DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— mahom državni činovnici. Sa konkretnom našom šumarskom politikom danas diriguju agrarci, jer oni predstavljaju seljaka, kojemu »smetaju šumaru u normalnom razvoju«. U našoj su agrarnoj zemlji šumsko i poljsko gospodarstvo dva jednako vrijedna faktora naše privrede, koji moraju međusobno harmonirati u boljem trajnom općem privrednom interesu zemlje, a tomu mora da teži i agrarna i šumarska politika bez obzira na to, što šuma sa relativnog šumskog tla nestaje u korist poljoprivrede i što paša sprečava podizanje novih šuma. Šumarstvo teško napušta svoje stečene pozicije da se povuče u brda i planine, što je razumljivo, sve dok u ravnici ima znatnih površina, koje se melioracijom mogu privesti boljoj kulturi, intenzivnije obrađivati! i zadovoljiti povećane potrebe na obradivom zemljištu i ispaši. Od početka života zajedničke države ne posvećuje se potrebna briga ekonomskim pitanjima, i ako su ta pitanja bila jedan od glavnih uzroka nezadovoljstvu u ranijim državama. Sav je rad predstavnika naroda apsorbovala dnevna državna i partijska politika, a da nas od toga nije mogla pokrenuti ni ozbiljna utakmica i ekonomsko nadiranje velikih, a ekonomski dobro organizovanih susjeda. Zbog tih političkih briga nije do danas obrazovan Privredni savjet, da u prvom redu izradi opći državni privredno-politički program, a u granicama toga programa i opći šumsko-politički i šumsko-privredni program. Šumska privreda naše države treba da se razvija po programu i u granicama fiksiranim kako općom državnom privrednom politikom tako i specijalnom šumarskom politikom, kako ćemo ju pri kraju prikazati. Kako u Narodnom predstavništvu nema zastupnika šumarstva, odlučuju o budžetu državnih rashoda i prihoda, dakle i prihoda državnih šuma samo agrarci, ali u svoju korist, jer se čisti prihod državnih šuma ne ulaže u neophodno potrebne investicije (izgradnje šumskih saobraćajnih sredstava, rad u režiji, naprave za industrijsku preradu drveta, čuvanje svih šuma, lugarnica, dizanje rentabilnih šuma i t. d.). Kao posljedica nedovoljnog pravnoga shvaćanja o šumi i naše je šumarstvo u našem javnom i političkom životu ne samo osamljeno nego i trpljeno. Stoga je razumljiva neprestana defenziva šum. krugova sa devizom »postojeće šume imaju se držati« kao i ofenziva na krš i golijeti: proširujmo areal šuma, I ako su ta nastojanja došla do punog izražaja u našem zakonu o šumama, ipak im se ne može dati i apsolutan i ekskluzivan karakter za to, jer moramo znati, gdje se šuma može napustiti, gdje zadržati, gdje nova podizati, a to znači, da moramo imati barem konkretni (naš uži) šumsko-politički program rada. Taj pak program do danas, poslije 20 godina, nije izrađen. Izradom takovoga programa ne treba čekati, dok se izradi opći ekonomsko-politički program države, koji! ima u vidu odnose države prema ostalim državama kao i vlastitoga državnoga uređenja t. j . unutrašnjih političkih odnosa države. Kako su ti! naši unutrašnji politički odnosi nesređeni, tako da se prema pojedinim dijelovima države vodila stanovita ekonomska odnosno financijska politika, razumljivo je, što se nije ni pristupilo izgradnji toga našega užega (konkretnoga) šumsko-političkoga programa, jer su šume vrlo utjecajan instrumenat u rukama državne odnosno partijske politike. Pa sve kad i ne bi postojali ti naročiti: odnosi, vlast bi se, koja je u službu agraraca, koristila činjenicom da ne postoji opći šumsko-politički 94 |