DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 25 <-- 25 --> PDF |
potreba narodnih (prehrana naroda, uređenje rijeka, česte poplave, [sušenje tolikih močvara i periodičkih jezera, unutrašnja kolonizacija, seljački krediti, potrebe i radovi, za koje se mora naći novaca i to odmah i t. d.). Mi smo stvarno vrlo siromašna zemlja pored ogromnog poljoprivrednog potencijala i mnogo manje kulturna od Francuske, gdje su radnje oko pošumljavanja rađene u velikom stilu i, što je jedino ispravno, rađeno istovremeno sa zagrađivanjem bujica i regulsanjerri pitanja vode. Vrijeme od 20 godina, u kojem ima da se izvrši jedna mala revolucija u životu kraškoga čovjeka, smatram prekratkim. U pogledu strogoga dijeljenja kultura na kršu u šume s jedne, te pašnjake, voćare i oranice s druge strane, smatram da takva dioba nije potrebna za krš, jer na kršu ne treba uzgajati šume kao isključivi objekt za proizvodnju ogrijevnog i građevnog drva, barem u prvom početku. Neka se to prepusti! vremenu. Krš je po svojoj konfiguraciji terena, klimi, geološkom sastavu, geografskom položaju i načinu života čovjeka na kršu takav, da nije uputno prostorno dijeljenje pojedinih kultura. Kultura šuma, pašnjaka, voćara, livada i oranica može ostati i dalje prostorno izmiješana prema stvarnoj sposobnosti zemljišta za produkciju razne vrsti bilja. Ako želimo zadržati čovjeka na kršu i ne sprečavati njegov prirodni jaki! natalitet, moraju se poljoprivrednoj kulturi prepustiti sve one il već postojeće šumske kulture, gdje se zemljište može trajno bolje iskoriščavati (n. pr. u sadanjem Gorskom kotaru i Lici u Hrvatskoj). Thurn-Taxis je u Hrvatskoj imao znatne površine pod šumom i na takovim zemljištima, koja bi narod mogao vrlo dobro obrađivati. Ali narod, i ako je živio od tih šuma, ipak je morao bježati od kuće da se prehrani. Nije tu nešto u redu. Ing. Ante P r e m u ž il ć15 vidi novi život na kršu »na načelu drveta«, koje će seljaku na kršu davati ne samo hranu nego i odjeću. Prema tome smatra on šumare prethodnicima novoga života našeg čovjeka na kršu. Ja pak mislim, da se kod pravilne organizacije i podjele rada postavlja sa mjerodavne strane na sve saučesnike u radu pitanje, što da se radi Pitati će se na koncu, a ne u prvom redu i šumari, kakav i kolik prilog može čovjeku na kršu dati grmlje i drveće. Van svake je sumnje, da se sa dva poljoprivredna fakulteta mora naći nekoliko specijalista agronoma za krš, kojima će šumari( koji se naročito brinu za krš, kao naš P r e m u ž i ć, predano pomoći. Ing. Pan o v1G smatra također, da je pitanje krša opći kulturnoprivrednil i socijalno-politićki narodni problem i da je srž problema u tomu, kako će se dovesti u sklad problem krša sa vitalnim i savremenim potrebama naroda. Tomu dodajem, da naši stručnjaci, kad dođu na krš, treba da najprije pogledaju narod, a onda krš, jer istom potom mogu da pođu pravim putem u pošumljavanju krša. Na kršu treba postojeću inerciju ukloniti, vratiti narodu vjeru u sebe i u vlasti, a to će se postići samo tako, da se narod prije svega obezbijedi nasušnim hljebom, pa kad je to osigurano, da tamo vlasti šalju prave narodne ljude, apostole 15 Ing. Ante Pr e mužić : Rješavanje kraškoga pitanja na seljačkoj osnovici. Šum. List 1937. g. br. 1. 16 Ing. A. P a nov : Kojim putem? Povodom Sedreničkih ekspresnih šuma. Šum. List 1939. g. br. 1. 79 |