DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 57 <-- 57 --> PDF |
Ing, JOSIP RADIŠ1Ć (Banju Luko): QUERCUS SUBER L. (CHENE-LIEGE) 1) Istorijski podaci. Širim slojevima slabo je poznato poreklo pluta, Većinom je pluto smatrano industrijskim produktom, malo njih zna, da je to mrtva kora hrasta plutnjaka, zapreminski daleko veća nego kod bilo koje druge vrste drveta, a stvorena naročitim biohemijskim procesom. U staroj Grčkoj hrast plutnjak je smatran svetim drvetom, simbolom slobode i časti. Bez dozvole nekog sveštenika nije bilo dozvoljeno poseći ovo stablo. Plinije navodi, da je u Vatikanu postojao nekada hiljadugodišnji hrast plutnjak, na kojemu su bili urezani od starih naroda naročiti znakovi i natpisi, iz kojih se jasno vidi, šta je ovaj hrast u to doba značilo u verskom pogledu. U ovom smislu postoji velik broj interesantnih anegdota. Legenda kaže, da su Amadriade verovale, da im od ovog stabla, kojega su one posvetile Zeusu, zavisi život. I stvarno su one živele pod senkama plutnjaka slušajući proročanstva hrastovog lišća u Dodonskoj šumi u Epiru. Sveto pismo također spominje ovaj hrast. Kaže se naime, da se je sin Davidov Apsolon, trčeći pred progoniteljima, zapleo svojom kosom medu grane jednog hrasta plutnjaka, posle čega je bio ubijen. Međutim poznavanje plutnjaka nije bazirano samo na legendama. Teofrast u svojoj »Historia plantarem« kaže, da je hrast plutnjak bio poznat 4 veka pre Hrista, a da početak proizvodnje čepova datira iz trećeg veka pre Hrista. Također navodi, da je ovaj hrast listopadno drvo i da osobito dolazi u Indigeriji, Galiji, Aquitaniji, te u raznim krajevima sadanje Italije. Pri nedavnim iskopavanjima u Pompejima nađene su neke amfore zatvorene plutom. Armenski pisac Moises Kohorene kaže, da su Armenci upotrebljavali pluto za čamce i ribarski alat, a Arapi za ukrasni nameštaj i umetničke vaze. Arheološki nalazi u najnovije vreme kod velikog nuraga (kameni toranj iz mlađeg kamenog doba) Losa di Abbasanta i onog sv. Antine od Torralba pokazuju poznavanje i raznovrsnu upotrebu pluta na Sardiniji. Prema istorijskim podacima i Kinezi su bili! upoznati sa koristima pluta i upotrebljavali su ga već pre 3000 godina, u glavnom za potrebe ribolova i za pravljenje pojaseva za spašavanje. U srednjem veku kao i za vreme renesanse nesumnjiva je upotreba pluta, što dokazuju i preostali ornamenti, na pr. prozori Hristovog samostana u Tomaru. Po navodima Game Parrosa 1438 god. burgundski vojvoda odobrio je Portugalcima, koji! su živeli u Flandriji, da mogu uvoziti pluto. Portugalci su u to doba, tražeći ovu dozvolu, tvrdili, da je izvoz pluta iz Portugala u Flandriju toliko starog datuma, da se ne može reći vreme njegovog početka. God. 1456 Don Alfonso V napravio je sa Martinom Leme-om, Portugalcem nastanjenim u Brugesu, ugovor o monopolu za izvoz pluta dajući time naročitu privilegiju Portugalcima. Međutim u periodu od 1459 do 1498 god. narod se u više mahova bunio protiv 111 |