DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 50 <-- 50 --> PDF |
C. Šumsko-privredni odnosi. 1) Sadanju nedovoljnu produkciju šuma treba dizati kvantitativno i kvalitativno. Treba pošumljavati odnosno osigurati za novu produkciju veću površinu od one, koja se iskorišćuje, dok se ne zašumii površina određena općom osnovnom za kulturu šuma. Pri izboru vrsta drveća u blizini naselja treba imati! u vidu i šire potrebe ratara, pa uzgajati i gospodarsko drveće, gdjegod je to moguće. Da bi se moglo razumno i pravično raspolagati sa prihodom svih šuma kako za domaću potrebu tako i za izvoz, naročito da bi se mogla izraditi osnova gospodarenja u cilju, da bi šume trajno davale godišnju korist, potrebno je u što kraćem vremenu dovršiti započetu inventarizaciju svih šuma sa investicionim programom. Pri: tomu valja se držati osnovnoga načela, da šume imaju biti od koristi ne samo vlasniku šume, ma tko on bio, nego i narodu i njegovim trajnim potrebama na šumsk:m proizvodima. Da bi se to stvarno i osiguralo, ima se uređivanje svih šuma provoditi po jedinstvenim općim uredajnim načelima u cijeloj državi, a u najmanju ruku u jednoj banovini, pa rad na tomu organizovati po pojedinim krajevima za sve šumovlasnike jednoga kraja istovremeno (a ne uređivati bilo gdje i bilo za koga šumovlasnika). Prema važnosti i vrijednosti pojedinoga šumskoga objekta ima se odlučiti i o vrsti uređenja (skupi ili jednostavniji operati). U državnim šumama treba vršiti eksploataciju u udaljenim krajevima, a šume u blizini naselja treba rezervirati za lokalne potrebe ratara i obrtnika, gdje oni nemaju svojih šuma, a gdje ih imaju, treba da ostanu kao dopuna narodnom šumskom gospodarstvu (gospodarstvu imovnih općina, zemljišnih zajednica ltd.), naravski uz pretpostavku da narod u svojim šumama razumno gospodari. Servitutno pravo naroda na državne šume, gdje to pravo još postoji, ne treba razrešavati, već odnos servitutnih ovlaštenika prema državnim šumama treba regulisati po odnosnim odredbama zakona o šumama, jer je poznato, da su sve naše izvršene segregacije, pa i segregacije pravedno izvršene, zadovoljile narod samo za kratko vrijeme, dok se naime nije narod namnožio. Po pokriću opravdanih potreba okolice suvišak prihoda iz državnih šuma treba prepustiti za pokriće potreba šumske industrije i trgovine. I pored toga, što u današnjem ekonomskom i društvenom poretku državne šume kao privatna svojina države teže za što većom čistom dobiti, ipak u današnjim našim prilikama i dok one traju, ne treba da se nosioci državne šumske politike rukovode do krajnjih konsekvencija principima kapitalističke proizvodnje i da državne šume posve prepuste velikoj šumskoj industriji. Šuma se ne smije posmatrati isključivo kao objekt za spekulaciju i to zbog svojih naročitih izvanekonomskih karakteristika, kao ni zbog naroda, koji je stoljećima upućen u šume svojom radnom, naročito voznom snagom i kojega ne treba preko noći! da izbace iz šume moderna tehnička pomagala sve dotle, dok mu se za taj gubitak ne nađe trajna naknada rada na drugoj strani. Napose to važi za rad u režiji. Iskorišćavanje šuma u režiji ima se u pravilu zavesti u svima šumama i državnim i komunalnim (narodnima), i taj rad treba se rukovoditi po jedinstvenim tehničkim i komercijalnim principima, ali ipak tako da se pri tome imaju pred očima i drugil momenti, u prvom redu šumsko-uzgojni, zatim socijalno-ekonomski, a ne samo spekulativni (što 104 |