DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1940 str. 105     <-- 105 -->        PDF

33) Proizvodnja Italije.


U Italiji se pluto proizvodi na Siciliji, u provincijama Campaniji,
Laziiju, Maremmi, te na Sardiniji, naročito u provinciji Sassari. Iz predela
Budduso, Ala dei Sardi, Sorgono, Neoneli, Ortueri, Iglesias i dr. potiče
pluto odlučnih kvaliteta, koje se može smatrati po svojim odlikama najboljim
u celoj svetskoj proizvodnji, naročito zbog njegove kampaktnosti
i bledo crvene boje, što ga čini nezamenjivim u fabrikaciji! plutnog papira.
Španija, koja drži svetska tržišta za ovu vrstu prerade pluta, nabavlja
siroviinu sa Sardinije.


Uvoz pluta iznosi oko 2.000 tona godišnje u vrednosti od oko 6
miliona lira, dok je izvoz nešto veći.


Proizvodnja pluta na Sardiniji po najnovijim podacima Dr. De Martisa
ovako je raspodeljena: Tempio 600 tona, Ozieril 350 tona, Sassari 200
tona, Alghero 120 tona, Iglesias 500 tona, Lanusei i Sorgono 350 tona,
Nuoro 400 tona. Svega: 2.520 tona. Ova količina odnosi se na pluto I, II
i III vrste. Na škart i primarno pluto otpada još 2.000 tona.


Industrija pluta u Italiji: tek je u razvitku. Ona ipak ima svoj početak
već pre 100 godina i to u Tempiesu od strane Lorenza Španu ili, po
drugim izvorima, od Francuza Arnaudona. Sa ovom malom i primitivnom
industrijom pokazala se uskoro korist, koju može dati pluto, koje je ranije
na Sardiniji bilo upotrcbljeno jedino kao gorivo. Stvarno kroz kratko
vreme velik broj malih industrijalaca, radnika ii seljaka počeo se baviti
preradom pluta. Tako se razvilo jedan nov zanat, koji je danas već jako
razvijen i važan na Sardiniji. Ovim malim industrijama i zanatstvu pridružili
su se uskoro španjolski i francuski trgovcu, kojil su došli na Sardiniju
radi zarade.


Skoro ćela proizvodnja Sardinije, koja je u 1870. god. iznosila oko
1000 tona pluta, izvozila se na razna Inostrana mediteranska tržišta,
pošto je u samoj Italiji potražnja bila mala s obzirom na predrasudu
vinarskih trgovaca, da je jedino španjolsko pluto upotrebljivo u enološke
svrhe. Kad su Nemci i Amerikanci uvidillil sve dobre kvalitete ftalijanskog
pluta i počeli nabavljati pluto sa Sardinije, vlasnici su radi lakoće
prodaje sirovina zapustili1 lokalnu industriju. To su u glavnom razlozi,
zašto se ona na Sardiniji slabo razvila. Veću inicijativu za stvaranje industrije
pluta imali su industrijalci! na talijanskom kontinentu. Preduzeće
»Novi« iz Milana, spojeno kasnije sa »Prinetti e Stucchi« 1868 god., zahvaljujući
svom direktoru Ergistu Bezzii-u, stvorilo je modernu industriju
pluta. Bezzi je također 1882 god. osnovao preduzeće »Bezzi Latuada«.


Posle stanke prouzrokovane španjolskom konkurencijom i padom
kursa pezete za vreme i posle španjolsko-američkog sukoba, talijanska
se industrija znatno razvila zahvaljujući pojačanoj tražnji inostranstva i u
zemlji. Stvorena su nova preduzeća i to u glavnom od onih ljudi, koji
su imali ranije kao učitelja Ergista Bezzi-a, prvog pionira talijanske industrije
pluta. To su: Ing. Giulio Prinetti, koji je kasnije postao ministar
inostranih poslova, Igino Lemoigne, Ing. Gramizzi, Augusto Stucchi, Vittore
Latuada, industrijalci iz Milana, zatim Marco Azena Corda, G. M.
Panu, Antonio Fortoleoni, Giovanni! Chinelli, Giuseppe Mansueto, Domenico
i Nazareno Ricci i Francesco Rossi industrijalci iz Genove.


159