DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 42 <-- 42 --> PDF |
posjeda (šume općinske, selske, plemenske, imovnih općina, zemljišnih zajednica, agrarnih zajednica, servitutniih šuma) kao i prodiranje kapitalizma u šumsko gospodarstvo: industrijalizacija šume kao refleks sadanjega ekonomsko-društvenoga poretka. Možda se uništavanje šuma vršil i nesvjesno, kako bi se po uništenju šuma brže i lakše došlo do pašnjaka i obradivoga zemljišta. Novčano gospodarstvo već odavna potiskuje naturalno gospodarstvo i prodire u posljednju seljačku kućicu. Industrija uništava kućni obrt, seljački proi´zvodi postaju roba za trgovinu, a ne više samo za kućnu seljačku potrebu ili za izmjenu dobara. Tu izmjenu preuzele su na sebe velike industrijske zemlje, kojima počinju robovati male agrarne zemlje. Razlika je jedino u tomu, što je naš seljak svoj produkt prodao, komu je htio, a danas on radi za industriju i za banke. On je u najvećem dijelu prividno slobodan i gospodar u svomu. Sa apsolutnim prirastom pučanstva ne proširuje se razmjerno i »životni prostor« odnosno ne povećava se produktivnost sadanjega raspoloživoga zemljišta. Čulii smo za tako zvanu kolonizaciju u Bosni. Od svih seljačkih zemalja kod nas ima 67.8% ispod 5 hektara, a ti posjedi čine 28.0%; od ukupne površine. Kako da zaustavljamo tu prirodnu dinamiku, tu glad za zemljom na račun šuma i šumskih zemljišta? Može li! se prisiliti narod na intenzivnije obrađivanje zemlje? Neznam, kakav bi zakon o šumama bez saradnje sa nadležnim činiocima mogao da zaustavi nadiruću silu i da ju uputi pravcem najmanje štetnim kako za pojedince tako il za skupnost? To se još sve da razumjeti i pravdati, kad se radi! o trajno boljem interesu čovjeka, ali kad se bez naročito opravdanih razloga i za volju manjine (i to bolje stojeće) kolektivno šumsko dobro dijeli u nekoliko većih objekata ili u individualno vlasništvo, a da se ne može dokazati, da je to atomiziranje u boljem trajnom interesu većine ovlaštenika, tad se to ne samo ne može odobriti, nego to treba najstrože osuditi. ´ U mnogo slučajeva upravne i agrarne vlasti ne nastoje da spriječe atomiziranje šuma, već se možda i nesvjesno ide s tim radom na ruku samo imućnijim seljacima, dok se sirotinja, a te najviše ima, odlučno protivi diobi. 4) Kulturna zaostalost, siromaštvo, a i ii nehaj vlasti može nam protumačiti! zaprepašćujuće pojave, na koje nailazimo u raznim krajevima države. Polunomadski stočari i danas pale čitave šume zbog paše, obaraju nebrojena stabla za brst stoke, podižu ograde i plotove od stabala il drveća, grade kuće i zgrade iz drveta, podržavaju otvorena ognjišta, a možda bil se vidjela negdje i vječna vatra. Netko će se potruditi da izračuna barem približno, koliko godišnje propadne drveta na ovakav rasipnički način. U očima maloga čovjeka, koji ne može da vidi! preko brda, »šuma raste, dok čovjek spava«, ima je u obilju i zato ju ne treba šteditil, a ono što narod dobiva besplatno, smatra da ne vrijedi ništa, »jer kad bi vrijedilo, narod bi za to morao plaćati«. Stepen uništavanja i neracionalan postupak šumama u obratnom je razmjeru sa kulturnim nivoom naroda. Loše ekonomsko stanje ne igra pri tomu odlučnu ulogu, jer ima bogatih, ali kulturno zaostalih krajeva, u kojima se šume uništavaju. Naišao sam u praksi i na jedan paradoks: dok u manje naprednom kraju narod smatra uređenu šumu smetnjom svojem ekonomskom razvoju i napretku, dotle u naprednijim 96 |