DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 57     <-- 57 -->        PDF

Ing, JOSIP RADIŠ1Ć (Banju Luko):


QUERCUS SUBER L.


(CHENE-LIEGE)


1) Istorijski podaci.


Širim slojevima slabo je poznato poreklo pluta, Većinom je pluto
smatrano industrijskim produktom, malo njih zna, da je to mrtva kora
hrasta plutnjaka, zapreminski daleko veća nego kod bilo koje druge
vrste drveta, a stvorena naročitim biohemijskim procesom.


U staroj Grčkoj hrast plutnjak je smatran svetim drvetom, simbolom
slobode i časti. Bez dozvole nekog sveštenika nije bilo dozvoljeno
poseći ovo stablo. Plinije navodi, da je u Vatikanu postojao nekada
hiljadugodišnji hrast plutnjak, na kojemu su bili urezani od starih naroda
naročiti znakovi i natpisi, iz kojih se jasno vidi, šta je ovaj hrast u to
doba značilo u verskom pogledu. U ovom smislu postoji velik broj interesantnih
anegdota. Legenda kaže, da su Amadriade verovale, da im od
ovog stabla, kojega su one posvetile Zeusu, zavisi život. I stvarno su one
živele pod senkama plutnjaka slušajući proročanstva hrastovog lišća u
Dodonskoj šumi u Epiru. Sveto pismo također spominje ovaj hrast. Kaže
se naime, da se je sin Davidov Apsolon, trčeći pred progoniteljima,
zapleo svojom kosom medu grane jednog hrasta plutnjaka, posle čega
je bio ubijen.


Međutim poznavanje plutnjaka nije bazirano samo na legendama.
Teofrast u svojoj »Historia plantarem« kaže, da je hrast plutnjak bio
poznat 4 veka pre Hrista, a da početak proizvodnje čepova datira iz
trećeg veka pre Hrista. Također navodi, da je ovaj hrast listopadno drvo
i da osobito dolazi u Indigeriji, Galiji, Aquitaniji, te u raznim krajevima
sadanje Italije. Pri nedavnim iskopavanjima u Pompejima nađene su neke
amfore zatvorene plutom. Armenski pisac Moises Kohorene kaže, da
su Armenci upotrebljavali pluto za čamce i ribarski alat, a Arapi za
ukrasni nameštaj i umetničke vaze. Arheološki nalazi u najnovije vreme
kod velikog nuraga (kameni toranj iz mlađeg kamenog doba) Losa di
Abbasanta i onog sv. Antine od Torralba pokazuju poznavanje i raznovrsnu
upotrebu pluta na Sardiniji. Prema istorijskim podacima i Kinezi
su bili! upoznati sa koristima pluta i upotrebljavali su ga već pre 3000
godina, u glavnom za potrebe ribolova i za pravljenje pojaseva za spašavanje.


U srednjem veku kao i za vreme renesanse nesumnjiva je upotreba
pluta, što dokazuju i preostali ornamenti, na pr. prozori Hristovog samostana
u Tomaru. Po navodima Game Parrosa 1438 god. burgundski vojvoda
odobrio je Portugalcima, koji! su živeli u Flandriji, da mogu uvoziti
pluto. Portugalci su u to doba, tražeći ovu dozvolu, tvrdili, da je izvoz
pluta iz Portugala u Flandriju toliko starog datuma, da se ne može reći
vreme njegovog početka. God. 1456 Don Alfonso V napravio je sa Martinom
Leme-om, Portugalcem nastanjenim u Brugesu, ugovor o monopolu
za izvoz pluta dajući time naročitu privilegiju Portugalcima. Međutim
u periodu od 1459 do 1498 god. narod se u više mahova bunio protiv


111




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 58     <-- 58 -->        PDF

monopola kao i protiv izvoza u strane zemlje. Radi toga dozvoljena je
trgovcima slobodna trgovina sa plutom.


Smatra se da prvi počeo upotrebljavati čepove iz pluta podrumar
opatije Haut Villers (1670—1715). Španjolci međutim to ne priznaju, te
pridaju sebi to otkriće tvrdeći da počeci datiraju iz početka XVII veka.
Svakako tokom XVIII veka upotreba čepova jako se raširila, tako da
već krajem toga veka nalazimo u Španiji razvijenu industriju tog artikla,
kao i velik broj veštih majstora i radnika, koji su polako emigrirajući u
druge države preneli svoje znanje i sposobnosti. Krajem prošloga veka,
industrija pluta u Španiji pokazuje znatan razvitak. Značajno je, da
trgovcu, industrijalci i majstori nisu više samo Španjolci; medu njima ima
velik broj Nemaca, Engleza i Amerikanaca. To je za španjolsku trgovinu
i izvoz bilo presudno, jer su ovi stranci kasnije u potrošačkim zemljama
organizovali industrije, koje su dovele Španiju do krize.


Portugal, koji je sve do početka XX veka proizvodio u glavnom
polupreradevine, postao je kasnije jak konkurent španjolskoj produkciji
zahvaljujući osnivanju novih i važnih industrija, koje su se brzo razvile
usled jeftinoće radne snage i velike količine sirovina.


2) Botaničke odlike.


Kao što je poznato, Ouercus suber L. spada u petu podsekciju
»Suber« sekcije Lepidobalanus. Lišće ovih hrastova je zimzeleno ili poluzimzeleno.
Lišće hrasta plutnjaka je dvogodišnje. Ostale osobine lišća,
te grančica i kupula plutnjakovih pokazuje priložena si. 1.


Ouercus suber L. je stablo srednje visine, u Italiji retko prelazi
visinu od 10 metara, međutim pri jako povoljnim uslovima može postići
i 20—22 met. Deblo je većinom kratko, a grana se otprilike na visini od
2 met. Može da dostigne starost od preko 100 god., a il više, ako nije
eksploatisan periodičnim skidanjem pluta. U Španiji i Alžiru nisu retka
stabla sa starošću od 150 pa i 200 god.


Karakteristična je njegova sposobnost regeneracije, tera naime
izbojke iz panjeva (po nekim autorima i iz korenja) čak i u starijoj dobi.
Korenje mu je jako; ako priroda terena dozvoljava, razvija se jaka žila
srčanica, inače na plitkom i kamenitom tlu plutnjak stvara splet horizontalnog
korenja, koje je često površinsko. Ono prodire u pukotine i
pojačava time stabilnost stabla, koje tako uspeva da odoli udarcima
vetra. Površinsko korenjc, koje ponekad ostaje nepokriveno, tera
izbojke naročito posle požara. Neki botaničari ne priznaju ovaj fakat,
na pr. L a m e . (»Le chene liege en Algerie«, 1879 i »Le chene liege,
sa culture et exploitation«, 1893) kaže, da on to nikada nije mogao konstatovati
i da je redovno ispitujući navodne izbojke iz korenja našao da
oni potiču iz panjeva.


Oranje plutnjaka je jako, krivo i crvenkaste boje, sa korom u mladosti
glatkom (4—5 god. starosti), kasnije ono postaje hrapavo i slično
kori debla, te je pokriveno lišajima. Plutnjak nema gustu krunu. I ako
mu je lišće dvogodišnje, retko je, te omogućava dolazak svetla podstojnoj
sastojini makije, koja se često tako razvije da postane neprohodna.


Muški i ženski cvetovi razvijaju se iz jednog mešovitog pupoljka,
koji se nalazi na prošlogodišnjem izdanku.


112




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 59     <-- 59 -->        PDF

Vrcme cvetania menia se zavisno od nadmorske visine i ekspozicije;
obično se to dešava između aprila i maja. Međutim u slučaju obilatih
letnjih kiša plutnjak može procvetati i po drugi put u jeseni. Žir
dozreva u drugoj godini, a opada od septembra do januara. Rod je obično
obilan. Primećeno je, da plutnjaci, koji daju malen žir, duguljast ili okrugao
i gorak, stvaraju grubo pluto, dok oni sa žirom krupnijim, slatkim
ilii sladunjavim proizvode sivo i glatko pluto. Međutim ove osobine nisu
konstantne. Fruktifikaciia počinje između 10 —15 godine.


SI. 1. Quercus suber L. (Po »L´Alpe«)


Drvo Quercus subera s obzirom na korist, koju daje, svakako je
daleko manje važno od pluta, koje on produkuje. Liči na drvo hrasta i:
od njega se razlikuje po sledećim osobinama: Godovi su jasno određeni
zahvaljujući šiirokim sudovima u proletnjcm drvetu, međutim oni ipak ne
predstavljaju jednu poroznu zonu, koja je tako karakteristična kod
Quercus pedunculata Ehrh. Sržni zraci su nejednaki i formiraju guste
i široke pruge. Boja drveta je sivkasta i tamno-crvenkasta, u glavnom
nejcdnolika, beljika se slabo raspoznaje. Samo drvo je teško (spec, težina
0,916) i! kompaktno, slabo homogeno i podložno vitoperenju. Ove
osobine kao i činjenica, da su dimenzije redovno male, čini plutnjakovo
drvo slabo upotrebljivim za konstrukcije. Ako je pod naizmeničnim uticajem
suše i vlage, brzo počinje da truli. Upotrebljen u brodogradnji
za sporedne delove usled svog bogatstva u taninu jako nagriza gvožde
klinova i eksera. Pošto se jako teško čepa, ne može se upotrebiti za
dužice. Ipak dolazi! donekle do izražaja u stolarstvu, a naročito kao
ogrevno drvo, iz kojega se dobija odličan drvni ugalj. Treba napomenuti,
da većina mana ovog drveta dolazi od toga što se ono iskorišćava tek
onda, kada prestane stvarati pluto dobrog kvaliteta.


113




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 60     <-- 60 -->        PDF

Drvo plutnjaka posmatrano u mikroskopu pokazuje sledeće karakteristike:
Veličina sudova opada postepeno idući k jesenjem drvetu. Veći
sudovi jesenjeg drveta poredani su isključivo radijalno ili malo talasasto,
Mali sudovi poredani su u kratkim tangencijalnim serijama duž celoga
goda. Sržni zraci su veliki, obuhvataju 20 i više ćelija ii vidljivi su
prostim okom.


3) Varijeteti.


Postoji više varijeteta hrasta plutnjaka. Prof. B o r z i u svojoj
»Flora forestale italiana« razlikuje dve kategorije varijeteta: 1. kategoriju
običnih varijeteta, kojima žir dozreva u godini cvetanja; 2. kategoriju
kasnih varijeteta, kojima žir dozreva u drugoj godini.


U prvu kategoriju ubraja sledeće varijetete:


a) i n t e g r i f o 1 i a sa lišćem skoro okruglim i često celim; b) c r i n
ii t a sa kupolama, koje imaju dugačke i slobodne ljuspe; c) Ouercu s
Bivoniana Ouss., koji sasvim liči na Ouercus suber L. Sam
B o r z i kaže da verovatno Ouercus Bivoniana Quss. nije varijetet ni
vrsta različita od Ouercus suber L., nego možda samo jedna naročita
forma, u toliko pre što se na istom stablu može naći lišće 0- subera kao
i lišće 0. Bivoniana.


U drugu kategoriju ubraja varijetete: a) b r a c h . 1 e p i s sa jako
kratkim ljuspama na kupuli; b) racemos a sa žirovima povezanim u
gustim grozdovima.


Ouercus occidentalis Gay, koji po Borzi u spada također u ovu
kategoriju, bio bi samo jedna sporedna i čisto lokalna forma Ouercus
suber-a L.


U južnoj Španiji postoji jedan varijetet hrasta plutnjaka sa slatkim
žirom t. zv. Quercus ballota, kojega neki botaničari smatraju varijetetom
Ouercus ilex-a L. U provinciji Gerona (južna Španija), po A r t i g a s .
Te ix i dor u (»El alcornoque y la industria tapohera,« Madrid 1875),
vegetiraju još dva varijeteta ili podvarijeteta hrasta plutnjaka i to jedan
sa sivkastim deblom nazvan suru s blanch s i drugi sa tamno crvenom
bojom debla, kojega zovu surus negres.


4) Hibridi.


Sposobnost ukrštavanja Ouercus suber-a L. mnogo je veća nego
kod drugih vrsta hrastova. Hribidi su mu većinom sterilni za razliku od
hibrida Quercus pedunculata Ehrh., koji su redovno plodni. Ouercus suber
L. ukrštava se sa Quercus cerris L. i sa Ouercus ilex L. stvarajući
hibride sa karakteristikama, koje ponekad predstavljaju rezultantu osobina
obilju vrsta, a neki put takve hibride, koji su po odlikama bliski
jednoj üli drugoj vrsti.


1. Quercus pseudo-suber Santi (1795) (Quercus cerris
. suber Borzi, Q. Fontanesii Guss., Q. pseudo-suber Reich.) t. zv. cer


plütnjak hidrild je cera i plutnjaka. On nema stalnih osobina, čas je bliži
ceru, a čas opet plutnjaku. Ima umereno plutastu koru, koja se ne može
iskoriišćavati u enološke svrhe. Lišće mu je često jako slično cerovom sa
rubovima oštrim ili tupim, sa donje strane pokriveno uvek gustim svetlim
dlačicama. Opada u proleće iduće godine, a ponekad je dvogodišnje. Plod
je sličan cerovom plodu, a dozreva u drugoj godini.


114




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Cer-plutnjak raste u raznim krajevima sporadično. Naročito je zapažen
u Italiji (Maremma Toscana), tu se naime nalaze mešovite sastojine
cera i plutnjaka, usled čega je ukrštavanje olakšano. Primećeni su
ipak neki primerci ovog hidrida u krajevima gde nema plutnjaka, kao na
pr. pod brdom Senario. Prisustvo hibrida u ovom predelu objašnjava se
slučajnim prenosom žira iz krajeva, gde cer i plutnjak vegetiraju
zajedno.


2. Ouercus Morisii Borsi (Ouercus ilex . suber Borzi)
t. zv. crnika-plutnjak bio je od botaničara određen pre relativno kratkog
vremena. Veći deo primeraka ima rezultirajuce osobine Ouercus ilex-a
L. i Ourcus suber-a L. Kruna mu je, i ako slična kruni crnike, reda i
svetlije boje, pluto stvara čas više čas manje. Primećen je u Italiji (Maremma
Toscana, na Ortebellu, u provinciji Lazio na Capocotti, na ostrvu
Siciliji, te najviše na Sardiniji u šumama Bono, Bottida, Nughedu S. Vittoria,
Oliena, Ursulei, Iglesias itd.)
5) Kalemljenje Q)uercus suber-a L. na Ouercus ilex L.


Između 0- suber-a i 0- ilex-a postoje tri važne razlike. 0. suber L.
postizava visinu od 12—15 met, živi oko 150 god. i ima hrapavu koru;
dok 0- ilex L. naraste do 20 metara, živi i 300 godina, a ima koru
glatku ili skoro glatku. S obzirom na to da i plutnjak i crnika (česmina)
pripadaju istom rodu, kao i to da su ove dve vrste stvorile prirodnim
putem hibrid, koji! je dosta čest, došlo se na zamisao da se pokuša stvoriti
hibrid veštačkim putem, čime bi se povećala površina postojećih
plutnjakovih sastojina, a možda i kvalitet samoga pluta. Šum. inspektor
Ferdinand S a 1 v a d o r i pokušao je kalemljenje 1909 god. u Sassari-u
(Sardinija) i to u sastojini Bultei. Tom prilikom on je nakalemio na 7
stabala crnike starosti 6—10 god. i prečnika oko 3 cm dvogodišnje grančice
plutnjaka. Kalemio je zaklišenom grančicom. Uspeh je bio dobar;
od 7 kalemljenja uspelo je odlično 4. Isto tako učinjen je pokušaj kalemljenja
1913 god. u provinciji Cagliari (Sardinija) na 600 met. i 800 met.
nadmorske visine. Kalemljenje je izvedeno na crniki visokoj 1 met., starosti
oko 10 god. Od 20 kalemljenja uspelo je 9. U ovom slučaju kalemljenje
je izvedeno pupoljkom plutnjaka. Ustanovilo se, da je ovaj način
jako dobar, mnogo bolji i otporniji od kopuliranja. Ma da je i ovaj posljednji
dao dobre rezultate, ipak izbojci u prvoj godini bili su kraći nego
kod biljaka kalemljenih pupoljkom, koje su dale 4—5 izbojaka skoro
1 met. dužine.


Po C u s i n a n u kalemljenjem plutnjaka na crniku postiglo bi se,
kako sledi:


1) Pošto hibrid može da živi oko 300 god., sa njega bi se moglo
skidati pluto za vreme njegovog korisnog života 30—37 puta, dok se sa
običnog plutnjaka u toku njegova života može skidati pluto najviše 17
puta. Time bi se povećala znatno produkcija pojedinog stabla, jer bi
jedno stablo hibrida u stvari predstavljalo dva stabla plutnjakova.


2) Kako svako kalemljenje oplemenjuje biljke, i u ovom bi slučaju
hibrid dao pluto boljeg kvaliteta, gušće i elastičnije.
3) Ovim kalemljenjem povećala bi se produkcija, korist i vrednost
crnike, koja se inače u glavnom iskorišćuje za dobijanje drvnog uglja.


115




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 62     <-- 62 -->        PDF

6) Biološke karakteristike.


a) Klima.
Prof. A. P a v a r i razlikuje u Italiji 6 šumskih klimatskih područja:


1. Alpsko područje, 2. Padansko područje, 3. Područje severnih Apenina,
4. Područje centralnih Apenina, 5. Područje južnih Apenina, 6. Područje
mediteranske makije.
U ovo poslednje područje spada Quercus suber L. zajedno sa ostalim
karakterističnim elementima makije. Temperatura najtoplijih meseci
je 19"—25" C , a najhladnijeg meseca do —4" C. Srednja godišnja temperatura
mediteranskog područja varira između 12" i 15° C. Maximum je
40" C, a minimum —9" C. U ovom području karakteristična je letnja
suša i kišni periodi u jeseni i zimi. U glavnom Pavarievo mediteransko
područje odgovara Mavrovom Lauretumu. Izoterma od 13,5° C i izohimena
od 8"—9" C je granica, ispod koje plutnjak ne stvara više pluto,
koje bi se moglo upotrebiti u industrijske svrhe.


Ma da se može naći stabala hrasta plutnjaka izraslih u svežoj i
vlažnoj klimi, ipak plutnjak daje najbolje pluto i najbolje uspeva u toploj
i većinom suhoj klimi. Dokaz za to je i plutnjakova sastojina »Santo
Pietro« da Siciliji, koja se nalazi u predelu sa izrazito suhom i toplom
klimom. Neki autori, među njima i prof. Perona , navode da plutnjak
slabo uspeva u predelima, gde suše dugo traju (Perona : »Economia
forestale« — Deo II str. 76). Prof. Peron a osim toga kaže u »L´Alpe«
(1914, str. 33) da je konstatovao, kako je više stabala plutnjaka starih
70—80 god. uginulo zbog duge suše. Međutim baš pomenuta sastojina
dokazuje protivno. Tu ima plutnjaka starih preko 100 godina, klima je
ari dna,. krajem maja trava je već žuta, a osim toga tu vegetiraju apsolutno
kserofilni elementi makije kao podstojna sastojina. Na pr.: Thymus
capitatus, Chamaerops humilis L., Asphodelus ramosus L., Ampelodesma
tenax L., Inula viscosa Ait., Phillyrea angustifolia L., Cistus monspeliensis
L.; Calcvcotome spinosa Lk., Rhamnus alaternus L., Opuntia Ficus-
indica Mili. itd. Sa svim tim u dolinama ove sastojine, u kojima je veća
vlažnost nego u ostalim krajevima, dobija se ipak pluto dosta dobrog
kvaliteta. To se postizava pomoću t. zv. visokog skidanja, o kojem će
kasnije biti govora. Time se uglavnom popravljaju nedostaci, koje bi
inače imalo pluto pod uticajem vlažnosti. Odatle izlazi da je bez obzira
na fizičku strukturu kao i na mineraloški sastav terena moguće i u
vlažnim predelima ovim načinom postići pluto dobrog kvaliteta. Međutim
to ne znači, kao što neki autori tvrde, da se samo u ovakvim predelima
može dobro uzgajati plutnjak, a još manje se iz ovoga može ustvrditi,
da je hrast plutnjak stablo, koje traži vlagu. Prema tome može se reći):´


1. Plutnjak vrlo dobro uspeva i daje odlično pluto u predelima sa
ariđnom klimom, u kojima su lctnje suše duge i dosta česte. Jedino se
ovo ne odnosi na prve godine života stablova, kada je suša jedan od
glavnih razloga neuspeha kod uzgajanja mladih kultura.
2. Ma da plutnjak više voli aridnu klimu, ipak vegetira, čak daje
dobro pluto i na vlažnim terenima zahvaljujućlm visokom skidanju. U
ovom slučaju, radi toga što se Iskorišćuju više partije stabla, dobija se i
veća količina pluta, koje je uz to i deblje (debelo´ pluto, vidi tabelu po
Lamey-u). Na aridnim terenima naprotiv produkcija je kvantitativno
manja, pluto je tanje (tanko pluto), međutim kvalitet je mnogo bolji i da116




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 63     <-- 63 -->        PDF

leko više cenjen. Osobina plutnjaka da izdrži aridnu klimu dolazi ne samo
od bioloških karakteristika same vrste, koje određuju njegovu zonu
rasprostiranja, nego je to također posledica njegovog dubokog korenja,
koje crpi vodu iz dubljih slojeva zemlje. Osim toga ne srne se zaboraviti
na plutni omotač ovoga stabla, koji sprečava i znatno umanjuje
evaporaciju vode sadržane u unutrašnjosti stabla.


b) Tlo.


Hrast plutnjak traži peskovita, silikatna ili ilovasta tla, duboka, a
oskudna u karbonatima kalcija i magnezija. Neki autori (Demontzev :
»Reboisement et gazonnement des montagnes«, str. 145 — Perona :
»L´Alpe«, 1914 str. 152) navode, da je plutnjaku potrebno bogato humozno
tlo. Ovo je možda opravdano s obzirom na prve godine života
plutnjaka, kasnije bi humus bio samo štetan, kao što se to vüdelo na
nekim kulturama, koje su dale nehomogeno i jako porozno pluto sa minimalnom
prodajnom vrednošću. I za ove navode može služiti kao dokaz
pomenuta plutnjakova sastojina na Siciliji (verovatno najveća u Italiji),
koja je izrasla na žutom pesku pliocena tercijarne formacije, na zemljištu
sterilnom i mršavom.


Osim toga plutnjak traži tlo, koje ima potaše. ;Ona ima velikog
udela pri formiranju sekundarnog pluta. Prof. Tass e Ili našao je, da
!00 kg primarnog pluta sadrži 94 gr. potaše, dok 100 kg sekundarnog
pluta sadrži 220 gr.


e) Nadmorska visina i ekspozicija.


Nadmorska visina, do koje se penje plutnjak, u glavnom odgovara
nadmorskoj visini Lauretuma. Normalna je visina oko 400 met, međutim
u pojedinim krajevima može ga se naći! na daleko većim nadmorskim
visinama. Na pr. u Alžiru mestimično dosiže i 1300 met, na Sardiniji 1000
met, na Siciliji 600 met.


Najpovoljnija je ekspozicija za plutnjak južna ili istočna. Osim toga


ona strana stabla, koja je izložena suncu, daje mnogo deblje i vrednije


pluto.


d) Prirast.


Visinski! prirast za prvih 5—6 god. dosta je malen, od tog doba
postepeno sve je veći, te dostiže kulminaciju između 50 i 70 god. Nakon
toga godišnji visinski prirast opada do 80—90 god. starosti, kada već
sasvim prestaje. Debljinski prirast, malen do 15. god, starostu, naglo se
povećava i kulminira oko 100 god., nakon toga skoro je neprimetan.
Prestaje između 150. i 200. god. starosti.


7) Geografsko rasprostranjenje i površina sastojina.


Ouercus suber L. skoro isključivo dolazi u zemljama Mediteranskog
bazena i to naročito u zapadnim predelima između 34° i 45° severne
širine, izuzev predele sa izrazito vapnenastim tlima kao i brda sa
većim nadmorskim visinama. On pripada u glavnom velikim talijanskim
ostrvima Sardiniji i Siciliji, a ima ga također i u primorskim krajevima
kontinentalne Italije. Kao preostala najvažnija nalazišta možemo napo


117




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 64     <-- 64 -->        PDF

menuti: Alžir, Tunis, Maroko, Portugal, Španiju, južnu Francusku, Baleare
i Korziku. Osim toga dolazi u Grčkoj i Albaniji, u Turskoj, te nešto
u Hrvatskom Primorju (Rab, Dundo-šuma).


Već odavno počelo se gajiti1 plutnjak i u južnoj Rusiji kao i u Americi.
Ogledne univerzitetske stanice u Kaliforniji i Georgiji bave se ispitivanjem
ovog unosnog drveta i njegovim uzgajanjem (E. W. H i! 1 g a r d:
»Report of Work of the Agricultural Stations of the University of California
«). Međutim ipak kao glavne producente pluta treba smatrati: severnu
Afriku, Portugal, Španiju, Francusku i Italiju.


Teško je odrediti tačnu površinu plutnjakovih šuma i to najviše
za to što je prilična površina privatno vlasništvo. Većina autora daje
različite podatke. Tako L a m e . smatra, da ovih šuma ima ukupno
1,358.500 ha, V e n e r o s i navodi, da je površina 1,995.000 ha, po
Schmid t u ona je 1,230.000 ha, po »Revue de botanique appliquee«
2,500.000 ha, dok najnovija statistika (revija »Chene liege«) kaže, da
je površina svega 1,685.000 ha. Isto su tako različiti podaci s obzirom


na površinu šuma, koje otpadaju na pojedine države.
Po Lamey-u Po Venerosi-uPo reviji
»Chene liege«
PortugalŠpaniiaFrancuskaKorzikaTunis
I
/
300.000
255.000148.000
116.000
400.000
400.000
140.000
330.000
200.000
160.000
115.000
Alžir 459.000 980.000 460.000
Maroko J 270.000
ItalijaGrčkaTurska
\
80.000 75.000 140.000
10.000
Ukupno : 1,358.000 HA 1,995.000 HA 1,685.000 HA


U Portugalu plutnjak se najviše uzgaja u Algarviji, Estramaduri,
zatim oko Lisabona na Sierra de Cintra i na severnim stranama Coimbre.
Kao što se vidi iz prethodne tabele, površine plutnjakovih šuma u Portugalu
kreću se između 300—400.000 ha. Od tih podataka znatno se razlikuju
navodi u godišnjaku »Institut international d´Agriculture« (Rome
1933), po kojima te šume zauzimaju 559.665 ha ili 24% svih portugalskih
šuma.


Najlepše i najuređenije plutnjakove sastojine u Španiji nalaze se u
Kataloniji. U provinciji Gerona one zauzimaju površinu od 80.000 ha. U
Andaluziji dolazi osobito plutnjak u provinciji Huelva (54.000 ha), na
Sierra Aracena i Sierra Morena. Zatim u provincijama Seviglia (28.000
ha), Cadilx (20.000 ha) i Cordoba (9.500 ha). U Estramaduri ima ga u provinciji
Caceres 32.500 ha.


U Francuskoj plutnjak dolazi u Provenci, na ravnicama Gascogne,
na severnim stranama Pireneja i na Korzici. Ukupna površina je oko


160.000 ha, od čega otpada na Provencu 114.000 ha, na Gascognu 25.000
ha, na Languedoc 2.000 ha i! na Korziku 9.000 ha. Kao što se vidi, najveću
površinu zauzimaju sastojine u Provenci. Tu se one nalaze u departe118




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 65     <-- 65 -->        PDF

menti´ma Var i Alpes maritimes. U Gascogni plutnjakove sastojine nalaze
se u departementima Landes, Lot et Qarone i Gironda, u Languedocu u
provinciji Roussillon, a na Korzici naročito u arrondissementu Sartene.


U severnoj Africi plutnjak dolazi oko Orana, Themcena, Ammi
Mousse, Mascare, Sidi: bei Abbesa, zatim u Alžiru oko grada Constantine,
pa u Tunisu u predelu Khoumirie, kao i u Maroku;


U Italiji plutnjak nalazimo u sledećim provincijama:


1. na Sardiniji: Cagliari! (Iglesias, Lanusei, Oristano), Sassari
(Alghero, Tempio, Ozieri, Nuoro); 2. na Siciliji: Palermo (Corleone, Geracil,
Pilculo, Cerdaro), Caltanisetta (Niscemi, Terranova, Mazzariino),
Trapani (Calatafimiini, Castelvetrano), Messina (Patti1, Coronia, Mirto,
Mistretta, Nasso, S. Stefano di Camastra), Catania (Caltagirone —
»Santo Pietro« — Licodia Eubea, Nissoria, Troina); 3. u kont. Italiji:
Caserta (Fondi, Itri), Catanzaro (Catanzaro, Filadelfia, Nocera), Roma
(Anzio, Tolfa, Terracina), Grosseto (Ortebello, Follonica).
8) Mogućnosti uzgoja kod nas.


U našoj državi ima nešto malo hrasta plutnjaka u šumi Dundo na ´
Rabu, međutim stabla slabo uspevaju. Kao što je rečeno, plutnjak ne voli
vapnenasta tla, on traži peskovita, ilovasta ili silikatna zemljišta, usled
toga ni Hrv. Primorje ni Dalmacija nisu povoljni predelj za uzgajanje
plutnjaka. Ovi krajevi osim toga nisu ni prirodno područje, u kojem
uspeva plutnjak, on dolazi u glavnom na zapadnoj strani Mediteranskog
bazena. Prema tome klima i tlo glavni su razlozi, koji ometaju uzgajanje
ovog korisnog stabla u našim primorskim krajevima.


Kod Galesana oko Pole u Istri!, po Dr. Luji Adamoviću, nalazi se
sastojina Quercus pseudosuber Santi. Ovaj hibrid (cer-plutnjak) stvara
znatno manje pluta nego pravi plutnjak. Daje pluto lošeg kvaliteta, koje
se ipak može upotrebiti za ribarske svrhe, kao i za fabrikaciju plutnih
izolatora.


Drugi hibrid Quercus ilex . suber Borsi stvara pluto nešto boljeg
kvaliteta, nego cer-plutnjak, ali svejedno ono je slabo upotrebljivo za
enološke svrhe. Kod nas nema ovih hibrida, ali! zato crnika (česmina)
prirodno uspeva u Dalmaciji i na ostrvima gde naraste i do 20 metara
visine. Crnika se upotrebljava u glavnom za dobijanje drvnog uglja ili
kao drvo za ogrev. Korist, koju daje ovo stablo, sada je relativno malena,
međutim kalemljenjem plutnjaka ona bi se mogla znatno povećati.


Pokušaji kalemljenja plutnjaka na crniku dali su na Sardiniji dobre


rezultate. Cilj je tu bio u jednom stablu spojiti odlike obiju vrsta naime


dužinu života crnike´ sa produktom, što ga daje plutnjak.


Mi! uvozimo pluto, u glavnom preko Sušaka, iz Španije; uslovi pla


ćanja su teški. Međutim pluto ima sve širu primenu i polako, na pr.


kao izolator, postaje nezamenjiv. Računa se, da jedan radnik može za


mesec dana nakalemiti 1000 stabala crnike, znači da bi 1000 radnika za


mesec dana moglo izvršiti kalemljenje na milion stabala. Kroz relativno


kratak period vremena imala bi Dalmacija stabla hibrida zrela za isko


rišćavanje. Jasno je, koliko bi time bilo doprinesenu tom našem siro


mašnom kraju, a isto tako i! našoj mladoj industriji plutnih prerađevina,


naročito aglomerata.


119




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 66     <-- 66 -->        PDF

Po Dr. J. Ba l e rt u n a Rabu, Braču, Korčuli i Mljetu postoje tipične
sastojine 0- ...-.. Crnika prirodno uspeva u zimzelenoj zoni, te
ima jaku izbojnu snagu. Gde za to ima prirodnih mogunćosti, moglo bi
se favorizirati pošumljavanje krša crnikom i to sadnicama, žirom ili
resurekcionom sečom, kojom bi se omogućila regeneracija zakržljalih
stabala. Kasnije između 5. i 10. god. starosti mlade kulture mogle bi se
već kalemiti plutnjakom.


Svakako jedan dobro smišljen i organizovan rad u ovom pravcu
dao bi sigurno dobre rezultate. U tu svrhu korisno bi bilo pre svega
napraviti nekoliko pokušaja i praktički occniti procenat uspeha, te prema
tome i rentabilitet u budućnosti.


9) Stvaranje pluta.


Kao što je poznato, sekundarni produkti kore nastaju iz felogena
tj. iz živog sloja sastavljenog iz reaktiviranih ćelija svršenog tkanja.
Najobičniji je slučaj, da felogen nastane u spoljnjem krajnjem delu kore,
koji se nalazi neposredno pod epidermom. To je slučaj na pr. kod Platanusa,
Populusa i kod gornjih delova stabla i granja Quereusa. Felogen
donjih delova stabla Quercusa nastaje u dubljim slojevima. Sa svoje
spoljnje strane felogen — sloj ćelija majki pluta — stvara pluto, a sa
unutarnje strane zelenu koru — feloderm. Ovi slojevi (periderm) razvijaju
se tangencijalnom deobom felogenskih — meristematičnih -- ćelija.
Deobe su jako pravilne. Kod dveju ćelija, produkata deobe, redovno
se unutrašnja ponovo deli, dok membrana spoljnje oplutnja. Suberin
naime, koji je kao i lignin rezultat protoplazmatičke aktivnosti, prožima
celulozu membrana, koje time dobijaju sasvim druge fizičke i hemijske
karakteristike.


SI. 2. 1. Prizmatičtii epidermis, 2. Sloj subsrificiranih ćelija, 3. Felogen, 4. Spoljnji
slojevi kore (Po »La botanica pittoresca«)


Izgleda da suberin nije produkat lučenja protoplazme, nego rezultat
transformacije celuloze, koja je od ranije postojala u čeličnim membranama.
Ova transformacija prouzrokovana je aktivnošću protoplazme.
Tako se primećuje da u početku suberifikacije membrane ćelija sadrže
velik deo celuloze i pektoze, a jako malo suberina. Kasnije, sa napredovanjem
suberifikacionog procesa, smanjuje se količina celuloze, dok se
količina suberina znatno povećava.


Najčešće je suberin produkat spoljašnjih biljnih ćelija.. Po ispitivanjima
Wiesnera i Moliš eh a (»Untersuchungen über die Gas


120




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 67     <-- 67 -->        PDF

bewegung in der Pflanze,« Wien) izlazi, da ovo spoljnje suberificirano
tkanje štiti unutarnja tkanja biljke od sušenja, te da istovremeno omogućuje
u izvesnoj meril izmenu gasova između spoljnjih i unutarnjih ćelija.
Čelične membrane sastavljene iz čiste celuloze bile bi potpuno
nepropusne za gasove, dok membrane iz suberificirane celuloze propuštaju
izvesne količine kiseonika i ugljičnog anhidrida.


Plutaste ćelije periderma imaju razne oblike. Kod 0- suber-a
sreću se istovremeno jako velike ćelije sa tankim pregradama (liege
mou), koje čine najveći deo plutnog omotača, zatim spljoštene ćelije
sa debelim zidovima (liege dur), te konačno prelazne forme ćelija. Ove
razlike u obliku, koje svojim izgledom liče na neku vrstu godišnjih
prstenova u drvetu, zahvaljujući ćelijama sa debljim zidovima nastalim
u jeseni, kasnije nestaju. Otprilike u desetoj godini stvara se samo
mekano pluto (liege mou). Kod jedne i kod druge vrste pluta protoplazma,
jedro i čelični sokovi jako brzo nestaju. Ćelije mekanog pluta
pune se vazduhom, dok one čvrstog pluta sadrže izvesnu mrku i neprovidnu
materiju. Tkanje sastavljeno od ovih ćelija mrtvo je i služi kao
zaštitno tkanje.


:


SI. 3. (Po »Cours de Botanique«)


Sržni zraci pluta u početku su cilindrični, kasnije usled bočnog
pritiska postaju eliptični i spljošteni. Ćelije, koje grade unutrašnjost ovih
kanala, vrlo se lako raspadaju ostavljajući u plutu prostore pune neke
crvenkaste praskaste materije. Ovi prostori prigodom prerade pretvaraju
se u rupe ili pukotine, što naravno osetno kvari kvalitet pluta, koji
time gubi na svojoj nepropustljivosti.


Cesto se između slojeva plutnog tkanja nalaze neoplutnjale ćelije.
Ove, ma da istog porekla, nešto se po strukturi i sadržini razlikuju od
plutnog tkanja, to je t. zv. suberoidno tkanje ili f e 1 o i d.


Felogen, posle aktivnosti od nekoliko godina, prestane stvarati.
Međutim ovom prvom felogenskom sloju sleduje drugi felogenski sloj,
koji svojim radom potiskuje pluto k spoljašnjosti, usled čega se ono
rasteže i puca. Kasnije i ovaj drugi felogen umire, a stvara se novi treći
sloj još dublje. Tako se na periferiji stabla obrazuje omotač, koji je u
glavnom rezultat slaganja pluta stvorenog od strane meristematičnih
ćelija raznih starosti. Ovaj omotač sastavljen od mrtvih tkanja periderma
i sekundarne like naziva se rhytidome . Rhytidome može
biti trajan, prstenast ili Ijuspav. Kod 0- suber-a rhytidome je trajan,
ostaje stalno priljubljen uz stablo. Jedino usled povećanja volumena


121




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 68     <-- 68 -->        PDF

centralnih delova izgrađenih od sekundarnog drveta, rhytidome, koji je
nerastezljiv, čepa se nepravilno, pa je prema tome izbrazdan pukotinama.


Odlike, radi kojih je pluto dragoceno u industriji, iste su kao i one,
usled kojih je ono korisno stablu tj. pluto se opire hemijskim promenama,
truleži i raspadanju, skoro apsolutno je nepropusno za vodu, tečnosti i
gasove. Teško propušta toplotu, štiti od isušenja i jako je elastično. Osim
toga pluto je odlična zaštita od napada parasita, u slučaju da kakva
gljivica ili insekat prodre u unutarnja biljna tkanja, odmah se oko napadnutog
mesta stvara nepropusno peridermatično tkanje, koje izolira
infekciju.


10) Primarno i sekundarno pluto.


Pluto, koje stablo stvara redovnim prirodnim putem, zove se primarno
ili muško pluto (talijanski: sugherone, španjolski: bornizzo). Ovo
pluto razvija se ujedno sa stablom i raste, dok živi stablo, a može na
starim plutnjacima da postigne debljinu od 25—30 cm. U starosti jako
ispuca, ali nikada se prirodnim putem ne odvaja od stabla. Iznimno u


SI. 4. 1. Poprečni presek plutnjaka u starosti od 65 god., koji nije iskorišćavan.


2.
Poprečni presek iskorišćavanog plutnjaka sa sekundarnim plutom od 9 god. I drvo,
II felogen, III sek. pluto (Po »L´Alpe«)
slučaju ako pluto do pedesete godine ili u razmaku od 50 god. nije
nikada bilo veštački skidano sa stabla, može nastati izvesno odvajanje
na malim površinama. Paralelno sa starenjem stabla nova plutna tkanja
razvijaju se sve slabije usled otpora, što ga pružaju stariji slojevi. Tako
stvoreno pluto slabo je elastično i neupotrebljivo za industrijske svrhe.
Međutim ako se sa stabla skine muško pluto, posle izvesnog vremena
formira se nov plutni sloj t. zv. sekundarno ili žensko pluto (obnovljeno
pluto). Ovo pluto skinuto sa stabla u određeno vreme i sa potrebnom
pažnjom daje pravo pluto za industrijske svrhe, jer je homogeno i
elastično.


Po prof. A. Funaru i DrN. Lojaconu ogoljeni felogen nakon
skidanja muškog pluta suši se, menja boju, te dobija tako na površini
jednu malu otvrdnutu zonu, ispod koje se stvara sekundarno pluto. Prof.


122




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 69     <-- 69 -->        PDF

Dr. F l o r es opisuje ovo skoro jednako. On kaže: »Posle skidanja primarnog
pluta felogen se suši manje ili više u dubinu u kontaktu sa vazduhom.
Ružičasta boja, koju je imao u početku, postaje tamnocrvena, te
kasnije mrka. Između ovog otvrdnutog sloja i onog, koji je postao aktivan,
formira se novo pluto«. M. P i r o n t i kritikuje ova objašnjenja, te
iznosi svoja opažanja sa Sardinije. Po njemu prigodom skidanja muškog
pluta, kao i kasnije ženskog pluta, felogen se skida zajedno sa plutom
primarnim ilii sekundarnim. Ono malo felogena, što ostaje na stablu, suši
se i umire. Prema tome on ne stvara nilti bi mogao obrazovati onu
otvrdnutu zonu, ispod koje nastaje novo pluto. Skidanjem pluta ogoljava
se dakle lika, koja ima onu karakterističnu svetlo-crvenu boju, koju
Flores pridaje felogenu.


5EHUNĐ. PLUTO


SI. 5. (Po Pironti-u)


Sušenje međutim ne ograničava se samo na ono malo preostalog
felogena, ono prodire u spoljnje slojeve like, što je razumljivo, kada se
uzme u obzir, da je ovo tkanje naglo ogoljeno i izloženo uticaju letnjeg
sunca. Spoljnji slojevi like formiraju jednu zaštitnu zonu, koja štiti unutarnje
slojeve, od kojih jedan dobija meristematične osobine. Njegove
parenhimatične ćelije podele se stvarajući novi felogen i novo pluto.


Ako se posle 30—40 dana nakon skidanja primarnog ili sekundarnog
pluta ispita poprečni presek jednog stabla plutnjaka, videće se nekoliko
slojeva osušene like, tanak sloj novo-formiianog pluta, felogen, feloderm,
te konačno neosušena lika. Osušeni sloj like, koji služi kao zaštita aktivnim
slojevima, polako gubi boju i od jasno crvene prelazi u tamno
crvenu, zatim postaje crnkast, a kasnije dobija onu karakterističnu sivu
boju plutnjakove kore. Ovaj sloj, koji je u početku svojom zaštitnom
ulogom tako koristan, postaje vremenom nepotreban, čak i štetan. On


123




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 70     <-- 70 -->        PDF

prska i sve više otvrdnjava. Pre prerade pluto se od njega mora osloboditi
veštačkim putem.


Broj slojeva like, koji se pri svakom skidanju osuše, različit je i
zavisi! od spoljnjih faktora (ekspozicije, temperature, obrasta itd.). Može
se ustvrditi, da se često osuši veći broj slojeva od onog, koji se aktivnošću
kambija formira u periodu, koji sleduje između dva uzastopna
skidanja pluta. Ovaj period — turnus — varira između 7 i 12 god.


Na oplemenjenim plutnjacima ( sa kojih je skinuto primarno pluto)
lika postepeno postaje sve tanja. Ako je skidanje izvršeno na stablu sa
likom debelom više cm, posle 4—5 skidanja pluta lika ima svega nekoliko
mm debljine. Ovo se jasno vidi upoređujući na istom stablu debljinu
like na oplemenjenom delu stabla i na onom, koji je još pokriven primarnim
plutom. Trgovci taninskim produstima znaju dobro, da pri istim
dimenzijama i istom mestu neiskorišćavani plutnjaci daju mnogo veću
količinu kore za štavljenje nego oni, sa kojih je nekoliko puta skidano
pluto. Razlika je često u par kilograma..


°7


OS


A.
III


II
I





"T" I


SI. 6. Godišnji debljinski prirast pluta. I tanko, II obično III debelo´ pluto.


Ovo stalno trošenje like verovatno je jedan od glavnih uzroka
kraćem životu oplemenjenih plutnjaka u poredbi sa onim neiskorišćavanih.
To je u ostalom razlog smanjivanju količine produkcije pluta kod
starih stabala, koja su doživila više skidanja. Iz ovoga je jasno, koliko je
neracionalno skidanje pluta sa stabala malih dimenzija, kod kojih lika
usled male debljine brzo nestaje.


Sistem Capgrand — Mothes sastoji se u oblaganju stabala skinutim
plutom, koje se vezuje uz stabla žicom zaštićujući mesta sastavaka
pergamentom ili navoštenim platnom. Ovi sastavci znatno se isključuju,
ako se uspe skinuti pluto u cilindričnim komadima. Otvrdnuti omotač
pluta mnogo je tanji, pluto je glatkije i tako sposobnije za poliranje. Ipak
najveća je korist ovog sistema sprečavanje iscrpljenja like (manji broj
osušenih slojeva), koja je neophodno potrebna za život stabla. Time se
usporava umiranje biljke, a povećava se njezin produktivni period.


11) Debljina plutnog tkanja i pluta.
Debljina plutnog tkanja, koje godišnje nastaje, zavisi od starosti i
sposobnosti stabla kao i od uslova, pod kojima stablo vegetira. Ona je
prema tome jako promjenjiva, što se jasno vidi iz ispitivanja L a m e . - a


124




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 71     <-- 71 -->        PDF

u plutnjakovim šumama Alžira. Larae y je na osnovi svojih opažanja


sastavio sledeću uporednu tabelu za tri kategorije pluta, koje su usvojene


u trgovinu onog kraja.
:aro st plut Godišnji prirast pluta u cm


tanko obično debel 0
1 god. 0,17 0,37 0,50 0,62
2 » 0,25 0,40 0,55 0,70
3 » 0,23 0,38 0,52 0,67
4 » 0,22 0,36 0,48 0,62
5 » 0,21 0,34 0,43 0,57
6 » 0,20 0,32 0,40 0,52
7 » 0,10 0,28 0,37 0,47
8 » 0,17 0,25 0,35 0,45
9 » 0,15 0,22 0,32 0,42


10 » 0,13 0,20 0,30 0,40
11 » 0,12 0,18 0,27 0,37
12 » 0,11 0,18 0,25 0,35
13 » 0,10 0,16 0,22 0,35
14 » 0,10 0,16 0,20 0,32


Svega: 2,35 3,80 5,26 6,83


Kao što se vidi! iz ove tabele, mlađa plutnja tkanja redovno su
deblja od starijih. Debljina sa starošću opada, i ako se ne može govoriti


o nekoj pravilnosti s obzirom na smanjivanje debljine. Često naime
nailazi! se na neki! godišnji sloj, koji je deblji od prethodnog mlađeg sloja.
To se naročito dešava, kada nakon jednog suvog vegetativnog perioda
usledi kišna godina. Isto se primećuje i kod primarnog pluta. Osim toga
na jednom te istom stablu debljina primarnih plutnih slojeva manja je od
debljine sekundarnih slojeva, koji se formiraju u isto vreme na oplemenjenom
delu stabla. Ovo dolazi od toga što sekundarna tkanja nisu pod
pritiskom kao primarna, pa se mogu prema tome slobodno razvijati.
Postepeno ipak ta se razlika smanjuje, te kasnije godišnji debljinski pririst
iistil je kod primarnog i sekundarnog pluta.
Ukupna debljina pluta raste sa starošću stabla i zavisi od debljine
slojeva, koji! ga sačinjavaju. U sledećoj tabeli ioznačena je, po L a m
e . - u, debljina pluta (dobni prirast) u raznim starostima.


Starost pluta Godišnji prirast pluta u cm


tanko obično debelo
5 god. 1,08 1,85 2,48 3,18
6 » 1,28 2,17 2,88 3,70
7 » 1,47 2,45 3,25 4,17
8 » 1,64 2,70 3,70 4,62
9 » 1,79 2,92 4,02 5,04


10 » 1,92 3,12 4,32 5,44
11 » 2,04 3,30 4,59 5,81
12 » 2,15 3,46 4,84 6,16
13 » 2,25 3,48 5,06 6,51
14 » 2,35 3,80 5,26 6,83


Treba napomenuti, da debljina pluta opada idući! k višim delovima
stabla, a naročito prama granju.


125




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 72     <-- 72 -->        PDF

12. Hemijski sastav pluta.
Jedno od prvih ispitivanja hemijskog sastava pluta izvršio je 1787.
god. u Paviji hemičar L. B r u g n a t e 11 i. On je dejstvujući na pluto
azotnom kiselinom dobio suberinsku kiselinu. U početku XIX. veka
Chevreu l je analizirao pluto i našao sledeće sastojke: suberin
70,00%, materije topljive u vodi 14,25%, materije topljive u alkoholu
15,75%..


Materije topljive u vodi jesu: galna kiselina, kalcijev acetat, galat
gvozda, azotna jedinjenja bez sumpora, jedna žuto obojena materija, te
jedan hidrokarbonat, koji daje plutu onaj naročiti miris. Materije topljive
u alkoholu jesu vosak i! smola. Isti Chevreu l ustanovio je, da su
glavni sastojci pluta suberin , koji je po sastavu blizak celulozi, i e e r
i n, koji je blizak vosku.


I


*


k


i


I


1 1 1 1 1 1 I 1 1 1


a * 7 * . *e a it ti u,


SI. 7. Dobni đebljinski prirast pluta. I tanko, II obično, III debelo pluto


God. 1847. S e e i v e r t je izlučio iz pluta jedno jedinjenje sa sposobnošću
kristaliziranja, kojemu je dac ime felilična kiselina
Ci-HisO, zatim jedno masno jedinjenje e u 1 i z i n ..-...., te konačno
;

H ü g I e r u 1884. god. izolirao je iz pluta felonsku i stearinsku
kiselinu, te glicerin. U to vreme botaničari su tvrdili, da su ćelije pluta
ispunjene promenjivom količinom kristala cerina C20H22O, na kojima se
često mogu naći! ostaci protoplazme. Membrane ćelija sastavljene su po
njima iz tri sloja: 1. spoljnjii drvenasti sloj izgrađen iz zdrvenjene celuloze,
2. srednji sloj sastavljen iz suberina, 3. unutarnji celulozni sloj.


Ovi navodi! izmenjeni su donekle nakon ispitivanja hemičara Gilsona
i Van-Wissenlingha. G i 1 s 0 n kaže:


126




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 73     <-- 73 -->        PDF

»1. Suberin čini deo plutnog tkanja nerastvorljiv u neutralnim tečuostiima,
u koncentriranoj sumpornoj kiselini, ali rastvorljiv u alkoholnom
rastvoru potaše. Dejstvom azotne kiseline suberin se pretvara u
suberinsku kiselinu i još u neke kiseline rastvorljive u alkoholu i eteru.
Uticajem alkoholnog rastvora potaše sloj suberina sa dodatkom cinkovog
jodida boji se ljubičasto usled tako stvorene felonske kiseline. Felonska
kiselina C22H43O3 topi se kod 95,5° C, kristalizuje mikroskopske iglice u
hloroformu i stvara jednu kalijevu sol CssfLsKOa u obliku kristalnih zrna,
koja u kipućoj vodi daju lepilo. Felonska kiselina zagrejana do 180° C za
vreme od 10 sati prelazi u anhidrid .44.840., topljiv kod 102" C.


2. Sloj suberina kod ćelija Q. suber i Ulmus suberosa ne sadrži
celulozu.
3. Masni sastojci, koji se smatraju uzrokom dragocenih odlika pluta,
čini se da u plutu ne postoje. U kakvoj se kombinaciji nalazi u plutu
glicerin, ne zna se, te bi trebalo ispitati, nije li glicerinski estir felonske
i ilojonske kiseline, kojega je Hü gie r 1884. god. našao, u stvari samo
suberinska kiselina.«
Tri kiseline koje je G i 1 s 0 n (»La cellule,« 1890 i 1891) dobio iz
pluta 0- suber-a, bile su: suberinska kiselina 36%, felonska 8% i neznatna
količina flojonske kiseline. Ukupno 44% kiselina (Strassburg Arch.
»Pharmacie,« 1892).


C. Van-Wissenlingh (1892) na osnovi svojih ispitivanja
čeličnih mebrana pluta kao i studija izvršnih od strane raznih naučnika
smatra: 1. da membrane ćelija pluta ne sadrže celulozu; 2. da ljubičasta
boja, koju dobijaju mebrane uticajem Zn CL> + I, potiče od felonske kiseline;
3. da se u membranama ćelija pluta nalaze razne rastvorljive ma"
terije, od kojih se najveći deo rastvara u hloroformu; 4. da se iz produkata
saponifikacije ovih rastvorljivih materija izdvajaju kiseline: felonska
.22.4.... topljiva kod 95,5° C, zatim jedna druga kiselina topljiva kod
60°—70° C i još neke, koje se teško određuju; 5. da su rastvorljive materije
opkoljene od nerastvorljivih materija, koje se ne rastvaraju u hloroformu;
6. da su ove poslednje lako rastvorljive u vodenom rastvoru
potaše; 7) da su navedene rastvorljive materije u stvari masni sastojci
bliski estirima glicerina.
T a s s e 11 i, profesor na Šumarskom institutu u Valombrosi, daje
sledeće analitičke rezultate za sastav sekundarnog pluta osušenog na
vazduhu: voda 7,946, masne smolaste materije 4,751, celuloza 21,887,
azotna jedinjenja 6,219, jedinjenja bez azota 57,938, mineralni sastojci
1,266. Azot u % 0,994.


S obzirom na pomenuta i neka novija ispitivanja može se reći:
Suberin je materija, koja prožima celulozu čeličnih membrana pluta.
Daleko je bogatiji ugljenikom od celuloze, koja sadrži 44,44%, dok suberin
ima 66%:. On je blizak celulozi po svojim osobinama, nema mirisa,
te u tom smislu ne utiče na alkohole i slabo kisele tečnosti (vino). Usled
toplote i vlage postaje elastičan i plastičan.


Suberin je sastavljen iz masnih jedinjenja, glicerina i cerina. Masna
jedinjenja u suberinu jesu estiri, koji nastaju iz glicerina i sledećih kiselina,
koje mogu biti i slobodne: 1) felonska kiselina, monobazična
C22H43O3; 2) suberinska kiselina, amorfna i polutečna na običnoj tempe


127




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 74     <-- 74 -->        PDF

raturi C17H30O3; 3) flojonska kiselina, koja se kristalizuje u obliku tankih
iglica C22H40O7; 4) stearinska kiselina CieHseOa, koja sudeluje u sastavu
raznih masnih sastojaka.


Od svih ovih kiselina, bilo kao slobodnih ili u obliku masnih jedinjenja,
redovno je najzastupljenija suberinska kiselina, dok najmanje ima
flojonske kiseline. Cerin C20H32O, izoliran prvi put po Chevreul-u ,
kristalilzuje u formi obojenih iglica. Prii grejanju jednog komada pluta
cerin se izdvaja u obliku kapljica; on je kod 0. subera toliko obilat, da
se kristalizuje u unutrašnjosti ćelija.


Suberin je nerastvorljiv u Schweitzer-ovoj tečnosti. Pošto sadrži
masne sastojke ilii njima bliske, izlazi da ima izvesne osobine slične tim
sastojcima, prema tome reagira na neke reagense, koji služe za određivanje
masnih jedinjenja. Zidovi ćleija inpregnirani suberinom boje se
crveno uticajem Alkanna-tinkture i rastvora Soudan III, dok dobijaju
tamno-smeđu boju dejstvom ozmičke kiseline.


Za mineralne sastojke, što ih sadrže pojedini delovi 0- subera, prof.
T a s s e 11 i daje sledeću tabelu:


Mineralni sastojci sadržani u 100 kg
prim. sek.
pluta pluta drveta korenja lišća kupula


g r ;i m a Siliciumov anhidrid 124,059 125,500 5,569 48,396 413.990 86,400
Sumporni anhidrid 19,184 86,024 40,173 100,445 100,971 103,961
Fosforni anhidrid ´85,280 96,026 51,648 74,197 145,983 191,002
Kalijev oksid 94,609 220,068 155,597 196,343 637,986 1066,009
Natrijev oksid 34,642 128,030 43,453 163,139 137,976 208,000
Kalcijev oksid 79,950 414,121 247,605 244,292 1005,995 665,984
Magnezijev oksid 43,982 48,006 18,656 75,220 347,990 106,984
Oksid gvozda 1


127,059 97,995 20,036 87,898 338,000 80,998


Oksid aluminija /
Hlor 13,848 56,013 7,793 12,298 16,609 34,992


Svega : 602,563 1261,783 590,535 1002,328 3145,501 2543,333


13) Sejanje žira.


Kod sejanja najvažnije je imati dobar žir, koji potiče od najzdravijih
i najjačih stabala srednje starosti. Žir treba da je zreo, ali ne suviše.
Zato je uvek bolje sakupljati ga na stablima i to u momentu, kada dobije
karakterističnu tamnocrvenu boju; nije potrebno čekati, da ceo žir pocrveni.
Žir sazreva sredinom novembra. Sejanje bi trebalo izvršiti
odmah nakon sakupljanja žira, jer ma kako pažljivo da je spremljen, ipak
do proleća velik procenat izgubi klijavost. Prosečno klijavost traje oko
6 meseci.


F. M. F a n a 1 e s navodi rezultate ogleda provedenih u sastojim
»Santo Pietro« na Siciliji:
1. Sakupljen je žir 25. oktobra, a sejano je 26. oktobra 20 komada
i 10. novembra 10 komada. Od prvih 20 komada uspelo je 17, a od 10
komada iz novembra svega 4.
128




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 75     <-- 75 -->        PDF

2. Sakupljen je žir 10. novembra, a sejano je 20 komada 11. novembra,
te 10 komada 20. novembra. Od prvih 20 komada uspelo je 19,
od drugih 10 komada 9.
3. Sakupljen je žir 20. novembra, a sejano je 20 komada 21. novembra
i 10 komada 30. novembra. Od prvih uspelo je 15, od drugih 2.
4.Sakupljen je žir 30. novembra i sejano je 20 komada 1. decembra.
Uspelo je ukupno 13.
Iz ovih pokusa izlazi, da je najbolje vreme sakupljanja i sejanja:
plutnjakovog žira oko sredine novembra, kao što je i ranije pomenuto.
U jednom kilogramu žira ima 300 do 350 komada, hektolitar teži oko 70
kg. Sejanje se vrši potpunim sejanjem il nepotpunim u redove i u zasek.
Količina semena potrebna po ha ne može se tačno utvrditi, pošto ona zavisi
od vremena ii načina sejanja kao i od terena i klime predela. Svakako
za potpuno sejanje dovoljno je 5—6 lit. žira po aru, za sejanje u redove
2—4 lit, a za sejanje u zasek oko 3 lit po aru. U slučaju potpunog sejanja,
u koliko je teren pokriven grmovima, treba ih prethodno odstraniti,
a zatim preorati ili prekopati tlo jedan ilii dva puta do 30—40 cm dubine.
Ovo je dobro učiniti u proleće, ako se namerava sejatii na jesen. Posle
sejanja seme treba pokriti tako da žir ostane otprilike na 5—6 cm dubine.


Kod sejanja u redove obraduju se samo redovi! (jarci). Oni se prave
obično plugom, međusobno su udaljeni 1,5—2,0 met., a duboki su 12—15
cm. Žir se stavlja u redove u udaljenosti od oko 15 cm. Nakon sejanja
brazda se pokrije rukom ili motikom, tako da žir ostane na potrebnoj
dubini.


Sejanje u zasek i u rupe običava se u predelima strmim ili u ravnim
sa kompaktnim zemljištem. U vreme sejanja prave se rupe u paralelnim
linijama 1,5—2,0 met. udaljenim i dubokim oko 50 cm. U svaku
rupu stavlja se 3—4 žira na dobru zemlju, koja se pre toga naspe u rupu. 42ir se posle toga istom zemljom pokriva, tako da ostane na dubini od
5—6 cm.


Peron a (»L´Alpe« str. 291, 1914 god.) navodi način sejanja uobičajen
u Alžiru. Tamo se seje u zasek dubok oko 30 cm. Trećina zaseka
napuni se dobrom zemljom, na koju se stave 2—3 žira, koji se istom
zemljom pokrivaju. Bilo bi svakako dobro prigodom sejanja u rupe ili
u zasek dodati tamo malo kalijevih soli, koje su jako potrebne uspevanju
plutnjaka.


14) Sadnja biljaka.


Sadnja biljaka jako malo dolazi do izražaja i to najviše radi dugačke
žile srčanice. Plutnjakove biljke sade se u slučaju ako je ekspozicija
ili klima nepovoljna za biljke, koje potiču iz semena, zatim na izu-,
zetno suhim i sterilnim zemljištima, gde sejanje nije uspjelo. Sadnja se
može izvršiti pomoću suvišnih stabalaca u nekoj sastojim iz blizine ili sa
biljkama iz rasadnika. Rasadnik je najbolje izabrati u neposrednoj blizini
terena, koji želimo pošumiti, tako da bi se biljke mogle razvijati pri
istim uslovima, koje će imati kasnije nakon presađivanja. Za presadnju
najbolje su biljke stare 1—2 god.


R o m i t i preporuča sadnju sa busenom, tako da busen bude postavljen
u rupu oko 60 cm dubine. Kod sadnje također dobro je uvek
dodati u jamicu malo kalijevih soli, koje će znatno ublažiti krizu biljke


129




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 76     <-- 76 -->        PDF

u tom momentu. Da bi sadnja što bolje uspela, prethodno treba očistiti
teren od viših grmova. Posle toga potrebno je označiti i iskopati jame,
u koje će se kasnije stavljati biljke. Jamice se obično prave na širinu od
30 cm i dubinu od 60 cm. Dobro je ovo izvršiti nekoliko meseci pre
sadnje, naročito ako je zemljište lošeg kvaliteta. Radi pravilnosti sadnje
jamice se obično kopaju u redovima podjednako udaljenim, tako da biljke
budu oko 6 met, međusobno razmaknute. Ova međusobna udaljenost
uzima se kod sadnje starijih biljaka uzetih iz blizine. A r t i g a s navodi,
da je sadnja biljaka u Geronil u starosti od 10 god. dobro uspela. U ovom
slučaju treba po ha oko 200 stabalaca. Kod sadnje mladih biljaka dovoljna
je međusobna udaljenost do 2 met. Kasnije, kada biljke odrastu,
čišćenjem mlade sastojine dobiće stabalca normalan razmak j dovoljno
svetlosti, koja je neophodna za stvaranje dobrog pluta.


M u t e r s e daje sledeći prikaz o broju stabala po ha prema svojim
opažanjima u plutnjakovoj sastojini Esterel. Priložena tabela odnosi se
na sastojinu sa potpunim sklopom.


Starost Obim stabala Srednji prečnik Zauzeta Broj stabala


krošnje površina po n;


M e 1t a r a m"
30 0,40 2,75 5,51 1815
35 0,50 3,15 7,79 1284
40 0,60 3,60 10,17 984
45 0,70 4,00 12,56 796
50 0,80 4,50 15,90 629
55 0,90 5,00 19,64 509
00 1,00 5,50 23,70 422
65 1,10 6,10 29,22 343
70 1,20 6,70 35,26 282
80 1,30 7,30 41,85 239
85 1,40 8,00 50,26 199
90 1,50 8,55 58,77 169
100 1,60 9.25 67.20 149
105 1,70 9,85 78,84 127
LIO 1,80 10,50 85,11 118
120 1,90 11,25 99,40 100
130 2,00 12,00 113,10 88
150 2,20 12,80 143,10 70
180 2.50 16,00 201,00 50
210 3,00 19,00 283.38 30


Ovakav broj stabala po ha može se naći vrlo retko i to na malim
površinama. Pošto je plutnjaku u vreme početka njegove produkcije
jako potrebno svetio i mnogo vazduha, može se smatrati dovoljnim broj
stabala po ha po prednjoj tabeli smanjen za V-.—Vio zavisno od razvitka
sastojine, tako da se postigne srednji obim oko 1,50 met.


15) Uzgoj mladih kultura.


Kod sejanja kao i kod sadnje korisno je popraviti i meliorirati
zemljište pomoću raznih leguminoza (Spartium, Calycotome, Cvtissus
itd.) radi zaštite nežnih plutnjakovih stabalaca u prvim godinama.


130




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 77     <-- 77 -->        PDF

Ovome nikako nije cilj dati zemljištu neku stalnu plodnost, plutnjak


naime za to kasnije, po svojim biološkim karakteristikama, nema potrebe.


Između jamica dobro je uzgajati razne elemente makije, koji će
ne samo popravljati zemljište nego i štititi mlade tek iznikle biljke od
direktnih sunčanih zrakova. U tu svrhu preporučuje F a n a 1 e s sledeće
elemente makije: Erica arborea L. Rosmarinus officinalis L., Thymus
capitatus Hoff, Lycium europaeum L., Rubus fruticosus L itd. Činjenica
je s druge strane, da, ako se veštački ne stvori smišljeno zaštitna kultura
makije, ona kasnije sama od sebe naraste tako gusto, da postane
ozbiljna opasnost za mladu plutnjakovu kulturu, koja u ovom čestom
slučaju nema dovoljno vazduha potrebnog za razvitak. Svakako kulture
makije kasnije je vrlo teško uništiti, bilo da su izrasle same ili
veštačkim putem. Osim toga one predstavljaju stalnu opasnost od
požara.


Radi tih loših strana neki autori preporučuju stvaranje mešovitih
sastojina Q. suber-a i 0- ...-., koji sa svojim sporijim rastom neće
smetati biljkama plutnjaka. Postoje predloži i za mešovite sastojine Q.
suber-a i Pinus halepensis ili Pinus marritima. Ovo međutim ne izgleda
prihvatljivo, pošto obe vrste borova imaju brži visinski prirast nego
plutnjak. Prema tome, ako bi se ovo i pokušalo, trebalo bi svakako pri
starosti! plutnjaka od 20—30 god. ukloniti iz sastojine borova stabla, da
bi se plutnjak oslobodio od senke, koju ona stvaraju, U tom slučaju opet
ogoljava se zemljište i time se daje prilika za razvitak elementima makije.
Većina autora također protivna je predlogu da se plutnjak uzgaja
u zajednici sa lozom u vinogradima navodeći da bi to bilo štetno za samu
lozu, koja ne bi imala dovoljno svetlostii, kao i! radi gaženja i uništavanja
grožđa u momentu skidanja pluta, koje se skida u najnezgodnije po vinograde
doba godine. Plutnjak u zajednici sa lozom nalazimo u Španiji.


Kao što je rečeno, pluto skinuto sa stabla, koje je raslo na bogatom
i plodnom zemljištu, nije kvalitativno dobro, suviše je porozno, nehomogeno
i slabo elastično, i ako veće debljine, nego ono sa mršavog
tla. Stvarno španjolsko i portugalsko pluto često nema dovoljno homogenosti
i finoće, najviše radi uzgajanja u zajednici sa poljoprivrednim
kulturama. Neke španjolske firme najbolje to potvrđuju poručujući fino
i tanko pluto iz Caltagirone-a na Siciliji. Iz ovoga izlazi, da je zajednica
plutnjaka sa poljoprivrednim kulturama korisna samo za vreme prve
mladosti sastojine. Od početka iskorišćavanja pluta ova zajednica postaje
štetna. Zato je najbolje uzgajati mešovite sastojine 0- suber-a i


Q. ilex-a sejući crniku između zasejanih ili zasađenih biljaka plutnjaka.
Zajednica plutnjaka sa poljoprivrednim kulturama može se preporučiti
najviše do 25. god. starosti, kada bi trebalo ove kulture zameniti sa
podstojnom sastojinom crnike. Osim u nekim specijalnim slučajevima i
sa ekonomskog gledišta ovo ne bi bilo korisno, jer teško da bi se isplatila
zamena poljoprivredne kulture sa jednom plutnjakovom sastojinom,
koja bi svakako donosila manje prihoda.
16) Čišćenja i prorede.
Ako je sejanje žira izvršeno u jeseni, mlade biljke izniknu posle
3—4 meseca, u toliko ranije u koliko je klima toplija. Nakon prve godine
treba pristupiti popunjavanju praznih mesta i to najbolje sa biljkama


131




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 78     <-- 78 -->        PDF

izvađenim iz gušćih delova kulture. U osmoj ili desetoj godini, tj. pre
nego što nastupi sklop krošanja, počinje čišćenje, koje se mora jako
pažljivo izvoditi!. Dobro je svakako održavati sklop do 20 ili 25 god.,
kako bi stabla mogla rasti pravilno i bez čvorova, prema tome do tog
doba čišćenja treba da su retka. Počev od 25. god. već je neophodno
proreditil sastojihu i dati priliku deblu da se razvija. Ma da je hrast
plutnjak vrsta senke, treba s njim postupati! u glavnom kao sa vrstom
svetlosti radi dobijanja što boljeg pluta. Ranijim čišćenjem i proredivanjem
treba postići, da u 30. god. ne bude više od 1000 stabala po ha.
Posle 30. god. prorede se usporavaju, tako da u 80. god. bude oko 200
stabala po ha. Pogrešno je mišljenje, da veći broj stabala daje il veću
rentu u plutu.


Kada stabalca postignu debljinu od 7—8 cm, u starosti od 5—7 god.,
korisno je početi sa kresanjem. Kresanje treba da bude ograničeno na
odstranjenje niskih, suvih ili polomljenih grana, čime se favorizira visinski
i! debljinski! prirast stabla. Sa kresanjem može se prestati, kada stabla
postignu oko 25 cm debljine tj. u starosti od 18—20 god. Ipak je preporučljivo
i u kasnijim godinama, kada se plutnjak već iskorišćava, povremeno
okresati stabla i osloboditi ih od grana, koje bi ometale pravilnu
produkciju pluta. Kresanje treba izvršiti u jeseni ili u početku zime, u
momentu kada stabla imaju malo sokova. U starijim sastojinama najbolje
je kresati periodično za vreme skidanja pluta.


Važno je također osloboditi sastojinu od grmova podstojne sastojine,
koja je jako česta u mladim kao i u starijim plutnjakovim šumama.
Grmovi makije pomešani sa raznim jednogodišnjim biljkama za vreme
leta lako mogu planuti i prouzrokovati požare, koji nanose ogromne
štete. U Italiji je taj slučaj čest. Oslobođenje od podstojne sastojine može
se izvršiti na nekoliko raznih načina. Najjednostavniji je način posećil
sve grmove do same zemlje, izneti ih iz sastojine i zatim spaliti. Međutim
ovim načinom ne postiže se željeni cilj. Iduće godine nakon ovakve seče
podstojna sastojina se regeneriše i postaje još gušća i bujnija. Zato bi
trebalo ovo provoditi svake ili svake druge godine, što bi znatno poskupilo
uzgajanje i time smanjilo rentabilitet.


Drugi način, isto tako skup,´ sastoji se u seči grmova i vađenju panjeva.
Ovo je izvedivo jedino ako se može prodati posečeno grmlje i
panjevi kao drvo za ogrev ili u obliku drvnog uglja. Time bi se mogla
u nekoliko smanjiti skupoća samog rada oko odstranjenja makije. U tom
slučaju dovoljno je ovu operaciju ponavljati svakih 10 god. i to između
jeseni i početka proleća. Treba pomenuti, da neki put ovo oslobođenje
od makije može biti i štetno, naročito na terenu sa sastojinom slabog
sklopa, koji je izložen uticaju sunca. U ovakvim prilikama bolje je uopće
ne šeći grmove ili to izvršiti samo mestimično. Oni u ovom slučaju
služe kao izolatori čuvajući svežinu zemljišta.


Treći način sastoji se u krčenju zemljišta oko svakog plutnjakovog
stabla na udaljenosti -od oko 1,50 met. spaljujući posečeno grmlje na
praznim prostorima. Radi opasnosti od požara ovo treba izvršiti između
jeseni i idućeg proleća. Način je dosta efikasan i nije tako skup. Krčenje
se ponavlja svake pete godine, tako da to ne bude ni u godini pre
eksploatacije ni! u godini posle toga. Pri spaljivanju treba nastojati da se
ne oštete mlade biljke, koje će kasnije poslužiti za popunjavanje.


132




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 79     <-- 79 -->        PDF

U velikim plutnjakovim šumama skoro je nemoguće osloboditi se
od podstojne sastojine makije, svaki metod tada postaje nerentabilan.
Zato je najbolje, u svrhu zaštite sastojine od požara ograničiti se samo
na kopanje čistih i dovoljno širokih šančeva oko sastojine. O tome će
još biti govora u poglavlju o zaštiti od požara. Paralelno sa ovim radovima
oko negovanja sastojine treba također poseći stara stabla, koja
ne daju više ´dobro pluto i time dati mesta novim mladim kulturama.


17) Zaštita šuma.


Hrast plutnjak, kao i ostalo šumsko drveće, trpi od šteta uzrokovanih
od atmosferskih uticaja, paše, insekata, gljivica i požara.


a) Atmosferski uticaji.


Nakon skidanja primarnog ili sekundarnog pluta, koja služe stablu
kao zaštitni omotač, dolazi plutnjak s obzirom na poremećaje u vegetativnim
funkcijama u izvesno bolesno stanje, od kojega se oporavlja
tek nakon stvaranja novog zaštitnog tkanja, koje pokrije ogoljene de-
love stabla. Za vreme tog perioda plutnjak lako strada od toplote, izuzetne
hladnoće kao i od kiša. Toplota izazivajući naglu evaporaciju
može isušiti i za kratko vreme uništiti liku: u toliko lakše, u koliko je
tlo suvlje i sama stabla više izložena. Da bi se ova šteta, jako česta u
Alžiru, eliminisala, L a m e . predlaže, da se pluto skida u dva maha i
to početkom sezone da se skida pluto sa severne strane stabla, a kasnije,
kada se na ogoljenom delu već stvorio izvestan tanak zaštitni sloj, da
se skine i preostalo pluto sa južne strane stabla. Ovim načinom stablo
je znatno manje izloženo štetama, ali s obzirom na to da se radnici
moraju vraćati po drugi put u istoj godini na ista stabla, ovo .se može
primeniti samo u sastojinama malih površina. Kao preventivne mere
preporučuje se u predelima, u kojima dominiraju topli vetrovi (široko),
uzgajanje podstojne sastojine makije, zatim održavanje normalnog
obrasta, naročito na strani odakle dolazi vetar. D u - B r e u i 1 predlaže
pokrivanje debla smesom peskovite zemlje i gašenog kreča.


Uticajem ranih mrazeva često nastaju pukotine u liki. Da bi se ovo
sprečilo, mogu se ogoljeni delovi stabla pokriti slamom ili na ivici sastojine,
na strani odakle dolaze hladni vetrovi, uzgajati stabla sa visokim
deblom, koja će služiti kao zaštita.


Kiše za vreme skidanja pluta ili neposredno nakon toga uzrokuju
također štetne posledice. Voda ulazeći u liku kroz poluotvorene pore
može doći do tkanja, koja se tek stvaraju, i uništiti ih. Ako kiše počnu
u početku sezone, bolje je odložiti skidanje za kasnije. Ako nastanu odmah
po izvršenom skidanju, može se pokušati pokriti stabla slamom ili
zemljom. Za ovaj slučaj kao i kod ostalih šteta nastalih uticajem
atmosferilija korisno je upotrebiti sistem zaštite po Capgrand Mothes-u.


b) Paša.


Domaće životinje, koje dolaze na pašu u sastojine plutnjaka, štetne
su po normalan razvitak mladih stabala, pošto uništavaju lišće i grančice.
Ako mlada sastojina potiče iz semena, treba zabraniti pašu do 15.
ili 18. god. starosti; u koliko sastojina potiče iz izbojaka iz panjeva,
može se, pošto ovi mnogo brže rastu, dozvoliti paša koju godinu ranije.


133




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 80     <-- 80 -->        PDF

Svakako bar za jednu godinu treba zabraniti pašu u sastojinama, koje
su tek eksploatirane; životinje naime češanjem ili udaranjem znatno oštećuju
mekanu koru, koja se tek stvara.


c) I n s e k t i.
Između mnogih insekata, koji napadaju Q. suber (bilo lišće, drvo,
pluto ili korenje), najštetniji je Liparis dispar L. (Ocneria "dispar, Falena
dispar, Bombix dispar Latr.) i mrav Crematogaster scutellaris 01. U
nekim krajevima štetni su: Cnethocampa processionea, Cossus ligniperda
i neke Buprestidae.
Lipari s dispa r L. je najrašireniji i najveći neprijatelj plutnjakovih
sastojina. Ima ga u celoj centralnoj i južnoj Evropi, kao i u
mnogim krajevima Afrike, Azije i Amerike, gde napada i mnoga druga
stabla. Plutnjakova stabla koja po prvi put doživljuju napad Liparis
dispar-a, ne trpe mnogo od toga. Primećuje se, da su već krajem juna
stabla pokrivena novim lišćem, tako da se uopšte ne vidi trag napada.
Mnogo je teži slučaj, ako se napad ponovi i iduće godine ili još gore,
i ako se to retko dešava- u istoj godini po drugi put. U tim slučajevima
vegetacija se usporava, mnoge se grane, a i čitava stabla suše. Gubitak
lišća koči razvitak stabla, a po tome i produkciju pluta. Na preseku pluta
odmah se primećuje, da je debljina sloja pluta u godini napada Liparisa
za polovinu manja od ranijih slojeva. Odatle izlazi, da se napadom ovog
insekta gubi otprilike polovina godišnje produkcije pluta. Ova je šteta
svakako veća, ako se napadi uzastopce ponavljaju. U slučaju da je sastojina
napadnuta baš u godini, u kojoj je trebalo skidati pluto, skidanje
treba odložiti za iduću godinu. Usled gubitka lišća zaustavljena je cirkulacija
linfe, tako da nije moguće odvojiti pluto sa stabla bez da se nanese
šteta liki
Za obranu od ovog insekta mogu se uništavati larve ili jaja, međutim
ovi načini su nesavršeni i dosta skupi. Prof. M u r o na Tehničkom
Institutu u Caserti u svojem delti »Metodo per la distruzione della
Ocneria dispar« predlaže uništavanje jaja katranom, što se pokazalo, po
eksperimentima u opštini Ottajano, kao efikasno i dosta jeftino. Međutim
ipak najbolji je način obrane uzgajanje parasita endofaga.
Cnethocampa processionea naročito se sreće u Francuskoj.
Uništavanje ovog insekta donekle je lakše nego prethodnog radi
njegove osobine da se uvek kreće u grupama.
Crematogaster scutellaris 01. jako je čest u Alžiru,
Italiji, kao i u nekim predelima Španije i Francuske. Ovaj mrav napada
samo pluto i to većinom primarno. Na površini se ne primećuje, on radi
u unutrašnjosti i! stvara u plutu svoje galerije, usled čega pluto gubi svaku
vrednost. Predlaže se spaljivanje drveta i pluta napadnutih stabala. Za
vreme skidanja ne smiju se ostaviti delovi pluta pri dnu stabla, a gornji
rez treba da je tako precizno izveden da pluto i lika potpuno prianjaju
jedno uz drugo. Na mestima gde je ma koliko pluto odvojeno od like
najrađe dolazi ovaj insekat.
Cossus 1 i g n i p e r d a L. naročito je primećen u Alžiru. Štetu
nanosi njegova larva bušenjem galerija. Najbolje je uništavati same leptire
I to između juna i jula.
Od Buorestida , koji su naneli osetne štete plutnjakovim sastojinama
u Španiji (Gerona), Portugalu i Francuskoj, najvažniji su:


134




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 81     <-- 81 -->        PDF

Coroebus bifasciatus Lap, 1 Coroebus undatus Fabr., C. bifasciatus manje
je štetan, pošto njegova larva živi isključivo na granama. C. undatus
polaže jaja meseca jula u pukotinama stabala, sa kojih je skinuto pluto.
Larva buši galerije u plutu. Najbolji način za uništavanje Coroebusa je
uzgajanje parasita iz familije Ichneumonida, koji polažu jaja u njihove
larve.


Od ostalih insekata, koji napadaju 0- suber ili njegove produkte,
pominju se: Cerambyx cerdo L., Lucanus cervus L., Cetonia fastuosa D.,
Cetonia aurata L., Cetonia metallica i Cetonia opaca Fabr. Žir plutnjaka
napadaju Balaninus glandium Marsh, B. elephas Gyl. i B. tessellatus
Foure. Obrađeno pluto i čepove napada jako malo insekata, medu njima
je Dermestes vulpinus Fab. i Dermestes Frischi.


d) Požari.


Najopasniji neprijatelj plutnjakovih sastojina je požar. Nema godine,
može se reći, u kojoj se, naročito na Sardiniji, ne pojavi požar na manjim
ili većim površinama. Zahvaljujući svojoj hrapavoj površini primarno
pluto mnogo lakše gori od sekundarnog. Na plutnjaku sa sekundarnim
plutom, pod uticajem vatre, odvaja se pluto, a neki! put i lika od beljike.
Ako se ovo dogodi: po ćelom obimu stabla ,ono se suši, a ako je deli-
mično, samo s jedne strane, stablo ostaje u životu, međutim produkcija
pluta je smanjena. U prvom slučaju t. j . ako se odvoji samo pluto od
felogena također i po ćelom obimu, stablo ne trpi veliku štetu. Pluto se
i dalje stvara jedino na napadnutoj strani između ranijeg sloja i onog
stvorenog nakon požara pojavljuje se prekid nazvan u Francuskoj »dvostruko
pluto«. U Italiji1 ga zovu »okružljivo pluto« po analogiji sa drvetom,
koje ima odvojene godove.


U koliko je sekundarno pluto veće starosti, u toliko manju štetu
trpi od požara kao i; od atmosferilija, koje nemaju skoro nikakav titicaj
na plutnjacima sa starijim sekundarnim plutom. Po ispitivanjima L a ....-
. u Alžiru između stabala sa sekundarnim plutom raznih starosti
najviše je bilo osušenih (100%) u prvoj godini novog turnusa.


četvrte godine starosti sekundarnog pluta, da je većina stabala osuđena


Starost sekundarnog pluta Procenat osušenih stabala
9 god.
8 »
0
4
7 » 10
6 » 15
5 » 25
4 » 50
3 » 70
2 » 90
1 » 100
Iz ovih se podataka vidi, da ako požar nastupi između prve


na propast. Nakon požara korisno je skinuti nagoreno ili izgorelo pluto,
kako bi se što više smanjila količina okružljivog pluta pri idućem skidanju.
Pošto požari većinom nastaju u julu, augustu ili čak septembru, kada
je cirkulacija linfe već znatno smanjena u toliko više u koliko su stabla


135




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 82     <-- 82 -->        PDF

delimično ili sasvim izgubila lišće, da bi se lakše izvršilo skidanje, potrebno
je čekati! iduću sezonu za manje oštećena stabla. Za stabla jako
oštećena, koja su osim lišća izgubila i delove mladih grana, trebaće
čekati i po 2—3 god.


Za obranu od požara bio bi najefikasniji način uklanjanje podstojne
sastojine makije. Međutim potpuno uklanjanje jako je skupo, tako da kao
najbolji! način preostaje opkoliti! il izbrazdati sastojine šančevima. U istu
svrhu korisno je oko ćele sastojine očistiti od grmova jedan pojas širine
oko 50 met. kako bi se sprečio dolazak vatre iz šuma u blizini. U većim
sastojinama dobro je i oko puteva sa svake strane očistiti od makije
jedan pojas od oko 40 met. Svim ovim radnjama cilj je lokalizovati eventualan
požar na što manjoj površini.


18) Turnus i načini eksploatacije.
Kada stabla postignu potreban razvitak, pristupa se prvom skidanju
pluta (primarno-muško pluto). Ovim su stabla ušla u period iskorišćavanja.
Nakon skidanja primarnog pluta treba čekati nekoliko godina do
prve produkcije i skidanja sekundarnog (ženskog) pluta. Za vreme ovog
perioda, koji se naziva »period čekanja« ili »neproduktivni period,« organizuje
se buduća eksploatacija. Grade se potrebne barake, u kojima će
stanovati čuvari, izgrađuju se izvozni putcvi, preduzimaju se mere
predostrožnosti za obranu od požara ltd.
Trajanje perioda čekanja — turnusa — ne može se apsolutno odrediti.
Turnus zavisi od prirasta pluta, a najviše od toga, čemu je to pluto
praktički u industriji namenjeno. U ravnicama i slabo nagnutim terenima
sa južnom ili istočnom ekspozicijom pluto brzo raste, naročito ako je
zemljište sveže i vlažno. Pri takvim usloviima dovoljan je turnus od 8
godina. Za to vreme pluto će sigurno postići; debljinu od 23—45 mm. Na
mršavim tlima i na većim nadmorskim visinama treba čekati i 10 god.
da pluto postigne debljinu od 23 mm. Ova debljina naime smatra se minimumom
za trgovinu ovim produktom. Ipak se osim obzirom na klimatske
i ostale faktore pokazalo, da je više puta produkcija individualna, neko
stablo po svojim unutarnjim karakteristikama daje redovno više pluta
nego neko drugo, koje raste pod sasvim istim uslovima.
Prema tome ako se želi skidati pluto, koje ima jednu određenu
debljinu, treba kod nekih stabala čekati ili uopšte za ćelu eksploataclonu
zonu produžiti turnus. Pošto je ipak glavna primena pluta fabrikacija
čepova, obično se iskorišćuje sastojina, kada pluto postigne potrebnu
debljinu za tu svrhu. Za fine čepove potrebna je debljina u momentu skidanja
od najmanje 31 mm. U tom slučaju, ako je pluto namenjeno prodaji
za ovu vrstu čepova, uzima se turnus od 10—12 god. Za obične
čepove dovoljna je debljina od 22 mm, za ovu svrhu uzima se turnus od
8—10 god.
Većina stabala poboljšava sa starošću kvalitet pluta, naročito stabla
koja su u mladosti imala veći prirast. Za to je bolje ne žuriti se sa skidanjem
znajući! da će se kvalitet kasnije prirodno popraviti. S obzirom na
dimenzije pluta, koje se danas u industriji najviše traže, smatra se da
je najpovoljniji turnus od 10—12 god. Treba pomenuti, da je štetno suviše
čekati sa prvim skidanjem sekundarnog pluta. Postoji naime
opasnost, kao što se često pokazalo, da ono, i ako sekundarno, gubi neke
od svojih odlika i počinje dobijati karakteristike primarnog pluta.


136




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 83     <-- 83 -->        PDF

U vreme kada je sastojina postigla dovoljnu starost za iskorišćavanje,
radnici skidaju pluto negde sekundarno, negde primarno, koje
ranije nije bilo skinuto. Tako se u istoj sastojijni nalaze izmešana stabla,
kojima je tek skinuto primarno pluto, ona koja su u periodi čekanja
(stabla eksploatisana prošle ili preko nekoliko godina), stabla još neeksploatisana
kao i stabla, kojima je skinuto u tom momentu sekundarno
pluto. Ovakva nesistematska eksploatacija nije nikako racionalna, ma da
se često primenjuje. Troškovi kontrole, čuvanja, a naročito samog skidanja
veliki su, pošto radnicil moraju svake godine proći ćelu sastojinu
tražeći zrelo pluto. Ova metoda može se tolerirati jedino na malim
površinama. Za veće površine šuma preporuča se: 1) godišnje skidanje ili
2) prekildno skidanje pluta.


1. ´Kod godišnjeg (redovitog-konsekutivnog) skidanja nakon što je
određen turnus, podeli se sastojina površinski na toliko parcela, koliko
iznosit broj godina turnusa, tako da svaka parcela bude otprilike jednaka.
Svake godine skida se pluto na jednoj od tih parcela. Poslednje godine
turnusa skida se sa poslednje parcele. Po završetku turnusa počima se
opet sa prvom parcelom itd. U slučaju da je sastojina velike površine,
sa različitim karakteristikama terena, ekspozicije, klime itd., može se
ona podeliti na posebne zone (područja). Svakoj od ovakvih zona određuje
se turnus i nakon toga podeli se na parcele ravne broju godina
turnusa.
Ova metoda upotrebljava se u nekim sastojinama u Španiji, ona je
s obzirom na pravilnost, čuvanje, lakoću kontrole i na stalnost godišnje
produkcije svakako najbolja. Međutim, u koliko nije sastojina svuda
jednakog sklopa ili prirast nije jednak, ova je metoda, što je jako čest
slučaj, uzrok velikih gubitaka. I ako na svim stablima jedne parcele pluto
nije postiglo potrebnu eksploatacionu debljinu, svejedno ono se skida sa
svih stabala. U tom slučaju tanko pluto većinom ostaje na teretu vlasnika,
koji ne zna, kome bi ga prodao, i dosledno snosi materijalni gubitak.
Da bi se to izbeglo, moglo bi se skidati! samo ono pluto, koje ima
potrebnu debljinu, i povratiti! se na istu parcelu nakon nekoliko godina,
koliko je potrebno da sazre pluto na ostavljenim stablima. Ovo opet poskupljuje
troškove skidanja, osim toga ne postizava se nikako željena
jednolikost produkcije.


2. Prekidno skidanje pluta uobičajeno je u Alžiru. Cilj mu je izvući
maksimum dobiti, iskorišćujući sastojinu odmah, čim je pluto postiglo
potrebne dimenzije. Sastojina, koja još nije bila iskorišćavana, podeli! se
na tri ili četiri zone po mogućnosti sa istim kapacitetom produkcije. Prve
godine počinje se eksploatacija u prvoj zoni, sküda se pluto sa svih
stabala, koja imaju preko 35 cm obima na 1 met od zemlje. Druge i treće
godine skida se na isti: način pluto u drugoj ii trećoj zoni. Nakon ovoga
treba čekati da sazre sekundarno pluto. To meduvreme iskorišćava se
za skidanje pluta sa stabala, koja su kasnije postigla obim veći! od 35 cm.
Posle 8 god. u prvoj zoni skida se sekundarno pluto sa svih stabala,
koja su postigla debljinu pluta 21 mm, iduće godine to se ponavlja u
drugoj i treće godine u trećoj zoni. Stabla, koja nemaju 27 mm debljine
pluta, ne diraju se. Po L a m e . - u, ako je u prvoj zoni skinuto pluto
1898. god., u drugoj 1899. god. i u trećoj 1900. god., iskorišćavanje u
prvoj zoni! počinje opet nakon tri godine od skidanja prvog sekundarnog
pluta t. j . 1901. god. itd., kada se skida pluto, koje je u međuvremenu
137




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 84     <-- 84 -->        PDF

postiglo 21 mm debljine. 1904. god. tj. 6 god. posle prvog skidanja sekundarnog
pluta vraća se opet iskorišćavanje na prvu zonu i to po treći put
U tom momentu biće u toj zoni stabala, sa kojih je prvil put
skinuto primarno pluto pre 14 god., a sekundarno pre 6 i pre 3 god. Pri
ovom skidanju uzima se pluto sa svih stabala, kojima je prošlo 14 god.
od skidanja primarnog pluta, bez obzira da li ona imaju pluto od 27 mm
debljine. Prirast je naime u toj dobi i tako jako malen. 1905. i 1906. god.
to se ponavlja u drugoj i trećoj zoni i time je prvi turnus završen.


Sa 1907 god. tj. 17 god. nakon prvog skidanja primarnog pluta
ulazi se u drugi turnus skidajući opet u prvoj zoni pluto željene debljine
i to ono kojemu je prošlo 9 god. od skidanja sekundarnog pluta, vraćajući
se na pojedinu zonu ponovo posle 3 god.


U početku trećeg turnusa skida se pluto, kojemu je od skidanja
sekundarnog pluta prošlo ukupno 15 god. Treći će turnus početi u 1916
god., ako je prvo skidanje primarnog pluta u prvoj zonil počelo 1890 god.
Sledeća tabela pokazuje ovaj način iskorišćavanja plutnjakove sastojine:


Zone Godina skidanjaprimarnog pluta 1
Prvi turnus2skidanje
3 1
Drugi turnus
2
skidanje
3
I 1890 1898 1901 1904 1907 1910 1913
II 1891 1899 1902 1905 1908 1911 1914
III 1892 1900 1903 1906 1909 1912 1915


Glavni nedostatak ove metode je u tome što ona ne može osigurati
konstantnu rentu, osim toga drugo i treće skidanje svakog turnusa daće
kvantitativno manje pluta, nego što je dalo prvo skidanje.


19) Skidanje primarnog pluta.


Skidanje pluta je anatomski i fiziološki! neprirodna operacija, na
koju reagira stablo stvarajući novo pluto — novo zaštitno tkanje: U
koliko ovo skidanje nije izvršeno sa najvećom pažnjom, lako se može
desiti da stablo postane nesposobno da savlada krizu, u koju je došlo,
usled čega počinje da se suši. Prema tome jako je važno poznavati tehniku
ovog rada.


Skidanje primarnog pluta vrši se kada stablo postigne 35—40 cm
obima na visini od 1 met. od zemlje tj. između 15—20 god. Preuranjeno
skidanje po Comes-u smanjuje debljinski prirast debla, izlaže stablo
štetnim uticajima mraza i uopšte oslabi ga toliko da ono i kasnije teško
može dati onolik prihod, koliki se dobija sa stabala normalno iskorišćavanih.
U Španiji i Alžiru propisana je starost od 20 god. za skidanje primarnog
pluta. Svakako smatra se da se skidanjem može početi na stablima,
koja najbolje uspevaju, kada postignu na 1 met od zemlje 40 cm
obima. U svakom drugom slučaju trebalo bi! čekati obim od 50 cm. Kao
što je preuranjeno skidanje štetno, isto tako sa ekonomskog gledišta nije
dobro ni kasno skidanje pluta, pošto se time odlaže početak eksploatacije
pravog sekundarnog pluta. Također malo je korisno skidati pluto sa već
starih plutnjaka, t. j . onih koji imaju već 2 met. obima. Na takvim
stablima primarno pluto teško se skida, a sekundarno raste jako sporo.


138




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 85     <-- 85 -->        PDF

Za skidanje pluta potrebno je da sokovi u stablu budu u akciji, jer
samo tada je moguće lako odvajanje pluta od like. Najbolje je vreme za
skidanje od druge polovine juna pa do prvog augusta. Otprilike krajem
juna felogen ulazi u akciju stvarajući između pluta i like jednu vlažnu
zonu, koja olakšava skidanje. U drugim mesecima naprotiv pluto i: lika
jako čvrsto stoje povezani jedno uz drugo, pa često, skidanjem u početku
augusta, dolazi se u opasnost da se ujedno sa plutom oguli i deo
sekundarne like ostavljajući tako nepokriven kambium i drvo, što dovodi
do raka, a često i do potpunog uginuća stabla. Također može se dogoditi
da na samom stablu ostanu manji komadi pluta, koji se nisu mogli odvojiti,
čime je opet pokvaren kvalitet ploče pluta i povećana količina kasnijih
otpadaka prilikom prerade. Prema tome skidanje je najuspelije, ako
se provodi u doba kada je novo lišće već potpuno razvijeno, a to je
počev od 15. juna. Najviše se skida pluto tokom jula, posle polovine jula
iskorišćavaju se izuzetno stabla rasla u dolinama sa severnom ekspozicijom,
te sastojine koje su pod uticajem suhe klime.


.


..


SI. 8. Skidanje pluta. (Po Marangoni-u).


U momentu skidanja pluta najpre se na određenoj visini s- malom
sekiricom zareže naokolo stabla pravilan rez u plutu pazeći da se ne
ošteti lika. Sličan rez može se napraviti ii pri dnu stabla. U Španiiji i
Alžiru zarezi se prave pomoću male ručne testerice dugačke oko 50 cm
i široke 4 cm. (Ovaj je način preporučljiv za mlada stabla sa slabim površinskim
korenjem. Stabla se ne tresu i ne oštećuje se sloj like udarcima
sekirice, osim toga ovako se postizava potpuno kontinuelan rez.
Posle ovih poprečnih rezova preseče se pluto sa jednim ili dva radijalna
reza od prvog do donjeg-drugog poprečnog reza, nakon toga pomoću
naročito izrađenog držalja sekirice pluto se odvaja sa stabla. Potrebno


139




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 86     <-- 86 -->        PDF

.


je uvek skinuti pluto sve do same zemlje, u protivnom gubi se u kvantitetu
budućeg sekundarnog pluta; osim toga ostavljajući sloj pluta pri
dnu stabla daje se prilika mravima i raznim insektima da u tom pojasu
izgrade svoje hodnike i stvore leglo zaraze, koja će uništiti kasnije
sekundarno pluto.


Co m e s (»Agricoltura meridionale« No. 18) navodi posledice oštećivanja
like i drveta prilikom skidanja pluta:


»Rane nanesene sekiricom, u koliko je stablo zdravo i raste pri
dobrim uslovima, mogu lako zaceliti, međutim slaba stabla radi svoje
smanjene sposobnosti za regeneraciju trpe veliku štetu od ovih rana,
naročito ako su one transverzalne umesto longitudinalne. Na vlažnim
zemljištima, osobito za vreme kišnih godina izlazi iz rana crnkast sok
(usled tanina), u kojem su sadržane u glavnom razne organske materije,
koje bi bile korisne vegetaciji. Tim gubitkom stablo slabi na svojoj vegetativnoj
moći, daje nenormalno malen žir, lišće mu je siromašno, opada
pre vremena, te konačno stvara manju količinu drveta i pluta. Ovako
oštećen plutnjak lakše strada od raznih vanjskih štetnih uticaja. Uticajem
ovih sokova često se stvaraju u obliku bradavica nova tkanja po
površini stabla, ona otežavaju i poskupljuju eksploataciju pluta. Najteže
su rane pri dnu stabla kao i na korenju. S obzirom na veću količinu sokova
u donjim delovima stabla kao i na veću vlažnost vazduha uz tlo,
rane teško zaceljuju i često se pretvaraju u rak. Ove rane, ma gde da
su na stablu, skoro redovito su napadnute od insekata. Koliko su posledice
rana ozbiljne, pokazuje i to što se i stari zakoni o šumama u Italiji
time bave i preporučuju najveću pažnju pri pravljenju rezova (Zakon iz
1826, 1878 god. itd.).«


Kada je pluto skinuto sa stabla, na ogoljenom delu pojačava se
evaporacija, usled čega nastaje izvestan poremećaj u vegetativnim funkcijama.
Ako je skidanje izvršeno na jednom stablu u velikoj površini,
može se desiti da se ravnoteža između ovih funkcija ii potpuno uništi. Pri
skidanju pluta do određene visine stvara se novo zaštitno tkanje, evaporacija
se smanjuje i polako stablo ponovo ulazi u normalan život. Prema
tome vidii se, da svako stablo ima svoju određenu visinu, do koje se
pluto može skinuti. Ova se granica ne sme preći, inače je stablo izloženo
propasti. U glavnom visina skidanja zavisi od uslova, u kojima stablo
živi. U koliko je stablo u boljim vegetativnim uslovima, visina skidanja
može biti veća. Ona je također veća u predelima sa vlažnim nego sa
suhim zemljištima.


Kao indicija o vegetativnim sposobnostima može poslužiti! normalna
granata krošnja dobro obrasla lišćem. Svi plutnjacl sa ovakvom
krošnjom mogu se iskoristiti ne samo skidajući pluto sa debla nego također
i sa grana, u koliko ove imaju obim´od 50 cm. Pluto sa ovakvih
grana često je boljeg kvaliteta, i ako sporije raste.


Po Lamey-u visina skidanja mogla bi se ovako odrediti:


Obim stabala na 1 met. od zemlje Visina skidanja. Met. od zemlje
0,35—0,60 0,80—1,00
0,60—1,00 1,00—1,20
1,00 pa na više 1,20—1,50


140




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Vrlo često prigodom skidanja pluta uzima se u obzir debljina i kvalitet
pluta pri određivanju visine skidanja. Ako je pluto debelo, skoro
uvek je neelastično i nehomogeno, te. obiluje velikim porama. To su
karakteristike, koje potiču u glavnom od bogatog j vlažnog zemljišta. U
ovakvom slučaju, da bi se došlo do boljeg pluta, povećava se visina skidanja
s tim da se ne pokvari ravnoteža između životnih funkcija stabla.
Sa povećanjem visine smanjiće se debljina pluta, ali njegov kvalitet biće
znatno bolji. U protivnom slučaju kada je debljina pluta mala, većinom
radi izuzetne aridnosti tla, ostavlja se najviša zona za 1—2 turnusa nedirnuta,
time joj se daje prilika da postigne željenu debljinu.


Ako je stablo tanko, praktičar ocenjuje debljinu pluta na osnovi
longitudinalnih pukotina, koje su proporcionalne toj debljini, isto tako
donosi zaključke o kvalitetu poznavajući debljinu, pošto je redovno
debelo pluto lošijeg kvaliteta od tankog. Međutim ako je stablo starije i
deblje, pukotine u plutu nisu tako velike ni tako brojne, da bi se po tome
moglo zaključiti, kolika je debljina i kakav je kvalitet. U ovom slučaju
ne može se dakle doći ni do relativnog kriterija za određivanje visine
skidanja pluta. Ova činjenica istovremeno je i slaba tačka pri proceni
plutnjakovih sastojina, pošto se nikojim načinom ne da sigurno i tačno
unapred utvrditi masa pluta, koja će se dobiti iz neke sastojine. S obzirom
na individualne osobine pojedinih stabala u jednoj istoj sastojini nije
moguće odrediti sigurne tablice prihoda. Ocenjujući zasebno svakom
stablu debljinu i zavisno tome kvalitet, ne može se kod starijih stabala
po tim elementima odrediti visina skidanja, prema tome nil masa pojedinih
vrsta pluta sa istog stabla, dosledno ni vrednost, koja je opet za
svaku vrstu različita. Jedini bi za to bio sigurni način skidanje malih
komada pluta radi probe. Međutim u koliko bi se ovo i moglo kod nekih
stabala radi eksperimentiranja, neizvodljivo je ponavljati ovu operaciju
na hiljadama stabala u jednoj velikoj sastojini. Za procenu također slabo
mogu poslužiti podaci o ranijoj produkciji. Postoje naime brojne varijacije
u kvalitetu i kvantitetu prouzrokovane sušom, izuzetnim kišama,
požarima, napadima Limantrie dispar, štetama nanesenim pri prošlim
iskorišćavanjima, starenjem i sušenjem pojedinih stabala itd. Svi ovi
promenjivii faktori mogu nam jedino dati pojmove o pozitivnom ili negativnom
uticaju na produkciju pluta.


Uvek kada se namerava skinuti pluto na većoj visini, dobro je da
se to učini u toku od nekoliko godina. Tako prve godine može se skinuti
pluto do polovine debla, druge godine do prvih grana, a tek 2—3 godine
nakon ovog skidanja, može se skinuti pluto sa debljih grana. Time se
stablo ne ogoljava odjednom na velikoj površini.


Započeto skidanje u jednoj sastojini treba nastaviti bez prekida,
kako bi se iskoristilo povoljno vreme i posao završio pre velikih letnjih
žega, kada se, usled znatno oslabljene cirkulacije sokova, pluto vrlo
teško skida. Kasnije opet vetrovi i kiše mogu naneti štetu tek ogoljenim
plutnjacima. I za vreme sezone skidanja može se desiti da nekih dana
posao sporije ide. To dolazi redovno od nenadanih promena temperature
usled hladnih vetrova, što odmah uspori kretanje sokova u stablu. Često
se vidi kako se u jednom istom danu posle podne lako skida pluto, kojega
se pre podne nije moglo bez štete po kvalitet odvojiti sa stabla.


141




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 88     <-- 88 -->        PDF

Nakon što je skinuto primarno pluto, običava se pluto zarezati sa
2—3 uzdužna reza naokolo stabla. Time se kasnije postizava lakše skidanje
sekundarnog pluta, a osim toga smanjuje se stvaranje pukotina.
Otvrdnuta lika stvara nakon skidanja po površini omotač, koji zbog svoje
neelastičnosti jako pritiska sekundarna plutna tkanja, koja se pod njim
stvaraju. Zarezujući pažljivo na 2—3 podjednako udaljena mesta omogućuje
se lakše odvajanje ovog omotača sa prvih slojeva sekundarnogpluta. Ipak na površini pluta pojaviće se neke pukotine, naročito kada
se pluto brzo razvija, međutim one će biti u glavnom površinske, pošto
je debljinski prirast pluta olakšan cepanjem kontinuiteta likinog omotača.


Radnici često prave rezove čak do same beljike, međutim to nije
potrebno, naprotiv štetno je. Tako presečena najmlađa tkanja drveta
kasnijim stvaranjem u najboljem slučaju reagiraju formiranjem izbočenja
na povređenim mestima, usled čega stablo posle 2—3 turnusa izgubi svojcilindričan oblik.


Nakon skidanja pluta ostaje jedan deo felogena na stablu, on se
brzo suši u kontaktu sa vazduhom. Sekundarnom plutu u glavnom kvari
kvalitet i
ii umanjuje vrednost stvarajući po njegovoj površini gustu i izbrazdanu
koru. Poncgde se felogen struže sa stabala, naravno sa najvećom
pažnjom, kako ne bi bila oštećena sekundarna lika. Često se pri
ovome nanose velike štete, naročito ako struganju nije samo cilj poboljšanje
kvaliteta pluta nego i iskorišćavanje felogena, koji je jako
bogat taninom. Ovim nuzproduktom može se donekle kompenzirati trošak
na skidanju pluta, ali nikako šteta, koja se može pokazati pri iskorišćenju
u idućem turnusu.


Kao što je ranije bilo govora, nakon skidanja korisno je pokriti
stablo skinutim plutom. To je t. zv. sistem po Capgrand Mothes-
u , koji je ovo u Francuskoj u sastojini Chateau de Saint Pau
detaljno ispitao. Tim sistemom štiti se stablo i pluto, koje se stvara, od
uticaja kiše, zime ii od larvi raznih insekata. Dobija se veća količina
korisnog pluta, pošto je ono deblje i sa manje tvrdog omotača (kore).
Struganjem tog omotača najveći gubitak može biti 15%, dok se kod
nezaštićenog pluta nekada gubi; struganjem i 28%. Osim toga pluto je
manje izbrazdano, a pukotine su plitke, te konačno, što je najvažnije,
ovim sistemom umanjuje se broj slojeva osušene like, čime se produžuje
život stablu. Ma da su prednosti očigledne sa ekonomskog gledišta, ceo
trošak jako se povećava ovom operacijom, zatim vrlo je teško sprečiti
krade pluta, kojim se oblažu stabla, što donosi svakako osetne štete.


20) Skidanje sekundarnog pluta.


Često se ispituje zrelost sekundarnog pluta udaranjem ušicama
sekirice ili čekićem po površini pluta. Pri. tome pluto je zrelo, ako na
njemu ne ostaje znak od udarca ili ako time prouzrokovano udubljenje
nilje duboko. U Alžiru i Francuskoj ispituje se zrelost pomoću malognoža, pri vrhu zaokrugljenog sa dve oštrice, širokog 2 cm, a dugačkogmalo više od maksimalne debljine, koju bii moglo imati pluto tj. oko 70
mm. Ovaj nož ima milimetarsku podelu i to počev od 22 mm tj. od
minimuma, kod kojega se pluto može skidati. Nož se zabija u plutni
omotač stabla sve do like i na njemu se očita debljina. U Španiji i Sardiniji
obično se izreže sekiricom jedan četvrtasti! komadić 4—5 cm2 i na


142




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 89     <-- 89 -->        PDF

njemu se ispita, ima li toliko godišnjih prstenova koliko iznosi! turnus.
Osim toga pluto se smatra zrelim ako je unutrašnja površina ovog probnog
komadića ružičaste boje i ako ona uskoro u dodiru sa vazduhom
postane zlatno žuta. Ove probe treba činiti na krajnjem gornjem i donjem
delu plutnog omotača, kojega se namerava skinuti, da bi se tako
izbegao gubitak na vrednosti, kojega bi imalo pluto, ´kada bi mu na
sredini ploče nedostajao komad isečen radi probe. Radi ovog razloga
kao i radi neracionalnog gubitka vremena pri ovom poslu bolje je upotrebütil
nož za ispitivanje zrelosti. On ne oštećuje pluto, a posao se mnogo
brže odvija. Pre skidanja dobro je ispitati zrelost, kao što je rečeno, i! u
koliko se radi o manjoj sastojini, svako stablo, sa kojega će pluto biti
skinuto, označiti! kredom.


Sezona skidanja poklapa se sa sezonom skidanja primarnog pluta
tj. juni, august i to radi istih razloga. Kao što je rečeno, obe operacije
provode se u nekim sastojinama istovremeno. Način skidanja sekundarnog
pluta također je isti kao i kod skidanja primarnog. Nakon skidanja
zarezuje se otvrdnuti likin omotač.


Broj stabala, sa kojih može jedan radnik dnevno da skine pluto,
promenjiv je i zavisi od debljine stabla il visine skidanja. Smatra se, da
dobar radnik može dnevno skinuti pluto sa oko 30 stabala.


Nakon skidanja pluto se prenosi na kakvu čistinu u istoj sastojini.
Komadu pluta polože se u hrpe sa konveksnom stranom prema gore u
pravilnim redovima. Ovako naslagano pluto samo se postepeno izravnava
i dobija oblik manje više pravilnih plutnih ploča. Otprilike mesec
dana pluto se suši, a zatim se prenosi u magacine. Neki to praktikuju i
odmah nakon skidanja, da bi uklonili eventualnu opasnost gubitka pojedinih
dobrih osobina pluta izlažući ga naglom sušenju na otvorenom
prostoru.


2) Renta plutnjakove sastojine.


Broj skidanja pluta sa jednog stabla ne može se tačno utvrditi.
Smatra se, da u normalnim prilikama ima oko 10 turnusa, prema tome bi
produktivni period bio oko 100 god.


Količina pluta, koju može dati pojedino stablo, zavisi od obima
stabla il od specifične težine formiranog pluta. Po Lamey-u debljina
i specifična težina proporcionalne su starosti, te se mogu odrediti srednje
konstantne vrednosti za debljinu i specifičnu težinu jedne određene starosti
pluta. Proizvod ovih dveju vrednosti daće težinu jedinice površine
(1 m2) pluta određene starosti. Za dobijanje srednje težine skinutog pluta´
sa jednog stabla određene starosti treba izmnožiti površinu skinutog
pluta sa težinom 1 m2 za istu starost. Težina po m2 osim pomoću specifične
težine može se odrediti i direktnim merenjem. L a m e . daje po
svojim eksperimentima u Alžiru težinu 1 m2 parenog, struganog i osušenog
pluta:


1 m2 pluta 9 god. starosti teži 4,94 kg


1 » » 10 » » » 5,60 »


1 » » 12 » » » 6,20 »


B r i s s o n (»Annuaire du Bureau des longitudes«) navodi, da je
srednja specifična težina pluta 0,24, a C a s t e 1 kaže, da se kao speci-,


143




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 90     <-- 90 -->        PDF

fična težina 10 god. starog pluta (po ispitivanjima u Španiji -- Malaga)
može uzeti 0,23. Pošto specifična težiina zavisi ne samo od starosti pluta
nego i od njegovog kvaliteta, teško je dati jednu tačnu srednju vrednost.
Može se uzeti, da su srednje specifične težine pluta od 9,10, U i 12 god.
jednake 0,20, 0,21, 0,22 i 0,23, prema tome biće srednja specifična težina
obrađenog (prepariranog) pluta jednaka 0,215 (1 m:! = 215 kg; po ispitivanjima
Šumarske škole u Nancy-u). Ova se cifra sasvim može upotrebiti
za aproksimativno računanje težine pluta.


Izračunavši celokupnu površinu pluta na osnovi obima i visine
skidanja za ćelu sastojinu, te umnoživši je sa težinom 1 m" pluta te starosti,
dobija se težina celokupnog proizvoda sastojine za jedan određeni
turnus. Ako u celoj sastojini pluto nije iste starosti, treba zasebno računati
površinu za svaku starost pluta. Ovo se može izbeći1 izračunavši za
sva stabla srednju površinu. Ako se na pr. dobije, kao što je to obično
slučaj kod stabala od 50 god. starosti, da je srednji obim ravan 0,80 met,
a srednja visina skidanja da je 1,50 met., izlazi da je srednja površina
skinutog pluta sa jednog stabla jednaka 1,20 nr. Odatle biće srednja težina
za:


pluto od 9 god. 1,20 X 4,94 = = 5,928 kg.


10 » 1,20 X 5,60 == 6,720


12 » 1,20X6,20 == 7,440


Ovi podaci umnoženi sa brojem stabala pojedinih starosti daće nam
celokupnu rentu u tom turnusu. Prema ovome vidi se, da je u ovom
slučaju otprilike srednja renta 6 kg prepariranog pluta po jednom stablu.
Pomoću ove cifre može se odrediti, poznavajući; broj stabala po ha,
aproksimativna renta jedne sastojine pre skidanja pluta. Sa pretpostavkom
da ima 200 stabala po ha, kod 10-godišnjeg turnusa dobiće se oko
1200 kg prepariranog pluta sa 1 ha površine (200 X 6 = 1200). Od ove
količine može se uzeti da na obično-prosto pluto (26—30 mm) otpadaju
7a, a 7a na debelo (preko 31 rani) i tanko pluto (oko 22 mm).


U sledećoj tabeli L a m e . daje moguću rentu po ha za 4 razne
klase starosti sastojine, sa pretpostavkom da je težina 1 m~ nepreoariranog
pluta ravna 8 kg, a prepariranog 6 kg.


Klasa Broj Srednji visina produktivna deset god. godišnia
stabala obim skidanja površina renta kg renta kg
po ha met. met. m" nepr. prep. prep.


4 900 0,55 1,10 460 3680 2760 276
3 610 0,75 1,75 710 5681 4261 426
2 350 1,05 2,50 840 6720 5040 504
1 180 1,70 4,00 1164 9312 6984 698


Ako je jedno normalno stablo sa obimom 0,40 met. bilo prvi put
iskorišćeno do visine ] met, te ako je visina skidanja pravilno bila povećavana
u svakom turnusu za 0,50 met. (po Lamey-u) imamo rentu:


144




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 91     <-- 91 -->        PDF

Srednja starost Turnusi Visina skidanja Obim Težina
stabla met. met. pluta kg


25—35 skidanje prim,
pluta
1,00 0,40
35—40 1 1,00 0,65 3,372
40—50 2 1,50 0,81 6,498
50—60 3 2,00 0,96 10,464
60—70 4 2,50 1,12 15,480
70—80 5 3,00 1,28 21,456
80—90 6 3,50 1,44 28,392
90—100 7 4,00 1,60 36.288
100—110 8 4,50 1,75 44,874
110—120 9 5,00 1,91 54,660


Ovde je također uzeta težina od 6 kg za 1 nf prepariranog pluta.
Kao što se vidi, renta drugog turnusa dvaput je veća od rente prvog
turnusa, renta trećeg je trostruka, četvrtog četverostruka itd. Ovo se
može postići kod zdravog stabla, koje raste pri najboljim uslovima s tim
da mu se pri svakom turnusu visina skidanja pravilno povećava.


Po nekim autorima renta može biti i veća. Tako Z i in o, profesor
Univerziteta u Palermu, procenivši jednu plutnjakovu sastojinu u provinciji!
Caltanisetta daje sledeći prikaz o renti, koju može dati jedno
stablo (»Atti del collegio degli Ingegneri ed Architetti,« Palermo):


rurnus Starost Težina, kg
1 24 1,568
2 31 1,568
3 38 3,496
4 46 7,770
5 53 11,430
6 60 16,810
7 68 24,800
8 75 32,930
9 82 43,740
10 90 58,050
11 97 66,688
12 104 76,628
13 112 88,012
14 120 101,134
15 127 101,134
16 134 101,134
17 142 101,134
18 150 101,134
145




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Ovi podaci prof. Z i i n a odnose se na manje više idealne sastojiner
koje nisu baš tako česte; međutim po ostalim njegovim zapažanjima vidi
se da i u običnim sastojinama postoje pojedina stabla, koja mogu dati
veliku rentu, što najbolje pokazuje, koje bi se sve koristi dale izvući pri
racionalnom uzgajanju i iskorišćavanju.


SI. 9. Renta plutnjakove sastojine. I po Lam e y-u, II ipo Z i i n u.


2) Podaci o renti sastojine »Santo Pietro«.


Da bi se stekao pojam o prilikama i renti, uzećemo u razmatranje
sastojinu »Santo Pietro« kod Caltagirone na Siciliji:


1. Površina sastojine bez puteva: oko 3.400 ha.
2. Broj stabala, koja se iskorišćavaju: oko 80.000.
3. Broj stabala, sa kojih nije skinuto primarno pluto: oko 10.000.
4. Izuzev čistine i progale, koje iznose 1.700 ha, broj stabala po
, . . . 90.000 , __ c . , . . _ . . ,, . . ,.
1 ha iznosi . = .„ — oko 53. Sa plutnjacima pomesan je isti broj maslina
(Olea europaea L.), tako da se može uzeti da sastojina ima oko 106 stabala
po ha.
5. Stabala zdravih, sposobnih za eksploataciju ima oko 80%.
6. Stabala, koja se suše, ima oko 20%.
7. Stabala, sa kojih je skinuto primarno pluto, a sa prečnikom od
10—40 cm ima 84%. sa prečnikom od 40—70 cm 13%-, te sa prečnikom
od 70—100 cm 3%.
8. Srednja renta dobrog pluta nakon turnusa od 8 god. za 80.000stabala
iznosi: 125.000 kg.
9. Srednja renta dobrog pluta za jedno stablo navedenih debljinskih
klasa:
146




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 108     <-- 108 -->        PDF

Uvoz Izvoz


Godina


1922
1923
1924
1925
1926
1927
1928
1929
1930
1931
1932
1933
1934
1935
1936
1937
1938


quintala


15.245


18.991


18.713


24.729


23.719


20.631


21.683


27.101


19.303


18.128


26.378


26.430


26.445


24.940


2.655


17.255


4.867


lira
3,272.421
3,334.776
4,046.391
5,639.009
5,899.846
4,918.251
5,929.291
8,274.804
5,788.297
4,184.145
4,863.364
4,699.655
4,449.530
4,211.008


288.000
3,934.000
1,193.000
quintala


22.210


24.277


31.230


30.743


29.058


66.186


69.524


142.475


135.657


77.537


19.798


20.153


41.464


21.292


16.439


91.546


20.870


lira
2,162.577
2,277.107
3,315.683
3,937.104
5,934.022
7,577.265
7,542.218
13,480.508
11,056.877
6,276.563
2,824.636
3,335.058
3,446.836
3,219.986
1,725.000
11,103.000
3,066.000


(odi. I. dol.IV.)


H.T0NA


—.toss
.——.
i«?23 i9ä<,
.——.
< « ´9»s
1
<..;
1
!43t>
1
<9jq
1 T——r——|——i
i1
iqa
1
<«*
1
W37
SI. 13.
162




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 93     <-- 93 -->        PDF




Debljinske klase Srednja renta jednog stabla
svakih 8 god. godišnje


10-- 40 cm 10 kg 1,250 kg
40-- 70 » 38 » 4,750 »
70--100 » 82 » 10,250 »


U vezi sa rentom poslednje debljinske klase F a n a 1 e s navodu
jedno izuzetno debelo i staro stablo (2,70 met u prečniku), koje je svakih
7 god. dalo 600 kg. kluta.


10. Ukupna srednja renta za svako . stablo na kraju turnusa od
a A 125.000 , , , . .. ,. 16
g g< h na godmu g


´ ~80 00U ~ ° Y=~


11. Ukupna srednja renta po 1 ha za 1.700 ha stvarno pošumljenih
plutnjakom na kraju turnusa od 8 god.: —. Vnn = oko 735 kg tj.
735


—..~ — oko 92 kg godišnje.


12. Srednja teoretska renta, koja bi se postigla, kada bi se zamenila
potpuno maslina sa plutnjakom i kada bi se sastojina dovela do 200
stabala po ha. Sadanji broj plutnjakovih stabala po ha: 53. Broj
stabala plutnjaka, koja bi trebala zameniti maslinu: 53. Broj plutnjakovih
stabala, koja bi trebala uzgojiti, da bi se dobilo 200 stabala po ha: 94. Na
istoj površini od 1.700 ha bilo bi sada 340.000 stabala, koja bi, pošto
80.000 stabala daje rentu od 125.000 kg, proporcionalno dala rentu od
531.250 kg. Na kraju turnusa srednja bi renta po 1 ha bila 3.120 kg tj.
godišnje 390 kg po ha. Kao što se vidu, godišnji prihod bi porasao ukupno
za 298 kg.
23) Tehnološki podaci.


Prema ispitivanjima u istoj sastojim »Santo Pietro« na Siciliji došlo
se do sledećih podataka:


1. Jedan radnik dnevno, ostavljajući ploče pluta kod samog stabla,
može skinuti primarnog pluta 1,5—2 quintala, a sekundarnog do 4,5 q.
Količina primarnog pluta, kojega se dnevno može skinuti, manja je radii
težeg odvajanja, kao i! radi manje specifične težine.
2. Gubitak na težini!, koji nastaje radi pojedinih delova, koji se ne
dadu odvojiti od stabla, iznosi oko 9%.
3. Gubitak na težini prilikom sušenja u šumi (za 20—30 dana): primarno
pluto 10%, pluto sa debla staro 7 god. 25—28%, pluto sa debla
staro 9 god. 18—20%, pluto sa debla staro 10—11 god. 15%, pluto sa
grana staro 7—8 god. 15%, pluto sa grana staro 10—14 god. 10%.
4. Nosivost kola sa 2 točka — sicilijanski tip: primarnog pluta 4 q,
sekundarnog pluta 6 q.
5. Srednje povećanje debljine nakon parenja (kuhanja): Tanko pluto
(ispod 21 mm) 2 mm, debelo pluto (iznad 21 mm) 3—4 mm, debelo pluto
sa grana staro 16 god. 0 mm.
Debljina kao i povećanje volumena usled parenja obrnuto je proporcionalna
kompaktnosti Pluto grana u starosti od 16 god. izgubilo je
već skoro sav elasti´citet i ne povećava svoju debljinu.


6. Gubitak na težini usled parenja: tanko pluto oko 14%, debelo
147




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 94     <-- 94 -->        PDF

7. üubitak na težini usled struganja spoljnje površine plutnih ploča:
tanko pluto oko 18%, debelo pluto 12—15%.
8. Jedan radnik dnevno ostruže parenih ploča oko 2 q (mereno pre
struganja).
9. Gubitak na težini radi1 poravnavanja ploča po ivicama: oko 10%.
10. Jedan radnik dnevno poravna već ostruganih i parenih ploča
oko 4,5 q (mereno pre poravnavanja).
11. Gubitak na težini usled struganja i poravnavanja ploča računajući
aproksimativno, kako se u industriji običava za svaku vrstu
pluta: 25%.
12. Srednja specifična težina: primarnog pluta oko 0,15, sekundarnog
oko 0,215.
13. Jedan quintal ostruganih plutnih ploča daje čepova oko 12.000
komada sa težinom oko 60 kg.
14. Trajanje pluta, koje je upotrebljeno za ribarske svrhe: primarno
pluto 4—5 god., sekundarno 1—2 god.
24) Sporedna iskorištavanja.


Kod stabala nesposobnih da dadu dobro pluto iskorišćava se felogen
i lika radi njihovog bogatstva u taninu. Procenat tanina kreće se od
10—20%. U uređenim sastojinama ova se iskorišćavanja vrše kod starih
ili suvišnih stabala, koja su na smetnju pravilnom razvitku sastojine.
Tako se u ovom slučaju osim uzgojnih ciljeva još postizava i materijalna
korist. Na Sardiniji doskora, radi velike potražnje, iskoriščavala se kora
za štavljenje u sastojinama crnike i plutnjaka, što je nanelo ogromne
štete s obzirom na sušenje stabala, koje je nastupilo uskoro nakon
eksploatacije. Po A r t i g a s . T e i . i d o r - u u nekim krajevima Španije
pojedine sastojine cksploatišu se samo radi dobijanja kore za štavljenje.
U tu svrhu, kada stabla postignu starost od 30 god., najpre se
oslobode plutnog omotača, zatim felogena i like. Pošto ova operacija,
radii ogolenja do samog drveta, izaziva sušenje i propadanje stabala, ona
se direktno odmah i poseku, a uzgajaju se mladice iznikle iz panjeva ili
već postojeća mlada stabla, koja se kasnije pri starosti od 30 god. na isti
način iskoriste.


Bez obzira na starost stabla potrebno je da stabla budu iskorišćena
u sezoni kada sokovi cirkulišu, kako bi se lako felogen i lika mogli oguliti.
Ipak se to često ne može učiniti, ako se stabla nalaze u gustim grupama.
U tom slučaju guljenje se vrši u komadima pomoću sekira. Nakon guljenja
produkt se suši u hrpama na suhom mestu 3—4 dana, zatim se
pakuje u vreće i prodaje. U koliko se prodaja ne bi mogla neposredno
izvršiti, mora se naročito obratiti pažnja da se vreće smeste tako, da
ne bi pokisle. Uticajem vode, radi rastvaranja tanina, znatno se pogoršava
kvalitet proizvoda.


Količina felogena i like, koja se može dobiti sa jednog stabla, jako
je promenjiva, zavisi od starosti, dimenzija stabla i granja, kao i od
debljine same like. Sa starih stabala sa likom debelom 2—3 cm dobilo
se ukupno oko 300 kg. Ovo je izuzetan slučaj, smatra se inače da se, pri
iskorišćenju sastojine srednje starosti može dobiti oko 45 kg po stablu.
Debljina like može preći katkada i 5 cm. Specifična težina ovog sloja je
skoro ista kao i kod pluta.


148




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 95     <-- 95 -->        PDF

Drvo plutnjaka je žućkaste boje, tvrdo, sa specifičnom težinom od
0,803—1,029. Srčika se malo razlikuje po boji od beljike, sržni zraci su
široki! i vidljivi prostim okom. Drvo je svakako sekundarni produkt
s obzirom na daleko veću vrednost pluta. Osim toga male su raspoložive
količine plutnjakovog drveta. Jedino zdravo drvo potiče od proreda,
drvo posečeno u starosti, nakon završene eksploatacije pluta, u glavnom
je znatno oštećeno insektima i gljivicama. Teško se čepa i obraduje, a
neotporno je na atmosferske promenc. Upotrebljava se jako malo, izuzetno
u brodogradnji za delove, koji su stalno pod vodom, te za pravljenje
točkova. Najviše se plutnjakovo drvo upotrebljava kao ogrevno
drvo ili za pravljenje drvnog uglja, koji je ipak manje cenjen nego ugalj
dobiven od drugih vrsta hrasta. Otprilike treba 400 kg drveta, da bi
se dobilo 100 kg drvnog uglja.


25) Prerada pluta.


Pre prodaje pluto se prerađuje i sređuje. Glavne radnje pri tome
jesu: a) parenje, b) struganje, c) klasificiranje, d) pakovanje. Vlasnici
većih šuma prerađuju pluto sami, ostali manji posednici prodaju fabrikama
sirovo nepreradeno pluto.


a) P a r e n j e (kuhani e).


Cilj parenja i kuhanja pluta jeste u prvom redu povećanje volumena
(ono pri parenju dobija oko */« na debljini), zatim povećanje elasticiteta
i homogenosti, smanjenje pora, te izdvajanje raznih rastvorljivih
jedinjenja kao na pr. tanina. Parenje se vrši u velikim bakrenim
kotlovima dimenzija 2 X 1 X 1,5 met, koji mogu primiti 3—400 kg pluta.
Kotlovi su opkoljeni zidom, a lože se primarnim plutom, lošim sekundarnim
plutom il raznim otpacima. Obično se kotlovi do polovine napune
vodom, u koju se potopi pluto održavajući ga pod vodom pomoću poluga
ugrađenih u zidove kotla. Pluto se ovako kuha oko 2 sata.


U nekim krajevima Alžira pluto se pari vodenom parom pod pritiskom
od 7 atm. Ovaj je proces ekonomičniji od kuhanja, međutim slaba
mu je strana u tome što pluto donekle otvrdne, te gubi na kvalitetu. Pri
ovoj prvoj preradi pluto izgubi na težini oko 15%!.


b) Struganje.


Nakon kuhanja ,a pre nego što se pluto osuši, ono se struže i čisti
naročitim noževima od delova drveta, koji su prilikom skidanja ostali
sa njegove unutarnje strane, zatim se također ostruže ii spoljna strana,
koja je redovito tvrda, izbrazdana i hrapava. Izvežbani radnik može
prosečno dnevno ostrugati 1—200 kg pluta, zavisno od toga, da li je to
pluto iz prvog, drugog ili trećeg turnusa. I ovom operacijom pluto izgubi
na težini oko 15%, međutim ovi gubici su samo od koristi. Posle struganja
ploče pluta režu se po ivicama, da bi se prigodom klasificiranja


mogao lako videtil kvalitet.
c) Klasifikacija.


Po alžirskim kriterijima, usvojenim od Francuza i Španjolaca,
plutne ploče ocenjuju se na osnovi debljine, elasticiteta i kompaktnosti.
S obzirom na debljinu postoje 4 glavne kategorije pluta: 1) Debelo pluto


149




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 96     <-- 96 -->        PDF

sa debljinom 31 mm i više, 2) obično pluto sa debljinom 26—30 mm, 3)


prosto pluto sa debljinom 23—25 mm, 4) tanko pluto sa debljinom 22 mm


Jil manje


Svaka od ovih kategorija deli se na klase: 1) a) Najfinije Cham


pagne-pluto, b) najfinije polu-Champagne-pluto, c) fino debelo pluto, d)


obično debelo pluto, e) prosto debelo pluto.


2) Najfinije pluto 1, 2, 3 i 4-te vrste.


3) a) Dobro pluto, b) obično pluto, c) prosto pluto, d) loše pluto


fškart).


4) Kao pod 3).


Na Sardiniji, naročito u Galluri, plutne se ploče dele u dobre, obične


´ debele. Prve su redovno one, od kojih se mogu dobiti! čepovi od oko


15 mm debljine, a dele se u 4 razne klase po kvalitetu. Druge, obične


ploče manje su cenjene zbog slabije elastičnosti, a dele se u 2 klase.


U Caltagirone-u pluto se deli na 3 kategorije: 1) debelo pluto od 21 mm


pa na viiše, 2) tanko pluto debljine ispod 21 mm, 3) škart, koji se prodaje


većinom kao gorivo.


d) Pakovanje.


Plutne ploče puštaju se u promet naročito pakovano. U ovu svrhu
a Alžiru i u Španiji upotrebljava se jedan sanduk bez dna dimenzija
1,5 X 0,75 X 0,60 met, u kojem su unutra unakrst postavljena dva kanapa.
Pluto se slaže u sanduk i veže kanapima, nakon toga se presujc
i definitivno veže gvozdenom žicom. Na ovako pakovano pluto stavlja
se oznaka provenijencije, klasifikacija i često oznaka težine, koja varira
od 70—80 kg.


26) Karakteristike pluta.


Pluto dobrog kvaliteta mora biti izgrađeno od pravilnih slojeva,
koji nisu ni mnogo debeli ni tanki ;u prvom slučaju pluto je porozno, u
drugom slabo elastično. Sa unutarnje strane treba da ima malo sitnih
otvora bez pukotina, te crvenkastu boju. Da bi se ispitala nepropustljivost
oluta s obzirom na sposobnost za pravljenje čepova »Champagne«, upotrebljava
se naročiti Saleronov aparat. Pluto se stavlja pod pritisak
jedne komprimirane tečnosti. Ako je ono dobro, iako je bilo pod dejstvom
pritiska od više atmosfera, ne srne upiti skoro ni najmanji deo
tečnosti. Iskustvo je pokazalo, da se pri ovom eksperimentu dobijaju
uvek bolji rezultati! sa plutom, koje je sporije raslo.


27) Industrija i upotreba.


Industrija pluta dugo je vremena bila ograničena na fabrikaciju
čepova. Počeci! ove industrije datiraju u XVII. veku i to u Španiji u krajevima
S. Lorenzo da Muga (Gerona) i u Llagostcri. Kao što je ranije
rečeno, smatra se da je prvi upotrebio pluto za zatvaranje flaša podrumar
samostana Haut Villers (1670—1715). Krajem XVII. veka i lekari su
zamenili olovne čepove sa čepovima iz pluta. Uzevši u obzir sve pomenute
odlike pluta kao i uobičajeni sistem prodaje pića u malim flašama,
pluto je postepeno postalo nezamenjivo, a njegova industrija neophodnom.


Velike industrije za preradu pluta postoje u Americi (U. S. A.),
zatim u Španiji, također pod upravom američkih preduzeća, kao i jedna
u Švedskoj. Ova poslednja ima monopol na severna tržišta, naročito


150




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 97     <-- 97 -->        PDF

nakon propasti ruskih fabrika u Odessi i Rigi, koje su pre svetskog rata
imale veliku važnost. Najveća industrija sa sedištem u Lancasteru (Pennsylvania)
ima kapital od 18 miliona dolara. Računa se, da se Vo celokupne
proizvodnje pluta prerađuje od strane ovog preduzeća u U. S. A.
i u njegovim fabrikama u Palafrugelu, Palamosu (Katalonija), Sevigli i
Algesirasu (Andaluzilja), dok agencije istog preduzeća rade na svim svetskim
tržištima naročito u Španiji, Portugalu i Alžiru. Ostale fabrike,
srednje po kapacitetu, nalaze se u Francuskoj, Nemačkoj, Italiji, Španiji
i Portugalu, dok manjih fabrika ima u Engleskoj, Jugoslaviji (Arsa Ž.
Ilić, Beograd; Higiea, Zagreb), Mađarskoj i Rumuniji.


Osim industrije čepova postoje razvijene industrije različitih specijaliteta.
Tako se od pluta prave pločice za tropske šešire i cipele, /atim
plutni papir debljine 7. mm za vizitkarte ili korice od knjiga, pa ra/m
ukrasi kao ogrlice i grivne, koje su postale tokom banjske sezone 1938.
god. naročito moderne. Osim toga pluto se još upotrebljava za pravljenje
pojaseva za spašavanje, za potrebe ribarstva ltd.


Prilikom prerade pluta kao i! fabrikacije čepova i drugih artikala
primećuje se znatna količina otpadaka. Ovi otpaci dadu se upotrebiti za
najraznovrsnije svrhe. U prvom redu otpaci pluta upotrebljavaju se za
pakovanje voća i to naročito svežeg grožđa. Od otpadaka se pravi i t. zv.
španjolska crna boja. Najvažnija je primena otpadaka kod fabrikacije linoleuma.
U tu svrhu mesa se plutni prah sa lanenim uljem i drugim ne1
im smolama i bojama, zatim se sve to presuje. Linoleum je iako elastičan,
nepropustljiv i otporan na trenje. U laboratoriji Politehnike u Charlottenburgu
izloženi su brušenju razni materijali. Rezultat za jedno određeno
vreme bio je ovakav:


Granit je imao površinsko trošenje 4,4 mm.


Mermer » » » 2,4 »
´ Hrastovina » » » 7,8 »
Cigla » » » 4,7 »
Linoleum » » » 1,7 »


Izumioci! linoleuma su Englezi Walton i Taylor, koji su svojim pronalaskom
izbacili iz upotrebe ranije »camptulicon«. U Škotskoj i U. S. A.
(New York) postoje velike fabrike linoleuma, u Italiji ima jedna fabrika
u Narni-u.


Druga jako važna primena plutnih otpadaka je u fabrikaciji plutnih
aglomerata. Potrebe modernog života nametnule su problem izolacije.
U industriji potrebno je sačuvati toplotu ili hladnoću, isto tako i kod
raznih gradnji, a osim toga treba smanjiti buku i razne vibracije prouzrokovane
aktivnošću velikih centara. U ovu svrhu postoji velik broj
raznih izolatora. Među njima se nalazi i pluto usled svoje nepropustljivosti,
kao rezultata sastava plutnog tkanja, koje sadrži između svojih
elastičnih membrana ogroman broj ćelija punih vazduha.


Prof. tag. C. Emilio C a r b o n e 11 i, koji se već više od 30 god.
bavi studiranjem izolatorske moći raznih materija, navodi u jednom
članku u reviji »Lignum« (1936 god.), da je aglomerat pluta jedan od
najboljih ili čak i najbolji izolator. U sledećoj tabeli izložen je gubitak
kalorija u jednom satu za razne vrste izolatora:


151




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 98     <-- 98 -->        PDF

10 20 30 40 50 60
Thermalit 38,6 24,7 21,5 20,4 19,7 19,3
Magn. Covering
Drvo Balsa
Vetroflex
Agi. pluta »Elastic«
31,4
29,0
28,7
27,2
18,6
17,6
17,4
16,8
15,7
14,6

13,9
14,6
13.7

12,3
13,9
12,9

12,1
13,6
12,5

11,8


Zahvaljujući brojnim dobrim osobinama pluta kao izolatora za toplotu
i razne vibracije ono je našlo široku primenu u raznim industrijama.
Kod fabrikacije plutnih aglomerata upotrebljavaju se otpaci, škart, primarno
pluto itd. Prva faza transformacije sastoji se u mlevenju pluta
u manje ili ve.će deliće, zatim se ovako samleveno pluto prosije da bi
se odvojila prašina i nečistoća. Samleveno i prosijano pluto mesa se sa
istom količinom (po težini) katrana, zatim se hidraulički presuje u naročitim
gvozdenim sanducima. Ovako dobivene ploče (3—10 cm) t. zv.
asfaltnog aglomerata (si. 10, III.) služe za izolaciju ledenica
i uopšte zidova prostora izloženih vlazi. I ako ovaj tip aglomerata nije
tako otporan i lagan kao druge vrste, ipak se najviše upotrebljava. Specifična
težina asfaltnog aglomerata je oko 0,2.


I II ..
SI. 10. Vrste plutnih aglomerata.
Druga vrsta aglomerata bio bi b e 1 i ili prirodn i p 1 u t n i


aglomera t (si. 10, II). Samleveno sekundarno pluto mesa se u naro


čitim mašinama sa raznim lepilima (kazein). Time impregnirano pluto
presuje se hidraulički u gvozdenim sanducima sa oko 75 atm. pritiska,
nakon toga u velikim pećima izlaže se temperaturi od 160" C. Dobivene
ploče zadržavaju prirodnu boju pluta, te i ako nemaju maximum izolatorske
moći kao neke druge vrste aglomerata, odlikuju se kompaktnošću
i velikom otpornošću. Upotrebljava se za izolaciju suvih prostora kao
potkrovlja, međuspratnih konstrukcija, telefonskih kabina itd.


Posle velikog niza studija i usavršavanja industrija je stvorila nov
tip aglomerata, koji se smatra uopšte najboljim izolatorom (si. 10, I.)
Fabrikacija se sastoji u presovanju primarnog pluta kao bogatijeg u smolastim
materijama. Pomoću grejanja do jako visoke temperature, kao i


152




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 99     <-- 99 -->        PDF

velikog pritiska nastaje oksidacija, usled čega pluto izgubi 30% svoje
težine zahvaljujući destilaciji njegovih sastojaka. U ovom slučaju aglomerat
se stvara isključivo pomoću smolastih materija sadržanih u samom
plutu, koje se uticajem pritiska i toplote rastvaraju i impregniraju plutnu
masu. Hemijska transformacija čeličnog sadržaja daje ovom aglomeratu
potpunu otpornost prema vlazi, minimalnu sprovodljivost toplote i uopšte
maksimalnu izolatorsku moć, što sve skupa, uzevši u obzir i! specifičnu
težinu od 0,12, stavlja ovaj aglomerat u red najboljih izolatora sa najširim
mogućnostima primene.


Jedna od poslednjih primena plutnog aglomerata je fabrikacija Podova.
G. Rinaldi iz Nizze Monferrato otkrio je t. zv. »Roya l p a r qu
e t«, on je sastavljen od samlevenog pluta staklenog praha i nekih
naročitih tečnosti. Odlike royal parketa jesu nepropustljivost i neosetljivost
na temperaturske promene. Specifična težina mu je oko 0,5.


Kao tip aglomerata, koji je sasvim različit po svom sastavu od
drugih vrsta, pominje se s u b e r i t. Samleveno i dobro oprano pluto
mesa se sa najfinijim lepilima, koja su sasvim bez mirisa i potpuno neosetljiva
pod uticajem vode, toplote i hladnoće. Specifična težina suberita
varira između 0,3 i 0,5. Ima mnogo tipova suberita, međutim svi su
po boji slični prirodnom plutu. Proizvode se obično u pločama, od kojih
se kasnije prave listovi debljine minimum 0,5 mm ili okrugle pločice
potrebne za hermetično zatvaranje raznih delova motora. Od suberita
se prave razni tepisi, ručice za sportske potrebštine, zatim točkovi od
suberita, koji se upotrebljavaju u industriji stakla itd.


Aglomerati su ušli u trgovinu u 1880. god. U to vreme izrađen je


prvi plutni aglomerat u Nemačkoj u fabrici Grünzweig i Hartmann. God.


1881. revija »Deutsche Bauzeitung« donosi detaljan opis ovog aglome


rata. ürünzweig u svom patentu br. 13.107 kaže, da se ovaj aglomerat


dobija mešanjem pluta sa krečom i glinom. On je upotrebljavao kreč, da


bi sprečio odvajanje gline od pluta uticajem vlage. Specifična težina ovog


materijala bila je 0,30—0,35, a otpornost na kidanje 3,37 kg/cms. Ovaj


aglomerat pod vodom zadržavao je svoju koheziju i polako upijao vodu.


Kasnije, 1892 god., uzeo je on kao lepilo vodenu emulziju gline ii katrana


i postigao otpornost aglomerata na kidanje 7,21 kg/cm2 i specifičnu težinu


0,25. Postepenim usavršavanjem došli su u Njemačkoj i do fabrikacije


kamenog pluta (Korkstein), koji se upotrebljava za podove.


Velika većina aglomerata, koji sadrže organska lepila, pokazuju
znatne nedostatke; oni naime nisu dovoljno otporni prema visokim temperaturama
kao i prema vlazi. Po ispitivanjima Nafzgera mogao bi se u
ovu svrhu upotrebiti tetraacetat celuloze, međutim to bi se zbog njegove
visoke cene slabo isplatilo.


28) Načini prodaje.


Ako se pluto prodaje pre skidanja sa stabala, nemoguće je sastaviti
kupoprodajni ugovor na osnovi uzoraka, pošto nikako uzorak nemože
garantovati kvalitet celokupne rente. Vlasnici sastojina iz raznih razloga,
kao što je i udaljenost potrošačkih centara, u najviše slučajeva su prisiljeni
obraćati se posredničkim preduzećima, koja sa njima sklapaju
ugovore sa različitim uslovima i to bilo jednogodišnje bilo višegodišnje.
Ma da postoje eksperti, koji su u stanju ispitivanjem pluta na samim


153




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 100     <-- 100 -->        PDF

stablima odrediti kvalitet, mane, starost, kao i broj skidanja izvršenih


ranije na pojedinom stablu, ipak se često dešavaju iznenađenja prilikom


skidanja s obzirom na kvalitet, tako da se, osobito kod prodaje na panju


po proceni, ne može garantovati čak ni aproksimativno dobra procena


kvaliteta.


Ako se prodaja odnosi! na veće površine, procena se vrši na osnovi
srednjeg broja stabala po ha. Za manje sastojine procenjuje se svako
stablo. Odredi se aproksimativna površina skidanja, ona se umnoži sa
srednjom debljinom, rezultat je eventualna kubatura budućeg skidanja.
Debljina pluta dobija se merenjem na raznim primernim stablima, sa
kojih se skine pluto. Ovakav način prodaje sasvim je nesiguran za vlasnika
kao i za kupca; ipak on je za kupca opasniji, ako nije tačno informiran
o kvalitetu i kvantitetu ranijih skidanja. Radi toga ovakvim
poslovima bave se velike firme, koje pomoću svojih agenata dobijaju redovne
informacije s obzirom na kvalitet proizvodnje u raznim krajevima.


Druga vrsta prodaje bila bi prodaja pluta na panju, tako da se
unapred odredi cena za svaki quintal pluta s tim da radove na skidanju
izvodi bilo vlasnik bilo kupac. Obično se određuje unapred cena po
quiintalu za dobro pluto, škart i! pluto za mlevenje. Kubatura se računa
nakon izvršenog skidanja.


Treća vrsta prodaje sastoji se u kupovanju ćele sastojine, ali pod
uslovom da cena bude utvrđena tek nakon izvršenog skidanja. U ovom
slučaju iznenađenja su u glavnom eliminisana. Obično se s obzirom na
vlažnost od celokupne težine pluta oduzme 15—207°, često se ovaj procenat
određuje na osnovi ispitivanja izvršenih na izvesnoj količini pluta
raznih debljina. Inače ponekad se pluto meri tek nakon sušenja posle
30 dana.


Četvrta je vrsta prodaje slučaj, kada kupac po sastojini sam naročitim
znakom obeležava stabla, koja kupuje i sa kojih će skidati pluto.
Ovaj način prodaje koristan je za kupca, jer je u mogućnosti da bira
najbolja stabla. Vlasniku obično ostaje za iskorišćenje pluto jako slabog
kvaliteta.


Ma kakav bio način prodaje, jako je važno odrediti, ko će snositi troškove
skidanja, pošto od toga zavisi razvitak i budućnost sastojine. Ako
je kupac sklopio samo jednogodišnji ugovor, on nema interesa za napredak
sastojine, cilj mu je samo iskoristiti ju do maksimuma, radi toga on
ne štedi ni mlada ni bolesna stabla, bez obzira na buduću proizvodnju.
Zakon o šumama u raznim državama istina kontroliše i zabranjuje
ovakav postupak, no svejedno nikada se ne može tako racionalno iskoristiti
sastojina kao kada je provodi sam vlasnik.


Pri dugoročnim ugovorima sklopljenim obično na 10—30 g. plaćanje
se vrši u obrocima, retko kada se unapred isplaćuje ćela ugovorena
suma. Kupac u glavnom štedi sastojmu iz straha da mu budući prihodi
ne budu manji i slabijeg kvaliteta, međutim ipak se dešavaju velike štete
i to obično kada kupac u želji da iskoristi povoljan momenat dobre
konjunkture bez ikakvih obzira eksploatiše sastojinu. Isti se slučaj dešava
i pri poslednjem skidanju, ako ugovor nije obnovljen. Kupac naime,
pošto nema više interesa, želi da izvuče maksimalnu dobit. Da bi se ovo
izbeglo, umeću se u ugovore klauzule, u kojima se određuje izvcsna
pravilnost u eksploataciji, a katkada i neki propisi o pošumljavanju
čistina. U novije vreme dugoročni ugovori malo dolaze do izražaja i to


154




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 101     <-- 101 -->        PDF

radii stalnih promena uslova tržišta, usled čega mogu nastati veće nepredviđene
štete kako za kupca tako i za vlasnika. S obzirom na ovo
vlasnici najradc prodaju već sortirane sirovine pluta.


Pri; kupovanju sortiranih sirovina od ozbiljnih firmi obično se
unapred pošalje izvesna količina uzoraka, koji se prerade i ispitaju, da
bii se tako ocenio kvalitet i prihodi. Sirovo preparirano pluto (tj. očišćeno,
pareno i pakovano) prodaje se obično u balama težine oko 90 kg. Transportuje
se najrade morem i to vrlo često lađama na jedra, što je najjeftinije
s obzirom na volumen pluta i malu specifičnu težinu.


29) Svetska proizvodnja.


Svetska proizvodnja pluta, kao što je rečeno, ograničena je na relativno
malen prostor zapadnog Mediterana i delimično na severnu Afriku
i bliski Orijent. Pirenejsko poluostrvo poseduje najveće kulture pluta i
najveću proizvodnju. Ono samo predstavlja % svetske proizvodnje.
Između raznih naroda prvo mesto pripada Portugalu, koji sa svojom
površinom plutnjakovih šuma od 330.000 ha proizvodi 135.000 tona pluta.
Posle Portugala dolazi1 Španija, koja je pre 1936 god. proizvodila oko


75.000 tona. Alžir, Tunis i Maroko povećavaju površinu svojih šuma i
rentu. Tako Alžir, koji je pre nekoliko godina proizvodio presečno 35.000
tona, u najnovije vreme postigao je blizu 50.000 tona. Francuska zajedno
sa Korzikom konstantno daje 13.000 tona, Italija oko 8.000 tona dok
Grčka i Turska proizvode bezznačajne količine (500 tona).
Po najnovijim podacima vidi se, da je Rusija uspela posle mnogih
pokušaja na Krimu i u Transkavkaziji dobiti pluto i to ne sa Q. suber-a,
nego sa Ulmus suber-a. Deo kore ovog stabla u blizini zemlje, i ako nije
još upotrebljiv za fabrikaciju čepova, dade se dobro upotrcbiti za pravljenje
linoleuma i raznih aglomerata, koje Rusija mnogo troši. Prema
podacima »Revue de Botanique apliquee« (jan. 1934) sovjetska vlada
namerava osim toga pošumljavanjem Krima i južnih delova Kavkaza Q.
suber-om za 30 god. dobiti oko 75.000 ha, koliku površinu smatra dovoljnom
za podmirenje svojih potreba.


Sadanje stanje svetske proizvodnje daje francuska revija »Chene
liege«:
Ha Tona % od svetske
proizvodnje


Portugal
Španija
330.000
200.000
135.000
75.000
47,5
26,4
Alžir 460.000 35.000 12,3
Francuska
Korzika
Tunis
} 160.000
115.000
10.000
3.000
6.000
4,5
2,1
Maroko 270.000 12.000 4,2
Italija 140.000 8,000 2,8
Turska
Grčka
t
1 10.000 500 0,2
Ukupn o 1,685.000 ha 284.700 t 100,0%


155




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 102     <-- 102 -->        PDF

30) Proizvodnja Španije.


Španija je druga u proizvodnji sirovina, međutim Portugal, i ako
prvi, prisiljen je izvoziti! najveći deo svog pluta u Španiju, koja s tim
svejedno ne može zadovoljiti svoje potrebe na sirovini, te mora uvoziti
još iz Alžira i! Italije. Poznavanje tržišta, odlična organizacija trgovine,
kao i ugled španjolskih produkata omogućavaju plasiranje proizvoda po
ćelom svetu. Da je građanski rat u Španiji još potrajao, došlo bi verovatno
do propasti njenog prestiža u trgovini! plutom. U sadanjim prilikama
Španija nije još u stanju odgovarati tražnji inostranstva, usled toga
njeni inostrani potrošači prisiljeni su i dalje obraćati se drugim proizvođačkim
zemljama, na pr. Portugalu, koji proširuje svoje kulture u nadi
da će dobiti mesto u svetskoj trgovini, koje drži njegov rival Španija.
Ako nove proizvođačke zemlje uspiju da uvere potrošače u dobar
kvalitet svoga pluta, teško da će Španija moći opet dobiti izgubljeni
teren. Osim Portugala od toga će imati koristi! i Alžir, koji ima mladu
industriju nepoznatu u glavnom izvan francuskog tržišta.


Plutnjakove sastojine u Španiji nalaze se najvećim delom na jugu
poluostrva i to u Kataloniji, Andaluziji i! Estramaduri. Katalonija, i ako
nema veliku proizvodnju, ima prvenstvo u industriji sa oko 600 fabrika
raznih kapaciteta. Poznate su fabrike u Palafrugelu, Palamosu, San Feliu
de Guixols, koje su kao i one u Sevigli u glavnom u rukama španjolskoameričkih
i španjolsko-nemačkih preduzeća.


Maksimum razvitka u u ovom smislu postigla je Španija krajem


XIX. veka, kada je imala 1250 fabrika sa 35.000 uposlenih radnika. Izvoz
u ovom periodu iznosio je godišnje skoro 3,5 miliardi čepova sa vrednošću
od preko 50 miliona pezeta dok je ukupna trgovina plutom iznosila
preko 100 miliona. Međutim samo 10 god. kasnije, usled carinskih
propisa potrošačkih država, proizvodnja Španije pala je na polovinu.
Svetski! rat još je više smanjio izvoz.
Sadanja najvažnija tržišta Španije za sirovine jesu: U. S. A., Engleska,
Francuska, Rusija, Belgija, Nemačka i Italija. Prerađevine se izvoze
najviše u Francusku, te osim u pomenute države, koje uvoze sirovine, još
i u Mađarsku, Jugoslaviju, Argentinu, Švajcarsku, Japan, Chile, a često i
u Braziliju, Kubu, Dansku i na Filipine. Izvoz čepova još uvek iznosi
34 miliona pezeta.


31) Proizvodnja Portugala.


Portugal je u velikoj meri potpomogao privatnu inicijativu u vezi
sa pošumljavanjem i to naročito što se tiče hrasta plutnjaka, koji je u
južnim provincijama dominantan. U tim pr´edelima tereni su vulkanskog
porekla, a klima je prelazna između okeanske i mediteranske. Alemtejo
(Evora) i Algarvia (Faro) su predeli sa najvećim plutnjakovim šumama.
U Beiri i Estramaduri postoje samo male sastojine.


Proizvodnja pluta stavlja Portugal na prvo mesto u svetskoj proizvodnji,
te predstavlja istovremeno najveće bogastvo same države. U
poslednje vreme proizvodnja i kultiviranje plutnjaka osetno raste. Osnovana
je jedna ogledna stanica, kojoj je svrha ispitivanje O- suber-a, osim
toga organizovana je i specijalizacija u tom smislu za šum. inženjere.


Godišnja srednja proizvodnja varira, zavisna od predela, između
150 i! 300 kg po ha, odatle izlazi da se pri svakom turnusu dobije od
1350 do 2700 kg po ha (J. A. Ferreira da Costa). U Portugalu se kao


156




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 103     <-- 103 -->        PDF

mere težine upotrebljavaju: »arroba«, koja je ravna oko 16 kg i »engleska


tona«: 1015 kg. Generalna direkcija industrije Portugala navodi, da je u


1934 god. bilo svega 459 preduzeća, koja su radila sa plutom.


Da bi! se uklonile nesuglasice između proizvađača i industrijalaca
kao i nelojalna konkurencija između izvoznika, koja je štetna nacionalnoj
ekonomiji, portugalska vlada u 1937 god. osnovala je u Lisabonu službenu
korporativnu organizaciju »Junta Nacional da Cortica«. Proizvadači i
industrijalci! na osnovi zakona moraju biti upisani i postupati u svemu
po propisima ove organizacije. Glavni su ciljevi! »Junte Nacional da
Cortica«: 1. ispitivanje uslova za poslovanje industrije pluta kao i njezino
usavršavanje u tehničkom, ekonomskom i socijalnom smislu; 2. stvaranje,
kontrolisanje i održavanje discipline u industriji i trgovini plutom; 3.
razvijanje portugalskog izvoza pluta.


Jasno je da ovakav program državne ingerencije nije lako provesti
i da je za njegovu primenu potrebno da prođe izvestan period vremena.
Vcrovatno, uskoro će se videti njegov efekat, naročito s obzirom na
izvoz. Inostrani potrošači rado će svoje nabavke vršiti u Portugalu
znajući da izvoz stoji pod kontrolom jedne ozbiljne organizacije.


SI. 11.


S obzirom na tehničko unapređenje industrije teško da će ova organizacija
imati uspeha, pošto u tom smislu ipak najviše može učiniti privatna
inicijativa. Iskustvo i praksa ujedno sa individualnim rentabilitetom
izbegavaju u svakom slučaju beskorisne pothvate, koji su neizbežni usled
empirijskih saveta jedne organizacije, koja je često jako daleko od realnosti!
proizvodnje.


Najveće zemlje uvoznice portugalskog pluta sada su U. S. A. i Engleska.
Na njih otpada 88% izvoza, a na sve ostale države 12%. Od
1925—1935 god. srednji! portugalski izvoz u razne države bio je 45.538,2
tona godišnje, a raspodeljenje njegovo prema podacima iz »Portugal
Corticeiro« prikazano je na si. 11, Iz godine u godinu rastao je uvoz
Engleske, dok je američki! nešto malo opao (si. 12).


Važnost pluta u ekonomiji Portugala vidi se iz činjenice da ono
zauzima drugo mesto u opštem izvozu sa ukupnom sumom od oko 143
miliona eskuda.


32) Proizvodnja Francuske.


Francuska proizvodi znatne količine pluta i! to naročito na svojim
afričkim posedima. Proizvodnja stalno raste i progresivno se poboljšava.
Najbolje se uzgajaju alžirske sastojine plutnjaka, dok one u Maroku, i


157




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 104     <-- 104 -->        PDF

ako su po površini! velike i ma da bi mogle dati velik kvantitet pluta, u
glavnom se vrlo malo iskorišćavaju radi teškoća transporta. Marokanske
sastojine daju prihod jedino u koliko se nalaze u blizini varoši. Tunis
također ima 115.000 ha plutnjakovih šuma. Na samoj: Francuskoj teritoriji
plutnjak se uzgaja, ali ne kao dominantna vrsta. Najbolje pluto dobija se
sa Korzike (Sartenc, Portovecchio, Bonifacio).


Pre nekoliko godina osnovane su u Alžiru u Bone, Didjelli i Bougie
vrlo moderne fabrike sa kapacitetom od oko 10 miliona čepova dnevno.
Ako se tome doda drugih 10 miliona proizvedenih u samoj Francuskoj,
izlazi da francusko tržište raspolaže godišnje sa 6 miliardi čepova. Potrebe
Francuske i njenih kolonija veće su od proizvodnje, usled toga ona
mora uvoziti pluto iz Španije i Portugala. Pošto Francuska troši velike
količine čepova većinom najboljih kvaliteta (Champagne), a alžirsko
pluto svojim kvalitetom nije u stanju zadovoljiti potražnju, nameće se
time još jedan važan razlog uvoza portugalskog i španjolskog pluta.


SI. 12. (Po »Portugal Corticciro« br. 49.)


Alžirsko pluto u glavnom se teško prerađuje, napadnuto je često
od »tache jaune«, tako da od godišnje proizvodnje od blizu 50.000 tona
45% ne može se upotrebiti za fabriikaciju čepova. Da bi se pluto lošeg
kvaliteta ipak za nešto upotrebilo, na predlog M. Mohand Tiare, donesen
je u Alžiru zakon, koji propisuje upotrebu plutnih aglomcrata u svakoj
javnoj građevini.


Francuska izvozi u ^glavnom neke vrste prerađenog pluta (Liege
ouvre) i to u U. S. A., Španiju, Švajcarsku i Nemačku. Uvoz i izvoz
kretao se ovako (za liege ouvre):


1925 1926 1927 1928 1929 1930 1931 1932
milion a franak a
Uvoz: 29 53 35 35 59 66 45 36
Izvoz: 18 18 9 11 18 16 9 8
Višak uvoza: —11 —35 —26 —24 —41 -5 0 —36 —26
158




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 105     <-- 105 -->        PDF

33) Proizvodnja Italije.


U Italiji se pluto proizvodi na Siciliji, u provincijama Campaniji,
Laziiju, Maremmi, te na Sardiniji, naročito u provinciji Sassari. Iz predela
Budduso, Ala dei Sardi, Sorgono, Neoneli, Ortueri, Iglesias i dr. potiče
pluto odlučnih kvaliteta, koje se može smatrati po svojim odlikama najboljim
u celoj svetskoj proizvodnji, naročito zbog njegove kampaktnosti
i bledo crvene boje, što ga čini nezamenjivim u fabrikaciji! plutnog papira.
Španija, koja drži svetska tržišta za ovu vrstu prerade pluta, nabavlja
siroviinu sa Sardinije.


Uvoz pluta iznosi oko 2.000 tona godišnje u vrednosti od oko 6
miliona lira, dok je izvoz nešto veći.


Proizvodnja pluta na Sardiniji po najnovijim podacima Dr. De Martisa
ovako je raspodeljena: Tempio 600 tona, Ozieril 350 tona, Sassari 200
tona, Alghero 120 tona, Iglesias 500 tona, Lanusei i Sorgono 350 tona,
Nuoro 400 tona. Svega: 2.520 tona. Ova količina odnosi se na pluto I, II
i III vrste. Na škart i primarno pluto otpada još 2.000 tona.


Industrija pluta u Italiji: tek je u razvitku. Ona ipak ima svoj početak
već pre 100 godina i to u Tempiesu od strane Lorenza Španu ili, po
drugim izvorima, od Francuza Arnaudona. Sa ovom malom i primitivnom
industrijom pokazala se uskoro korist, koju može dati pluto, koje je ranije
na Sardiniji bilo upotrcbljeno jedino kao gorivo. Stvarno kroz kratko
vreme velik broj malih industrijalaca, radnika ii seljaka počeo se baviti
preradom pluta. Tako se razvilo jedan nov zanat, koji je danas već jako
razvijen i važan na Sardiniji. Ovim malim industrijama i zanatstvu pridružili
su se uskoro španjolski i francuski trgovcu, kojil su došli na Sardiniju
radi zarade.


Skoro ćela proizvodnja Sardinije, koja je u 1870. god. iznosila oko
1000 tona pluta, izvozila se na razna Inostrana mediteranska tržišta,
pošto je u samoj Italiji potražnja bila mala s obzirom na predrasudu
vinarskih trgovaca, da je jedino španjolsko pluto upotrebljivo u enološke
svrhe. Kad su Nemci i Amerikanci uvidillil sve dobre kvalitete ftalijanskog
pluta i počeli nabavljati pluto sa Sardinije, vlasnici su radi lakoće
prodaje sirovina zapustili1 lokalnu industriju. To su u glavnom razlozi,
zašto se ona na Sardiniji slabo razvila. Veću inicijativu za stvaranje industrije
pluta imali su industrijalci! na talijanskom kontinentu. Preduzeće
»Novi« iz Milana, spojeno kasnije sa »Prinetti e Stucchi« 1868 god., zahvaljujući
svom direktoru Ergistu Bezzii-u, stvorilo je modernu industriju
pluta. Bezzi je također 1882 god. osnovao preduzeće »Bezzi Latuada«.


Posle stanke prouzrokovane španjolskom konkurencijom i padom
kursa pezete za vreme i posle španjolsko-američkog sukoba, talijanska
se industrija znatno razvila zahvaljujući pojačanoj tražnji inostranstva i u
zemlji. Stvorena su nova preduzeća i to u glavnom od onih ljudi, koji
su imali ranije kao učitelja Ergista Bezzi-a, prvog pionira talijanske industrije
pluta. To su: Ing. Giulio Prinetti, koji je kasnije postao ministar
inostranih poslova, Igino Lemoigne, Ing. Gramizzi, Augusto Stucchi, Vittore
Latuada, industrijalci iz Milana, zatim Marco Azena Corda, G. M.
Panu, Antonio Fortoleoni, Giovanni! Chinelli, Giuseppe Mansueto, Domenico
i Nazareno Ricci i Francesco Rossi industrijalci iz Genove.


159




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 106     <-- 106 -->        PDF

Ma da je danas industrija pluta rasprostranjena po celoj Italiji, ipak
najveću važnost ona ima u severnim krajevima. Fabrikacija čepova
zadovoljava u glavnom potrebe talijanskog tržišta, a izgleda da će se
uskoro razviti i proizvodnja plutnih aglomerata, koji se sada momentano
ne troše mnogo u Italiji, a koji će verovatno zameniti druge izolacione
materijale inostrane provenijencije.


34) Uvoz i izvoz Italije.


Sirovo pluto talijanske proizvodnje samo se delimično troši u samojItaliji i to radi malih debljina, kojima se ne mogu zadovoljiti sve enološke
potrebe. Iz toga razloga Italija je prisiljena uvoziti. Italija izvozi sirovo
pluto, naročito tanko pluto najfinijih vrsta u Španiju. Talijanski uvoz
čepova iznosi oko 2.000 tona godišnje, u zemlji se proizvodi drugih 2.500
tona, što ukupno čini 4.500 tona godišnje potrošnje ovog proizvoda. Po
»Gazzetta ufficiale del Regno d´Italia« za period od 1929—1933 god. uvoz
i izvoz Italije ovako je bio raspodeljen po vrsti prerade:


1. Jednostavno sečeno pluto u prizmatične komade za fabrikaciju čepova:
U v o z I z vo z
Godina quintala hiljada lira quintala hiljada lira
1929 499 495 23 23
1930 322 316 398 92
1931 507 367 132 110
1932 551 298 145 66
1933 325 182 251 191


2. Pluto prerađeno u čepove:
Uvoz Izvoz


jodina quintala hiljada lira quintala hiljada lira
1929 553 1.223 348 504
1930 333 713 404 631
1931 224 469 274 376
1932 170 243 209 302
1933 195 363 180 229
re, cipele i si,,:
Godina quintala hiljada liraquintal
quintalquintala
aa hiljadahiljiada lira
Uvo z I z V i. z
1929 101 250 34 54
1930 122 266 29 53
1931 198 282 44 66
1932 173 236 43 58
1933 167 237 17 32
160




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 107     <-- 107 -->        PDF

4. Ostale prerađevine pluta:
Godina


1929


1930


1931


1932


1933


Godina
1929
1930
1931
1932
1933


Godina
1929
1930
1931
1932
1933


Uvozquintala hiljada lira
185 123
75 85
31 20
27 37
24 24


5. Plutni aglomerati:
U voz
quintala hiljada lira
743 512
879 653
738 498
682 568


1.034 675
6. Linoleum i si.:
U voz
quintala hiljada Hira


1.054
458
423 285
200 144
332 175
163 65
Rekapitulacija.


Uvoz
Godina hiljada lira
1929 11.336
1930 8.106
1931 5.964
1932 6.520
1933 6.246


Izvoz


quintala


403


251


163


201


208


I z v
quintala


1.142
905
1.269
995
1.141


I z V
quintala


16.779


14.507


10.259


2.510


1.470


Izvoz
hiljada lira


24.624


25.545


13.193


4.681


4.707


hiljada 1


ira
151
150


91
131
116


o z
hiljada
ura


176
139
177
143
150


o
z
hiljada lira
10.235


8.423


6.096


1.156
654
Po »Bolletino mensile di statistica agraria e forestalc«, kojega
izdaje »Istiituto centrale di statistica del Regno d´Italia«, talijanski; uvoz
i izvoz sirovog pluta predočen je na si. 13. Brojčane podatke daje o
njemu ovaj pregled:


161




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 109     <-- 109 -->        PDF

Nagli porast izvoza od 1928 do 1930 god. prouzrokovan je neracionalnom
eksploatacijom plutnjakovih šuma.


Talijanski uvoz sirovog pluta u glavnom je ograničen na Španiju
i Portugal, izvoz je raspodeljen na Švajcarsku, Nemačku, Mađarsku,
Englesku iitd. Po Dr. Mariu B a 11 a g 1 i a (»L´industria del legno in Italia
«, Roma 1937) razne države ovako participiraju u talijanskom uvozu
i izvozu sirovog pluta:


1933 1934 1935


quintala lira quintala lira quintala lira
Uvoz


španija 19.054 3,569.730 18.956 3,356.202 6.084 1,040.193
Portugal 6.324 1,087.434 6.534 ´ 1,020.513 10.495 1,888.080


Ukupni uvoz: 26.430 4,699.655 26.445 4,449.530 24.941 4,211.008


Izvoz


Bivša Austrija 1.243 49.722 1.919 28.885 507 19.708
Engleska 12.792 2,879.952 11.163 2,124.031 5.070 109.620
Španija 3.846 125.719 4.711 218.394 8.595 2,305.253
Švajcarska 17.670 482.601 1.070 52.656


Ukupni izvoz: 20.153 2,824.686 41.464 3,446.836 21.292 3,219.986


Podaci za 1935. god. odnose se samo na uvoz i izvoz od januara
do kraja meseca septembra.


U vezi sa uvozom sirovog pluta u novije vreme talijanski proizvođači
stavili su jedan predlog, koji je ispitala jedna korporativna komisija.
Vlasnici plutnjakovih šuma smatraju da treba zaštititi domaću proizvodnju
zabranivši potpuno uvoz sirovog pluta iz inostranstva. Da bi se
zadovoljile potrebe talijanskog tržišta s domaćom proizvodnjom, oni
predlažu fabrikaciju čepova od plutnih aglomerata ili poluaglomerata.
Korporativna komisija, koja je ispitivala predloge, odbila ih je sa motivacijom,
da bi se usvajanjem ove ideje naglo poremetila potražnja i uobičajena
upotreba pluta u enološke svrhe, konstatujući osim toga, da je
talijanski uvoz pluta skoro sasvim kompenziran izvozom, koji Je istovremeno
razvitkom industrije u porastu.


Pluto, koje se može upotrebiti samo za mlevenje, prodaje se u Italiji
od 20—50 lira po quintalu. Sirovom plutu inače cena varira od 50—100
lira zavisno od provenijencije, kvalitete, konjunkture itd. Postoje osim
toga na Sardiniji pojedine vrste pluta namenjenc izvozu, koje postižu
daleko veće cene.


Poluprerađevine (prizmatični i četvrtasti komadi za čepove) izvoze
se iz Italije u glavnom u Nemačku, Švajcarsku i Jugoslaviju. Prodaju se
obično: 1000 komada od 20—160 lira, zavisno od debljine i kvalitete.


163




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 110     <-- 110 -->        PDF

35) Uvoz i izvoz Jugoslavije.


Ukupan uvoz sirovog pluta i izrada od pluta i trske iznosio je u
godini:
Sirovo pluto Izrade od pluta i trske
Godina tona dinara tona dinara


1926 270 1,806.702 335 5,957.748
1927 198 1,224.815 289 6,125.301
1928 346 3,096.190 342 7,270.237
1929 484 3,810.645 313 6,254.459
1930 149 1,872.794 553 9,901.409
1931 139 1,103.200 206 6,597.239
1932 111 692.174 156´ 2,802.827
1933 166 909.437 97 1,931.059
1934 199 1,327.743 145 2,359.146
1935 181 1,259.191 144 2,450.867


U »Statistici izvoza i uvoza proizvoda šumarstva Kr. Jugoslavije
1926—1935« (Ministarstvo šuma i rudnika, Beograd 1937 god.) dati su
podaci za izrade od pluta i trske zajedno.


U 1937 god. izvezeno je pluta i kore 897 tona za 766.000 din. i to u:
Bivšu Austriju 626 tona za 458.000 din.
Italiju 61 » » 51.000 »
Nemačku 210 » » 257.000 »


Ukupno : 897 tona za 766.000 din.


SI. 14. Uvoz Kr. Jugoslavije. I sirovo pluto, II izrade od pluta i trske.


164




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 111     <-- 111 -->        PDF

Zaključak.


Još 1936 god. prigodom putovanja kroz severnu Afriku zainteresovale
su me u Tunisu i Alžiru bogate sastojine hrasta plutnjaka. Tokom
1937 i 1938 god. za vreme boravka u Italiji il južnoj Francuskoj iskoristio
sam priliku da se što bolje upoznam sa odlikama ove vrste drva kao i sa
primenom njezinog produkta. Tom prilikom obišao sam najpre plutnjakove
sastojine u provinciji Roma, a nakon toga poznate sastojine na
Sardiniji, »Santo Pietro« na Siciliji itd. Tu sam sakupio podatke o uzgoju
iskorišćavanju, preradi, primeni i industriji služeći se istovremeno u
glavnom bogatom talijanskom i španjolskom literaturom, koje detaljno
obrađuju pitanja unapređenja plutnjakovih šuma i trgovine plutom.


Dugujem zahvalnost talijanskom Savetu korporacija (Consiglio
provinciale delle Corporazioni) za provincije Sassari, Cagliari i Catania
kao i Ministarstvu poljoprivrede i šuma u Rimu, koji su mi svesrdno pomogli
i izašli u susret pri sakupljanju materijala za ovu monografiju.


Cilj mi je bio prikazati Quercus suber L. i pluto, njegov uzgoj i
koristi sa nadom da će možda jednog dana doći do izražaja kod nas u
Dalmaciji uzgajanje hidrida, kao i iskorišćavanje pluta, koje bi se moglo,
ako ne u enološke svrhe, odlično upotrebiti za fabrikaciju plutnih aglomerata.
Time bi se -korisno podigla privreda, a i smanjila bar donekle
površina Dalmatinskog krša.


LITERATURA.


1) Artigas . Te ix id or Don Primi.tivo: »Alcornocales e industria corchera
« — Madrid 1895.


2) Artigas y Teixidor Don Primitivo: »Selvicoltura o cria y cultivo de


los moiitcs« — Madrid 1890.


3) Bal en Dr. Josip: »Naš goli krš« — Zagreb 1931.


4) B arietta Dott. Gaspare: »Miglioramenti possibili nel bosco di Santo


Pietro« — Cattagirone 1910.


5)Battaglia Dott. Mario: »L´industria del legno in Italia« — Roma 1937.


6) B e a u v e r i e J.: »Les bois industriels« — Paris 1910.


7) »Boletin Corchero« — Revista de la industria corchotaponcra — Seviglia 1931.
8) »Bolletino mensile di statistica agraria e forestale« (Supplemento straordinario
alia »Qazzetta ufficiale del Regno d´ Italia«).


9) Bonnier, L e c 1 e r c du Sablon: »Cours de Botanique« — Vol. I, II —
Paris 1921.


´ 10) »Chene liege« — Organe special des ligneurs et forestiers — Bone (Alžir) 1935—
1936—1937—1938.


11) Congost o D. Jose : »La industria nacional corcho taponera y el mercado de
los Estados Unidos« — Madrid 1894.


12) Cusman o Q. (Inspettore agronomo delle Colonie penali agricole): »L´ innesto
del sughero sopra il leccio. Necessitä di una maggiore iproduzione del sughero
in Italia« — Cagliari 1915.


165




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 112     <-- 112 -->        PDF

13) Fanale s F. M.: »II bosco di Santo Pietro e i recenti miglioramenti« — Caltagirone
1907.
14) Fereira da Costa: »A cortica cm Portugal« — Lisabon 1935.
15) Flo res Dott. Vinccnzo: »Coltivazionc della sughera« — Bari 1894.
16) F1 o r e s Dott. Vincenzo: »Coltivazionc della sughera« — Casale Monferrato
1927.
17) F u n a r o Prof. A. — Dott. N. Lojacouo; »Sughero, scorze« — Milano 1909.
18) Giacobfo e Andrea : »La sughera (Coltura, utilizzazione)« — Casale Monferrato
1923.
19) Gigliol i Italo : »Lo stato italiano e la coltura del sughero specialmente nella
Sardegna (R. stazione agraria siperimentale di Roma, bolletino no. 1 gennaio
1902.)«
20) »I quadri della industria italiaua« (Ed. della Corporazione Fase, degli industriali)


— Roma 1937.
21) »II sughero« — Bolletino bimensile del sughero — Sassari 1937.
22) Lagun a D. Maximo : »Flora forestal espanola — 1-a y 2-a parte — Madrid 1890.
23) »L´Alpe« — Rivista forestale italiana — 1914; agosto 1930 »Le quercie d´Italia«;
maržo aprile 1936 »I boschi italiani e le sanzioni«; maggio giugno 1937 »Attraverso
. Italia forestale«.


24) Lamber t Ernest : »Le chene liege. Sa culture et son exploitation« — Paris
et Nancy 1893.
25) »Lignum« — Rivista mensile delF industria e dell´ arte del legno — Roma 1935,
1936, 1937, 1938.
26) L o Forte Giacomo: »La botanica pittoresca« — Milano 1929.
27) Marangoni Dott. Leopol do: II sughero e la sua economia — Milano 1937.
28) Marinović Dr. Milan: »Šumsko privredna geografija« — Beograd 1934.
29) Mole Dott. Giovanni: »Bosco di Santo Pietro con speciale riguardo sulla
coltivazione ed utilizzazione della sughera in Sicilia« — Portici 1902.
30) N i c o 1 i n i Dott. Pietro: »II sughero. Suo commercio e sue applicazioni« —
Venezia 1927.
31) Pet račić Dr. Andrija: »Uzgajanje šuma« — I I 31 dio — Zagreb 1925 i 1931.
32) Pi r on ti M.: »Note sulla formazione del sughero secondario o di riproduzione« —
Piacenza 1910.
33) »Portugal Corticeiro« — Lisabon 1935, 1936, 1937, 1938.
34) Pricioli Dott. Lodovico: »I caratteri anatomici per conoscere i principali
legnani adoperati in Italia« — Siena 1906.


35) R. Instituto suiperiore agrario e forestale (Firenze): »Italia forestale« — 1926.


3d) »Resoconto del Congresso nazionale del sughero« — Sassari 1934.


37) Rodrigue z Jos e Julio : »Documentos resipeetivos a industria agricola de


cortica colligados pelo deputado pelo Funchal Jose Julio Rodriguez, para
conhecimcnto do estado presente e do futuro d´ aquellas industrias em Portugal
e sua oipportuna e competente apreciacao« — Lisboa 1892.


166




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 113     <-- 113 -->        PDF

38) Salvador i Ferdinande. »Rcsultati positivi di innesti della sughera sul
lectio« — Prato 1911.


39) S a r g e n t S. Charle s (Director of the Arnold arboretum of Harvard University):
»The silva of north America. VIII (Cupuliferae)« — Boston and New-
York 1895.


40) Smith, Overton, Gilbert, Bryan, Allen: »A textbook of general botany
« — New York 1935.
41) »Statistika izvoza i uvoza proizvoda šumarstva Kraljevine Jugoslavije 1926—1935«


— Ministarstvo šuma i rudnika, Beograd 1937.
42) »Statistika izvoza proizvoda šumarstva Kraljevine Jugoslavije 1937 god.« — Ministarstvo
šuma i rudnika, Beograd 1938.
43) Stras burger E., F. Noll, H. S c h e n c k, A. F. W. S c h i m p e r: »Trattato
di botanica — I, M — Milano 1929.
44) Swingl e B.Dean e (professor of Botany, Montana State College): »A textbook
of systematic botany« — New York and London 1934.
45) Šumarski list« — Revue forestiere — 1903. str. 249—261 i 309—318, 1938. str.
321—324.
46) Vila D. Herracnegildo : »O sobreiro (el alcornoquc) y su explotacion comercial
ante las relaciones Internationales hispano portuguesas« — Qerona 1892.
47) W e 11 s t c i n Dr. R.: »Botanica sistematica« — I e II vol. — Torino 1927.


SOMMAIRE:


Donnees historiques; description botanique avec des varietes et des hybrides;
greffage sur le quercus ilex; caracteristiques biologiques; habitats ´et superficies des
peuplements, possibilites de [´introduction chez nous; formation du liege; liege primaire
et liege secondaire; epaisseur des tissus du liege; composition chimique; semailles et
plantations; nettoyage, eclaircissements, protection; modes de l´exploitation; pelage
du liege primaire; pelage du liege secondaire; rendement des peuplements; donnees
technologiques; revenus secondaires; faconnages industriels du liege; modes des
ventes des arbres et des peuplements; production mondiale du liege; production en
Espagne, dans le Portugal, en France, en Italie; l´import et l´export italien; conclusions.


167