predele sa izrazito vapnenastim tlima kao i brda sa većim nadmorskim visinama. On pripada u glavnom velikim talijanskim ostrvima Sardiniji i Siciliji, a ima ga također i u primorskim krajevima kontinentalne Italije. Kao preostala najvažnija nalazišta možemo napo 117 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 64 <-- 64 --> PDF |
menuti: Alžir, Tunis, Maroko, Portugal, Španiju, južnu Francusku, Baleare i Korziku. Osim toga dolazi u Grčkoj i Albaniji, u Turskoj, te nešto u Hrvatskom Primorju (Rab, Dundo-šuma). Već odavno počelo se gajiti1 plutnjak i u južnoj Rusiji kao i u Americi. Ogledne univerzitetske stanice u Kaliforniji i Georgiji bave se ispitivanjem ovog unosnog drveta i njegovim uzgajanjem (E. W. H i! 1 g a r d: »Report of Work of the Agricultural Stations of the University of California «). Međutim ipak kao glavne producente pluta treba smatrati: severnu Afriku, Portugal, Španiju, Francusku i Italiju. Teško je odrediti tačnu površinu plutnjakovih šuma i to najviše za to što je prilična površina privatno vlasništvo. Većina autora daje različite podatke. Tako L a m e . smatra, da ovih šuma ima ukupno 1,358.500 ha, V e n e r o s i navodi, da je površina 1,995.000 ha, po Schmid t u ona je 1,230.000 ha, po »Revue de botanique appliquee« 2,500.000 ha, dok najnovija statistika (revija »Chene liege«) kaže, da je površina svega 1,685.000 ha. Isto su tako različiti podaci s obzirom na površinu šuma, koje otpadaju na pojedine države. Po Lamey-u Po Venerosi-uPo reviji »Chene liege« PortugalŠpaniiaFrancuskaKorzikaTunis I / 300.000 255.000148.000 116.000 400.000 400.000 140.000 330.000 200.000 160.000 115.000 Alžir 459.000 980.000 460.000 Maroko J 270.000 ItalijaGrčkaTurska \ 80.000 75.000 140.000 10.000 Ukupno : 1,358.000 HA 1,995.000 HA 1,685.000 HA U Portugalu plutnjak se najviše uzgaja u Algarviji, Estramaduri, zatim oko Lisabona na Sierra de Cintra i na severnim stranama Coimbre. Kao što se vidi iz prethodne tabele, površine plutnjakovih šuma u Portugalu kreću se između 300—400.000 ha. Od tih podataka znatno se razlikuju navodi u godišnjaku »Institut international d´Agriculture« (Rome 1933), po kojima te šume zauzimaju 559.665 ha ili 24% svih portugalskih šuma. Najlepše i najuređenije plutnjakove sastojine u Španiji nalaze se u Kataloniji. U provinciji Gerona one zauzimaju površinu od 80.000 ha. U Andaluziji dolazi osobito plutnjak u provinciji Huelva (54.000 ha), na Sierra Aracena i Sierra Morena. Zatim u provincijama Seviglia (28.000 ha), Cadilx (20.000 ha) i Cordoba (9.500 ha). U Estramaduri ima ga u provinciji Caceres 32.500 ha. U Francuskoj plutnjak dolazi u Provenci, na ravnicama Gascogne, na severnim stranama Pireneja i na Korzici. Ukupna površina je oko 160.000 ha, od čega otpada na Provencu 114.000 ha, na Gascognu 25.000 ha, na Languedoc 2.000 ha i! na Korziku 9.000 ha. Kao što se vidi, najveću površinu zauzimaju sastojine u Provenci. Tu se one nalaze u departe118 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 65 <-- 65 --> PDF |
menti´ma Var i Alpes maritimes. U Gascogni plutnjakove sastojine nalaze se u departementima Landes, Lot et Qarone i Gironda, u Languedocu u provinciji Roussillon, a na Korzici naročito u arrondissementu Sartene. U severnoj Africi plutnjak dolazi oko Orana, Themcena, Ammi Mousse, Mascare, Sidi: bei Abbesa, zatim u Alžiru oko grada Constantine, pa u Tunisu u predelu Khoumirie, kao i u Maroku; U Italiji plutnjak nalazimo u sledećim provincijama: 1. na Sardiniji: Cagliari! (Iglesias, Lanusei, Oristano), Sassari (Alghero, Tempio, Ozieri, Nuoro); 2. na Siciliji: Palermo (Corleone, Geracil, Pilculo, Cerdaro), Caltanisetta (Niscemi, Terranova, Mazzariino), Trapani (Calatafimiini, Castelvetrano), Messina (Patti1, Coronia, Mirto, Mistretta, Nasso, S. Stefano di Camastra), Catania (Caltagirone — »Santo Pietro« — Licodia Eubea, Nissoria, Troina); 3. u kont. Italiji: Caserta (Fondi, Itri), Catanzaro (Catanzaro, Filadelfia, Nocera), Roma (Anzio, Tolfa, Terracina), Grosseto (Ortebello, Follonica). 8) Mogućnosti uzgoja kod nas. U našoj državi ima nešto malo hrasta plutnjaka u šumi Dundo na ´ Rabu, međutim stabla slabo uspevaju. Kao što je rečeno, plutnjak ne voli vapnenasta tla, on traži peskovita, ilovasta ili silikatna zemljišta, usled toga ni Hrv. Primorje ni Dalmacija nisu povoljni predelj za uzgajanje plutnjaka. Ovi krajevi osim toga nisu ni prirodno područje, u kojem uspeva plutnjak, on dolazi u glavnom na zapadnoj strani Mediteranskog bazena. Prema tome klima i tlo glavni su razlozi, koji ometaju uzgajanje ovog korisnog stabla u našim primorskim krajevima. Kod Galesana oko Pole u Istri!, po Dr. Luji Adamoviću, nalazi se sastojina Quercus pseudosuber Santi. Ovaj hibrid (cer-plutnjak) stvara znatno manje pluta nego pravi plutnjak. Daje pluto lošeg kvaliteta, koje se ipak može upotrebiti za ribarske svrhe, kao i za fabrikaciju plutnih izolatora. Drugi hibrid Quercus ilex . suber Borsi stvara pluto nešto boljeg kvaliteta, nego cer-plutnjak, ali svejedno ono je slabo upotrebljivo za enološke svrhe. Kod nas nema ovih hibrida, ali! zato crnika (česmina) prirodno uspeva u Dalmaciji i na ostrvima gde naraste i do 20 metara visine. Crnika se upotrebljava u glavnom za dobijanje drvnog uglja ili kao drvo za ogrev. Korist, koju daje ovo stablo, sada je relativno malena, međutim kalemljenjem plutnjaka ona bi se mogla znatno povećati. Pokušaji kalemljenja plutnjaka na crniku dali su na Sardiniji dobre rezultate. Cilj je tu bio u jednom stablu spojiti odlike obiju vrsta naime dužinu života crnike´ sa produktom, što ga daje plutnjak. Mi! uvozimo pluto, u glavnom preko Sušaka, iz Španije; uslovi pla ćanja su teški. Međutim pluto ima sve širu primenu i polako, na pr. kao izolator, postaje nezamenjiv. Računa se, da jedan radnik može za mesec dana nakalemiti 1000 stabala crnike, znači da bi 1000 radnika za mesec dana moglo izvršiti kalemljenje na milion stabala. Kroz relativno kratak period vremena imala bi Dalmacija stabla hibrida zrela za isko rišćavanje. Jasno je, koliko bi time bilo doprinesenu tom našem siro mašnom kraju, a isto tako i! našoj mladoj industriji plutnih prerađevina, naročito aglomerata. 119 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 66 <-- 66 --> PDF |
Po Dr. J. Ba l e rt u n a Rabu, Braču, Korčuli i Mljetu postoje tipične sastojine 0- ...-.. Crnika prirodno uspeva u zimzelenoj zoni, te ima jaku izbojnu snagu. Gde za to ima prirodnih mogunćosti, moglo bi se favorizirati pošumljavanje krša crnikom i to sadnicama, žirom ili resurekcionom sečom, kojom bi se omogućila regeneracija zakržljalih stabala. Kasnije između 5. i 10. god. starosti mlade kulture mogle bi se već kalemiti plutnjakom. Svakako jedan dobro smišljen i organizovan rad u ovom pravcu dao bi sigurno dobre rezultate. U tu svrhu korisno bi bilo pre svega napraviti nekoliko pokušaja i praktički occniti procenat uspeha, te prema tome i rentabilitet u budućnosti. 9) Stvaranje pluta. Kao što je poznato, sekundarni produkti kore nastaju iz felogena tj. iz živog sloja sastavljenog iz reaktiviranih ćelija svršenog tkanja. Najobičniji je slučaj, da felogen nastane u spoljnjem krajnjem delu kore, koji se nalazi neposredno pod epidermom. To je slučaj na pr. kod Platanusa, Populusa i kod gornjih delova stabla i granja Quereusa. Felogen donjih delova stabla Quercusa nastaje u dubljim slojevima. Sa svoje spoljnje strane felogen — sloj ćelija majki pluta — stvara pluto, a sa unutarnje strane zelenu koru — feloderm. Ovi slojevi (periderm) razvijaju se tangencijalnom deobom felogenskih — meristematičnih -- ćelija. Deobe su jako pravilne. Kod dveju ćelija, produkata deobe, redovno se unutrašnja ponovo deli, dok membrana spoljnje oplutnja. Suberin naime, koji je kao i lignin rezultat protoplazmatičke aktivnosti, prožima celulozu membrana, koje time dobijaju sasvim druge fizičke i hemijske karakteristike. SI. 2. 1. Prizmatičtii epidermis, 2. Sloj subsrificiranih ćelija, 3. Felogen, 4. Spoljnji slojevi kore (Po »La botanica pittoresca«) Izgleda da suberin nije produkat lučenja protoplazme, nego rezultat transformacije celuloze, koja je od ranije postojala u čeličnim membranama. Ova transformacija prouzrokovana je aktivnošću protoplazme. Tako se primećuje da u početku suberifikacije membrane ćelija sadrže velik deo celuloze i pektoze, a jako malo suberina. Kasnije, sa napredovanjem suberifikacionog procesa, smanjuje se količina celuloze, dok se količina suberina znatno povećava. Najčešće je suberin produkat spoljašnjih biljnih ćelija.. Po ispitivanjima Wiesnera i Moliš eh a (»Untersuchungen über die Gas 120 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 67 <-- 67 --> PDF |
bewegung in der Pflanze,« Wien) izlazi, da ovo spoljnje suberificirano tkanje štiti unutarnja tkanja biljke od sušenja, te da istovremeno omogućuje u izvesnoj meril izmenu gasova između spoljnjih i unutarnjih ćelija. Čelične membrane sastavljene iz čiste celuloze bile bi potpuno nepropusne za gasove, dok membrane iz suberificirane celuloze propuštaju izvesne količine kiseonika i ugljičnog anhidrida. Plutaste ćelije periderma imaju razne oblike. Kod 0- suber-a sreću se istovremeno jako velike ćelije sa tankim pregradama (liege mou), koje čine najveći deo plutnog omotača, zatim spljoštene ćelije sa debelim zidovima (liege dur), te konačno prelazne forme ćelija. Ove razlike u obliku, koje svojim izgledom liče na neku vrstu godišnjih prstenova u drvetu, zahvaljujući ćelijama sa debljim zidovima nastalim u jeseni, kasnije nestaju. Otprilike u desetoj godini stvara se samo mekano pluto (liege mou). Kod jedne i kod druge vrste pluta protoplazma, jedro i čelični sokovi jako brzo nestaju. Ćelije mekanog pluta pune se vazduhom, dok one čvrstog pluta sadrže izvesnu mrku i neprovidnu materiju. Tkanje sastavljeno od ovih ćelija mrtvo je i služi kao zaštitno tkanje. : SI. 3. (Po »Cours de Botanique«) Sržni zraci pluta u početku su cilindrični, kasnije usled bočnog pritiska postaju eliptični i spljošteni. Ćelije, koje grade unutrašnjost ovih kanala, vrlo se lako raspadaju ostavljajući u plutu prostore pune neke crvenkaste praskaste materije. Ovi prostori prigodom prerade pretvaraju se u rupe ili pukotine, što naravno osetno kvari kvalitet pluta, koji time gubi na svojoj nepropustljivosti. Cesto se između slojeva plutnog tkanja nalaze neoplutnjale ćelije. Ove, ma da istog porekla, nešto se po strukturi i sadržini razlikuju od plutnog tkanja, to je t. zv. suberoidno tkanje ili f e 1 o i d. Felogen, posle aktivnosti od nekoliko godina, prestane stvarati. Međutim ovom prvom felogenskom sloju sleduje drugi felogenski sloj, koji svojim radom potiskuje pluto k spoljašnjosti, usled čega se ono rasteže i puca. Kasnije i ovaj drugi felogen umire, a stvara se novi treći sloj još dublje. Tako se na periferiji stabla obrazuje omotač, koji je u glavnom rezultat slaganja pluta stvorenog od strane meristematičnih ćelija raznih starosti. Ovaj omotač sastavljen od mrtvih tkanja periderma i sekundarne like naziva se rhytidome . Rhytidome može biti trajan, prstenast ili Ijuspav. Kod 0- suber-a rhytidome je trajan, ostaje stalno priljubljen uz stablo. Jedino usled povećanja volumena 121 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 68 <-- 68 --> PDF |
centralnih delova izgrađenih od sekundarnog drveta, rhytidome, koji je nerastezljiv, čepa se nepravilno, pa je prema tome izbrazdan pukotinama. Odlike, radi kojih je pluto dragoceno u industriji, iste su kao i one, usled kojih je ono korisno stablu tj. pluto se opire hemijskim promenama, truleži i raspadanju, skoro apsolutno je nepropusno za vodu, tečnosti i gasove. Teško propušta toplotu, štiti od isušenja i jako je elastično. Osim toga pluto je odlična zaštita od napada parasita, u slučaju da kakva gljivica ili insekat prodre u unutarnja biljna tkanja, odmah se oko napadnutog mesta stvara nepropusno peridermatično tkanje, koje izolira infekciju. 10) Primarno i sekundarno pluto. Pluto, koje stablo stvara redovnim prirodnim putem, zove se primarno ili muško pluto (talijanski: sugherone, španjolski: bornizzo). Ovo pluto razvija se ujedno sa stablom i raste, dok živi stablo, a može na starim plutnjacima da postigne debljinu od 25—30 cm. U starosti jako ispuca, ali nikada se prirodnim putem ne odvaja od stabla. Iznimno u SI. 4. 1. Poprečni presek plutnjaka u starosti od 65 god., koji nije iskorišćavan. 2. Poprečni presek iskorišćavanog plutnjaka sa sekundarnim plutom od 9 god. I drvo, II felogen, III sek. pluto (Po »L´Alpe«) slučaju ako pluto do pedesete godine ili u razmaku od 50 god. nije nikada bilo veštački skidano sa stabla, može nastati izvesno odvajanje na malim površinama. Paralelno sa starenjem stabla nova plutna tkanja razvijaju se sve slabije usled otpora, što ga pružaju stariji slojevi. Tako stvoreno pluto slabo je elastično i neupotrebljivo za industrijske svrhe. Međutim ako se sa stabla skine muško pluto, posle izvesnog vremena formira se nov plutni sloj t. zv. sekundarno ili žensko pluto (obnovljeno pluto). Ovo pluto skinuto sa stabla u određeno vreme i sa potrebnom pažnjom daje pravo pluto za industrijske svrhe, jer je homogeno i elastično. Po prof. A. Funaru i DrN. Lojaconu ogoljeni felogen nakon skidanja muškog pluta suši se, menja boju, te dobija tako na površini jednu malu otvrdnutu zonu, ispod koje se stvara sekundarno pluto. Prof. 122 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 69 <-- 69 --> PDF |
Dr. F l o r es opisuje ovo skoro jednako. On kaže: »Posle skidanja primarnog pluta felogen se suši manje ili više u dubinu u kontaktu sa vazduhom. Ružičasta boja, koju je imao u početku, postaje tamnocrvena, te kasnije mrka. Između ovog otvrdnutog sloja i onog, koji je postao aktivan, formira se novo pluto«. M. P i r o n t i kritikuje ova objašnjenja, te iznosi svoja opažanja sa Sardinije. Po njemu prigodom skidanja muškog pluta, kao i kasnije ženskog pluta, felogen se skida zajedno sa plutom primarnim ilii sekundarnim. Ono malo felogena, što ostaje na stablu, suši se i umire. Prema tome on ne stvara nilti bi mogao obrazovati onu otvrdnutu zonu, ispod koje nastaje novo pluto. Skidanjem pluta ogoljava se dakle lika, koja ima onu karakterističnu svetlo-crvenu boju, koju Flores pridaje felogenu. 5EHUNĐ. PLUTO SI. 5. (Po Pironti-u) Sušenje međutim ne ograničava se samo na ono malo preostalog felogena, ono prodire u spoljnje slojeve like, što je razumljivo, kada se uzme u obzir, da je ovo tkanje naglo ogoljeno i izloženo uticaju letnjeg sunca. Spoljnji slojevi like formiraju jednu zaštitnu zonu, koja štiti unutarnje slojeve, od kojih jedan dobija meristematične osobine. Njegove parenhimatične ćelije podele se stvarajući novi felogen i novo pluto. Ako se posle 30—40 dana nakon skidanja primarnog ili sekundarnog pluta ispita poprečni presek jednog stabla plutnjaka, videće se nekoliko slojeva osušene like, tanak sloj novo-formiianog pluta, felogen, feloderm, te konačno neosušena lika. Osušeni sloj like, koji služi kao zaštita aktivnim slojevima, polako gubi boju i od jasno crvene prelazi u tamno crvenu, zatim postaje crnkast, a kasnije dobija onu karakterističnu sivu boju plutnjakove kore. Ovaj sloj, koji je u početku svojom zaštitnom ulogom tako koristan, postaje vremenom nepotreban, čak i štetan. On 123 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 70 <-- 70 --> PDF |
prska i sve više otvrdnjava. Pre prerade pluto se od njega mora osloboditi veštačkim putem. Broj slojeva like, koji se pri svakom skidanju osuše, različit je i zavisi! od spoljnjih faktora (ekspozicije, temperature, obrasta itd.). Može se ustvrditi, da se često osuši veći broj slojeva od onog, koji se aktivnošću kambija formira u periodu, koji sleduje između dva uzastopna skidanja pluta. Ovaj period — turnus — varira između 7 i 12 god. Na oplemenjenim plutnjacima ( sa kojih je skinuto primarno pluto) lika postepeno postaje sve tanja. Ako je skidanje izvršeno na stablu sa likom debelom više cm, posle 4—5 skidanja pluta lika ima svega nekoliko mm debljine. Ovo se jasno vidi upoređujući na istom stablu debljinu like na oplemenjenom delu stabla i na onom, koji je još pokriven primarnim plutom. Trgovci taninskim produstima znaju dobro, da pri istim dimenzijama i istom mestu neiskorišćavani plutnjaci daju mnogo veću količinu kore za štavljenje nego oni, sa kojih je nekoliko puta skidano pluto. Razlika je često u par kilograma.. °7 OS A. III II I — "T" I SI. 6. Godišnji debljinski prirast pluta. I tanko, II obično III debelo´ pluto. Ovo stalno trošenje like verovatno je jedan od glavnih uzroka kraćem životu oplemenjenih plutnjaka u poredbi sa onim neiskorišćavanih. To je u ostalom razlog smanjivanju količine produkcije pluta kod starih stabala, koja su doživila više skidanja. Iz ovoga je jasno, koliko je neracionalno skidanje pluta sa stabala malih dimenzija, kod kojih lika usled male debljine brzo nestaje. Sistem Capgrand — Mothes sastoji se u oblaganju stabala skinutim plutom, koje se vezuje uz stabla žicom zaštićujući mesta sastavaka pergamentom ili navoštenim platnom. Ovi sastavci znatno se isključuju, ako se uspe skinuti pluto u cilindričnim komadima. Otvrdnuti omotač pluta mnogo je tanji, pluto je glatkije i tako sposobnije za poliranje. Ipak najveća je korist ovog sistema sprečavanje iscrpljenja like (manji broj osušenih slojeva), koja je neophodno potrebna za život stabla. Time se usporava umiranje biljke, a povećava se njezin produktivni period. 11) Debljina plutnog tkanja i pluta. Debljina plutnog tkanja, koje godišnje nastaje, zavisi od starosti i sposobnosti stabla kao i od uslova, pod kojima stablo vegetira. Ona je prema tome jako promjenjiva, što se jasno vidi iz ispitivanja L a m e . - a 124 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 71 <-- 71 --> PDF |
u plutnjakovim šumama Alžira. Larae y je na osnovi svojih opažanja sastavio sledeću uporednu tabelu za tri kategorije pluta, koje su usvojene u trgovinu onog kraja. :aro st plut Godišnji prirast pluta u cm tanko obično debel 0 1 god. 0,17 0,37 0,50 0,62 2 » 0,25 0,40 0,55 0,70 3 » 0,23 0,38 0,52 0,67 4 » 0,22 0,36 0,48 0,62 5 » 0,21 0,34 0,43 0,57 6 » 0,20 0,32 0,40 0,52 7 » 0,10 0,28 0,37 0,47 8 » 0,17 0,25 0,35 0,45 9 » 0,15 0,22 0,32 0,42 10 » 0,13 0,20 0,30 0,40 11 » 0,12 0,18 0,27 0,37 12 » 0,11 0,18 0,25 0,35 13 » 0,10 0,16 0,22 0,35 14 » 0,10 0,16 0,20 0,32 Svega: 2,35 3,80 5,26 6,83 Kao što se vidi! iz ove tabele, mlađa plutnja tkanja redovno su deblja od starijih. Debljina sa starošću opada, i ako se ne može govoriti o nekoj pravilnosti s obzirom na smanjivanje debljine. Često naime nailazi! se na neki! godišnji sloj, koji je deblji od prethodnog mlađeg sloja. To se naročito dešava, kada nakon jednog suvog vegetativnog perioda usledi kišna godina. Isto se primećuje i kod primarnog pluta. Osim toga na jednom te istom stablu debljina primarnih plutnih slojeva manja je od debljine sekundarnih slojeva, koji se formiraju u isto vreme na oplemenjenom delu stabla. Ovo dolazi od toga što sekundarna tkanja nisu pod pritiskom kao primarna, pa se mogu prema tome slobodno razvijati. Postepeno ipak ta se razlika smanjuje, te kasnije godišnji debljinski pririst iistil je kod primarnog i sekundarnog pluta. Ukupna debljina pluta raste sa starošću stabla i zavisi od debljine slojeva, koji! ga sačinjavaju. U sledećoj tabeli ioznačena je, po L a m e . - u, debljina pluta (dobni prirast) u raznim starostima. Starost pluta Godišnji prirast pluta u cm tanko obično debelo 5 god. 1,08 1,85 2,48 3,18 6 » 1,28 2,17 2,88 3,70 7 » 1,47 2,45 3,25 4,17 8 » 1,64 2,70 3,70 4,62 9 » 1,79 2,92 4,02 5,04 10 » 1,92 3,12 4,32 5,44 11 » 2,04 3,30 4,59 5,81 12 » 2,15 3,46 4,84 6,16 13 » 2,25 3,48 5,06 6,51 14 » 2,35 3,80 5,26 6,83 Treba napomenuti, da debljina pluta opada idući! k višim delovima stabla, a naročito prama granju. 125 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 72 <-- 72 --> PDF |
12. Hemijski sastav pluta. Jedno od prvih ispitivanja hemijskog sastava pluta izvršio je 1787. god. u Paviji hemičar L. B r u g n a t e 11 i. On je dejstvujući na pluto azotnom kiselinom dobio suberinsku kiselinu. U početku XIX. veka Chevreu l je analizirao pluto i našao sledeće sastojke: suberin 70,00%, materije topljive u vodi 14,25%, materije topljive u alkoholu 15,75%.. Materije topljive u vodi jesu: galna kiselina, kalcijev acetat, galat gvozda, azotna jedinjenja bez sumpora, jedna žuto obojena materija, te jedan hidrokarbonat, koji daje plutu onaj naročiti miris. Materije topljive u alkoholu jesu vosak i! smola. Isti Chevreu l ustanovio je, da su glavni sastojci pluta suberin , koji je po sastavu blizak celulozi, i e e r i n, koji je blizak vosku. I * k i I 1 1 1 1 1 1 I 1 1 1 a * 7 * . *e a it ti u, SI. 7. Dobni đebljinski prirast pluta. I tanko, II obično, III debelo pluto God. 1847. S e e i v e r t je izlučio iz pluta jedno jedinjenje sa sposobnošću kristaliziranja, kojemu je dac ime felilična kiselina Ci-HisO, zatim jedno masno jedinjenje e u 1 i z i n ..-...., te konačno ; H ü g I e r u 1884. god. izolirao je iz pluta felonsku i stearinsku kiselinu, te glicerin. U to vreme botaničari su tvrdili, da su ćelije pluta ispunjene promenjivom količinom kristala cerina C20H22O, na kojima se često mogu naći! ostaci protoplazme. Membrane ćelija sastavljene su po njima iz tri sloja: 1. spoljnjii drvenasti sloj izgrađen iz zdrvenjene celuloze, 2. srednji sloj sastavljen iz suberina, 3. unutarnji celulozni sloj. Ovi navodi! izmenjeni su donekle nakon ispitivanja hemičara Gilsona i Van-Wissenlingha. G i 1 s 0 n kaže: 126 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 73 <-- 73 --> PDF |
»1. Suberin čini deo plutnog tkanja nerastvorljiv u neutralnim tečuostiima, u koncentriranoj sumpornoj kiselini, ali rastvorljiv u alkoholnom rastvoru potaše. Dejstvom azotne kiseline suberin se pretvara u suberinsku kiselinu i još u neke kiseline rastvorljive u alkoholu i eteru. Uticajem alkoholnog rastvora potaše sloj suberina sa dodatkom cinkovog jodida boji se ljubičasto usled tako stvorene felonske kiseline. Felonska kiselina C22H43O3 topi se kod 95,5° C, kristalizuje mikroskopske iglice u hloroformu i stvara jednu kalijevu sol CssfLsKOa u obliku kristalnih zrna, koja u kipućoj vodi daju lepilo. Felonska kiselina zagrejana do 180° C za vreme od 10 sati prelazi u anhidrid .44.840., topljiv kod 102" C. 2. Sloj suberina kod ćelija Q. suber i Ulmus suberosa ne sadrži celulozu. 3. Masni sastojci, koji se smatraju uzrokom dragocenih odlika pluta, čini se da u plutu ne postoje. U kakvoj se kombinaciji nalazi u plutu glicerin, ne zna se, te bi trebalo ispitati, nije li glicerinski estir felonske i ilojonske kiseline, kojega je Hü gie r 1884. god. našao, u stvari samo suberinska kiselina.« Tri kiseline koje je G i 1 s 0 n (»La cellule,« 1890 i 1891) dobio iz pluta 0- suber-a, bile su: suberinska kiselina 36%, felonska 8% i neznatna količina flojonske kiseline. Ukupno 44% kiselina (Strassburg Arch. »Pharmacie,« 1892). C. Van-Wissenlingh (1892) na osnovi svojih ispitivanja čeličnih mebrana pluta kao i studija izvršnih od strane raznih naučnika smatra: 1. da membrane ćelija pluta ne sadrže celulozu; 2. da ljubičasta boja, koju dobijaju mebrane uticajem Zn CL> + I, potiče od felonske kiseline; 3. da se u membranama ćelija pluta nalaze razne rastvorljive ma" terije, od kojih se najveći deo rastvara u hloroformu; 4. da se iz produkata saponifikacije ovih rastvorljivih materija izdvajaju kiseline: felonska .22.4.... topljiva kod 95,5° C, zatim jedna druga kiselina topljiva kod 60°—70° C i još neke, koje se teško određuju; 5. da su rastvorljive materije opkoljene od nerastvorljivih materija, koje se ne rastvaraju u hloroformu; 6. da su ove poslednje lako rastvorljive u vodenom rastvoru potaše; 7) da su navedene rastvorljive materije u stvari masni sastojci bliski estirima glicerina. T a s s e 11 i, profesor na Šumarskom institutu u Valombrosi, daje sledeće analitičke rezultate za sastav sekundarnog pluta osušenog na vazduhu: voda 7,946, masne smolaste materije 4,751, celuloza 21,887, azotna jedinjenja 6,219, jedinjenja bez azota 57,938, mineralni sastojci 1,266. Azot u % 0,994. S obzirom na pomenuta i neka novija ispitivanja može se reći: Suberin je materija, koja prožima celulozu čeličnih membrana pluta. Daleko je bogatiji ugljenikom od celuloze, koja sadrži 44,44%, dok suberin ima 66%:. On je blizak celulozi po svojim osobinama, nema mirisa, te u tom smislu ne utiče na alkohole i slabo kisele tečnosti (vino). Usled toplote i vlage postaje elastičan i plastičan. Suberin je sastavljen iz masnih jedinjenja, glicerina i cerina. Masna jedinjenja u suberinu jesu estiri, koji nastaju iz glicerina i sledećih kiselina, koje mogu biti i slobodne: 1) felonska kiselina, monobazična C22H43O3; 2) suberinska kiselina, amorfna i polutečna na običnoj tempe 127 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 74 <-- 74 --> PDF |
raturi C17H30O3; 3) flojonska kiselina, koja se kristalizuje u obliku tankih iglica C22H40O7; 4) stearinska kiselina CieHseOa, koja sudeluje u sastavu raznih masnih sastojaka. Od svih ovih kiselina, bilo kao slobodnih ili u obliku masnih jedinjenja, redovno je najzastupljenija suberinska kiselina, dok najmanje ima flojonske kiseline. Cerin C20H32O, izoliran prvi put po Chevreul-u , kristalilzuje u formi obojenih iglica. Prii grejanju jednog komada pluta cerin se izdvaja u obliku kapljica; on je kod 0. subera toliko obilat, da se kristalizuje u unutrašnjosti ćelija. Suberin je nerastvorljiv u Schweitzer-ovoj tečnosti. Pošto sadrži masne sastojke ilii njima bliske, izlazi da ima izvesne osobine slične tim sastojcima, prema tome reagira na neke reagense, koji služe za određivanje masnih jedinjenja. Zidovi ćleija inpregnirani suberinom boje se crveno uticajem Alkanna-tinkture i rastvora Soudan III, dok dobijaju tamno-smeđu boju dejstvom ozmičke kiseline. Za mineralne sastojke, što ih sadrže pojedini delovi 0- subera, prof. T a s s e 11 i daje sledeću tabelu: Mineralni sastojci sadržani u 100 kg prim. sek. pluta pluta drveta korenja lišća kupula g r ;i m a Siliciumov anhidrid 124,059 125,500 5,569 48,396 413.990 86,400 Sumporni anhidrid 19,184 86,024 40,173 100,445 100,971 103,961 Fosforni anhidrid ´85,280 96,026 51,648 74,197 145,983 191,002 Kalijev oksid 94,609 220,068 155,597 196,343 637,986 1066,009 Natrijev oksid 34,642 128,030 43,453 163,139 137,976 208,000 Kalcijev oksid 79,950 414,121 247,605 244,292 1005,995 665,984 Magnezijev oksid 43,982 48,006 18,656 75,220 347,990 106,984 Oksid gvozda 1 127,059 97,995 20,036 87,898 338,000 80,998 Oksid aluminija / Hlor 13,848 56,013 7,793 12,298 16,609 34,992 Svega : 602,563 1261,783 590,535 1002,328 3145,501 2543,333 13) Sejanje žira. Kod sejanja najvažnije je imati dobar žir, koji potiče od najzdravijih i najjačih stabala srednje starosti. Žir treba da je zreo, ali ne suviše. Zato je uvek bolje sakupljati ga na stablima i to u momentu, kada dobije karakterističnu tamnocrvenu boju; nije potrebno čekati, da ceo žir pocrveni. Žir sazreva sredinom novembra. Sejanje bi trebalo izvršiti odmah nakon sakupljanja žira, jer ma kako pažljivo da je spremljen, ipak do proleća velik procenat izgubi klijavost. Prosečno klijavost traje oko 6 meseci. F. M. F a n a 1 e s navodi rezultate ogleda provedenih u sastojim »Santo Pietro« na Siciliji: 1. Sakupljen je žir 25. oktobra, a sejano je 26. oktobra 20 komada i 10. novembra 10 komada. Od prvih 20 komada uspelo je 17, a od 10 komada iz novembra svega 4. 128 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 75 <-- 75 --> PDF |
2. Sakupljen je žir 10. novembra, a sejano je 20 komada 11. novembra, te 10 komada 20. novembra. Od prvih 20 komada uspelo je 19, od drugih 10 komada 9. 3. Sakupljen je žir 20. novembra, a sejano je 20 komada 21. novembra i 10 komada 30. novembra. Od prvih uspelo je 15, od drugih 2. 4.Sakupljen je žir 30. novembra i sejano je 20 komada 1. decembra. Uspelo je ukupno 13. Iz ovih pokusa izlazi, da je najbolje vreme sakupljanja i sejanja: plutnjakovog žira oko sredine novembra, kao što je i ranije pomenuto. U jednom kilogramu žira ima 300 do 350 komada, hektolitar teži oko 70 kg. Sejanje se vrši potpunim sejanjem il nepotpunim u redove i u zasek. Količina semena potrebna po ha ne može se tačno utvrditi, pošto ona zavisi od vremena ii načina sejanja kao i od terena i klime predela. Svakako za potpuno sejanje dovoljno je 5—6 lit. žira po aru, za sejanje u redove 2—4 lit, a za sejanje u zasek oko 3 lit po aru. U slučaju potpunog sejanja, u koliko je teren pokriven grmovima, treba ih prethodno odstraniti, a zatim preorati ili prekopati tlo jedan ilii dva puta do 30—40 cm dubine. Ovo je dobro učiniti u proleće, ako se namerava sejatii na jesen. Posle sejanja seme treba pokriti tako da žir ostane otprilike na 5—6 cm dubine. Kod sejanja u redove obraduju se samo redovi! (jarci). Oni se prave obično plugom, međusobno su udaljeni 1,5—2,0 met., a duboki su 12—15 cm. Žir se stavlja u redove u udaljenosti od oko 15 cm. Nakon sejanja brazda se pokrije rukom ili motikom, tako da žir ostane na potrebnoj dubini. Sejanje u zasek i u rupe običava se u predelima strmim ili u ravnim sa kompaktnim zemljištem. U vreme sejanja prave se rupe u paralelnim linijama 1,5—2,0 met. udaljenim i dubokim oko 50 cm. U svaku rupu stavlja se 3—4 žira na dobru zemlju, koja se pre toga naspe u rupu. 42ir se posle toga istom zemljom pokriva, tako da ostane na dubini od 5—6 cm. Peron a (»L´Alpe« str. 291, 1914 god.) navodi način sejanja uobičajen u Alžiru. Tamo se seje u zasek dubok oko 30 cm. Trećina zaseka napuni se dobrom zemljom, na koju se stave 2—3 žira, koji se istom zemljom pokrivaju. Bilo bi svakako dobro prigodom sejanja u rupe ili u zasek dodati tamo malo kalijevih soli, koje su jako potrebne uspevanju plutnjaka. 14) Sadnja biljaka. Sadnja biljaka jako malo dolazi do izražaja i to najviše radi dugačke žile srčanice. Plutnjakove biljke sade se u slučaju ako je ekspozicija ili klima nepovoljna za biljke, koje potiču iz semena, zatim na izu-, zetno suhim i sterilnim zemljištima, gde sejanje nije uspjelo. Sadnja se može izvršiti pomoću suvišnih stabalaca u nekoj sastojim iz blizine ili sa biljkama iz rasadnika. Rasadnik je najbolje izabrati u neposrednoj blizini terena, koji želimo pošumiti, tako da bi se biljke mogle razvijati pri istim uslovima, koje će imati kasnije nakon presađivanja. Za presadnju najbolje su biljke stare 1—2 god. R o m i t i preporuča sadnju sa busenom, tako da busen bude postavljen u rupu oko 60 cm dubine. Kod sadnje također dobro je uvek dodati u jamicu malo kalijevih soli, koje će znatno ublažiti krizu biljke 129 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 76 <-- 76 --> PDF |
u tom momentu. Da bi sadnja što bolje uspela, prethodno treba očistiti teren od viših grmova. Posle toga potrebno je označiti i iskopati jame, u koje će se kasnije stavljati biljke. Jamice se obično prave na širinu od 30 cm i dubinu od 60 cm. Dobro je ovo izvršiti nekoliko meseci pre sadnje, naročito ako je zemljište lošeg kvaliteta. Radi pravilnosti sadnje jamice se obično kopaju u redovima podjednako udaljenim, tako da biljke budu oko 6 met, međusobno razmaknute. Ova međusobna udaljenost uzima se kod sadnje starijih biljaka uzetih iz blizine. A r t i g a s navodi, da je sadnja biljaka u Geronil u starosti od 10 god. dobro uspela. U ovom slučaju treba po ha oko 200 stabalaca. Kod sadnje mladih biljaka dovoljna je međusobna udaljenost do 2 met. Kasnije, kada biljke odrastu, čišćenjem mlade sastojine dobiće stabalca normalan razmak j dovoljno svetlosti, koja je neophodna za stvaranje dobrog pluta. M u t e r s e daje sledeći prikaz o broju stabala po ha prema svojim opažanjima u plutnjakovoj sastojini Esterel. Priložena tabela odnosi se na sastojinu sa potpunim sklopom. Starost Obim stabala Srednji prečnik Zauzeta Broj stabala krošnje površina po n; M e 1t a r a m" 30 0,40 2,75 5,51 1815 35 0,50 3,15 7,79 1284 40 0,60 3,60 10,17 984 45 0,70 4,00 12,56 796 50 0,80 4,50 15,90 629 55 0,90 5,00 19,64 509 00 1,00 5,50 23,70 422 65 1,10 6,10 29,22 343 70 1,20 6,70 35,26 282 80 1,30 7,30 41,85 239 85 1,40 8,00 50,26 199 90 1,50 8,55 58,77 169 100 1,60 9.25 67.20 149 105 1,70 9,85 78,84 127 LIO 1,80 10,50 85,11 118 120 1,90 11,25 99,40 100 130 2,00 12,00 113,10 88 150 2,20 12,80 143,10 70 180 2.50 16,00 201,00 50 210 3,00 19,00 283.38 30 Ovakav broj stabala po ha može se naći vrlo retko i to na malim površinama. Pošto je plutnjaku u vreme početka njegove produkcije jako potrebno svetio i mnogo vazduha, može se smatrati dovoljnim broj stabala po ha po prednjoj tabeli smanjen za V-.—Vio zavisno od razvitka sastojine, tako da se postigne srednji obim oko 1,50 met. 15) Uzgoj mladih kultura. Kod sejanja kao i kod sadnje korisno je popraviti i meliorirati zemljište pomoću raznih leguminoza (Spartium, Calycotome, Cvtissus itd.) radi zaštite nežnih plutnjakovih stabalaca u prvim godinama. 130 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Ovome nikako nije cilj dati zemljištu neku stalnu plodnost, plutnjak naime za to kasnije, po svojim biološkim karakteristikama, nema potrebe. Između jamica dobro je uzgajati razne elemente makije, koji će ne samo popravljati zemljište nego i štititi mlade tek iznikle biljke od direktnih sunčanih zrakova. U tu svrhu preporučuje F a n a 1 e s sledeće elemente makije: Erica arborea L. Rosmarinus officinalis L., Thymus capitatus Hoff, Lycium europaeum L., Rubus fruticosus L itd. Činjenica je s druge strane, da, ako se veštački ne stvori smišljeno zaštitna kultura makije, ona kasnije sama od sebe naraste tako gusto, da postane ozbiljna opasnost za mladu plutnjakovu kulturu, koja u ovom čestom slučaju nema dovoljno vazduha potrebnog za razvitak. Svakako kulture makije kasnije je vrlo teško uništiti, bilo da su izrasle same ili veštačkim putem. Osim toga one predstavljaju stalnu opasnost od požara. Radi tih loših strana neki autori preporučuju stvaranje mešovitih sastojina Q. suber-a i 0- ...-., koji sa svojim sporijim rastom neće smetati biljkama plutnjaka. Postoje predloži i za mešovite sastojine Q. suber-a i Pinus halepensis ili Pinus marritima. Ovo međutim ne izgleda prihvatljivo, pošto obe vrste borova imaju brži visinski prirast nego plutnjak. Prema tome, ako bi se ovo i pokušalo, trebalo bi svakako pri starosti! plutnjaka od 20—30 god. ukloniti iz sastojine borova stabla, da bi se plutnjak oslobodio od senke, koju ona stvaraju, U tom slučaju opet ogoljava se zemljište i time se daje prilika za razvitak elementima makije. Većina autora također protivna je predlogu da se plutnjak uzgaja u zajednici sa lozom u vinogradima navodeći da bi to bilo štetno za samu lozu, koja ne bi imala dovoljno svetlostii, kao i! radi gaženja i uništavanja grožđa u momentu skidanja pluta, koje se skida u najnezgodnije po vinograde doba godine. Plutnjak u zajednici sa lozom nalazimo u Španiji. Kao što je rečeno, pluto skinuto sa stabla, koje je raslo na bogatom i plodnom zemljištu, nije kvalitativno dobro, suviše je porozno, nehomogeno i slabo elastično, i ako veće debljine, nego ono sa mršavog tla. Stvarno španjolsko i portugalsko pluto često nema dovoljno homogenosti i finoće, najviše radi uzgajanja u zajednici sa poljoprivrednim kulturama. Neke španjolske firme najbolje to potvrđuju poručujući fino i tanko pluto iz Caltagirone-a na Siciliji. Iz ovoga izlazi, da je zajednica plutnjaka sa poljoprivrednim kulturama korisna samo za vreme prve mladosti sastojine. Od početka iskorišćavanja pluta ova zajednica postaje štetna. Zato je najbolje uzgajati mešovite sastojine 0- suber-a i Q. ilex-a sejući crniku između zasejanih ili zasađenih biljaka plutnjaka. Zajednica plutnjaka sa poljoprivrednim kulturama može se preporučiti najviše do 25. god. starosti, kada bi trebalo ove kulture zameniti sa podstojnom sastojinom crnike. Osim u nekim specijalnim slučajevima i sa ekonomskog gledišta ovo ne bi bilo korisno, jer teško da bi se isplatila zamena poljoprivredne kulture sa jednom plutnjakovom sastojinom, koja bi svakako donosila manje prihoda. 16) Čišćenja i prorede. Ako je sejanje žira izvršeno u jeseni, mlade biljke izniknu posle 3—4 meseca, u toliko ranije u koliko je klima toplija. Nakon prve godine treba pristupiti popunjavanju praznih mesta i to najbolje sa biljkama 131 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 78 <-- 78 --> PDF |
izvađenim iz gušćih delova kulture. U osmoj ili desetoj godini, tj. pre nego što nastupi sklop krošanja, počinje čišćenje, koje se mora jako pažljivo izvoditi!. Dobro je svakako održavati sklop do 20 ili 25 god., kako bi stabla mogla rasti pravilno i bez čvorova, prema tome do tog doba čišćenja treba da su retka. Počev od 25. god. već je neophodno proreditil sastojihu i dati priliku deblu da se razvija. Ma da je hrast plutnjak vrsta senke, treba s njim postupati! u glavnom kao sa vrstom svetlosti radi dobijanja što boljeg pluta. Ranijim čišćenjem i proredivanjem treba postići, da u 30. god. ne bude više od 1000 stabala po ha. Posle 30. god. prorede se usporavaju, tako da u 80. god. bude oko 200 stabala po ha. Pogrešno je mišljenje, da veći broj stabala daje il veću rentu u plutu. Kada stabalca postignu debljinu od 7—8 cm, u starosti od 5—7 god., korisno je početi sa kresanjem. Kresanje treba da bude ograničeno na odstranjenje niskih, suvih ili polomljenih grana, čime se favorizira visinski i! debljinski! prirast stabla. Sa kresanjem može se prestati, kada stabla postignu oko 25 cm debljine tj. u starosti od 18—20 god. Ipak je preporučljivo i u kasnijim godinama, kada se plutnjak već iskorišćava, povremeno okresati stabla i osloboditi ih od grana, koje bi ometale pravilnu produkciju pluta. Kresanje treba izvršiti u jeseni ili u početku zime, u momentu kada stabla imaju malo sokova. U starijim sastojinama najbolje je kresati periodično za vreme skidanja pluta. Važno je također osloboditi sastojinu od grmova podstojne sastojine, koja je jako česta u mladim kao i u starijim plutnjakovim šumama. Grmovi makije pomešani sa raznim jednogodišnjim biljkama za vreme leta lako mogu planuti i prouzrokovati požare, koji nanose ogromne štete. U Italiji je taj slučaj čest. Oslobođenje od podstojne sastojine može se izvršiti na nekoliko raznih načina. Najjednostavniji je način posećil sve grmove do same zemlje, izneti ih iz sastojine i zatim spaliti. Međutim ovim načinom ne postiže se željeni cilj. Iduće godine nakon ovakve seče podstojna sastojina se regeneriše i postaje još gušća i bujnija. Zato bi trebalo ovo provoditi svake ili svake druge godine, što bi znatno poskupilo uzgajanje i time smanjilo rentabilitet. Drugi način, isto tako skup,´ sastoji se u seči grmova i vađenju panjeva. Ovo je izvedivo jedino ako se može prodati posečeno grmlje i panjevi kao drvo za ogrev ili u obliku drvnog uglja. Time bi se mogla u nekoliko smanjiti skupoća samog rada oko odstranjenja makije. U tom slučaju dovoljno je ovu operaciju ponavljati svakih 10 god. i to između jeseni i početka proleća. Treba pomenuti, da neki put ovo oslobođenje od makije može biti i štetno, naročito na terenu sa sastojinom slabog sklopa, koji je izložen uticaju sunca. U ovakvim prilikama bolje je uopće ne šeći grmove ili to izvršiti samo mestimično. Oni u ovom slučaju služe kao izolatori čuvajući svežinu zemljišta. Treći način sastoji se u krčenju zemljišta oko svakog plutnjakovog stabla na udaljenosti -od oko 1,50 met. spaljujući posečeno grmlje na praznim prostorima. Radi opasnosti od požara ovo treba izvršiti između jeseni i idućeg proleća. Način je dosta efikasan i nije tako skup. Krčenje se ponavlja svake pete godine, tako da to ne bude ni u godini pre eksploatacije ni! u godini posle toga. Pri spaljivanju treba nastojati da se ne oštete mlade biljke, koje će kasnije poslužiti za popunjavanje. 132 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 79 <-- 79 --> PDF |
U velikim plutnjakovim šumama skoro je nemoguće osloboditi se od podstojne sastojine makije, svaki metod tada postaje nerentabilan. Zato je najbolje, u svrhu zaštite sastojine od požara ograničiti se samo na kopanje čistih i dovoljno širokih šančeva oko sastojine. O tome će još biti govora u poglavlju o zaštiti od požara. Paralelno sa ovim radovima oko negovanja sastojine treba također poseći stara stabla, koja ne daju više ´dobro pluto i time dati mesta novim mladim kulturama. 17) Zaštita šuma. Hrast plutnjak, kao i ostalo šumsko drveće, trpi od šteta uzrokovanih od atmosferskih uticaja, paše, insekata, gljivica i požara. a) Atmosferski uticaji. Nakon skidanja primarnog ili sekundarnog pluta, koja služe stablu kao zaštitni omotač, dolazi plutnjak s obzirom na poremećaje u vegetativnim funkcijama u izvesno bolesno stanje, od kojega se oporavlja tek nakon stvaranja novog zaštitnog tkanja, koje pokrije ogoljene de- love stabla. Za vreme tog perioda plutnjak lako strada od toplote, izuzetne hladnoće kao i od kiša. Toplota izazivajući naglu evaporaciju može isušiti i za kratko vreme uništiti liku: u toliko lakše, u koliko je tlo suvlje i sama stabla više izložena. Da bi se ova šteta, jako česta u Alžiru, eliminisala, L a m e . predlaže, da se pluto skida u dva maha i to početkom sezone da se skida pluto sa severne strane stabla, a kasnije, kada se na ogoljenom delu već stvorio izvestan tanak zaštitni sloj, da se skine i preostalo pluto sa južne strane stabla. Ovim načinom stablo je znatno manje izloženo štetama, ali s obzirom na to da se radnici moraju vraćati po drugi put u istoj godini na ista stabla, ovo .se može primeniti samo u sastojinama malih površina. Kao preventivne mere preporučuje se u predelima, u kojima dominiraju topli vetrovi (široko), uzgajanje podstojne sastojine makije, zatim održavanje normalnog obrasta, naročito na strani odakle dolazi vetar. D u - B r e u i 1 predlaže pokrivanje debla smesom peskovite zemlje i gašenog kreča. Uticajem ranih mrazeva često nastaju pukotine u liki. Da bi se ovo sprečilo, mogu se ogoljeni delovi stabla pokriti slamom ili na ivici sastojine, na strani odakle dolaze hladni vetrovi, uzgajati stabla sa visokim deblom, koja će služiti kao zaštita. Kiše za vreme skidanja pluta ili neposredno nakon toga uzrokuju također štetne posledice. Voda ulazeći u liku kroz poluotvorene pore može doći do tkanja, koja se tek stvaraju, i uništiti ih. Ako kiše počnu u početku sezone, bolje je odložiti skidanje za kasnije. Ako nastanu odmah po izvršenom skidanju, može se pokušati pokriti stabla slamom ili zemljom. Za ovaj slučaj kao i kod ostalih šteta nastalih uticajem atmosferilija korisno je upotrebiti sistem zaštite po Capgrand Mothes-u. b) Paša. Domaće životinje, koje dolaze na pašu u sastojine plutnjaka, štetne su po normalan razvitak mladih stabala, pošto uništavaju lišće i grančice. Ako mlada sastojina potiče iz semena, treba zabraniti pašu do 15. ili 18. god. starosti; u koliko sastojina potiče iz izbojaka iz panjeva, može se, pošto ovi mnogo brže rastu, dozvoliti paša koju godinu ranije. 133 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 80 <-- 80 --> PDF |
Svakako bar za jednu godinu treba zabraniti pašu u sastojinama, koje su tek eksploatirane; životinje naime češanjem ili udaranjem znatno oštećuju mekanu koru, koja se tek stvara. c) I n s e k t i. Između mnogih insekata, koji napadaju Q. suber (bilo lišće, drvo, pluto ili korenje), najštetniji je Liparis dispar L. (Ocneria "dispar, Falena dispar, Bombix dispar Latr.) i mrav Crematogaster scutellaris 01. U nekim krajevima štetni su: Cnethocampa processionea, Cossus ligniperda i neke Buprestidae. Lipari s dispa r L. je najrašireniji i najveći neprijatelj plutnjakovih sastojina. Ima ga u celoj centralnoj i južnoj Evropi, kao i u mnogim krajevima Afrike, Azije i Amerike, gde napada i mnoga druga stabla. Plutnjakova stabla koja po prvi put doživljuju napad Liparis dispar-a, ne trpe mnogo od toga. Primećuje se, da su već krajem juna stabla pokrivena novim lišćem, tako da se uopšte ne vidi trag napada. Mnogo je teži slučaj, ako se napad ponovi i iduće godine ili još gore, i ako se to retko dešava- u istoj godini po drugi put. U tim slučajevima vegetacija se usporava, mnoge se grane, a i čitava stabla suše. Gubitak lišća koči razvitak stabla, a po tome i produkciju pluta. Na preseku pluta odmah se primećuje, da je debljina sloja pluta u godini napada Liparisa za polovinu manja od ranijih slojeva. Odatle izlazi, da se napadom ovog insekta gubi otprilike polovina godišnje produkcije pluta. Ova je šteta svakako veća, ako se napadi uzastopce ponavljaju. U slučaju da je sastojina napadnuta baš u godini, u kojoj je trebalo skidati pluto, skidanje treba odložiti za iduću godinu. Usled gubitka lišća zaustavljena je cirkulacija linfe, tako da nije moguće odvojiti pluto sa stabla bez da se nanese šteta liki Za obranu od ovog insekta mogu se uništavati larve ili jaja, međutim ovi načini su nesavršeni i dosta skupi. Prof. M u r o na Tehničkom Institutu u Caserti u svojem delti »Metodo per la distruzione della Ocneria dispar« predlaže uništavanje jaja katranom, što se pokazalo, po eksperimentima u opštini Ottajano, kao efikasno i dosta jeftino. Međutim ipak najbolji je način obrane uzgajanje parasita endofaga. Cnethocampa processionea naročito se sreće u Francuskoj. Uništavanje ovog insekta donekle je lakše nego prethodnog radi njegove osobine da se uvek kreće u grupama. Crematogaster scutellaris 01. jako je čest u Alžiru, Italiji, kao i u nekim predelima Španije i Francuske. Ovaj mrav napada samo pluto i to većinom primarno. Na površini se ne primećuje, on radi u unutrašnjosti i! stvara u plutu svoje galerije, usled čega pluto gubi svaku vrednost. Predlaže se spaljivanje drveta i pluta napadnutih stabala. Za vreme skidanja ne smiju se ostaviti delovi pluta pri dnu stabla, a gornji rez treba da je tako precizno izveden da pluto i lika potpuno prianjaju jedno uz drugo. Na mestima gde je ma koliko pluto odvojeno od like najrađe dolazi ovaj insekat. Cossus 1 i g n i p e r d a L. naročito je primećen u Alžiru. Štetu nanosi njegova larva bušenjem galerija. Najbolje je uništavati same leptire I to između juna i jula. Od Buorestida , koji su naneli osetne štete plutnjakovim sastojinama u Španiji (Gerona), Portugalu i Francuskoj, najvažniji su: 134 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 81 <-- 81 --> PDF |
Coroebus bifasciatus Lap, 1 Coroebus undatus Fabr., C. bifasciatus manje je štetan, pošto njegova larva živi isključivo na granama. C. undatus polaže jaja meseca jula u pukotinama stabala, sa kojih je skinuto pluto. Larva buši galerije u plutu. Najbolji način za uništavanje Coroebusa je uzgajanje parasita iz familije Ichneumonida, koji polažu jaja u njihove larve. Od ostalih insekata, koji napadaju 0- suber ili njegove produkte, pominju se: Cerambyx cerdo L., Lucanus cervus L., Cetonia fastuosa D., Cetonia aurata L., Cetonia metallica i Cetonia opaca Fabr. Žir plutnjaka napadaju Balaninus glandium Marsh, B. elephas Gyl. i B. tessellatus Foure. Obrađeno pluto i čepove napada jako malo insekata, medu njima je Dermestes vulpinus Fab. i Dermestes Frischi. d) Požari. Najopasniji neprijatelj plutnjakovih sastojina je požar. Nema godine, može se reći, u kojoj se, naročito na Sardiniji, ne pojavi požar na manjim ili većim površinama. Zahvaljujući svojoj hrapavoj površini primarno pluto mnogo lakše gori od sekundarnog. Na plutnjaku sa sekundarnim plutom, pod uticajem vatre, odvaja se pluto, a neki! put i lika od beljike. Ako se ovo dogodi: po ćelom obimu stabla ,ono se suši, a ako je deli- mično, samo s jedne strane, stablo ostaje u životu, međutim produkcija pluta je smanjena. U prvom slučaju t. j . ako se odvoji samo pluto od felogena također i po ćelom obimu, stablo ne trpi veliku štetu. Pluto se i dalje stvara jedino na napadnutoj strani između ranijeg sloja i onog stvorenog nakon požara pojavljuje se prekid nazvan u Francuskoj »dvostruko pluto«. U Italiji1 ga zovu »okružljivo pluto« po analogiji sa drvetom, koje ima odvojene godove. U koliko je sekundarno pluto veće starosti, u toliko manju štetu trpi od požara kao i; od atmosferilija, koje nemaju skoro nikakav titicaj na plutnjacima sa starijim sekundarnim plutom. Po ispitivanjima L a ....- . u Alžiru između stabala sa sekundarnim plutom raznih starosti najviše je bilo osušenih (100%) u prvoj godini novog turnusa. četvrte godine starosti sekundarnog pluta, da je većina stabala osuđena Starost sekundarnog pluta Procenat osušenih stabala 9 god. 8 » 0 4 7 » 10 6 » 15 5 » 25 4 » 50 3 » 70 2 » 90 1 » 100 Iz ovih se podataka vidi, da ako požar nastupi između prve na propast. Nakon požara korisno je skinuti nagoreno ili izgorelo pluto, kako bi se što više smanjila količina okružljivog pluta pri idućem skidanju. Pošto požari većinom nastaju u julu, augustu ili čak septembru, kada je cirkulacija linfe već znatno smanjena u toliko više u koliko su stabla 135 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 82 <-- 82 --> PDF |
delimično ili sasvim izgubila lišće, da bi se lakše izvršilo skidanje, potrebno je čekati! iduću sezonu za manje oštećena stabla. Za stabla jako oštećena, koja su osim lišća izgubila i delove mladih grana, trebaće čekati i po 2—3 god. Za obranu od požara bio bi najefikasniji način uklanjanje podstojne sastojine makije. Međutim potpuno uklanjanje jako je skupo, tako da kao najbolji! način preostaje opkoliti! il izbrazdati sastojine šančevima. U istu svrhu korisno je oko ćele sastojine očistiti od grmova jedan pojas širine oko 50 met. kako bi se sprečio dolazak vatre iz šuma u blizini. U većim sastojinama dobro je i oko puteva sa svake strane očistiti od makije jedan pojas od oko 40 met. Svim ovim radnjama cilj je lokalizovati eventualan požar na što manjoj površini. 18) Turnus i načini eksploatacije. Kada stabla postignu potreban razvitak, pristupa se prvom skidanju pluta (primarno-muško pluto). Ovim su stabla ušla u period iskorišćavanja. Nakon skidanja primarnog pluta treba čekati nekoliko godina do prve produkcije i skidanja sekundarnog (ženskog) pluta. Za vreme ovog perioda, koji se naziva »period čekanja« ili »neproduktivni period,« organizuje se buduća eksploatacija. Grade se potrebne barake, u kojima će stanovati čuvari, izgrađuju se izvozni putcvi, preduzimaju se mere predostrožnosti za obranu od požara ltd. Trajanje perioda čekanja — turnusa — ne može se apsolutno odrediti. Turnus zavisi od prirasta pluta, a najviše od toga, čemu je to pluto praktički u industriji namenjeno. U ravnicama i slabo nagnutim terenima sa južnom ili istočnom ekspozicijom pluto brzo raste, naročito ako je zemljište sveže i vlažno. Pri takvim usloviima dovoljan je turnus od 8 godina. Za to vreme pluto će sigurno postići; debljinu od 23—45 mm. Na mršavim tlima i na većim nadmorskim visinama treba čekati i 10 god. da pluto postigne debljinu od 23 mm. Ova debljina naime smatra se minimumom za trgovinu ovim produktom. Ipak se osim obzirom na klimatske i ostale faktore pokazalo, da je više puta produkcija individualna, neko stablo po svojim unutarnjim karakteristikama daje redovno više pluta nego neko drugo, koje raste pod sasvim istim uslovima. Prema tome ako se želi skidati pluto, koje ima jednu određenu debljinu, treba kod nekih stabala čekati ili uopšte za ćelu eksploataclonu zonu produžiti turnus. Pošto je ipak glavna primena pluta fabrikacija čepova, obično se iskorišćuje sastojina, kada pluto postigne potrebnu debljinu za tu svrhu. Za fine čepove potrebna je debljina u momentu skidanja od najmanje 31 mm. U tom slučaju, ako je pluto namenjeno prodaji za ovu vrstu čepova, uzima se turnus od 10—12 god. Za obične čepove dovoljna je debljina od 22 mm, za ovu svrhu uzima se turnus od 8—10 god. Većina stabala poboljšava sa starošću kvalitet pluta, naročito stabla koja su u mladosti imala veći prirast. Za to je bolje ne žuriti se sa skidanjem znajući! da će se kvalitet kasnije prirodno popraviti. S obzirom na dimenzije pluta, koje se danas u industriji najviše traže, smatra se da je najpovoljniji turnus od 10—12 god. Treba pomenuti, da je štetno suviše čekati sa prvim skidanjem sekundarnog pluta. Postoji naime opasnost, kao što se često pokazalo, da ono, i ako sekundarno, gubi neke od svojih odlika i počinje dobijati karakteristike primarnog pluta. 136 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 83 <-- 83 --> PDF |
U vreme kada je sastojina postigla dovoljnu starost za iskorišćavanje, radnici skidaju pluto negde sekundarno, negde primarno, koje ranije nije bilo skinuto. Tako se u istoj sastojijni nalaze izmešana stabla, kojima je tek skinuto primarno pluto, ona koja su u periodi čekanja (stabla eksploatisana prošle ili preko nekoliko godina), stabla još neeksploatisana kao i stabla, kojima je skinuto u tom momentu sekundarno pluto. Ovakva nesistematska eksploatacija nije nikako racionalna, ma da se često primenjuje. Troškovi kontrole, čuvanja, a naročito samog skidanja veliki su, pošto radnicil moraju svake godine proći ćelu sastojinu tražeći zrelo pluto. Ova metoda može se tolerirati jedino na malim površinama. Za veće površine šuma preporuča se: 1) godišnje skidanje ili 2) prekildno skidanje pluta. 1. ´Kod godišnjeg (redovitog-konsekutivnog) skidanja nakon što je određen turnus, podeli se sastojina površinski na toliko parcela, koliko iznosit broj godina turnusa, tako da svaka parcela bude otprilike jednaka. Svake godine skida se pluto na jednoj od tih parcela. Poslednje godine turnusa skida se sa poslednje parcele. Po završetku turnusa počima se opet sa prvom parcelom itd. U slučaju da je sastojina velike površine, sa različitim karakteristikama terena, ekspozicije, klime itd., može se ona podeliti na posebne zone (područja). Svakoj od ovakvih zona određuje se turnus i nakon toga podeli se na parcele ravne broju godina turnusa. Ova metoda upotrebljava se u nekim sastojinama u Španiji, ona je s obzirom na pravilnost, čuvanje, lakoću kontrole i na stalnost godišnje produkcije svakako najbolja. Međutim, u koliko nije sastojina svuda jednakog sklopa ili prirast nije jednak, ova je metoda, što je jako čest slučaj, uzrok velikih gubitaka. I ako na svim stablima jedne parcele pluto nije postiglo potrebnu eksploatacionu debljinu, svejedno ono se skida sa svih stabala. U tom slučaju tanko pluto većinom ostaje na teretu vlasnika, koji ne zna, kome bi ga prodao, i dosledno snosi materijalni gubitak. Da bi se to izbeglo, moglo bi se skidati! samo ono pluto, koje ima potrebnu debljinu, i povratiti! se na istu parcelu nakon nekoliko godina, koliko je potrebno da sazre pluto na ostavljenim stablima. Ovo opet poskupljuje troškove skidanja, osim toga ne postizava se nikako željena jednolikost produkcije. 2. Prekidno skidanje pluta uobičajeno je u Alžiru. Cilj mu je izvući maksimum dobiti, iskorišćujući sastojinu odmah, čim je pluto postiglo potrebne dimenzije. Sastojina, koja još nije bila iskorišćavana, podeli! se na tri ili četiri zone po mogućnosti sa istim kapacitetom produkcije. Prve godine počinje se eksploatacija u prvoj zoni, sküda se pluto sa svih stabala, koja imaju preko 35 cm obima na 1 met od zemlje. Druge i treće godine skida se na isti: način pluto u drugoj ii trećoj zoni. Nakon ovoga treba čekati da sazre sekundarno pluto. To meduvreme iskorišćava se za skidanje pluta sa stabala, koja su kasnije postigla obim veći! od 35 cm. Posle 8 god. u prvoj zoni skida se sekundarno pluto sa svih stabala, koja su postigla debljinu pluta 21 mm, iduće godine to se ponavlja u drugoj i treće godine u trećoj zoni. Stabla, koja nemaju 27 mm debljine pluta, ne diraju se. Po L a m e . - u, ako je u prvoj zoni skinuto pluto 1898. god., u drugoj 1899. god. i u trećoj 1900. god., iskorišćavanje u prvoj zoni! počinje opet nakon tri godine od skidanja prvog sekundarnog pluta t. j . 1901. god. itd., kada se skida pluto, koje je u međuvremenu 137 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 84 <-- 84 --> PDF |
postiglo 21 mm debljine. 1904. god. tj. 6 god. posle prvog skidanja sekundarnog pluta vraća se opet iskorišćavanje na prvu zonu i to po treći put U tom momentu biće u toj zoni stabala, sa kojih je prvil put skinuto primarno pluto pre 14 god., a sekundarno pre 6 i pre 3 god. Pri ovom skidanju uzima se pluto sa svih stabala, kojima je prošlo 14 god. od skidanja primarnog pluta, bez obzira da li ona imaju pluto od 27 mm debljine. Prirast je naime u toj dobi i tako jako malen. 1905. i 1906. god. to se ponavlja u drugoj i trećoj zoni i time je prvi turnus završen. Sa 1907 god. tj. 17 god. nakon prvog skidanja primarnog pluta ulazi se u drugi turnus skidajući opet u prvoj zoni pluto željene debljine i to ono kojemu je prošlo 9 god. od skidanja sekundarnog pluta, vraćajući se na pojedinu zonu ponovo posle 3 god. U početku trećeg turnusa skida se pluto, kojemu je od skidanja sekundarnog pluta prošlo ukupno 15 god. Treći će turnus početi u 1916 god., ako je prvo skidanje primarnog pluta u prvoj zonil počelo 1890 god. Sledeća tabela pokazuje ovaj način iskorišćavanja plutnjakove sastojine: Zone Godina skidanjaprimarnog pluta 1 Prvi turnus2skidanje 3 1 Drugi turnus 2 skidanje 3 I 1890 1898 1901 1904 1907 1910 1913 II 1891 1899 1902 1905 1908 1911 1914 III 1892 1900 1903 1906 1909 1912 1915 Glavni nedostatak ove metode je u tome što ona ne može osigurati konstantnu rentu, osim toga drugo i treće skidanje svakog turnusa daće kvantitativno manje pluta, nego što je dalo prvo skidanje. 19) Skidanje primarnog pluta. Skidanje pluta je anatomski i fiziološki! neprirodna operacija, na koju reagira stablo stvarajući novo pluto — novo zaštitno tkanje: U koliko ovo skidanje nije izvršeno sa najvećom pažnjom, lako se može desiti da stablo postane nesposobno da savlada krizu, u koju je došlo, usled čega počinje da se suši. Prema tome jako je važno poznavati tehniku ovog rada. Skidanje primarnog pluta vrši se kada stablo postigne 35—40 cm obima na visini od 1 met. od zemlje tj. između 15—20 god. Preuranjeno skidanje po Comes-u smanjuje debljinski prirast debla, izlaže stablo štetnim uticajima mraza i uopšte oslabi ga toliko da ono i kasnije teško može dati onolik prihod, koliki se dobija sa stabala normalno iskorišćavanih. U Španiji i Alžiru propisana je starost od 20 god. za skidanje primarnog pluta. Svakako smatra se da se skidanjem može početi na stablima, koja najbolje uspevaju, kada postignu na 1 met od zemlje 40 cm obima. U svakom drugom slučaju trebalo bi! čekati obim od 50 cm. Kao što je preuranjeno skidanje štetno, isto tako sa ekonomskog gledišta nije dobro ni kasno skidanje pluta, pošto se time odlaže početak eksploatacije pravog sekundarnog pluta. Također malo je korisno skidati pluto sa već starih plutnjaka, t. j . onih koji imaju već 2 met. obima. Na takvim stablima primarno pluto teško se skida, a sekundarno raste jako sporo. 138 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 85 <-- 85 --> PDF |
Za skidanje pluta potrebno je da sokovi u stablu budu u akciji, jer samo tada je moguće lako odvajanje pluta od like. Najbolje je vreme za skidanje od druge polovine juna pa do prvog augusta. Otprilike krajem juna felogen ulazi u akciju stvarajući između pluta i like jednu vlažnu zonu, koja olakšava skidanje. U drugim mesecima naprotiv pluto i: lika jako čvrsto stoje povezani jedno uz drugo, pa često, skidanjem u početku augusta, dolazi se u opasnost da se ujedno sa plutom oguli i deo sekundarne like ostavljajući tako nepokriven kambium i drvo, što dovodi do raka, a često i do potpunog uginuća stabla. Također može se dogoditi da na samom stablu ostanu manji komadi pluta, koji se nisu mogli odvojiti, čime je opet pokvaren kvalitet ploče pluta i povećana količina kasnijih otpadaka prilikom prerade. Prema tome skidanje je najuspelije, ako se provodi u doba kada je novo lišće već potpuno razvijeno, a to je počev od 15. juna. Najviše se skida pluto tokom jula, posle polovine jula iskorišćavaju se izuzetno stabla rasla u dolinama sa severnom ekspozicijom, te sastojine koje su pod uticajem suhe klime. . .. SI. 8. Skidanje pluta. (Po Marangoni-u). U momentu skidanja pluta najpre se na određenoj visini s- malom sekiricom zareže naokolo stabla pravilan rez u plutu pazeći da se ne ošteti lika. Sličan rez može se napraviti ii pri dnu stabla. U Španiiji i Alžiru zarezi se prave pomoću male ručne testerice dugačke oko 50 cm i široke 4 cm. (Ovaj je način preporučljiv za mlada stabla sa slabim površinskim korenjem. Stabla se ne tresu i ne oštećuje se sloj like udarcima sekirice, osim toga ovako se postizava potpuno kontinuelan rez. Posle ovih poprečnih rezova preseče se pluto sa jednim ili dva radijalna reza od prvog do donjeg-drugog poprečnog reza, nakon toga pomoću naročito izrađenog držalja sekirice pluto se odvaja sa stabla. Potrebno 139 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 86 <-- 86 --> PDF |
. je uvek skinuti pluto sve do same zemlje, u protivnom gubi se u kvantitetu budućeg sekundarnog pluta; osim toga ostavljajući sloj pluta pri dnu stabla daje se prilika mravima i raznim insektima da u tom pojasu izgrade svoje hodnike i stvore leglo zaraze, koja će uništiti kasnije sekundarno pluto. Co m e s (»Agricoltura meridionale« No. 18) navodi posledice oštećivanja like i drveta prilikom skidanja pluta: »Rane nanesene sekiricom, u koliko je stablo zdravo i raste pri dobrim uslovima, mogu lako zaceliti, međutim slaba stabla radi svoje smanjene sposobnosti za regeneraciju trpe veliku štetu od ovih rana, naročito ako su one transverzalne umesto longitudinalne. Na vlažnim zemljištima, osobito za vreme kišnih godina izlazi iz rana crnkast sok (usled tanina), u kojem su sadržane u glavnom razne organske materije, koje bi bile korisne vegetaciji. Tim gubitkom stablo slabi na svojoj vegetativnoj moći, daje nenormalno malen žir, lišće mu je siromašno, opada pre vremena, te konačno stvara manju količinu drveta i pluta. Ovako oštećen plutnjak lakše strada od raznih vanjskih štetnih uticaja. Uticajem ovih sokova često se stvaraju u obliku bradavica nova tkanja po površini stabla, ona otežavaju i poskupljuju eksploataciju pluta. Najteže su rane pri dnu stabla kao i na korenju. S obzirom na veću količinu sokova u donjim delovima stabla kao i na veću vlažnost vazduha uz tlo, rane teško zaceljuju i često se pretvaraju u rak. Ove rane, ma gde da su na stablu, skoro redovito su napadnute od insekata. Koliko su posledice rana ozbiljne, pokazuje i to što se i stari zakoni o šumama u Italiji time bave i preporučuju najveću pažnju pri pravljenju rezova (Zakon iz 1826, 1878 god. itd.).« Kada je pluto skinuto sa stabla, na ogoljenom delu pojačava se evaporacija, usled čega nastaje izvestan poremećaj u vegetativnim funkcijama. Ako je skidanje izvršeno na jednom stablu u velikoj površini, može se desiti da se ravnoteža između ovih funkcija ii potpuno uništi. Pri skidanju pluta do određene visine stvara se novo zaštitno tkanje, evaporacija se smanjuje i polako stablo ponovo ulazi u normalan život. Prema tome vidii se, da svako stablo ima svoju određenu visinu, do koje se pluto može skinuti. Ova se granica ne sme preći, inače je stablo izloženo propasti. U glavnom visina skidanja zavisi od uslova, u kojima stablo živi. U koliko je stablo u boljim vegetativnim uslovima, visina skidanja može biti veća. Ona je također veća u predelima sa vlažnim nego sa suhim zemljištima. Kao indicija o vegetativnim sposobnostima može poslužiti! normalna granata krošnja dobro obrasla lišćem. Svi plutnjacl sa ovakvom krošnjom mogu se iskoristiti ne samo skidajući pluto sa debla nego također i sa grana, u koliko ove imaju obim´od 50 cm. Pluto sa ovakvih grana često je boljeg kvaliteta, i ako sporije raste. Po Lamey-u visina skidanja mogla bi se ovako odrediti: Obim stabala na 1 met. od zemlje Visina skidanja. Met. od zemlje 0,35—0,60 0,80—1,00 0,60—1,00 1,00—1,20 1,00 pa na više 1,20—1,50 140 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Vrlo često prigodom skidanja pluta uzima se u obzir debljina i kvalitet pluta pri određivanju visine skidanja. Ako je pluto debelo, skoro uvek je neelastično i nehomogeno, te. obiluje velikim porama. To su karakteristike, koje potiču u glavnom od bogatog j vlažnog zemljišta. U ovakvom slučaju, da bi se došlo do boljeg pluta, povećava se visina skidanja s tim da se ne pokvari ravnoteža između životnih funkcija stabla. Sa povećanjem visine smanjiće se debljina pluta, ali njegov kvalitet biće znatno bolji. U protivnom slučaju kada je debljina pluta mala, većinom radi izuzetne aridnosti tla, ostavlja se najviša zona za 1—2 turnusa nedirnuta, time joj se daje prilika da postigne željenu debljinu. Ako je stablo tanko, praktičar ocenjuje debljinu pluta na osnovi longitudinalnih pukotina, koje su proporcionalne toj debljini, isto tako donosi zaključke o kvalitetu poznavajući debljinu, pošto je redovno debelo pluto lošijeg kvaliteta od tankog. Međutim ako je stablo starije i deblje, pukotine u plutu nisu tako velike ni tako brojne, da bi se po tome moglo zaključiti, kolika je debljina i kakav je kvalitet. U ovom slučaju ne može se dakle doći ni do relativnog kriterija za određivanje visine skidanja pluta. Ova činjenica istovremeno je i slaba tačka pri proceni plutnjakovih sastojina, pošto se nikojim načinom ne da sigurno i tačno unapred utvrditi masa pluta, koja će se dobiti iz neke sastojine. S obzirom na individualne osobine pojedinih stabala u jednoj istoj sastojini nije moguće odrediti sigurne tablice prihoda. Ocenjujući zasebno svakom stablu debljinu i zavisno tome kvalitet, ne može se kod starijih stabala po tim elementima odrediti visina skidanja, prema tome nil masa pojedinih vrsta pluta sa istog stabla, dosledno ni vrednost, koja je opet za svaku vrstu različita. Jedini bi za to bio sigurni način skidanje malih komada pluta radi probe. Međutim u koliko bi se ovo i moglo kod nekih stabala radi eksperimentiranja, neizvodljivo je ponavljati ovu operaciju na hiljadama stabala u jednoj velikoj sastojini. Za procenu također slabo mogu poslužiti podaci o ranijoj produkciji. Postoje naime brojne varijacije u kvalitetu i kvantitetu prouzrokovane sušom, izuzetnim kišama, požarima, napadima Limantrie dispar, štetama nanesenim pri prošlim iskorišćavanjima, starenjem i sušenjem pojedinih stabala itd. Svi ovi promenjivii faktori mogu nam jedino dati pojmove o pozitivnom ili negativnom uticaju na produkciju pluta. Uvek kada se namerava skinuti pluto na većoj visini, dobro je da se to učini u toku od nekoliko godina. Tako prve godine može se skinuti pluto do polovine debla, druge godine do prvih grana, a tek 2—3 godine nakon ovog skidanja, može se skinuti pluto sa debljih grana. Time se stablo ne ogoljava odjednom na velikoj površini. Započeto skidanje u jednoj sastojini treba nastaviti bez prekida, kako bi se iskoristilo povoljno vreme i posao završio pre velikih letnjih žega, kada se, usled znatno oslabljene cirkulacije sokova, pluto vrlo teško skida. Kasnije opet vetrovi i kiše mogu naneti štetu tek ogoljenim plutnjacima. I za vreme sezone skidanja može se desiti da nekih dana posao sporije ide. To dolazi redovno od nenadanih promena temperature usled hladnih vetrova, što odmah uspori kretanje sokova u stablu. Često se vidi kako se u jednom istom danu posle podne lako skida pluto, kojega se pre podne nije moglo bez štete po kvalitet odvojiti sa stabla. 141 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 88 <-- 88 --> PDF |
Nakon što je skinuto primarno pluto, običava se pluto zarezati sa 2—3 uzdužna reza naokolo stabla. Time se kasnije postizava lakše skidanje sekundarnog pluta, a osim toga smanjuje se stvaranje pukotina. Otvrdnuta lika stvara nakon skidanja po površini omotač, koji zbog svoje neelastičnosti jako pritiska sekundarna plutna tkanja, koja se pod njim stvaraju. Zarezujući pažljivo na 2—3 podjednako udaljena mesta omogućuje se lakše odvajanje ovog omotača sa prvih slojeva sekundarnogpluta. Ipak na površini pluta pojaviće se neke pukotine, naročito kada se pluto brzo razvija, međutim one će biti u glavnom površinske, pošto je debljinski prirast pluta olakšan cepanjem kontinuiteta likinog omotača. Radnici često prave rezove čak do same beljike, međutim to nije potrebno, naprotiv štetno je. Tako presečena najmlađa tkanja drveta kasnijim stvaranjem u najboljem slučaju reagiraju formiranjem izbočenja na povređenim mestima, usled čega stablo posle 2—3 turnusa izgubi svojcilindričan oblik. Nakon skidanja pluta ostaje jedan deo felogena na stablu, on se brzo suši u kontaktu sa vazduhom. Sekundarnom plutu u glavnom kvari kvalitet i ii umanjuje vrednost stvarajući po njegovoj površini gustu i izbrazdanu koru. Poncgde se felogen struže sa stabala, naravno sa najvećom pažnjom, kako ne bi bila oštećena sekundarna lika. Često se pri ovome nanose velike štete, naročito ako struganju nije samo cilj poboljšanje kvaliteta pluta nego i iskorišćavanje felogena, koji je jako bogat taninom. Ovim nuzproduktom može se donekle kompenzirati trošak na skidanju pluta, ali nikako šteta, koja se može pokazati pri iskorišćenju u idućem turnusu. Kao što je ranije bilo govora, nakon skidanja korisno je pokriti stablo skinutim plutom. To je t. zv. sistem po Capgrand Mothes- u , koji je ovo u Francuskoj u sastojini Chateau de Saint Pau detaljno ispitao. Tim sistemom štiti se stablo i pluto, koje se stvara, od uticaja kiše, zime ii od larvi raznih insekata. Dobija se veća količina korisnog pluta, pošto je ono deblje i sa manje tvrdog omotača (kore). Struganjem tog omotača najveći gubitak može biti 15%, dok se kod nezaštićenog pluta nekada gubi; struganjem i 28%. Osim toga pluto je manje izbrazdano, a pukotine su plitke, te konačno, što je najvažnije, ovim sistemom umanjuje se broj slojeva osušene like, čime se produžuje život stablu. Ma da su prednosti očigledne sa ekonomskog gledišta, ceo trošak jako se povećava ovom operacijom, zatim vrlo je teško sprečiti krade pluta, kojim se oblažu stabla, što donosi svakako osetne štete. 20) Skidanje sekundarnog pluta. Često se ispituje zrelost sekundarnog pluta udaranjem ušicama sekirice ili čekićem po površini pluta. Pri. tome pluto je zrelo, ako na njemu ne ostaje znak od udarca ili ako time prouzrokovano udubljenje nilje duboko. U Alžiru i Francuskoj ispituje se zrelost pomoću malognoža, pri vrhu zaokrugljenog sa dve oštrice, širokog 2 cm, a dugačkogmalo više od maksimalne debljine, koju bii moglo imati pluto tj. oko 70 mm. Ovaj nož ima milimetarsku podelu i to počev od 22 mm tj. od minimuma, kod kojega se pluto može skidati. Nož se zabija u plutni omotač stabla sve do like i na njemu se očita debljina. U Španiji i Sardiniji obično se izreže sekiricom jedan četvrtasti! komadić 4—5 cm2 i na 142 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 89 <-- 89 --> PDF |
njemu se ispita, ima li toliko godišnjih prstenova koliko iznosi! turnus. Osim toga pluto se smatra zrelim ako je unutrašnja površina ovog probnog komadića ružičaste boje i ako ona uskoro u dodiru sa vazduhom postane zlatno žuta. Ove probe treba činiti na krajnjem gornjem i donjem delu plutnog omotača, kojega se namerava skinuti, da bi se tako izbegao gubitak na vrednosti, kojega bi imalo pluto, ´kada bi mu na sredini ploče nedostajao komad isečen radi probe. Radi ovog razloga kao i radi neracionalnog gubitka vremena pri ovom poslu bolje je upotrebütil nož za ispitivanje zrelosti. On ne oštećuje pluto, a posao se mnogo brže odvija. Pre skidanja dobro je ispitati zrelost, kao što je rečeno, i! u koliko se radi o manjoj sastojini, svako stablo, sa kojega će pluto biti skinuto, označiti! kredom. Sezona skidanja poklapa se sa sezonom skidanja primarnog pluta tj. juni, august i to radi istih razloga. Kao što je rečeno, obe operacije provode se u nekim sastojinama istovremeno. Način skidanja sekundarnog pluta također je isti kao i kod skidanja primarnog. Nakon skidanja zarezuje se otvrdnuti likin omotač. Broj stabala, sa kojih može jedan radnik dnevno da skine pluto, promenjiv je i zavisi od debljine stabla il visine skidanja. Smatra se, da dobar radnik može dnevno skinuti pluto sa oko 30 stabala. Nakon skidanja pluto se prenosi na kakvu čistinu u istoj sastojini. Komadu pluta polože se u hrpe sa konveksnom stranom prema gore u pravilnim redovima. Ovako naslagano pluto samo se postepeno izravnava i dobija oblik manje više pravilnih plutnih ploča. Otprilike mesec dana pluto se suši, a zatim se prenosi u magacine. Neki to praktikuju i odmah nakon skidanja, da bi uklonili eventualnu opasnost gubitka pojedinih dobrih osobina pluta izlažući ga naglom sušenju na otvorenom prostoru. 2) Renta plutnjakove sastojine. Broj skidanja pluta sa jednog stabla ne može se tačno utvrditi. Smatra se, da u normalnim prilikama ima oko 10 turnusa, prema tome bi produktivni period bio oko 100 god. Količina pluta, koju može dati pojedino stablo, zavisi od obima stabla il od specifične težine formiranog pluta. Po Lamey-u debljina i specifična težina proporcionalne su starosti, te se mogu odrediti srednje konstantne vrednosti za debljinu i specifičnu težinu jedne određene starosti pluta. Proizvod ovih dveju vrednosti daće težinu jedinice površine (1 m2) pluta određene starosti. Za dobijanje srednje težine skinutog pluta´ sa jednog stabla određene starosti treba izmnožiti površinu skinutog pluta sa težinom 1 m2 za istu starost. Težina po m2 osim pomoću specifične težine može se odrediti i direktnim merenjem. L a m e . daje po svojim eksperimentima u Alžiru težinu 1 m2 parenog, struganog i osušenog pluta: 1 m2 pluta 9 god. starosti teži 4,94 kg 1 » » 10 » » » 5,60 » 1 » » 12 » » » 6,20 » B r i s s o n (»Annuaire du Bureau des longitudes«) navodi, da je srednja specifična težina pluta 0,24, a C a s t e 1 kaže, da se kao speci-, 143 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 90 <-- 90 --> PDF |
fična težina 10 god. starog pluta (po ispitivanjima u Španiji -- Malaga) može uzeti 0,23. Pošto specifična težiina zavisi ne samo od starosti pluta nego i od njegovog kvaliteta, teško je dati jednu tačnu srednju vrednost. Može se uzeti, da su srednje specifične težine pluta od 9,10, U i 12 god. jednake 0,20, 0,21, 0,22 i 0,23, prema tome biće srednja specifična težina obrađenog (prepariranog) pluta jednaka 0,215 (1 m:! = 215 kg; po ispitivanjima Šumarske škole u Nancy-u). Ova se cifra sasvim može upotrebiti za aproksimativno računanje težine pluta. Izračunavši celokupnu površinu pluta na osnovi obima i visine skidanja za ćelu sastojinu, te umnoživši je sa težinom 1 m" pluta te starosti, dobija se težina celokupnog proizvoda sastojine za jedan određeni turnus. Ako u celoj sastojini pluto nije iste starosti, treba zasebno računati površinu za svaku starost pluta. Ovo se može izbeći1 izračunavši za sva stabla srednju površinu. Ako se na pr. dobije, kao što je to obično slučaj kod stabala od 50 god. starosti, da je srednji obim ravan 0,80 met, a srednja visina skidanja da je 1,50 met., izlazi da je srednja površina skinutog pluta sa jednog stabla jednaka 1,20 nr. Odatle biće srednja težina za: pluto od 9 god. 1,20 X 4,94 = = 5,928 kg. 10 » 1,20 X 5,60 == 6,720 12 » 1,20X6,20 == 7,440 Ovi podaci umnoženi sa brojem stabala pojedinih starosti daće nam celokupnu rentu u tom turnusu. Prema ovome vidi se, da je u ovom slučaju otprilike srednja renta 6 kg prepariranog pluta po jednom stablu. Pomoću ove cifre može se odrediti, poznavajući; broj stabala po ha, aproksimativna renta jedne sastojine pre skidanja pluta. Sa pretpostavkom da ima 200 stabala po ha, kod 10-godišnjeg turnusa dobiće se oko 1200 kg prepariranog pluta sa 1 ha površine (200 X 6 = 1200). Od ove količine može se uzeti da na obično-prosto pluto (26—30 mm) otpadaju 7a, a 7a na debelo (preko 31 rani) i tanko pluto (oko 22 mm). U sledećoj tabeli L a m e . daje moguću rentu po ha za 4 razne klase starosti sastojine, sa pretpostavkom da je težina 1 m~ nepreoariranog pluta ravna 8 kg, a prepariranog 6 kg. Klasa Broj Srednji visina produktivna deset god. godišnia stabala obim skidanja površina renta kg renta kg po ha met. met. m" nepr. prep. prep. 4 900 0,55 1,10 460 3680 2760 276 3 610 0,75 1,75 710 5681 4261 426 2 350 1,05 2,50 840 6720 5040 504 1 180 1,70 4,00 1164 9312 6984 698 Ako je jedno normalno stablo sa obimom 0,40 met. bilo prvi put iskorišćeno do visine ] met, te ako je visina skidanja pravilno bila povećavana u svakom turnusu za 0,50 met. (po Lamey-u) imamo rentu: 144 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 91 <-- 91 --> PDF |
Srednja starost Turnusi Visina skidanja Obim Težina stabla met. met. pluta kg 25—35 skidanje prim, pluta 1,00 0,40 35—40 1 1,00 0,65 3,372 40—50 2 1,50 0,81 6,498 50—60 3 2,00 0,96 10,464 60—70 4 2,50 1,12 15,480 70—80 5 3,00 1,28 21,456 80—90 6 3,50 1,44 28,392 90—100 7 4,00 1,60 36.288 100—110 8 4,50 1,75 44,874 110—120 9 5,00 1,91 54,660 Ovde je također uzeta težina od 6 kg za 1 nf prepariranog pluta. Kao što se vidi, renta drugog turnusa dvaput je veća od rente prvog turnusa, renta trećeg je trostruka, četvrtog četverostruka itd. Ovo se može postići kod zdravog stabla, koje raste pri najboljim uslovima s tim da mu se pri svakom turnusu visina skidanja pravilno povećava. Po nekim autorima renta može biti i veća. Tako Z i in o, profesor Univerziteta u Palermu, procenivši jednu plutnjakovu sastojinu u provinciji! Caltanisetta daje sledeći prikaz o renti, koju može dati jedno stablo (»Atti del collegio degli Ingegneri ed Architetti,« Palermo): rurnus Starost Težina, kg 1 24 1,568 2 31 1,568 3 38 3,496 4 46 7,770 5 53 11,430 6 60 16,810 7 68 24,800 8 75 32,930 9 82 43,740 10 90 58,050 11 97 66,688 12 104 76,628 13 112 88,012 14 120 101,134 15 127 101,134 16 134 101,134 17 142 101,134 18 150 101,134 145 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 92 <-- 92 --> PDF |
Ovi podaci prof. Z i i n a odnose se na manje više idealne sastojiner koje nisu baš tako česte; međutim po ostalim njegovim zapažanjima vidi se da i u običnim sastojinama postoje pojedina stabla, koja mogu dati veliku rentu, što najbolje pokazuje, koje bi se sve koristi dale izvući pri racionalnom uzgajanju i iskorišćavanju. SI. 9. Renta plutnjakove sastojine. I po Lam e y-u, II ipo Z i i n u. 2) Podaci o renti sastojine »Santo Pietro«. Da bi se stekao pojam o prilikama i renti, uzećemo u razmatranje sastojinu »Santo Pietro« kod Caltagirone na Siciliji: 1. Površina sastojine bez puteva: oko 3.400 ha. 2. Broj stabala, koja se iskorišćavaju: oko 80.000. 3. Broj stabala, sa kojih nije skinuto primarno pluto: oko 10.000. 4. Izuzev čistine i progale, koje iznose 1.700 ha, broj stabala po , . . . 90.000 , __ c . , . . _ . . ,, . . ,. 1 ha iznosi . = .„ — oko 53. Sa plutnjacima pomesan je isti broj maslina (Olea europaea L.), tako da se može uzeti da sastojina ima oko 106 stabala po ha. 5. Stabala zdravih, sposobnih za eksploataciju ima oko 80%. 6. Stabala, koja se suše, ima oko 20%. 7. Stabala, sa kojih je skinuto primarno pluto, a sa prečnikom od 10—40 cm ima 84%. sa prečnikom od 40—70 cm 13%-, te sa prečnikom od 70—100 cm 3%. 8. Srednja renta dobrog pluta nakon turnusa od 8 god. za 80.000stabala iznosi: 125.000 kg. 9. Srednja renta dobrog pluta za jedno stablo navedenih debljinskih klasa: 146 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 108 <-- 108 --> PDF |
Uvoz Izvoz Godina 1922 1923 1924 1925 1926 1927 1928 1929 1930 1931 1932 1933 1934 1935 1936 1937 1938 quintala 15.245 18.991 18.713 24.729 23.719 20.631 21.683 27.101 19.303 18.128 26.378 26.430 26.445 24.940 2.655 17.255 4.867 lira 3,272.421 3,334.776 4,046.391 5,639.009 5,899.846 4,918.251 5,929.291 8,274.804 5,788.297 4,184.145 4,863.364 4,699.655 4,449.530 4,211.008 288.000 3,934.000 1,193.000 quintala 22.210 24.277 31.230 30.743 29.058 66.186 69.524 142.475 135.657 77.537 19.798 20.153 41.464 21.292 16.439 91.546 20.870 lira 2,162.577 2,277.107 3,315.683 3,937.104 5,934.022 7,577.265 7,542.218 13,480.508 11,056.877 6,276.563 2,824.636 3,335.058 3,446.836 3,219.986 1,725.000 11,103.000 3,066.000 (odi. I. dol.IV.) H.T0NA —.toss .——. i«?23 i9ä<, .——. < « ´9»s 1 <..; 1 !43t> 1 <9jq 1 T——r——|——i i iqa 1 <«* 1 W37 SI. 13. 162 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Debljinske klase Srednja renta jednog stabla svakih 8 god. godišnje 10-- 40 cm 10 kg 1,250 kg 40-- 70 » 38 » 4,750 » 70--100 » 82 » 10,250 » U vezi sa rentom poslednje debljinske klase F a n a 1 e s navodu jedno izuzetno debelo i staro stablo (2,70 met u prečniku), koje je svakih 7 god. dalo 600 kg. kluta. 10. Ukupna srednja renta za svako . stablo na kraju turnusa od a A 125.000 , , , . .. ,. 16 g g< h na godmu g ´ ~80 00U ~ ° Y=~ 11. Ukupna srednja renta po 1 ha za 1.700 ha stvarno pošumljenih plutnjakom na kraju turnusa od 8 god.: —. Vnn = oko 735 kg tj. 735 —..~ — oko 92 kg godišnje. 12. Srednja teoretska renta, koja bi se postigla, kada bi se zamenila potpuno maslina sa plutnjakom i kada bi se sastojina dovela do 200 stabala po ha. Sadanji broj plutnjakovih stabala po ha: 53. Broj stabala plutnjaka, koja bi trebala zameniti maslinu: 53. Broj plutnjakovih stabala, koja bi trebala uzgojiti, da bi se dobilo 200 stabala po ha: 94. Na istoj površini od 1.700 ha bilo bi sada 340.000 stabala, koja bi, pošto 80.000 stabala daje rentu od 125.000 kg, proporcionalno dala rentu od 531.250 kg. Na kraju turnusa srednja bi renta po 1 ha bila 3.120 kg tj. godišnje 390 kg po ha. Kao što se vidu, godišnji prihod bi porasao ukupno za 298 kg. 23) Tehnološki podaci. Prema ispitivanjima u istoj sastojim »Santo Pietro« na Siciliji došlo se do sledećih podataka: 1. Jedan radnik dnevno, ostavljajući ploče pluta kod samog stabla, može skinuti primarnog pluta 1,5—2 quintala, a sekundarnog do 4,5 q. Količina primarnog pluta, kojega se dnevno može skinuti, manja je radii težeg odvajanja, kao i! radi manje specifične težine. 2. Gubitak na težini!, koji nastaje radi pojedinih delova, koji se ne dadu odvojiti od stabla, iznosi oko 9%. 3. Gubitak na težini prilikom sušenja u šumi (za 20—30 dana): primarno pluto 10%, pluto sa debla staro 7 god. 25—28%, pluto sa debla staro 9 god. 18—20%, pluto sa debla staro 10—11 god. 15%, pluto sa grana staro 7—8 god. 15%, pluto sa grana staro 10—14 god. 10%. 4. Nosivost kola sa 2 točka — sicilijanski tip: primarnog pluta 4 q, sekundarnog pluta 6 q. 5. Srednje povećanje debljine nakon parenja (kuhanja): Tanko pluto (ispod 21 mm) 2 mm, debelo pluto (iznad 21 mm) 3—4 mm, debelo pluto sa grana staro 16 god. 0 mm. Debljina kao i povećanje volumena usled parenja obrnuto je proporcionalna kompaktnosti Pluto grana u starosti od 16 god. izgubilo je već skoro sav elasti´citet i ne povećava svoju debljinu. 6. Gubitak na težini usled parenja: tanko pluto oko 14%, debelo 147 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 94 <-- 94 --> PDF |
7. üubitak na težini usled struganja spoljnje površine plutnih ploča: tanko pluto oko 18%, debelo pluto 12—15%. 8. Jedan radnik dnevno ostruže parenih ploča oko 2 q (mereno pre struganja). 9. Gubitak na težini radi1 poravnavanja ploča po ivicama: oko 10%. 10. Jedan radnik dnevno poravna već ostruganih i parenih ploča oko 4,5 q (mereno pre poravnavanja). 11. Gubitak na težini usled struganja i poravnavanja ploča računajući aproksimativno, kako se u industriji običava za svaku vrstu pluta: 25%. 12. Srednja specifična težina: primarnog pluta oko 0,15, sekundarnog oko 0,215. 13. Jedan quintal ostruganih plutnih ploča daje čepova oko 12.000 komada sa težinom oko 60 kg. 14. Trajanje pluta, koje je upotrebljeno za ribarske svrhe: primarno pluto 4—5 god., sekundarno 1—2 god. 24) Sporedna iskorištavanja. Kod stabala nesposobnih da dadu dobro pluto iskorišćava se felogen i lika radi njihovog bogatstva u taninu. Procenat tanina kreće se od 10—20%. U uređenim sastojinama ova se iskorišćavanja vrše kod starih ili suvišnih stabala, koja su na smetnju pravilnom razvitku sastojine. Tako se u ovom slučaju osim uzgojnih ciljeva još postizava i materijalna korist. Na Sardiniji doskora, radi velike potražnje, iskoriščavala se kora za štavljenje u sastojinama crnike i plutnjaka, što je nanelo ogromne štete s obzirom na sušenje stabala, koje je nastupilo uskoro nakon eksploatacije. Po A r t i g a s . T e i . i d o r - u u nekim krajevima Španije pojedine sastojine cksploatišu se samo radi dobijanja kore za štavljenje. U tu svrhu, kada stabla postignu starost od 30 god., najpre se oslobode plutnog omotača, zatim felogena i like. Pošto ova operacija, radii ogolenja do samog drveta, izaziva sušenje i propadanje stabala, ona se direktno odmah i poseku, a uzgajaju se mladice iznikle iz panjeva ili već postojeća mlada stabla, koja se kasnije pri starosti od 30 god. na isti način iskoriste. Bez obzira na starost stabla potrebno je da stabla budu iskorišćena u sezoni kada sokovi cirkulišu, kako bi se lako felogen i lika mogli oguliti. Ipak se to često ne može učiniti, ako se stabla nalaze u gustim grupama. U tom slučaju guljenje se vrši u komadima pomoću sekira. Nakon guljenja produkt se suši u hrpama na suhom mestu 3—4 dana, zatim se pakuje u vreće i prodaje. U koliko se prodaja ne bi mogla neposredno izvršiti, mora se naročito obratiti pažnja da se vreće smeste tako, da ne bi pokisle. Uticajem vode, radi rastvaranja tanina, znatno se pogoršava kvalitet proizvoda. Količina felogena i like, koja se može dobiti sa jednog stabla, jako je promenjiva, zavisi od starosti, dimenzija stabla i granja, kao i od debljine same like. Sa starih stabala sa likom debelom 2—3 cm dobilo se ukupno oko 300 kg. Ovo je izuzetan slučaj, smatra se inače da se, pri iskorišćenju sastojine srednje starosti može dobiti oko 45 kg po stablu. Debljina like može preći katkada i 5 cm. Specifična težina ovog sloja je skoro ista kao i kod pluta. 148 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 95 <-- 95 --> PDF |
Drvo plutnjaka je žućkaste boje, tvrdo, sa specifičnom težinom od 0,803—1,029. Srčika se malo razlikuje po boji od beljike, sržni zraci su široki! i vidljivi prostim okom. Drvo je svakako sekundarni produkt s obzirom na daleko veću vrednost pluta. Osim toga male su raspoložive količine plutnjakovog drveta. Jedino zdravo drvo potiče od proreda, drvo posečeno u starosti, nakon završene eksploatacije pluta, u glavnom je znatno oštećeno insektima i gljivicama. Teško se čepa i obraduje, a neotporno je na atmosferske promenc. Upotrebljava se jako malo, izuzetno u brodogradnji za delove, koji su stalno pod vodom, te za pravljenje točkova. Najviše se plutnjakovo drvo upotrebljava kao ogrevno drvo ili za pravljenje drvnog uglja, koji je ipak manje cenjen nego ugalj dobiven od drugih vrsta hrasta. Otprilike treba 400 kg drveta, da bi se dobilo 100 kg drvnog uglja. 25) Prerada pluta. Pre prodaje pluto se prerađuje i sređuje. Glavne radnje pri tome jesu: a) parenje, b) struganje, c) klasificiranje, d) pakovanje. Vlasnici većih šuma prerađuju pluto sami, ostali manji posednici prodaju fabrikama sirovo nepreradeno pluto. a) P a r e n j e (kuhani e). Cilj parenja i kuhanja pluta jeste u prvom redu povećanje volumena (ono pri parenju dobija oko */« na debljini), zatim povećanje elasticiteta i homogenosti, smanjenje pora, te izdvajanje raznih rastvorljivih jedinjenja kao na pr. tanina. Parenje se vrši u velikim bakrenim kotlovima dimenzija 2 X 1 X 1,5 met, koji mogu primiti 3—400 kg pluta. Kotlovi su opkoljeni zidom, a lože se primarnim plutom, lošim sekundarnim plutom il raznim otpacima. Obično se kotlovi do polovine napune vodom, u koju se potopi pluto održavajući ga pod vodom pomoću poluga ugrađenih u zidove kotla. Pluto se ovako kuha oko 2 sata. U nekim krajevima Alžira pluto se pari vodenom parom pod pritiskom od 7 atm. Ovaj je proces ekonomičniji od kuhanja, međutim slaba mu je strana u tome što pluto donekle otvrdne, te gubi na kvalitetu. Pri ovoj prvoj preradi pluto izgubi na težini oko 15%!. b) Struganje. Nakon kuhanja ,a pre nego što se pluto osuši, ono se struže i čisti naročitim noževima od delova drveta, koji su prilikom skidanja ostali sa njegove unutarnje strane, zatim se također ostruže ii spoljna strana, koja je redovito tvrda, izbrazdana i hrapava. Izvežbani radnik može prosečno dnevno ostrugati 1—200 kg pluta, zavisno od toga, da li je to pluto iz prvog, drugog ili trećeg turnusa. I ovom operacijom pluto izgubi na težini oko 15%, međutim ovi gubici su samo od koristi. Posle struganja ploče pluta režu se po ivicama, da bi se prigodom klasificiranja mogao lako videtil kvalitet. c) Klasifikacija. Po alžirskim kriterijima, usvojenim od Francuza i Španjolaca, plutne ploče ocenjuju se na osnovi debljine, elasticiteta i kompaktnosti. S obzirom na debljinu postoje 4 glavne kategorije pluta: 1) Debelo pluto 149 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 96 <-- 96 --> PDF |
sa debljinom 31 mm i više, 2) obično pluto sa debljinom 26—30 mm, 3) prosto pluto sa debljinom 23—25 mm, 4) tanko pluto sa debljinom 22 mm Jil manje Svaka od ovih kategorija deli se na klase: 1) a) Najfinije Cham pagne-pluto, b) najfinije polu-Champagne-pluto, c) fino debelo pluto, d) obično debelo pluto, e) prosto debelo pluto. 2) Najfinije pluto 1, 2, 3 i 4-te vrste. 3) a) Dobro pluto, b) obično pluto, c) prosto pluto, d) loše pluto fškart). 4) Kao pod 3). Na Sardiniji, naročito u Galluri, plutne se ploče dele u dobre, obične ´ debele. Prve su redovno one, od kojih se mogu dobiti! čepovi od oko 15 mm debljine, a dele se u 4 razne klase po kvalitetu. Druge, obične ploče manje su cenjene zbog slabije elastičnosti, a dele se u 2 klase. U Caltagirone-u pluto se deli na 3 kategorije: 1) debelo pluto od 21 mm pa na viiše, 2) tanko pluto debljine ispod 21 mm, 3) škart, koji se prodaje većinom kao gorivo. d) Pakovanje. Plutne ploče puštaju se u promet naročito pakovano. U ovu svrhu a Alžiru i u Španiji upotrebljava se jedan sanduk bez dna dimenzija 1,5 X 0,75 X 0,60 met, u kojem su unutra unakrst postavljena dva kanapa. Pluto se slaže u sanduk i veže kanapima, nakon toga se presujc i definitivno veže gvozdenom žicom. Na ovako pakovano pluto stavlja se oznaka provenijencije, klasifikacija i često oznaka težine, koja varira od 70—80 kg. 26) Karakteristike pluta. Pluto dobrog kvaliteta mora biti izgrađeno od pravilnih slojeva, koji nisu ni mnogo debeli ni tanki ;u prvom slučaju pluto je porozno, u drugom slabo elastično. Sa unutarnje strane treba da ima malo sitnih otvora bez pukotina, te crvenkastu boju. Da bi se ispitala nepropustljivost oluta s obzirom na sposobnost za pravljenje čepova »Champagne«, upotrebljava se naročiti Saleronov aparat. Pluto se stavlja pod pritisak jedne komprimirane tečnosti. Ako je ono dobro, iako je bilo pod dejstvom pritiska od više atmosfera, ne srne upiti skoro ni najmanji deo tečnosti. Iskustvo je pokazalo, da se pri ovom eksperimentu dobijaju uvek bolji rezultati! sa plutom, koje je sporije raslo. 27) Industrija i upotreba. Industrija pluta dugo je vremena bila ograničena na fabrikaciju čepova. Počeci! ove industrije datiraju u XVII. veku i to u Španiji u krajevima S. Lorenzo da Muga (Gerona) i u Llagostcri. Kao što je ranije rečeno, smatra se da je prvi upotrebio pluto za zatvaranje flaša podrumar samostana Haut Villers (1670—1715). Krajem XVII. veka i lekari su zamenili olovne čepove sa čepovima iz pluta. Uzevši u obzir sve pomenute odlike pluta kao i uobičajeni sistem prodaje pića u malim flašama, pluto je postepeno postalo nezamenjivo, a njegova industrija neophodnom. Velike industrije za preradu pluta postoje u Americi (U. S. A.), zatim u Španiji, također pod upravom američkih preduzeća, kao i jedna u Švedskoj. Ova poslednja ima monopol na severna tržišta, naročito 150 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 97 <-- 97 --> PDF |
nakon propasti ruskih fabrika u Odessi i Rigi, koje su pre svetskog rata imale veliku važnost. Najveća industrija sa sedištem u Lancasteru (Pennsylvania) ima kapital od 18 miliona dolara. Računa se, da se Vo celokupne proizvodnje pluta prerađuje od strane ovog preduzeća u U. S. A. i u njegovim fabrikama u Palafrugelu, Palamosu (Katalonija), Sevigli i Algesirasu (Andaluzilja), dok agencije istog preduzeća rade na svim svetskim tržištima naročito u Španiji, Portugalu i Alžiru. Ostale fabrike, srednje po kapacitetu, nalaze se u Francuskoj, Nemačkoj, Italiji, Španiji i Portugalu, dok manjih fabrika ima u Engleskoj, Jugoslaviji (Arsa Ž. Ilić, Beograd; Higiea, Zagreb), Mađarskoj i Rumuniji. Osim industrije čepova postoje razvijene industrije različitih specijaliteta. Tako se od pluta prave pločice za tropske šešire i cipele, /atim plutni papir debljine 7. mm za vizitkarte ili korice od knjiga, pa ra/m ukrasi kao ogrlice i grivne, koje su postale tokom banjske sezone 1938. god. naročito moderne. Osim toga pluto se još upotrebljava za pravljenje pojaseva za spašavanje, za potrebe ribarstva ltd. Prilikom prerade pluta kao i! fabrikacije čepova i drugih artikala primećuje se znatna količina otpadaka. Ovi otpaci dadu se upotrebiti za najraznovrsnije svrhe. U prvom redu otpaci pluta upotrebljavaju se za pakovanje voća i to naročito svežeg grožđa. Od otpadaka se pravi i t. zv. španjolska crna boja. Najvažnija je primena otpadaka kod fabrikacije linoleuma. U tu svrhu mesa se plutni prah sa lanenim uljem i drugim ne1 im smolama i bojama, zatim se sve to presuje. Linoleum je iako elastičan, nepropustljiv i otporan na trenje. U laboratoriji Politehnike u Charlottenburgu izloženi su brušenju razni materijali. Rezultat za jedno određeno vreme bio je ovakav: Granit je imao površinsko trošenje 4,4 mm. Mermer » » » 2,4 » ´ Hrastovina » » » 7,8 » Cigla » » » 4,7 » Linoleum » » » 1,7 » Izumioci! linoleuma su Englezi Walton i Taylor, koji su svojim pronalaskom izbacili iz upotrebe ranije »camptulicon«. U Škotskoj i U. S. A. (New York) postoje velike fabrike linoleuma, u Italiji ima jedna fabrika u Narni-u. Druga jako važna primena plutnih otpadaka je u fabrikaciji plutnih aglomerata. Potrebe modernog života nametnule su problem izolacije. U industriji potrebno je sačuvati toplotu ili hladnoću, isto tako i kod raznih gradnji, a osim toga treba smanjiti buku i razne vibracije prouzrokovane aktivnošću velikih centara. U ovu svrhu postoji velik broj raznih izolatora. Među njima se nalazi i pluto usled svoje nepropustljivosti, kao rezultata sastava plutnog tkanja, koje sadrži između svojih elastičnih membrana ogroman broj ćelija punih vazduha. Prof. tag. C. Emilio C a r b o n e 11 i, koji se već više od 30 god. bavi studiranjem izolatorske moći raznih materija, navodi u jednom članku u reviji »Lignum« (1936 god.), da je aglomerat pluta jedan od najboljih ili čak i najbolji izolator. U sledećoj tabeli izložen je gubitak kalorija u jednom satu za razne vrste izolatora: 151 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 98 <-- 98 --> PDF |
10 20 30 40 50 60 Thermalit 38,6 24,7 21,5 20,4 19,7 19,3 Magn. Covering Drvo Balsa Vetroflex Agi. pluta »Elastic« 31,4 29,0 28,7 27,2 18,6 17,6 17,4 16,8 15,7 14,6 — 13,9 14,6 13.7 — 12,3 13,9 12,9 — 12,1 13,6 12,5 — 11,8 Zahvaljujući brojnim dobrim osobinama pluta kao izolatora za toplotu i razne vibracije ono je našlo široku primenu u raznim industrijama. Kod fabrikacije plutnih aglomerata upotrebljavaju se otpaci, škart, primarno pluto itd. Prva faza transformacije sastoji se u mlevenju pluta u manje ili ve.će deliće, zatim se ovako samleveno pluto prosije da bi se odvojila prašina i nečistoća. Samleveno i prosijano pluto mesa se sa istom količinom (po težini) katrana, zatim se hidraulički presuje u naročitim gvozdenim sanducima. Ovako dobivene ploče (3—10 cm) t. zv. asfaltnog aglomerata (si. 10, III.) služe za izolaciju ledenica i uopšte zidova prostora izloženih vlazi. I ako ovaj tip aglomerata nije tako otporan i lagan kao druge vrste, ipak se najviše upotrebljava. Specifična težina asfaltnog aglomerata je oko 0,2. I II .. SI. 10. Vrste plutnih aglomerata. Druga vrsta aglomerata bio bi b e 1 i ili prirodn i p 1 u t n i aglomera t (si. 10, II). Samleveno sekundarno pluto mesa se u naro čitim mašinama sa raznim lepilima (kazein). Time impregnirano pluto presuje se hidraulički u gvozdenim sanducima sa oko 75 atm. pritiska, nakon toga u velikim pećima izlaže se temperaturi od 160" C. Dobivene ploče zadržavaju prirodnu boju pluta, te i ako nemaju maximum izolatorske moći kao neke druge vrste aglomerata, odlikuju se kompaktnošću i velikom otpornošću. Upotrebljava se za izolaciju suvih prostora kao potkrovlja, međuspratnih konstrukcija, telefonskih kabina itd. Posle velikog niza studija i usavršavanja industrija je stvorila nov tip aglomerata, koji se smatra uopšte najboljim izolatorom (si. 10, I.) Fabrikacija se sastoji u presovanju primarnog pluta kao bogatijeg u smolastim materijama. Pomoću grejanja do jako visoke temperature, kao i 152 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 99 <-- 99 --> PDF |
velikog pritiska nastaje oksidacija, usled čega pluto izgubi 30% svoje težine zahvaljujući destilaciji njegovih sastojaka. U ovom slučaju aglomerat se stvara isključivo pomoću smolastih materija sadržanih u samom plutu, koje se uticajem pritiska i toplote rastvaraju i impregniraju plutnu masu. Hemijska transformacija čeličnog sadržaja daje ovom aglomeratu potpunu otpornost prema vlazi, minimalnu sprovodljivost toplote i uopšte maksimalnu izolatorsku moć, što sve skupa, uzevši u obzir i! specifičnu težinu od 0,12, stavlja ovaj aglomerat u red najboljih izolatora sa najširim mogućnostima primene. Jedna od poslednjih primena plutnog aglomerata je fabrikacija Podova. G. Rinaldi iz Nizze Monferrato otkrio je t. zv. »Roya l p a r qu e t«, on je sastavljen od samlevenog pluta staklenog praha i nekih naročitih tečnosti. Odlike royal parketa jesu nepropustljivost i neosetljivost na temperaturske promene. Specifična težina mu je oko 0,5. Kao tip aglomerata, koji je sasvim različit po svom sastavu od drugih vrsta, pominje se s u b e r i t. Samleveno i dobro oprano pluto mesa se sa najfinijim lepilima, koja su sasvim bez mirisa i potpuno neosetljiva pod uticajem vode, toplote i hladnoće. Specifična težina suberita varira između 0,3 i 0,5. Ima mnogo tipova suberita, međutim svi su po boji slični prirodnom plutu. Proizvode se obično u pločama, od kojih se kasnije prave listovi debljine minimum 0,5 mm ili okrugle pločice potrebne za hermetično zatvaranje raznih delova motora. Od suberita se prave razni tepisi, ručice za sportske potrebštine, zatim točkovi od suberita, koji se upotrebljavaju u industriji stakla itd. Aglomerati su ušli u trgovinu u 1880. god. U to vreme izrađen je prvi plutni aglomerat u Nemačkoj u fabrici Grünzweig i Hartmann. God. 1881. revija »Deutsche Bauzeitung« donosi detaljan opis ovog aglome rata. ürünzweig u svom patentu br. 13.107 kaže, da se ovaj aglomerat dobija mešanjem pluta sa krečom i glinom. On je upotrebljavao kreč, da bi sprečio odvajanje gline od pluta uticajem vlage. Specifična težina ovog materijala bila je 0,30—0,35, a otpornost na kidanje 3,37 kg/cms. Ovaj aglomerat pod vodom zadržavao je svoju koheziju i polako upijao vodu. Kasnije, 1892 god., uzeo je on kao lepilo vodenu emulziju gline ii katrana i postigao otpornost aglomerata na kidanje 7,21 kg/cm2 i specifičnu težinu 0,25. Postepenim usavršavanjem došli su u Njemačkoj i do fabrikacije kamenog pluta (Korkstein), koji se upotrebljava za podove. Velika većina aglomerata, koji sadrže organska lepila, pokazuju znatne nedostatke; oni naime nisu dovoljno otporni prema visokim temperaturama kao i prema vlazi. Po ispitivanjima Nafzgera mogao bi se u ovu svrhu upotrebiti tetraacetat celuloze, međutim to bi se zbog njegove visoke cene slabo isplatilo. 28) Načini prodaje. Ako se pluto prodaje pre skidanja sa stabala, nemoguće je sastaviti kupoprodajni ugovor na osnovi uzoraka, pošto nikako uzorak nemože garantovati kvalitet celokupne rente. Vlasnici sastojina iz raznih razloga, kao što je i udaljenost potrošačkih centara, u najviše slučajeva su prisiljeni obraćati se posredničkim preduzećima, koja sa njima sklapaju ugovore sa različitim uslovima i to bilo jednogodišnje bilo višegodišnje. Ma da postoje eksperti, koji su u stanju ispitivanjem pluta na samim 153 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 100 <-- 100 --> PDF |
stablima odrediti kvalitet, mane, starost, kao i broj skidanja izvršenih ranije na pojedinom stablu, ipak se često dešavaju iznenađenja prilikom skidanja s obzirom na kvalitet, tako da se, osobito kod prodaje na panju po proceni, ne može garantovati čak ni aproksimativno dobra procena kvaliteta. Ako se prodaja odnosi! na veće površine, procena se vrši na osnovi srednjeg broja stabala po ha. Za manje sastojine procenjuje se svako stablo. Odredi se aproksimativna površina skidanja, ona se umnoži sa srednjom debljinom, rezultat je eventualna kubatura budućeg skidanja. Debljina pluta dobija se merenjem na raznim primernim stablima, sa kojih se skine pluto. Ovakav način prodaje sasvim je nesiguran za vlasnika kao i za kupca; ipak on je za kupca opasniji, ako nije tačno informiran o kvalitetu i kvantitetu ranijih skidanja. Radi toga ovakvim poslovima bave se velike firme, koje pomoću svojih agenata dobijaju redovne informacije s obzirom na kvalitet proizvodnje u raznim krajevima. Druga vrsta prodaje bila bi prodaja pluta na panju, tako da se unapred odredi cena za svaki quintal pluta s tim da radove na skidanju izvodi bilo vlasnik bilo kupac. Obično se određuje unapred cena po quiintalu za dobro pluto, škart i! pluto za mlevenje. Kubatura se računa nakon izvršenog skidanja. Treća vrsta prodaje sastoji se u kupovanju ćele sastojine, ali pod uslovom da cena bude utvrđena tek nakon izvršenog skidanja. U ovom slučaju iznenađenja su u glavnom eliminisana. Obično se s obzirom na vlažnost od celokupne težine pluta oduzme 15—207°, često se ovaj procenat određuje na osnovi ispitivanja izvršenih na izvesnoj količini pluta raznih debljina. Inače ponekad se pluto meri tek nakon sušenja posle 30 dana. Četvrta je vrsta prodaje slučaj, kada kupac po sastojini sam naročitim znakom obeležava stabla, koja kupuje i sa kojih će skidati pluto. Ovaj način prodaje koristan je za kupca, jer je u mogućnosti da bira najbolja stabla. Vlasniku obično ostaje za iskorišćenje pluto jako slabog kvaliteta. Ma kakav bio način prodaje, jako je važno odrediti, ko će snositi troškove skidanja, pošto od toga zavisi razvitak i budućnost sastojine. Ako je kupac sklopio samo jednogodišnji ugovor, on nema interesa za napredak sastojine, cilj mu je samo iskoristiti ju do maksimuma, radi toga on ne štedi ni mlada ni bolesna stabla, bez obzira na buduću proizvodnju. Zakon o šumama u raznim državama istina kontroliše i zabranjuje ovakav postupak, no svejedno nikada se ne može tako racionalno iskoristiti sastojina kao kada je provodi sam vlasnik. Pri dugoročnim ugovorima sklopljenim obično na 10—30 g. plaćanje se vrši u obrocima, retko kada se unapred isplaćuje ćela ugovorena suma. Kupac u glavnom štedi sastojmu iz straha da mu budući prihodi ne budu manji i slabijeg kvaliteta, međutim ipak se dešavaju velike štete i to obično kada kupac u želji da iskoristi povoljan momenat dobre konjunkture bez ikakvih obzira eksploatiše sastojinu. Isti se slučaj dešava i pri poslednjem skidanju, ako ugovor nije obnovljen. Kupac naime, pošto nema više interesa, želi da izvuče maksimalnu dobit. Da bi se ovo izbeglo, umeću se u ugovore klauzule, u kojima se određuje izvcsna pravilnost u eksploataciji, a katkada i neki propisi o pošumljavanju čistina. U novije vreme dugoročni ugovori malo dolaze do izražaja i to 154 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 101 <-- 101 --> PDF |
radii stalnih promena uslova tržišta, usled čega mogu nastati veće nepredviđene štete kako za kupca tako i za vlasnika. S obzirom na ovo vlasnici najradc prodaju već sortirane sirovine pluta. Pri; kupovanju sortiranih sirovina od ozbiljnih firmi obično se unapred pošalje izvesna količina uzoraka, koji se prerade i ispitaju, da bii se tako ocenio kvalitet i prihodi. Sirovo preparirano pluto (tj. očišćeno, pareno i pakovano) prodaje se obično u balama težine oko 90 kg. Transportuje se najrade morem i to vrlo često lađama na jedra, što je najjeftinije s obzirom na volumen pluta i malu specifičnu težinu. 29) Svetska proizvodnja. Svetska proizvodnja pluta, kao što je rečeno, ograničena je na relativno malen prostor zapadnog Mediterana i delimično na severnu Afriku i bliski Orijent. Pirenejsko poluostrvo poseduje najveće kulture pluta i najveću proizvodnju. Ono samo predstavlja % svetske proizvodnje. Između raznih naroda prvo mesto pripada Portugalu, koji sa svojom površinom plutnjakovih šuma od 330.000 ha proizvodi 135.000 tona pluta. Posle Portugala dolazi1 Španija, koja je pre 1936 god. proizvodila oko 75.000 tona. Alžir, Tunis i Maroko povećavaju površinu svojih šuma i rentu. Tako Alžir, koji je pre nekoliko godina proizvodio presečno 35.000 tona, u najnovije vreme postigao je blizu 50.000 tona. Francuska zajedno sa Korzikom konstantno daje 13.000 tona, Italija oko 8.000 tona dok Grčka i Turska proizvode bezznačajne količine (500 tona). Po najnovijim podacima vidi se, da je Rusija uspela posle mnogih pokušaja na Krimu i u Transkavkaziji dobiti pluto i to ne sa Q. suber-a, nego sa Ulmus suber-a. Deo kore ovog stabla u blizini zemlje, i ako nije još upotrebljiv za fabrikaciju čepova, dade se dobro upotrcbiti za pravljenje linoleuma i raznih aglomerata, koje Rusija mnogo troši. Prema podacima »Revue de Botanique apliquee« (jan. 1934) sovjetska vlada namerava osim toga pošumljavanjem Krima i južnih delova Kavkaza Q. suber-om za 30 god. dobiti oko 75.000 ha, koliku površinu smatra dovoljnom za podmirenje svojih potreba. Sadanje stanje svetske proizvodnje daje francuska revija »Chene liege«: Ha Tona % od svetske proizvodnje Portugal Španija 330.000 200.000 135.000 75.000 47,5 26,4 Alžir 460.000 35.000 12,3 Francuska Korzika Tunis } 160.000 115.000 10.000 3.000 6.000 4,5 2,1 Maroko 270.000 12.000 4,2 Italija 140.000 8,000 2,8 Turska Grčka t 1 10.000 500 0,2 Ukupn o 1,685.000 ha 284.700 t 100,0% 155 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 102 <-- 102 --> PDF |
30) Proizvodnja Španije. Španija je druga u proizvodnji sirovina, međutim Portugal, i ako prvi, prisiljen je izvoziti! najveći deo svog pluta u Španiju, koja s tim svejedno ne može zadovoljiti svoje potrebe na sirovini, te mora uvoziti još iz Alžira i! Italije. Poznavanje tržišta, odlična organizacija trgovine, kao i ugled španjolskih produkata omogućavaju plasiranje proizvoda po ćelom svetu. Da je građanski rat u Španiji još potrajao, došlo bi verovatno do propasti njenog prestiža u trgovini! plutom. U sadanjim prilikama Španija nije još u stanju odgovarati tražnji inostranstva, usled toga njeni inostrani potrošači prisiljeni su i dalje obraćati se drugim proizvođačkim zemljama, na pr. Portugalu, koji proširuje svoje kulture u nadi da će dobiti mesto u svetskoj trgovini, koje drži njegov rival Španija. Ako nove proizvođačke zemlje uspiju da uvere potrošače u dobar kvalitet svoga pluta, teško da će Španija moći opet dobiti izgubljeni teren. Osim Portugala od toga će imati koristi! i Alžir, koji ima mladu industriju nepoznatu u glavnom izvan francuskog tržišta. Plutnjakove sastojine u Španiji nalaze se najvećim delom na jugu poluostrva i to u Kataloniji, Andaluziji i! Estramaduri. Katalonija, i ako nema veliku proizvodnju, ima prvenstvo u industriji sa oko 600 fabrika raznih kapaciteta. Poznate su fabrike u Palafrugelu, Palamosu, San Feliu de Guixols, koje su kao i one u Sevigli u glavnom u rukama španjolskoameričkih i španjolsko-nemačkih preduzeća. Maksimum razvitka u u ovom smislu postigla je Španija krajem XIX. veka, kada je imala 1250 fabrika sa 35.000 uposlenih radnika. Izvoz u ovom periodu iznosio je godišnje skoro 3,5 miliardi čepova sa vrednošću od preko 50 miliona pezeta dok je ukupna trgovina plutom iznosila preko 100 miliona. Međutim samo 10 god. kasnije, usled carinskih propisa potrošačkih država, proizvodnja Španije pala je na polovinu. Svetski! rat još je više smanjio izvoz. Sadanja najvažnija tržišta Španije za sirovine jesu: U. S. A., Engleska, Francuska, Rusija, Belgija, Nemačka i Italija. Prerađevine se izvoze najviše u Francusku, te osim u pomenute države, koje uvoze sirovine, još i u Mađarsku, Jugoslaviju, Argentinu, Švajcarsku, Japan, Chile, a često i u Braziliju, Kubu, Dansku i na Filipine. Izvoz čepova još uvek iznosi 34 miliona pezeta. 31) Proizvodnja Portugala. Portugal je u velikoj meri potpomogao privatnu inicijativu u vezi sa pošumljavanjem i to naročito što se tiče hrasta plutnjaka, koji je u južnim provincijama dominantan. U tim pr´edelima tereni su vulkanskog porekla, a klima je prelazna između okeanske i mediteranske. Alemtejo (Evora) i Algarvia (Faro) su predeli sa najvećim plutnjakovim šumama. U Beiri i Estramaduri postoje samo male sastojine. Proizvodnja pluta stavlja Portugal na prvo mesto u svetskoj proizvodnji, te predstavlja istovremeno najveće bogastvo same države. U poslednje vreme proizvodnja i kultiviranje plutnjaka osetno raste. Osnovana je jedna ogledna stanica, kojoj je svrha ispitivanje O- suber-a, osim toga organizovana je i specijalizacija u tom smislu za šum. inženjere. Godišnja srednja proizvodnja varira, zavisna od predela, između 150 i! 300 kg po ha, odatle izlazi da se pri svakom turnusu dobije od 1350 do 2700 kg po ha (J. A. Ferreira da Costa). U Portugalu se kao 156 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 103 <-- 103 --> PDF |
mere težine upotrebljavaju: »arroba«, koja je ravna oko 16 kg i »engleska tona«: 1015 kg. Generalna direkcija industrije Portugala navodi, da je u 1934 god. bilo svega 459 preduzeća, koja su radila sa plutom. Da bi! se uklonile nesuglasice između proizvađača i industrijalaca kao i nelojalna konkurencija između izvoznika, koja je štetna nacionalnoj ekonomiji, portugalska vlada u 1937 god. osnovala je u Lisabonu službenu korporativnu organizaciju »Junta Nacional da Cortica«. Proizvadači i industrijalci! na osnovi zakona moraju biti upisani i postupati u svemu po propisima ove organizacije. Glavni su ciljevi! »Junte Nacional da Cortica«: 1. ispitivanje uslova za poslovanje industrije pluta kao i njezino usavršavanje u tehničkom, ekonomskom i socijalnom smislu; 2. stvaranje, kontrolisanje i održavanje discipline u industriji i trgovini plutom; 3. razvijanje portugalskog izvoza pluta. Jasno je da ovakav program državne ingerencije nije lako provesti i da je za njegovu primenu potrebno da prođe izvestan period vremena. Vcrovatno, uskoro će se videti njegov efekat, naročito s obzirom na izvoz. Inostrani potrošači rado će svoje nabavke vršiti u Portugalu znajući da izvoz stoji pod kontrolom jedne ozbiljne organizacije. SI. 11. S obzirom na tehničko unapređenje industrije teško da će ova organizacija imati uspeha, pošto u tom smislu ipak najviše može učiniti privatna inicijativa. Iskustvo i praksa ujedno sa individualnim rentabilitetom izbegavaju u svakom slučaju beskorisne pothvate, koji su neizbežni usled empirijskih saveta jedne organizacije, koja je često jako daleko od realnosti! proizvodnje. Najveće zemlje uvoznice portugalskog pluta sada su U. S. A. i Engleska. Na njih otpada 88% izvoza, a na sve ostale države 12%. Od 1925—1935 god. srednji! portugalski izvoz u razne države bio je 45.538,2 tona godišnje, a raspodeljenje njegovo prema podacima iz »Portugal Corticeiro« prikazano je na si. 11, Iz godine u godinu rastao je uvoz Engleske, dok je američki! nešto malo opao (si. 12). Važnost pluta u ekonomiji Portugala vidi se iz činjenice da ono zauzima drugo mesto u opštem izvozu sa ukupnom sumom od oko 143 miliona eskuda. 32) Proizvodnja Francuske. Francuska proizvodi znatne količine pluta i! to naročito na svojim afričkim posedima. Proizvodnja stalno raste i progresivno se poboljšava. Najbolje se uzgajaju alžirske sastojine plutnjaka, dok one u Maroku, i 157 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 104 <-- 104 --> PDF |
ako su po površini! velike i ma da bi mogle dati velik kvantitet pluta, u glavnom se vrlo malo iskorišćavaju radi teškoća transporta. Marokanske sastojine daju prihod jedino u koliko se nalaze u blizini varoši. Tunis također ima 115.000 ha plutnjakovih šuma. Na samoj: Francuskoj teritoriji plutnjak se uzgaja, ali ne kao dominantna vrsta. Najbolje pluto dobija se sa Korzike (Sartenc, Portovecchio, Bonifacio). Pre nekoliko godina osnovane su u Alžiru u Bone, Didjelli i Bougie vrlo moderne fabrike sa kapacitetom od oko 10 miliona čepova dnevno. Ako se tome doda drugih 10 miliona proizvedenih u samoj Francuskoj, izlazi da francusko tržište raspolaže godišnje sa 6 miliardi čepova. Potrebe Francuske i njenih kolonija veće su od proizvodnje, usled toga ona mora uvoziti pluto iz Španije i Portugala. Pošto Francuska troši velike količine čepova većinom najboljih kvaliteta (Champagne), a alžirsko pluto svojim kvalitetom nije u stanju zadovoljiti potražnju, nameće se time još jedan važan razlog uvoza portugalskog i španjolskog pluta. SI. 12. (Po »Portugal Corticciro« br. 49.) Alžirsko pluto u glavnom se teško prerađuje, napadnuto je često od »tache jaune«, tako da od godišnje proizvodnje od blizu 50.000 tona 45% ne može se upotrebiti za fabriikaciju čepova. Da bi se pluto lošeg kvaliteta ipak za nešto upotrebilo, na predlog M. Mohand Tiare, donesen je u Alžiru zakon, koji propisuje upotrebu plutnih aglomcrata u svakoj javnoj građevini. Francuska izvozi u ^glavnom neke vrste prerađenog pluta (Liege ouvre) i to u U. S. A., Španiju, Švajcarsku i Nemačku. Uvoz i izvoz kretao se ovako (za liege ouvre): 1925 1926 1927 1928 1929 1930 1931 1932 milion a franak a Uvoz: 29 53 35 35 59 66 45 36 Izvoz: 18 18 9 11 18 16 9 8 Višak uvoza: —11 —35 —26 —24 —41 -5 0 —36 —26 158 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 105 <-- 105 --> PDF |
33) Proizvodnja Italije. U Italiji se pluto proizvodi na Siciliji, u provincijama Campaniji, Laziiju, Maremmi, te na Sardiniji, naročito u provinciji Sassari. Iz predela Budduso, Ala dei Sardi, Sorgono, Neoneli, Ortueri, Iglesias i dr. potiče pluto odlučnih kvaliteta, koje se može smatrati po svojim odlikama najboljim u celoj svetskoj proizvodnji, naročito zbog njegove kampaktnosti i bledo crvene boje, što ga čini nezamenjivim u fabrikaciji! plutnog papira. Španija, koja drži svetska tržišta za ovu vrstu prerade pluta, nabavlja siroviinu sa Sardinije. Uvoz pluta iznosi oko 2.000 tona godišnje u vrednosti od oko 6 miliona lira, dok je izvoz nešto veći. Proizvodnja pluta na Sardiniji po najnovijim podacima Dr. De Martisa ovako je raspodeljena: Tempio 600 tona, Ozieril 350 tona, Sassari 200 tona, Alghero 120 tona, Iglesias 500 tona, Lanusei i Sorgono 350 tona, Nuoro 400 tona. Svega: 2.520 tona. Ova količina odnosi se na pluto I, II i III vrste. Na škart i primarno pluto otpada još 2.000 tona. Industrija pluta u Italiji: tek je u razvitku. Ona ipak ima svoj početak već pre 100 godina i to u Tempiesu od strane Lorenza Španu ili, po drugim izvorima, od Francuza Arnaudona. Sa ovom malom i primitivnom industrijom pokazala se uskoro korist, koju može dati pluto, koje je ranije na Sardiniji bilo upotrcbljeno jedino kao gorivo. Stvarno kroz kratko vreme velik broj malih industrijalaca, radnika ii seljaka počeo se baviti preradom pluta. Tako se razvilo jedan nov zanat, koji je danas već jako razvijen i važan na Sardiniji. Ovim malim industrijama i zanatstvu pridružili su se uskoro španjolski i francuski trgovcu, kojil su došli na Sardiniju radi zarade. Skoro ćela proizvodnja Sardinije, koja je u 1870. god. iznosila oko 1000 tona pluta, izvozila se na razna Inostrana mediteranska tržišta, pošto je u samoj Italiji potražnja bila mala s obzirom na predrasudu vinarskih trgovaca, da je jedino španjolsko pluto upotrebljivo u enološke svrhe. Kad su Nemci i Amerikanci uvidillil sve dobre kvalitete ftalijanskog pluta i počeli nabavljati pluto sa Sardinije, vlasnici su radi lakoće prodaje sirovina zapustili1 lokalnu industriju. To su u glavnom razlozi, zašto se ona na Sardiniji slabo razvila. Veću inicijativu za stvaranje industrije pluta imali su industrijalci! na talijanskom kontinentu. Preduzeće »Novi« iz Milana, spojeno kasnije sa »Prinetti e Stucchi« 1868 god., zahvaljujući svom direktoru Ergistu Bezzii-u, stvorilo je modernu industriju pluta. Bezzi je također 1882 god. osnovao preduzeće »Bezzi Latuada«. Posle stanke prouzrokovane španjolskom konkurencijom i padom kursa pezete za vreme i posle španjolsko-američkog sukoba, talijanska se industrija znatno razvila zahvaljujući pojačanoj tražnji inostranstva i u zemlji. Stvorena su nova preduzeća i to u glavnom od onih ljudi, koji su imali ranije kao učitelja Ergista Bezzi-a, prvog pionira talijanske industrije pluta. To su: Ing. Giulio Prinetti, koji je kasnije postao ministar inostranih poslova, Igino Lemoigne, Ing. Gramizzi, Augusto Stucchi, Vittore Latuada, industrijalci iz Milana, zatim Marco Azena Corda, G. M. Panu, Antonio Fortoleoni, Giovanni! Chinelli, Giuseppe Mansueto, Domenico i Nazareno Ricci i Francesco Rossi industrijalci iz Genove. 159 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 106 <-- 106 --> PDF |
Ma da je danas industrija pluta rasprostranjena po celoj Italiji, ipak najveću važnost ona ima u severnim krajevima. Fabrikacija čepova zadovoljava u glavnom potrebe talijanskog tržišta, a izgleda da će se uskoro razviti i proizvodnja plutnih aglomerata, koji se sada momentano ne troše mnogo u Italiji, a koji će verovatno zameniti druge izolacione materijale inostrane provenijencije. 34) Uvoz i izvoz Italije. Sirovo pluto talijanske proizvodnje samo se delimično troši u samojItaliji i to radi malih debljina, kojima se ne mogu zadovoljiti sve enološke potrebe. Iz toga razloga Italija je prisiljena uvoziti. Italija izvozi sirovo pluto, naročito tanko pluto najfinijih vrsta u Španiju. Talijanski uvoz čepova iznosi oko 2.000 tona godišnje, u zemlji se proizvodi drugih 2.500 tona, što ukupno čini 4.500 tona godišnje potrošnje ovog proizvoda. Po »Gazzetta ufficiale del Regno d´Italia« za period od 1929—1933 god. uvoz i izvoz Italije ovako je bio raspodeljen po vrsti prerade: 1. Jednostavno sečeno pluto u prizmatične komade za fabrikaciju čepova: U v o z I z vo z Godina quintala hiljada lira quintala hiljada lira 1929 499 495 23 23 1930 322 316 398 92 1931 507 367 132 110 1932 551 298 145 66 1933 325 182 251 191 2. Pluto prerađeno u čepove: Uvoz Izvoz jodina quintala hiljada lira quintala hiljada lira 1929 553 1.223 348 504 1930 333 713 404 631 1931 224 469 274 376 1932 170 243 209 302 1933 195 363 180 229 re, cipele i si,,: Godina quintala hiljada liraquintal quintalquintala aa hiljadahiljiada lira Uvo z I z V i. z 1929 101 250 34 54 1930 122 266 29 53 1931 198 282 44 66 1932 173 236 43 58 1933 167 237 17 32 160 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 107 <-- 107 --> PDF |
4. Ostale prerađevine pluta: Godina 1929 1930 1931 1932 1933 Godina 1929 1930 1931 1932 1933 Godina 1929 1930 1931 1932 1933 Uvozquintala hiljada lira 185 123 75 85 31 20 27 37 24 24 5. Plutni aglomerati: U voz quintala hiljada lira 743 512 879 653 738 498 682 568 1.034 675 6. Linoleum i si.: U voz quintala hiljada Hira 1.054 458 423 285 200 144 332 175 163 65 Rekapitulacija. Uvoz Godina hiljada lira 1929 11.336 1930 8.106 1931 5.964 1932 6.520 1933 6.246 Izvoz quintala 403 251 163 201 208 I z v quintala 1.142 905 1.269 995 1.141 I z V quintala 16.779 14.507 10.259 2.510 1.470 Izvoz hiljada lira 24.624 25.545 13.193 4.681 4.707 hiljada 1 ira 151 150 91 131 116 o z hiljada ura 176 139 177 143 150 o z hiljada lira 10.235 8.423 6.096 1.156 654 Po »Bolletino mensile di statistica agraria e forestalc«, kojega izdaje »Istiituto centrale di statistica del Regno d´Italia«, talijanski; uvoz i izvoz sirovog pluta predočen je na si. 13. Brojčane podatke daje o njemu ovaj pregled: 161 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 109 <-- 109 --> PDF |
Nagli porast izvoza od 1928 do 1930 god. prouzrokovan je neracionalnom eksploatacijom plutnjakovih šuma. Talijanski uvoz sirovog pluta u glavnom je ograničen na Španiju i Portugal, izvoz je raspodeljen na Švajcarsku, Nemačku, Mađarsku, Englesku iitd. Po Dr. Mariu B a 11 a g 1 i a (»L´industria del legno in Italia «, Roma 1937) razne države ovako participiraju u talijanskom uvozu i izvozu sirovog pluta: 1933 1934 1935 quintala lira quintala lira quintala lira Uvoz španija 19.054 3,569.730 18.956 3,356.202 6.084 1,040.193 Portugal 6.324 1,087.434 6.534 ´ 1,020.513 10.495 1,888.080 Ukupni uvoz: 26.430 4,699.655 26.445 4,449.530 24.941 4,211.008 Izvoz Bivša Austrija 1.243 49.722 1.919 28.885 507 19.708 Engleska 12.792 2,879.952 11.163 2,124.031 5.070 109.620 Španija 3.846 125.719 4.711 218.394 8.595 2,305.253 Švajcarska 17.670 482.601 1.070 52.656 Ukupni izvoz: 20.153 2,824.686 41.464 3,446.836 21.292 3,219.986 Podaci za 1935. god. odnose se samo na uvoz i izvoz od januara do kraja meseca septembra. U vezi sa uvozom sirovog pluta u novije vreme talijanski proizvođači stavili su jedan predlog, koji je ispitala jedna korporativna komisija. Vlasnici plutnjakovih šuma smatraju da treba zaštititi domaću proizvodnju zabranivši potpuno uvoz sirovog pluta iz inostranstva. Da bi se zadovoljile potrebe talijanskog tržišta s domaćom proizvodnjom, oni predlažu fabrikaciju čepova od plutnih aglomerata ili poluaglomerata. Korporativna komisija, koja je ispitivala predloge, odbila ih je sa motivacijom, da bi se usvajanjem ove ideje naglo poremetila potražnja i uobičajena upotreba pluta u enološke svrhe, konstatujući osim toga, da je talijanski uvoz pluta skoro sasvim kompenziran izvozom, koji Je istovremeno razvitkom industrije u porastu. Pluto, koje se može upotrebiti samo za mlevenje, prodaje se u Italiji od 20—50 lira po quintalu. Sirovom plutu inače cena varira od 50—100 lira zavisno od provenijencije, kvalitete, konjunkture itd. Postoje osim toga na Sardiniji pojedine vrste pluta namenjenc izvozu, koje postižu daleko veće cene. Poluprerađevine (prizmatični i četvrtasti komadi za čepove) izvoze se iz Italije u glavnom u Nemačku, Švajcarsku i Jugoslaviju. Prodaju se obično: 1000 komada od 20—160 lira, zavisno od debljine i kvalitete. 163 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 110 <-- 110 --> PDF |
35) Uvoz i izvoz Jugoslavije. Ukupan uvoz sirovog pluta i izrada od pluta i trske iznosio je u godini: Sirovo pluto Izrade od pluta i trske Godina tona dinara tona dinara 1926 270 1,806.702 335 5,957.748 1927 198 1,224.815 289 6,125.301 1928 346 3,096.190 342 7,270.237 1929 484 3,810.645 313 6,254.459 1930 149 1,872.794 553 9,901.409 1931 139 1,103.200 206 6,597.239 1932 111 692.174 156´ 2,802.827 1933 166 909.437 97 1,931.059 1934 199 1,327.743 145 2,359.146 1935 181 1,259.191 144 2,450.867 U »Statistici izvoza i uvoza proizvoda šumarstva Kr. Jugoslavije 1926—1935« (Ministarstvo šuma i rudnika, Beograd 1937 god.) dati su podaci za izrade od pluta i trske zajedno. U 1937 god. izvezeno je pluta i kore 897 tona za 766.000 din. i to u: Bivšu Austriju 626 tona za 458.000 din. Italiju 61 » » 51.000 » Nemačku 210 » » 257.000 » Ukupno : 897 tona za 766.000 din. SI. 14. Uvoz Kr. Jugoslavije. I sirovo pluto, II izrade od pluta i trske. 164 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 111 <-- 111 --> PDF |
Zaključak. Još 1936 god. prigodom putovanja kroz severnu Afriku zainteresovale su me u Tunisu i Alžiru bogate sastojine hrasta plutnjaka. Tokom 1937 i 1938 god. za vreme boravka u Italiji il južnoj Francuskoj iskoristio sam priliku da se što bolje upoznam sa odlikama ove vrste drva kao i sa primenom njezinog produkta. Tom prilikom obišao sam najpre plutnjakove sastojine u provinciji Roma, a nakon toga poznate sastojine na Sardiniji, »Santo Pietro« na Siciliji itd. Tu sam sakupio podatke o uzgoju iskorišćavanju, preradi, primeni i industriji služeći se istovremeno u glavnom bogatom talijanskom i španjolskom literaturom, koje detaljno obrađuju pitanja unapređenja plutnjakovih šuma i trgovine plutom. Dugujem zahvalnost talijanskom Savetu korporacija (Consiglio provinciale delle Corporazioni) za provincije Sassari, Cagliari i Catania kao i Ministarstvu poljoprivrede i šuma u Rimu, koji su mi svesrdno pomogli i izašli u susret pri sakupljanju materijala za ovu monografiju. Cilj mi je bio prikazati Quercus suber L. i pluto, njegov uzgoj i koristi sa nadom da će možda jednog dana doći do izražaja kod nas u Dalmaciji uzgajanje hidrida, kao i iskorišćavanje pluta, koje bi se moglo, ako ne u enološke svrhe, odlično upotrebiti za fabrikaciju plutnih aglomerata. Time bi se -korisno podigla privreda, a i smanjila bar donekle površina Dalmatinskog krša. LITERATURA. 1) Artigas . Te ix id or Don Primi.tivo: »Alcornocales e industria corchera « — Madrid 1895. 2) Artigas y Teixidor Don Primitivo: »Selvicoltura o cria y cultivo de los moiitcs« — Madrid 1890. 3) Bal en Dr. Josip: »Naš goli krš« — Zagreb 1931. 4) B arietta Dott. Gaspare: »Miglioramenti possibili nel bosco di Santo Pietro« — Cattagirone 1910. 5)Battaglia Dott. Mario: »L´industria del legno in Italia« — Roma 1937. 6) B e a u v e r i e J.: »Les bois industriels« — Paris 1910. 7) »Boletin Corchero« — Revista de la industria corchotaponcra — Seviglia 1931. 8) »Bolletino mensile di statistica agraria e forestale« (Supplemento straordinario alia »Qazzetta ufficiale del Regno d´ Italia«). 9) Bonnier, L e c 1 e r c du Sablon: »Cours de Botanique« — Vol. I, II — Paris 1921. ´ 10) »Chene liege« — Organe special des ligneurs et forestiers — Bone (Alžir) 1935— 1936—1937—1938. 11) Congost o D. Jose : »La industria nacional corcho taponera y el mercado de los Estados Unidos« — Madrid 1894. 12) Cusman o Q. (Inspettore agronomo delle Colonie penali agricole): »L´ innesto del sughero sopra il leccio. Necessitä di una maggiore iproduzione del sughero in Italia« — Cagliari 1915. 165 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 112 <-- 112 --> PDF |
13) Fanale s F. M.: »II bosco di Santo Pietro e i recenti miglioramenti« — Caltagirone 1907. 14) Fereira da Costa: »A cortica cm Portugal« — Lisabon 1935. 15) Flo res Dott. Vinccnzo: »Coltivazionc della sughera« — Bari 1894. 16) F1 o r e s Dott. Vincenzo: »Coltivazionc della sughera« — Casale Monferrato 1927. 17) F u n a r o Prof. A. — Dott. N. Lojacouo; »Sughero, scorze« — Milano 1909. 18) Giacobfo e Andrea : »La sughera (Coltura, utilizzazione)« — Casale Monferrato 1923. 19) Gigliol i Italo : »Lo stato italiano e la coltura del sughero specialmente nella Sardegna (R. stazione agraria siperimentale di Roma, bolletino no. 1 gennaio 1902.)« 20) »I quadri della industria italiaua« (Ed. della Corporazione Fase, degli industriali) — Roma 1937. 21) »II sughero« — Bolletino bimensile del sughero — Sassari 1937. 22) Lagun a D. Maximo : »Flora forestal espanola — 1-a y 2-a parte — Madrid 1890. 23) »L´Alpe« — Rivista forestale italiana — 1914; agosto 1930 »Le quercie d´Italia«; maržo aprile 1936 »I boschi italiani e le sanzioni«; maggio giugno 1937 »Attraverso . Italia forestale«. 24) Lamber t Ernest : »Le chene liege. Sa culture et son exploitation« — Paris et Nancy 1893. 25) »Lignum« — Rivista mensile delF industria e dell´ arte del legno — Roma 1935, 1936, 1937, 1938. 26) L o Forte Giacomo: »La botanica pittoresca« — Milano 1929. 27) Marangoni Dott. Leopol do: II sughero e la sua economia — Milano 1937. 28) Marinović Dr. Milan: »Šumsko privredna geografija« — Beograd 1934. 29) Mole Dott. Giovanni: »Bosco di Santo Pietro con speciale riguardo sulla coltivazione ed utilizzazione della sughera in Sicilia« — Portici 1902. 30) N i c o 1 i n i Dott. Pietro: »II sughero. Suo commercio e sue applicazioni« — Venezia 1927. 31) Pet račić Dr. Andrija: »Uzgajanje šuma« — I I 31 dio — Zagreb 1925 i 1931. 32) Pi r on ti M.: »Note sulla formazione del sughero secondario o di riproduzione« — Piacenza 1910. 33) »Portugal Corticeiro« — Lisabon 1935, 1936, 1937, 1938. 34) Pricioli Dott. Lodovico: »I caratteri anatomici per conoscere i principali legnani adoperati in Italia« — Siena 1906. 35) R. Instituto suiperiore agrario e forestale (Firenze): »Italia forestale« — 1926. 3d) »Resoconto del Congresso nazionale del sughero« — Sassari 1934. 37) Rodrigue z Jos e Julio : »Documentos resipeetivos a industria agricola de cortica colligados pelo deputado pelo Funchal Jose Julio Rodriguez, para conhecimcnto do estado presente e do futuro d´ aquellas industrias em Portugal e sua oipportuna e competente apreciacao« — Lisboa 1892. 166 |
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 113 <-- 113 --> PDF |
38) Salvador i Ferdinande. »Rcsultati positivi di innesti della sughera sul lectio« — Prato 1911. 39) S a r g e n t S. Charle s (Director of the Arnold arboretum of Harvard University): »The silva of north America. VIII (Cupuliferae)« — Boston and New- York 1895. 40) Smith, Overton, Gilbert, Bryan, Allen: »A textbook of general botany « — New York 1935. 41) »Statistika izvoza i uvoza proizvoda šumarstva Kraljevine Jugoslavije 1926—1935« — Ministarstvo šuma i rudnika, Beograd 1937. 42) »Statistika izvoza proizvoda šumarstva Kraljevine Jugoslavije 1937 god.« — Ministarstvo šuma i rudnika, Beograd 1938. 43) Stras burger E., F. Noll, H. S c h e n c k, A. F. W. S c h i m p e r: »Trattato di botanica — I, M — Milano 1929. 44) Swingl e B.Dean e (professor of Botany, Montana State College): »A textbook of systematic botany« — New York and London 1934. 45) Šumarski list« — Revue forestiere — 1903. str. 249—261 i 309—318, 1938. str. 321—324. 46) Vila D. Herracnegildo : »O sobreiro (el alcornoquc) y su explotacion comercial ante las relaciones Internationales hispano portuguesas« — Qerona 1892. 47) W e 11 s t c i n Dr. R.: »Botanica sistematica« — I e II vol. — Torino 1927. SOMMAIRE: Donnees historiques; description botanique avec des varietes et des hybrides; greffage sur le quercus ilex; caracteristiques biologiques; habitats ´et superficies des peuplements, possibilites de [´introduction chez nous; formation du liege; liege primaire et liege secondaire; epaisseur des tissus du liege; composition chimique; semailles et plantations; nettoyage, eclaircissements, protection; modes de l´exploitation; pelage du liege primaire; pelage du liege secondaire; rendement des peuplements; donnees technologiques; revenus secondaires; faconnages industriels du liege; modes des ventes des arbres et des peuplements; production mondiale du liege; production en Espagne, dans le Portugal, en France, en Italie; l´import et l´export italien; conclusions. 167 |