DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 36 <-- 36 --> PDF |
može biti mjesta samo analognoj primjeni: toga zakona. Navesti ću samo jedan slučaj: Mirko Milanović iz Kneževca posjekao je jedno kiselo sirovo, dubeće stablo od 2 (dva) cm debljine i 2 metra visine, staro 3 godine, vrijedno 0,5 dinara. Zaplijenjen 1 koš. Na osnovu § 151 z. š. zaračunato mu je 4 X 0.5 t. j. 2 Din. Tuženi poriče. Presuda: 1 dan zatvora, rad o svom trošku, da plati 2 Din u fond za pošumljavanjc. Za presudu 10 din. u korist kase Gradskog poglavarstva, svakome od prisutnih svjedoka po 30 din. u ime pristupničke nagrade. Na aktu se nalaze taksene marke od 10 din (na uvjerenju Gradskoga poglavarstva u Beogradu br. 22981 od 12. VI. 1936. g.) i 20 din. na žalbi, jer se tuženi žalio (presude broj gradskoga poglavarstva S. br. 58390 K. K. broj 1027 od 20. VIIL 1936., a na osnovu toč. 5, § 89 i § 96 zakona o gradskim općinama. §§ 115 do 171 zakona o šumama, §§ 4, 15, 16, 33 do 36 političke uredbe i T. br. 371 zakona o taksama...). Nije mi poznato, kako je upravni postupak završen. Mnogo sam godina bio šef šumske uprave i znam, što je borba sa šumokvarcima. Ovakova se borba ne može odobriti!. U redovnim vremenima zakoni ne smiju da presijecaju tok narodnoga života, već ga imaju da regulišu. Montesquieu je rekao: »Les lois sont les rapports necessaires, qui derivent de la nature des choses«. Za to naš zakonodavni rad nije rezultanta općega zakonodavnoga rada u zemlji. Zbog ukrštavanja interesa između polja i šume odnosno zbog nepovoljnoga gledanja naroda na šumu ne bi u redovnim, a jamačno ni u tadanjim izuzetnim političkim prilikama bio donesen zakon o šumama, da nije bilo nesretnih šumskih afera, koje su uzvitlale toliku prašinu. Zakon, u svojoj biti vrlo dobar, ipak je suviše ekskluzivan, konzervativan i strog, što dokazuje i činjenica, da je već u istom šestojanuarskom režimu sredinom 1930. g. izvršena revizija toga zakona. U vezi sa onim, što je u II dijelu rečeno, ne možemo se oteti utisku, da je naš zakon o šumama u većem i najvažnijem svojem dijelu ostao na papiru i da se sa šumama postupa prema tradiciji u stanovitom kraju. Kad je tako s našim osnovnim zakonom, možda nije od naročite štete što nisu doneseni i neki specijalni zakoni: zakon o novom uređenju državnih šuma opterećenih službenostima u Bosni i Hercegovini (§ 184 zakona o šumama), zakon o regulisanju pitanja stručne uprave, državnoga nadzora i imovinskih odnosa i prava ovlaštenika odnosno članova korisnika plemenskih šuma u Crnoj Gori kao i djelimično zem. zajednica u Hrvatskoj (§ 182). Istim zakonom predviđenu eksproprijaciju velikih šumskih kompleksa izvršilo je Ministarstvo poljoprivrede u sporazumu sa Ministarstvom šuma i rudnika, dok je trebalo biti obrnuto (186). Nije mi poznato, da se vrše predradnje za izradu zakona o eksproprijaciji apsolutnog šumskoga zemljišta, čije pošumljavanje traže klimatski i kulturni obziri, u korist države ili samoupravnih tijela, u koliko se pošumljavanje ne može drugim načinom postići (§ 186). Prilikom namjeravane proslave 20-godišnjice stvaranja naše države prikupljeni su bili u ministarstvu šuma podaci o tom, što smo od 1918. do 1938. zatekli, a što smo u minulih 20 godina stvorili u našem šumarstvu. S bolom u duši moram konstatovati, da je u svakom gospodarsko- pravnom području produžen raniji gospodarski život, ali u pogoršanom izdanju. Zakon o šumama od 21. XII. 1929. u 10 godina svoje primjene nije donio očekivane rezultate u onim krajevima, gdje šumar 90 |