DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 39     <-- 39 -->        PDF

pa česte amnestije i abolicije), ne akomodira stvarnim odnosima t. j . da
narod konačno spozna, da je šuma ekonomsko dobro, koje nije neiscrpivo,
već da se kao i svako drugo dobro mora čuvati i obrađivati, da
nosi što veću i bolju trajnu korist.


2) Agrarci smatraju šumu svojom službenicom, koja popunjuje
poljoprivredu i koja mora nestati, ako je to u trajnom interesu poljoprivrede.
Ta borba neće prestati. Agrarci traže šume u ravnici i na relativnom
šumskom tlu za dobivanje hrane, a na tzv. apsolutnom tlu zbog
prehrane stoke. Što je vrijednost agrarnim produktima veća, to je i
apetit na šume veći i obratno. Do šumskog je zemljišta mnogo lakše i
jeftinije doći nego do kapitala, koji bi trebalo uložiti! da se može dizati
produktivnost poljoprivrednoga zemljišta ili izvoditi melioracione radnje
(regulacija voda, isušenje tolikih inundacionih terena...) Prirodno je,
da se kalkulira sa jeftinijim, sa šumama, kad to tako može da bude.
Agrarci stalno vrše pritisak na šume, ali taj pritisak nije u svakom slučaju
i u svakom kraju bez osnova. Poznato je naime, da se narod na
području t. zv. apsolutnog šumskoga zemljišta (osobito na kršu) sve i
pored težih životnih uslova množi brže nego u ravnici, jer je na nižem
stepenu civilizacije.


Sadanji naš zakon o šumama mogao je biti donesen samo van Narodnoga
predstavništva, dakle bez direktnog utjecaja agraraca. Ipak,
par mjeseci po njegovu donošenju, pod istim režimom, na pritisak agraraca
donesena je njegova krupna izmjena (da se dozvoljava držanje
koza). Agrarci i dalje traže njegovu izmjenu i pored toga što je taj zakon
dobrim dijelom u nekojim krajevima države »mrtvo slovo na papiru«.
Odnosi su stvarno teži, nego što izgledaju. Za bolju ilustraciju uzmimo
pitanje paše.


U prostorno većem dijelu naše države stočarstvo dolazi jače do


izražaja od drugih grana privrede, naročito šumske industrije, i za to


se u tim krajevima paša ne cijeni! manje od drveta (Jovan Jekić). Tamo


šume nisu objekt u užem ekonomskom smislu riječi, koji proizvodi u


prvom redu drvnu sirovinu, već su one kombinovana kultura, služe za


ispašu il za proizvodnju drva. Negdje su one samo ispasišta, a negdje


su popuna agrarnoga zemljišta, jer seljak šumu uzurpira, iskrči zemljište,


obrađuje ga, dok ima humusa (2—3 god.), zatim zemljište napusti i krči


dalje (Bosna, Srbija). U tim se krajevima šumska privreda ne može


oteti! jakom utjecaju agraraca.


Polje proizvodi ljudsku i stočnu hranu, šuma ogrijevni: i građevni


materijal, a donekle i stočnu hranu. Naša je zemlja izrazito agrarna


s početcima industrijske urbanizacije. Poljoprivreda ishranjuje čovječan


stvo. Agrarna produkcija danas teži! internacionalizaciju. Za vrijeme


svjetskoga rata, a osobito do oktobra 1929. god. (početak minule svjet


ske krize) agrarci su znatno proširili svoje proizvodne površine, da ih


za vrijeme krize opet napuste. S druge strane poljoprivredne nauke, a


specijalno kemija i električna energija (u Njemačkoj) rade intenzivno na


tomu da se proizvodni potencijal postojećih agrarnih površina podigne


na što veću visinu, jer je ljudstva sve više, a raspoložive površine zemlje


sve manje. Šumarski političari morali bi da budno paze na razvoj agrarne


politike u svijetu, da bi barem donekle mogli da se upravljaju u vođenju


šumarske politike, jer je u rukama agraraca sva naša politika, sva dr


žavna vlast i mnoge banke, a šumarstvo drže samo šumarski! stručnjaci


93