DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 49 <-- 49 --> PDF |
narod će se na taj novi red lako priviknuti, jer ne treba zaboraviti, da šume ne napada cijelo selo i čestiti seljaci. Da bi se takav brzi postupak bez većih poteškoća mogao i; provoditi, mora se za sad, prije početka toga postupka: a) u krajevima, gdje se narod zbog nevršenja zakonskih propisa ishranjuje nepovlasnim uzimanjem drveta ili paše ili prisvajanjem šumskoga zemljišta, u svrhu obrađivanja, odmah i neodložno dati narodu mogućnost da se prehranjuje redovnim putem; b) gdje seljački dom ne može iz redovnih prihoda komunalnih šuma ili svojih privatnih šuma da pokrije svoju minimalnu potrebu na građevnom i ogrijevnom drvetu i na paši, treba mu razliku obezbijediti u susjednim šumama bez obzira, čije su vlasništvo a uz pravičnu odštetu (razumije se na osnovu donesenoga specijalnoga privremenoga zakona). U koliko nije moguće linearno sistirati oštećivanje šuma u čitavoj zemlji, treba šumske predjele rajonirati: a) u one, gdje po tradiciji nema šumskih šteta; Ondje treba investirati, dizati i´ unapređivati; b) gdje su šume neprestane i duže vrijeme izložene štetama, gdje je dakle razumno gospodarenje nestalno i neizvjesno, odnosno gdje se ono narušava, treba sačuvati ono, što postoji, i odustati od skupih investicija (uređivanje, izgradnja prometila, pošumljavanje...), dok se štete u šumama ne smire; c) gdje se pak šume stalno satiru sjekirom i pašom, a vlasti su nemoćne, tako da se gospodarstvo u šumama uspostaviti ne može bez velikih žrtava, ondje se ne smije ništa ulagati, već se treba braniti, koliko se može, dok se prilike ne srede, a potom pristupiti obnovi šuma ili pak likvidaciji šum. gospodarstva. 3) Pitanje šumske paše u pretežno stočarskim krajevima regulisati sporazumno sa mjerodavnim agrarnim činiocima, a po utvrđenoj osnovi. Dok se ne pristupi uređivanju i melioraciju kolektivnih ispasišta, mogu se stanovite paši! izložene, loše obrasle šumske površine u blizini naselja prepustiti za pašu, bez obzira čije su vlasništvo. Pašu koza u najsiromašnijim krajevima treba dozvoljavati samo za neposrednu ishranu seljačkih porodica, koje su i dosad živjele od koza, a za vrijeme, dok se ne nađu druga trajna vrela za narodnu ishranu. Za šumsku pašu i list treba naplaćivati pristojbe prema imućstvenom stanju, bile šume ma čije vlasništvo, i te takse uplaćivati u fond za pošumljavanje. Kod komunalnih šuma prihod od tih pristojbi treba upotrijebiti samo za melioraciju komunalnih pašnjaka. Ako takvih nema, treba ga ulagati u fond i ni u što drugo. Sporazumno sa agrarcima treba tražiti mogućnost za bolju pašu od šumske i zamjenu koze drugom vrsti blaga. Posebnim propisima treba urediti način zajedničke paše koza i ostale stoke. Postepenom redukcijom koza treba vraćati šumske pašnjake šumskoj kulturi. 4) Šumama sa zaštitnim karakterom treba posvetiti punu pažnju i tu zaštitu dovesti u sklad sa opravdanim interesima naroda. Potrebno je djelovati na nadležne finansijske vlasti da omoguće općim upravnim vlastima ubrzanje postupka oko proglašenja stalno zaštitnima svih onih šuma, koje imaju takav karakter, čim će bolje biti zaštićeni javni interesi, a vlasnici takvih šuma oslobođeni od plaćanja poreza. Ograničenjem korišćenja zaštitnih šuma smanjit će se, istina, sadanji ukupni prihod šuma na drvu, ali će ostati garancija za sačuvanje šuma i zaštitu javnih interesa. 103 |