DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Drugom sam prilikom napisao (Šum. List 1938. str. 196), da mi
šumarski stručnjaci bolujemo od neke stručne autointoksikacije. Mil hoćemo
da imamo što više šuma, pa ma kakve one bile, kao i naš primitivni
seljak, kojemu imponira što veći broj stoke, pa ma kakva ona bila.
Mii hoćemo pod svoju vlast i suvate ii planinske pašnjake, sve krševe i
golijeti, sav lov na površini države. Mi izlazimo iz naših sadanjih šuma
kao da smo u njima posvršavali sve poslove i osigurali racionalno gospodarstvo,
a toliko imamo u njima posla. Prije svega izložene su nam
raznim napadima sa svih strana, pa treba da ih branimo svii .i svim
našim snagama, a istom onda, kad smo ih obranili, treba da ih rekonstruiramo,
da uredimo mnoge očajne branjevine, da sve raspoložive
novčane kapitale ulažemo u melioracije odnosno u podizanje produktivnosti
i vrijednosti postojećih šuma. Prije prelaza na pošurnljavanje
krševa i golijetii treba da pogledamo na ogromne pašnjake, koji su bili
i po svojoj stanišnoj kakvoći i po sastojinskoj formaciji prave šume, da
ih nastojimo vratiti šumskoj kulturi. Ne, mi osvajamo nove terene, koje
opet nećemo moći! da sačuvamo, jer podizanje, kompletiranje, njegovanje
i stručno rukovođenje, plaćanje poreza i ostali tereti traže goleme novčane
žrtve, koje se malo kad rentiraju, jer se u ovakvim radovima ne
može tražiti rentabilitet.


Naš rad morao bi da je jedinstven, barem u krupnim načelnim
šumsko-političklm pitanjima. Taj rad nije i ne može biti jedinstven, jer


— kako rekoh — nemamo izgrađenoga šumsko-političkog programa,
osnovke čitavom našem radu; za to se na takva pitanja gleda i konzervativno
i liberalno i politički, te prema tomu postoje i odgovarajuće
struje i grupacije u šumarskim redovima. Možemo li izvršiti stanovitu
radnju, n. pr. krčenje stanovite veće šumske površine, diobu šume u
stanovitom pravcu, ako su stručna mišljenja nejednaka ili neodređena,
a to se desi, kad takova razna gledišta prilikom rješavanja takovoga
pitanja dođu do izražaja?
U grupi konzervativaca ima suviše fanatika, derviša. Ne osporavajući
im dobru stručnu spremu il ljubav za struku, prigovara im se, da
su uvijek u nekom grozničavom stručnom poslu, napeti, plahoviti. »Od
stabala ne vide šume« kaže se za njih, kao što je za nekoje pravnike
rekao nedavno predsjednik F. Poosevelt, da od §§ ne vide zakona, a
trpe od pravne artcrioskleroze. Ta ekskluzivnost, dogmatičnost i ortodoksnost
potsjeća na selskoga popu fanatika, koji zamagljenim očima
propovijeda o paklu, grozi i prijeti, a babe zadrijemaju slušajući tu vjekovnu
priču. Dok takav pop ostaje na selu, nema veće štete, ali kad
on postane biskup, onda je takav poglavar više štetan po crkvu nego
koristan. Za takove šumare kažu, da im duševni horizont nije dosta širok,
zato da su ekskluzivni, suviše »zeleni«, uvučeni u sebe ne videći, da je
šumarstvo samo jedna karika u lancu narodne privrede i općega državnoga
života, da zato šumar mora biti! u prvom redu nacionalni ekonom,
da šumarstvo ne može postojati posve samostalno, da mora odstupati
od propisanih šumsko-političkih načela (krčenje, dioba, paša), ako je to
u trajnom boljem interesu stanovitoga kraja ili cjeline. Tko drugačije
gleda na njemačku strogu godišnju potrajnost nego se to naučava ..
cathedra, proglase ga oni! heretikom, na njega se udari anatema, on je
gotov. Takovi se odnosi pokušavaju objasniti s tim, što je šumarstvo
mlada grana narodne privrede, a mladost se katkada rukovodi suviše


99