DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 14 <-- 14 --> PDF |
izmiče pred plugom i motikom, čak i sa vrhova brda. U svakom se slučaju iskrčeno zemljište ne privodi trajno boljoj kulturi, jer se u najviše slučajeva iskorišćuje samo dotle, dok ima humusa, 2—3 godine, a potom se sa krčenjem šume ili šikare nastavlja na drugom mjestu, na napuštenom zemljištu raste korov i trava, a stoka po njem pase. Krči se bez dozvole vlasti. Sudski je postupak navodno bez učinka i nanosi vlasniku šume materijalnu i moralnu štetu, jer se uzurpacije vrše i dalje. U Bosni je stanje još gore. Dok u Srbiji: nestaju većinom mlade (nedorasle) šume i šikare, ono, što se dešava u Bosni, ne vidi se u ostalim dijelovima države ... Tamo nestaju gotove, zrele i prezrele šume, u brdima i ravnicama. U jednostranom provođenju agrarne reforme kao i zbog drugih koristi stabla se podjeljuju ii sijeku, lugari prijavljuju, žandarmerija formalno odstranjuje uzurpante i ostale štetočince, bezbrojne se šumske prijavnice podnose vlastima, neke vlasti kažnjavaju zatvorom i agrarni! interesenti (i neinteresenti) u zatvoru »odleže« svoju zemlju ne smatrajući to kaznom, jer mu zemlju više nitko oteti neće. Neka opet sreska načelstva ostavljaju hrpe neriješenih prijava, kojih broj dnevno raste čekajući amnestiju i! aboliciju, da ih u kolima vrate šumskoj upravi, upućujući oštećenika na građansku parnicu. Stomilijunske tražbine države ostaju na papiru, stotinama hiljada stabala padaju dalje, ali drvnim se plugom ore i dalje, kao da smo u starom vijeku. Agrarci stalno vrše pritisak na šume. Taj pritisak nije u svakom slučaju i u svakom kraju bez osnova. Poznato je naime, da se narod sa područja t. zv. apsolutnog šumskog zemljišta, osobito sa krša, množi i pored težih životnih uslova brže nego u ravnici, jer je na nižem stepenu civilizacije. Zato ga treba raseljavati u ravnice na račun ogromnih slobodnih površina, koje su u ovo 20 godina mogle melioracijom odavna biti privedene proizvodnji. Tek potom treba ga raseljavati i na sadanja t. zv. relativna šum. zemljišta, da tamo popunjava populacione praznine. Zemljište na kršu treba prepustiti uzgoju raznoga drveća za proizvodnju stočne i ljudske hrane, za zaštitu zemljišta i poljoprivredne kulture od prirodnih nepogoda, dok se tokom izvjesnog vremena kulturno-gospodarsko stanje kraškoga stanovnika ne podigne i život mu se olakša. Vidi o tome dobru sugestiju ing. A. Premužića. S ovim ulazimo u domenu agrarne politike zemlje. Kako svakogodišnje apsolutno priraščuje oko 150.000 duša, dolazi vrijeme, kad ni racionalnije obrađivanje zemljišta neće moći da ishrani stanovništvo. O tom se istom počela voditi briga (Gospodarska Sloga, Dr. R. Bićanić). U cilju toga racionalnoga obrađivanja zemljišta dati će i šumarstvo svoj prinos u tomu, što će se napuštati relativno šumsko zemljište, kad tomu dođe vrijeme, kao i u torn, što će se pojam apsolutnosti šumskoga zemljišta morati da koriguje. Čovjek ekonom nerado gleda, kako šum. stručnjaci u Dalmaciji sticajem prilika uzgajaju na istom mjestu alepski bor pored smokve (Ficus carica), koja rađa i služi ljudima za hranu, ili kad na obali Neretve, na ljutom i golom kršu sa preko 15° nagiba, narod kopa kamen ii sadi maslinu, hranu ljudima. U koliko poljoprivreda ne raspolaže s novčanim sredstvima, da takova zemljišta privede poljoprivrednoj kulturi, a šumarstvo ima kredita, smatram, da podizanje šumske kulture na takvim mjestima treba da ima samo povremeni značaj, treba da je prelazna kultura, a o takvom značaju šum. kulture treba da uzgajači vode računa prilikom izbora vrste drveta, a taksatori prilikom izbora 68 |