DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 45 <-- 45 --> PDF |
Drugom sam prilikom napisao (Šum. List 1938. str. 196), da mi šumarski stručnjaci bolujemo od neke stručne autointoksikacije. Mil hoćemo da imamo što više šuma, pa ma kakve one bile, kao i naš primitivni seljak, kojemu imponira što veći broj stoke, pa ma kakva ona bila. Mii hoćemo pod svoju vlast i suvate ii planinske pašnjake, sve krševe i golijeti, sav lov na površini države. Mi izlazimo iz naših sadanjih šuma kao da smo u njima posvršavali sve poslove i osigurali racionalno gospodarstvo, a toliko imamo u njima posla. Prije svega izložene su nam raznim napadima sa svih strana, pa treba da ih branimo svii .i svim našim snagama, a istom onda, kad smo ih obranili, treba da ih rekonstruiramo, da uredimo mnoge očajne branjevine, da sve raspoložive novčane kapitale ulažemo u melioracije odnosno u podizanje produktivnosti i vrijednosti postojećih šuma. Prije prelaza na pošurnljavanje krševa i golijetii treba da pogledamo na ogromne pašnjake, koji su bili i po svojoj stanišnoj kakvoći i po sastojinskoj formaciji prave šume, da ih nastojimo vratiti šumskoj kulturi. Ne, mi osvajamo nove terene, koje opet nećemo moći! da sačuvamo, jer podizanje, kompletiranje, njegovanje i stručno rukovođenje, plaćanje poreza i ostali tereti traže goleme novčane žrtve, koje se malo kad rentiraju, jer se u ovakvim radovima ne može tražiti rentabilitet. Naš rad morao bi da je jedinstven, barem u krupnim načelnim šumsko-političklm pitanjima. Taj rad nije i ne može biti jedinstven, jer — kako rekoh — nemamo izgrađenoga šumsko-političkog programa, osnovke čitavom našem radu; za to se na takva pitanja gleda i konzervativno i liberalno i politički, te prema tomu postoje i odgovarajuće struje i grupacije u šumarskim redovima. Možemo li izvršiti stanovitu radnju, n. pr. krčenje stanovite veće šumske površine, diobu šume u stanovitom pravcu, ako su stručna mišljenja nejednaka ili neodređena, a to se desi, kad takova razna gledišta prilikom rješavanja takovoga pitanja dođu do izražaja? U grupi konzervativaca ima suviše fanatika, derviša. Ne osporavajući im dobru stručnu spremu il ljubav za struku, prigovara im se, da su uvijek u nekom grozničavom stručnom poslu, napeti, plahoviti. »Od stabala ne vide šume« kaže se za njih, kao što je za nekoje pravnike rekao nedavno predsjednik F. Poosevelt, da od §§ ne vide zakona, a trpe od pravne artcrioskleroze. Ta ekskluzivnost, dogmatičnost i ortodoksnost potsjeća na selskoga popu fanatika, koji zamagljenim očima propovijeda o paklu, grozi i prijeti, a babe zadrijemaju slušajući tu vjekovnu priču. Dok takav pop ostaje na selu, nema veće štete, ali kad on postane biskup, onda je takav poglavar više štetan po crkvu nego koristan. Za takove šumare kažu, da im duševni horizont nije dosta širok, zato da su ekskluzivni, suviše »zeleni«, uvučeni u sebe ne videći, da je šumarstvo samo jedna karika u lancu narodne privrede i općega državnoga života, da zato šumar mora biti! u prvom redu nacionalni ekonom, da šumarstvo ne može postojati posve samostalno, da mora odstupati od propisanih šumsko-političkih načela (krčenje, dioba, paša), ako je to u trajnom boljem interesu stanovitoga kraja ili cjeline. Tko drugačije gleda na njemačku strogu godišnju potrajnost nego se to naučava .. cathedra, proglase ga oni! heretikom, na njega se udari anatema, on je gotov. Takovi se odnosi pokušavaju objasniti s tim, što je šumarstvo mlada grana narodne privrede, a mladost se katkada rukovodi suviše 99 |