DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 30     <-- 30 -->        PDF

države, druga u neposredno, ali slobodno upravljanje šumama. Kod nas
su sve šume osim privatnih neposredno ili posredno u sklopu javne,
državne uprave i prema tomu u svojem djelovanju i1 suViše su bile
zavisne od momentane vladajuće političke stranke. Proživljavali smo
svi, a mnogi su i na svojim leđima iskusili blagodati minulih režima. Ali
ima i na nama krivice i jedno se od drugoga ne može dijeliti.


Pretpostavka zakonodavca, koji za stručno upravljanje šumama
traži fakultetsku spremu (§ 132), da će se logički prema toj stručnoj
spremi zavesti i odgovarajući šumsko-upravni (tzv. nadšumarski) sistem,
nije se ispunila, jer još i danas, poslije 40-godišnjeg opstanka koje šum.
akademije koje pak fakulteta u Zagrebu, a do blizu 20-godišnjeg
opstanka šum. fakulteta u Beogradu, šef. šum. uprave i u državnom, a
dobrim dijelom i u komunalnom šumarstvu, tek je izvršni organ središnjega
ureda i vrši poslove staroga revirnoga šumara, računarca i
manipulanta. Pored toga »istočnoga grijeha« i naša uprava nije zadovoljavala
sam po sebi, jer nije provedena racionalna organizacija rada
i koordinacija stručnih snaga, a izbor osoblja i onako nije bio u našim
rukama. Zato stručni rad nema očekivanoga efekta. Uprava sa šumama
paralizovana je više štetnim nego korisnim utjecajima sa strane. Imamo
sve moguće, pa i dobre zakone, ali se ti zakoni nisu primjenjivali´ svagdje
i u svakom slučaju pravilno, a nekoji se negdje i nekad nisu uopće primjenjivali
nikako. Kakovo je bilo gledanje na opću šumarsku administraciju
sa najviših mjesta, dokazala su mnoga gg. ministri šuma i rudnika,
a to nam je svima poznato.


Rad šumarskih referenata kod općih upravnih vlasti u većem je
dijelu države, sticajem prilika, ograničen: a) na kancelarijski rad, statistiku
i obračunavanje šumskih prijavnica i b) na brigu oko rasadnika
i u vezi s tim oko pošumljavanja izdvojenih golijeti, dakle u najvećem
dijelu na tehničko-pomoćni posao, a za taj ne treba fakultetsko obrazovanje.
Zato većina njih nije u mogućnosti, da vrši svoj prvi zadatak,
a kamo li da bi se oni: kao stručni upravitelji valjano starali o svirn
šumama pod osobitim javnim nadzorom. Za to je tu i tamo, ihače u
načelu dobro kombinirano, upravljanje sa državnim i nedržavnim šumama
u jednom licu redovno od manje koristi za nedržavne šume. Taj
osnovni i aktuelni zadatak sreskih šumarskih referenata bi bio: 1) da u
prvom redu i svim silama rade na sačuvanju postojećih šuma, a istom
kad je to postignuto, da se staraju o podizanju, o uređenju i o pravilnom
iskorišćavanju šuma; 2) da što intenzivnije porade na pošumljavanju u
onim krajevima, gdje je prestalo satiranje šuma, jer pošumljavati ondje,
gdje se šuma satire, zaista nema smisla.


Sreske šumarske referente treba osloboditi! neredovnih, a osobito
kancelarijskih manipulativnih poslova, kako bi se mogli posvetiti svojem
prvom i osnovnom zadatku. Sreski šumarski referenti: mahom su mladi
ljudi, katkad i bez ispita, često prepušteni sami sebi. Kako će ti mladi
ljudi da budu protagonisti šumarstva u krajevima, gdje je razumno
šumarstvo u očima javnosti, inteligencije i predstavnika naroda, a pogdjegdje
i predstavnika vlasti strano, nepoznato i zato manje privlačno.
Dok se sve te zapreke ne uklone, smatram, da je uzaludan onaj inače
mogući rad šumskih organa (stručni savjeti referenta, propaganda, pošumljavanje),
kojim oni hoće da indirektnim putem sačuvaju i unaprijede
šumarstvo.


84