DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 36     <-- 36 -->        PDF

može biti mjesta samo analognoj primjeni: toga zakona. Navesti ću samo
jedan slučaj: Mirko Milanović iz Kneževca posjekao je jedno kiselo
sirovo, dubeće stablo od 2 (dva) cm debljine i 2 metra visine, staro 3
godine, vrijedno 0,5 dinara. Zaplijenjen 1 koš. Na osnovu § 151 z. š.
zaračunato mu je 4 X 0.5 t. j. 2 Din. Tuženi poriče. Presuda: 1 dan
zatvora, rad o svom trošku, da plati 2 Din u fond za pošumljavanjc. Za
presudu 10 din. u korist kase Gradskog poglavarstva, svakome od prisutnih
svjedoka po 30 din. u ime pristupničke nagrade. Na aktu se nalaze
taksene marke od 10 din (na uvjerenju Gradskoga poglavarstva u Beogradu
br. 22981 od 12. VI. 1936. g.) i 20 din. na žalbi, jer se tuženi žalio
(presude broj gradskoga poglavarstva S. br. 58390 K. K. broj 1027 od


20. VIIL 1936., a na osnovu toč. 5, § 89 i § 96 zakona o gradskim općinama.
§§ 115 do 171 zakona o šumama, §§ 4, 15, 16, 33 do 36 političke
uredbe i T. br. 371 zakona o taksama...). Nije mi poznato, kako je
upravni postupak završen. Mnogo sam godina bio šef šumske uprave i
znam, što je borba sa šumokvarcima. Ovakova se borba ne može
odobriti!.
U redovnim vremenima zakoni ne smiju da presijecaju tok narodnoga
života, već ga imaju da regulišu. Montesquieu je rekao: »Les lois
sont les rapports necessaires, qui derivent de la nature des choses«. Za
to naš zakonodavni rad nije rezultanta općega zakonodavnoga rada u
zemlji. Zbog ukrštavanja interesa između polja i šume odnosno zbog
nepovoljnoga gledanja naroda na šumu ne bi u redovnim, a jamačno ni
u tadanjim izuzetnim političkim prilikama bio donesen zakon o šumama,
da nije bilo nesretnih šumskih afera, koje su uzvitlale toliku prašinu.
Zakon, u svojoj biti vrlo dobar, ipak je suviše ekskluzivan, konzervativan
i strog, što dokazuje i činjenica, da je već u istom šestojanuarskom
režimu sredinom 1930. g. izvršena revizija toga zakona. U vezi sa onim,
što je u II dijelu rečeno, ne možemo se oteti utisku, da je naš zakon o
šumama u većem i najvažnijem svojem dijelu ostao na papiru i da se
sa šumama postupa prema tradiciji u stanovitom kraju.


Kad je tako s našim osnovnim zakonom, možda nije od naročite
štete što nisu doneseni i neki specijalni zakoni: zakon o novom uređenju
državnih šuma opterećenih službenostima u Bosni i Hercegovini
(§ 184 zakona o šumama), zakon o regulisanju pitanja stručne uprave,
državnoga nadzora i imovinskih odnosa i prava ovlaštenika odnosno
članova korisnika plemenskih šuma u Crnoj Gori kao i djelimično zem.
zajednica u Hrvatskoj (§ 182). Istim zakonom predviđenu eksproprijaciju
velikih šumskih kompleksa izvršilo je Ministarstvo poljoprivrede u sporazumu
sa Ministarstvom šuma i rudnika, dok je trebalo biti obrnuto
(186). Nije mi poznato, da se vrše predradnje za izradu zakona o
eksproprijaciji apsolutnog šumskoga zemljišta, čije pošumljavanje traže
klimatski i kulturni obziri, u korist države ili samoupravnih tijela, u
koliko se pošumljavanje ne može drugim načinom postići (§ 186).


Prilikom namjeravane proslave 20-godišnjice stvaranja naše države
prikupljeni su bili u ministarstvu šuma podaci o tom, što smo od
1918. do 1938. zatekli, a što smo u minulih 20 godina stvorili u našem
šumarstvu. S bolom u duši moram konstatovati, da je u svakom gospodarsko-
pravnom području produžen raniji gospodarski život, ali u pogoršanom
izdanju. Zakon o šumama od 21. XII. 1929. u 10 godina svoje
primjene nije donio očekivane rezultate u onim krajevima, gdje šumar


90