DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 26 <-- 26 --> PDF |
zemlje, kamena i mora, koji će u narodu i sa narodom smišljeno i ozbiljno raditi Onda će ubrzo otpasti međusobno predbacilvanje, kako na kršu leže mrtvi kapitali, a čovjek nezna da ih iskoristi, jer je lijen ii jer mu je lakše služiti drugomu dotično i prosjačiti, a otpasti će i prigovor, da se umjesto toliko i mnogo puta uzalud bačenoga novca za pošumljavanje krša moglo podići nekoliko tvornica, koje bi zaposlile mnogobrojan narod. Proces obnavljanja života na kršu, kako ga idealno zamišlja itng. P r e m u ž i ć, ići će vrlo sporo, jer treba mnogo vremena i osobitoga truda od strane seljaka, koji danas treba da radi, da bi se samo prehranilo. Sa druge strane vidimo, kako u najkulturnijim primorskim mjestima nestaje masline, smokve i badema, a vinogradi su u primorju odavna zbog filoksere propali, dok amerikanka nije izdašna i ne može se aklimatizirati. Primorci su mnogo bolji! pomorci! i ribari nego poljoprivrednici, jer im zemlja nije pravo zanimanje, ali zar ti najkulturniji! naši krajevi ne mogu uz državnu stručnu i finansijsku pomoć obnoviti barem te autohtone kulture? Danas propada i ono malo, što je od davnine utvrđeno kao pozitivno, sigurno, stalno. Pa kako se postupa sa dalmatinskim vinom, kako se pravi ulje? Kakovu cijenu postizava težak za svoje ulje, a osobito za vino? Pođemo li od tih najkulturnijih primorskih krajeva prema brdu i planini, obuzima me neka skepsa, kako će taj planinac da vlastitom svojom mukom obnavlja svoj sadanji život na načelu grmlja i drveća, dok on generacijama to grmlje i drveće satire stokom, sjekirom i krampom vadeći korijenje još žive vegetacije iz zemlje. A tomu narodu treba pomoći odmah, danas, da bi! prestao s takovim radom. ´Ovo bi trebali da uvaže naši kultivatori krša, koji sa toliko ljubavi i predanosti hoće da naš sivi krš zaodjenu u zeleno ruho. Ne treba zato da prekidamo sadanji rad. Dajmo i dalje svoj obol u zelenom drvetu za podizanje i sačuvanje života na kršu sve i pored vrlo skromnih uspjeha, a velikih napora i još većih novčanih žrtava, pa bilo i bez tako neophodno potrebne saradnje sa ostalim još važnijim činiocima, ali treba da gledamo na sadanje stanje što realnije, jer samo takav rad može u narodu da pobudi ozbiljan efekat. S ovim sam imao namjeru da upotpunim iznesena mišljenja gg. Balena, Madarevića i Premužića, zatim mišljenja ostalih naših trudbenika gg. iKosovića, Petrovića, Kaudersa, Hol a i ostalih. Ne preostaje nam dakle drugo, nego da nadovezujemo na sadanji kakav takav rad, ali da izvršimo neophodno potrebne predradnje i to: a) Dok se ne spasi čovjek na kršu od dosadanjega zla, prvu i glavnu odlučnu riječ treba da ima socijalna skrb (zaposlenje naroda, jer narod treba rada, a ne korteškoga kukuruza), zatim agronomi uporedo sa socijalnom skrbi, dok šumari imaju samo da pomažu agronome po sporazumno utvrđenom programu. Šuma na kršu i ondje, gdje je ona pun gospodarski objekt, niti je ishraniivala niti će ishranjivati čovjeka sa krša. Ako igdje, ovdje na kršu treba da šumarstvo bude potpuno u službi naroda. Kad se narod o tom uvjeri, on će početi! čuvati ostatke šumske vegetacije, a poslije će i sam podizati! šumu. b) Treba donijeti što prije zakon o mogućnosti diobe komunalnoga pustoga šumskoga zemljišta u individualno vlasništvo (§ 106 z. š.) kao i 80 |