DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 13     <-- 13 -->        PDF

mašilo cilj, jer one nestaju trošeći! sve brže svoj osnovni drvni kapital.
Općinske i seoske šume satiraće se sve Više i! pretvarati u divlje pašnjake
i obradivo zemljište. Ni državne šume nisu pošteđene, jer i na njih su
legli! partizani. U Bosni će takozvana unutrašnja kolonizacija uništiti
mnoge državne šume na apsolutnom šumskom zemljištu, a možda bez
prave nužde i na relativnom. Ograničenjem državnih šuma u Srbiji
mnoge će šume propasti, čim prijeđu u ruke općina il sela, ako se na
vrijeme ne organizuje stručna uprava i! čuvanje tih šuma. Sve se je to
nažalost ispunilo.


Sa 6. januarom 1929. godine prestala je javna borba i od te godine
pa do 1934. godine vladala je u stručnoj javnosti tišina, a možda i ravnodušnost,
ali moram naglasiti, da je u tom režimu nastalo olakšanje za
naše šume, jer politički ljudi nisu obijali pragove državnih kancelarija,
jer se nije korteširalo šumama. Tad sam prvi put u našoj državi osjetio,
da nemam tajnoga direktora nad sobom. Služba se počela odvijati: svojim
normalnim tokom. Čak, počelo se satiranjem koza. Ne ulazeći u političku
stranu tadanjega režima, šume su počele slobodnije disati. To je kratko
trajalo, jer su šume uskoro došle na još gore muke.


Nastavimo s prikazom držeći se važnijih odredaba zakona o
šumama.


A)Šumsko-policijske odredbe z. š. poznate su (zabrana
krčenja, dužnost pošumljavanja, zaštitne šume, zaštita šume od
vjetra, insekata i zaraznih bolestil, paša, žirenje, sušanj i lisnik, šumski
požarevi). U pogledu mjera, koje se odnose na provadanje principa o
integritetu šuma, da se naime postojeće šume imaju očuvati i da se
šume ne smiju pustošiti, poznato nam je, da je taj princip potpuno probušen.
Naš zakon o šumama ne može spriječiti nestajanje naših šuma.
Njih naglo nestaje. Pod nestajanjem šuma smatramo i smanjenje areala
šuma i smanjenje drvne mase razgradivanjem već izgrađenih šuma. To
nestajanje vrši se na dopušten i nedopušten način. Na dopušten: naglim
iskorišćavanjem prezrelih šuma, smanjivanjem osnovnog šumskog kapitala
u komunalnim šumama, da bi! se pokrili neophodni redovni izdaci,
krčenjem šuma zbog životne potrebe velikog šumskog posjednika,
diobama, parcellsanjem i! atomiziranjem šumskog posjeda, osobito maloga
privatnoga, raznim stručnim operacijama prilikom izgrađivanja ili revizije
privrednih planova (veća konkretna drvna zaliha od normalne, pretvorba
visokog u niski uzgoj) i t. d. Na nedopušten način nestaje šuma u
blizini naselja, jer seljaci danju i noću sjekirom i stokom, »na malo« navaljuju
skoro na sve šume, da podmire kućnu i gospodarsku potrebu,,
uzimajući drvo, pašu, list, zemljište. Ogromne su šumske površine posve
iscrpljene zbog unutrašnje kolonizacije, spekulacije, ziraćenja, ispaše.
Najmanje su štete u slovenačkim krajevima, Vojvodini i u većini hrvatskih
krajeva.


Krčenje je u pravilu posljedica potrebe čovjeka za zemljom. Krči
svoje lično i svoje kolektivno (komunalno i državno), kako bi zadovoljio
svoju primarnu potrebu, da se prehrani, dakle najneposredniji lični
interes. Ne vodi računa o cjelini, o trajnosti i vremenu. O tomu se staraju
vlasti (šumari). Odatle trajna borba. Krčiti svoje lično i imati od
toga trajnu veću korist, to bi se dalo i podnijeti, ali stvarno u životu u
najviše slučajeva izgleda to mnogo gore. Takav sam proces posmatrao
u planini Rudnik u Srbiji. Ondje šuma nestaje polagano, ali stalno, šuma


67