DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 21 <-- 21 --> PDF |
mirnica za vlastitu potrebu i´ za spekulaciju (kad ustreba novaca u kući, ide se u šumu) i c) za popunu poljoprivrednoga zemljišta (samovlasno krčenje zbog privremenoga ziraćenja). Takovo stanje ne može vlast preko noći da izmijeni, jer se narodni život ne može odjednom sapeti i uputiti drugim pravcem. To stanje, kao posljedica stočarskoga načina života, isključivo je ekonomska pojava i šumarski će stručnjak ostati nemoćan, dok ne stupi u punu saradnju sa drugim nadležnim stručnjacima (učiteljima, agronomima). Svaka njegova osamljena akcija osuđena je na neuspjeh, a to je gore po stvar nego da se uopće što započne. Može se oprezno, postepeno ograničavati ispaša, ali prije toga narodu treba obezbjediti naknadu na drugoj strani. Na kojoj, to je stvar vlasti, jer šuma ne smije biti selska ili općinska štedionica, da se iz nje vadi novac, kad ustreba! Isto tako po važećim zakonima općinska šuma i šumsko zemljište nije rezervisano državno ili općinsko agrarno zemljište, da na ovakav štetan način pojedinci uvećavaju svoju proizvodnju životnih namirnica krčenjem šuma ili! da te šume popunjavaju populacione potrebe. Šume se nalaze u rasulu. Obrana šuma ne funkcioniše, a krivični postupak protiv gorosjcčaca stvarno nema efekta. Zakon o šumama i zakon o općinama kao da ne postoje za općinske i selske šume. Šumarski organi bez razlike objašnjavaju to teško stanje jedino štetnim utjecajima sa strane, koji parališu pravilno i zakonsko djelovanje državnih vlasti. Uporedo s takvim stanjem osnivaju se odbori za pošumljavanje, podižu šumski rasadnici i u mjestima, gdje se ne sprječava satiranje šuma.« Nema svrhe da iznosim i onako vrlo približne podatke o ekonomskom stanju komunalnih šuma. Čitaoci će mi odobriti, zašto pred II. međunarodni šumarski kongres u Budimpešti 1936. g. nisam detaljnije iznio hrdavo stanje naših komunalnih šuma. Rđavo stanje privremeno je, a o našim kućnim poslovima treba da raspravljamo kod kuće slobodno, otvoreno, ali i objektivno. Uređenje odnosa u komunalnom šumarstvu jedno je od osnovnih zadataka naše šumarske politike. Prvi je od tih zadataka: zaustaviti naglo propadanje tih isključivo seljačkih narodnih šuma. Nije mi poznat udžbenik o uređenju šuma, po kojem bi pitanje stroge godišnje potrajnosti bilo osvijetljeno i u slučaju kad nastupe ekonomske krize, kad padne vrijednost sirovina, jer taj pad ne povlači za sobom (u svakom slučaju, kod svakoga šumoposjednika) i smanjenje svih troškova proizvodnje ili smanjenje materijalnih potreba korisnika šuma. Ako šumovlasnik živi samo od šume, kako će izbjeći! zaduženju? Neće se pogriješiti!, ako se kaže, da su u najvećem dijelu naših šuma, koje se nalaze u blizini; naselja ili su eksploatisane po šumskoj industriji, konkretne drvne zalihe manje od normalnih. U koliko se to kasnije stručno i utvrdu, znači, da sadanji zv. redovni prihod (etat, koji odgovara prirastu) ne odgovara normalnoj drvnoj zalihi. Poznato je i to, da se današnjim korišćenjem konstantno smanjuju drvne zalihe i zbog toga nestaje osnovka, na kojoj leži potrajnost šumskoga gospodarstva državnih i komunalnih šuma. Može se postaviti putanje, da li etatne praznine koje slijede, popunjavamo ili podizanjem novih šuma ili podizanjem vrijednosti postojećih šuma. Jasno je, da se sa zrelim i prezrelim šumama nije moglo čekati. Mogle su se samo jednom dobro unovčiti i 75 |