DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 9     <-- 9 -->        PDF

4. Trebalo bi izdati brošuru o šumskom gospodarstvu, popularno
pisanu, koja bi obilovala poučnim slikama. Prvi bi dio te brošure govorio
općenito o važnosti šuma i šumskog gospodarstva, a drugi bi se dio odnosio
na niske seljačke šume. Te bi se brošure razaslale svima narodnim
knjižnicama svakog pojedinog sreza.
5. Najjača privredna organizacija sela bivše Savske banovine je
ogranak Gospodarske Sloge. Preko nje bi se moglo najuspješnije poraditi
na propagandi šumarstva: na održanju šuma, koje postoje, i na poštivanju
prava vlasništva.
Zaključak. Uništavanje i nestajanje šuma u Hrvatskom Zagorju je
usko povezano sa množenjem pučanstva i rastenjem potreba Zagoraca.
Zagoraca je sve više, a zemlje nema dovoljno i potrebe su na drvetu sve
veće. Potrebe na zemlji namiruju se krčenjem, a potrebe na drvetu
sječom nedozrelih i mladih sastojina.


Spašavanje šuma u Hrvatskom Zagorju povezano je sa pitanjem
kolonizacije odnosno industrijalizacije toga kraja. Stoga je mjerodavnim
šumarskim faktorima dužnost da uzmu učešća u rješavanju toga pitanja
i da ga požure, žele li da spase posljednje ostatke šuma u Hrvatskom
Zagorju.


RĆSUME


Apres avoir decrit l´organisatiou d´un cours de la propagande forestiere faite
par lui le printemps precedent dans les masses du peuple d´une des contrees le plus
peuplees en Yougo-Slavie (ce cours consistait de conferences et de diverses demonstrations)
l´auteur expose les mesures ä prendre pourque l´effet de semblables actions
dans le peuple soit encore agrandi.


Prof. Dr. ]. BALEN (Zemun):


PRILOG ODREĐIVANJU SJETVE KOD
ČETINARA


(SUR LA PROFONDEUR DES SEMAILLES CHEZ LES CONIFERES)
Povodom interesantne publikacije prof. Mulopulosa.


Prilikom sjetve šumskoga sjemena od važnosti su razni momenti.
Redovno je jednima posvećivana veća pažnja nego drugima. Jedni su
smatrani manje važnima nego drugi. Izlazi to već i iz činjenice, što se
uspjeh ili neuspjeh sjetve u mnogo slučajeva pripisuje samo vremenskim
prilikama. Kažemo, da je sjetva u jednom slučaju uspjela, a u drugom
nije i — pretpostavivši, da je upotrijebljeno sjeme bilo dobro — tražimo
uzroke neuspjeha najčešće u vremenskim prilikama i prije svega u suši.


Ovoj tvrdnji ide u prilog i to, da se sjetva kao i mnogi drugi radovi,
naročito uzgojne prirode, prepuštaju vrlo često pomoćnom osoblju, a
ponekad i samim radnicima, da ih obave. Često se pri tom pušta iz vida,
da će nedovoljna obavještenost o samoj stvari, pa onda i nepažnja imati


7




ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 10     <-- 10 -->        PDF

svoje redove posljedice — ponekad sjeme illi uopće neće klijati ili će
klijati veoma slabo.
Dubina sjetve ili debljina pokrova sjemena pripada svakako medu
one momente, kojima valja obratiti mnogo pažnje.


Prof. Mulopulos iz Soluna podvrgao je ispitivanju u tom pogledu
sjeme četinara, koji: najviše interesuju staništa Grčke.1 Ova ispitivanja
imaju važnost i za naša primorska staništa, pa su već radi toga za
nas od velikoga interesa. No prije nego se osvrnem na ovaj interesantan
rad, koji će dobro poslužiti u šumskom gospodarstvu mediteranskih zemalja
uopće, bacit ću pogled na izvjesna druga istraživanja odnosno
mišljenja u ovom pravcu. Na taj način će nam ispitivanja prof. Mulopulosa
biti potpunija, činit će sa drugima jaču cjelinu, koja neće biti od
važnosti samo za šumsko gospodarstvo u užem Mediteranu nego i za
gospodarstvo na drugim staništima.


Može se reći, da su i stariji autori radova iz uzgoja šuma redovno
davali mišljenje i o dubini sjetve. Ali sistematska eksperimentalna istraživanja
vezana su ipak na novije vrijeme sve i pored činjenica, da se tu
radi! o običnom poslu, o sjetvi sjemena odnosno o dubini sjetve, za što bi
se moglo pretpostaviti, da je već istraženo odavna.


Stari majstori, G. L. H a r t i g, C o 11 a, pa B u r c k h a r d t,
Borggrev e i drugi davali su u svojim radovima savjeta o dubini
sjetve. H a r t i g preporučuje za sjetvu borovog sjemena dubinu od
0,4—0,7 cm.2 C o 11 a predlaže za istu vrstu 0,3—0,7 cm.8 Burek h
a r d t preporučuje za bor dubinu od 0,5 cm na pjeskovitom zemljištu,
a na glinovitom traži još pliću sjetvu/ Borggrev e daje općeniti
savjet, da dubina sjetve odnosno debljina pokrivača bude u izravnom
odnosu prema volumenu sjemena, pa se dubina mijenja, ide sve do 6,
pa i do 8 cm.5 M a . r preporučuje za smrčevo i borovo sjeme dubinu
od 10—15 mm.6 I tako redom.


Imajući pred očima dugogodišnja opažanja u radu sa proizvodnjom
biljka u rasadnicima, pa računajući da će se s j e t v a p o v a 1 j a t i, preporučio
sam za naša, često suši izložena staništa, da .sjetva sjemena
bijeloga bora bude duboka oko 1 cm.7


Razlog da se u praksi ne obraća dovoljno pažnje sjetvi, a onda
naročito dubini sjetve, bit će poglavito u tome, što smo navikli, da je
sjeme naših domaćih vrsta, prije svega smrče i bora, najčešće razmjerno
jeftino. U vezi toga su naše sjetve redovno vrlo guste — držeći se one
narodne »bolje da je gusto, nego da je pusto«. Prema tome se i kod slabije
provedene sjetve očekuje, da će izbijati! odnosno iznići dovoljan broj
biljki.


1 Prof. Mulopulos , Istraživanja o dubini sjetve i klijanju sjemena P. halepensis,
P. brutia, P. nigra, C. sempervirens i Abies cephalonica X alba. Thessaloniki,
1939. (Štampano na grčkom sa izvodom na njemačkom).


2 H a r t i g, Lehrbuch für Förster 1808.


3 C o 11 a, Anweisung zum Waldbau, 1835.


4 Burckhardt , Säen und Pflanzen. Sechste Auflage. Trier, 1893.


5 Borggreve, Die Holzzucht, 1891.


6 Mayr , Waldbau auf naturgesetzlicher Grundlage. Berlin, 1909.


7 Baien , Šumski rasadnici, Zemun, 1938.


8




ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Od novijih eksperimentalnih istraživanja zaslužuju naročitu pažnju
Denglerova. 8 On je ispitivao dubinu sjetve bijeloga bora. Njegova su
ispitivanja zasvjedočila između ostaloga ovo:


1) Plitko --.% cm pokriveno — borovo sjeme izbilo je u najviše
slučajeva najprije iz zemlje, a pri tom je najčešće vrat hypokotila bio
savijen gotovo u pravom uglu, pa je ponik izgledao kao mala kukica,
zabodena u zemlju.


Taj tip ponika može se nazvati »kukasti tip«. (V. na slici broj 1 i 2.)
2) Dublje zasijano sjeme (1 cm) izbilo je iz zemlje najprije s vratom,
dok mu je glavica isprva ostala još u zemlji. Na taj način je ponik
poprimio oblik luka, ili bolje oblik kvačice, pa možemo kazati, da je to
ponik tilpa luka odnosno tipa kvačice. I čim glavica izbije iz zemljje, počinje
se kvačica ispravljati. Ponik postepeno uzima oblik kukast i ne
razlikuje se više od prvoga tipa (V. na slici broj 3 i 4).


Tipovi klijanja odnosno ponika.


3) Sasvim drugi tip pokazuje ponik, kad je sjeme znatno dublje
posijano (oko 2 cm). Ponik u tom slučaju izbija najčešće bez sjemenoga
ovoja. On se je već za vrijeme prodiranja kroz zemlju odvojio, pa ponik
izbiia u pruženom luku iz zemlje. Supke izbijaju često vrlo polagano, pojedinačno;
ostaju dugo žućkasto-bliijedo-zelene, medu sobom isprepletene.
To je tip slabića. Jače biljčice izbiju nešto bolje, polagano razviju svoje
supke i konačno dobiju normalnu zelenu boju (V. na slici broj 5 i 6).


4) Ako je sjeme pokriveno 3 cm i više, po pravilu se ne može vidjeti
razvitak ponika. Jedino prilikom kopanja možemo ustanoviti, kako su se
klice razvijale pod površinom. To je tip mrtvorođenčadi (V. na slici broj
7 i 8). On dolazi često pored pomenutih tipova: gdje je sjetva plića, sjeme
je niklo, gdje je sjetva dublja (ovoga tipa), sjeme nije niklo. Razumljivo
je, da pri klijanju imaju mnogo utjecaja individualne osobine.


Tragom Denglerovim išao je R u b n e r ispitujući klijanje sjemena
smrče.9 Upoređujući rezultate svojih istraživanja sa rezultatima istraživanja
Denglerovih došao je Rubner (pored do ostalih) i do ovih
zaključaka:


8 D e n g 1 e r, Über die Wirkung der Bedeckungstiefe auf das Auflaufen und die
erste Entwicklung des Kiefernsamens. Z. f. F. u. J. 1925.


Rarbner , Bedeckungstiefe und Keimung des Fichtensamens. F-w. Z. 1927.
9




ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 12     <-- 12 -->        PDF

1) Čisti, sterilni pijesak pokazuje najobilniji ponik. Naročito je obilan
broj ponika, ako je sjeme pokriveno 2 i 3 cm debelim slojem čistoga
pijeska. Do toga je došao i Dengler.


2. Kad je pokrivač vrlo plitak, a sredina vrlo suha i ovdje je, kao
i kod Denglera, opažen slabiji ponik.
3) Nije bilo veće razlike u javljanju ponika kod pokrova od 14> i
onoga od 1 cm.
4) Kod pokrivanja sirovim humusom bilo je slučajeva, da je sjeme,
zasijano 1 cm duboko, prije klijalo nego sjeme zasijano na ´/> cm. Naprotiv
sjeme zasijano 2 cm duboko počelo je 4—12 dana kasnije nicati
nego ono, koje je zasijano 1 cm duboko. Slično je i sa sjemenom, koje je
na 3 cm zasijano u upoređenju sa onim, koje je zasijano 2 cm duboko,


5) Procentualno povećavanje gubitaka, koje je ustanovio Dengler
kod bijeloga bora u vezi sa dubinom sjetve, zapaženo je i kod smrče.
zaključaka:


6) Tipovi ponika (V. sliku i tipove 1—8) mogu se ustanoviti i kod
smrčevoga ponika.
7) Najveća duljina hypokotila je kod smrčevoga ponika veća nego
kod ponika borovoga (kod smrče je 40%, a kod bora 30%).


8) I vdje, kao i kod Denglera, prevaga je na strani plitke sjetve.
Međutim praktične razlike između .´-± i 1 cm duboke sjetve nema, pa sve
i do 2 cm opaža se praktična razlika poglavito u naknadnom pogibanju
ponika.


9) Veoma je interesantan rezultat pokrivanja smrčevoga sjemena
smrčevim sirovim humusom. Tako je na kraju vegetacionoga perioda,
imajući pred očima 50 zasijanih sjemenki, bilo stanje ovakovo:


kod pokrivanja % cm uginulo je 20 biljki


» » 1 » » »41 »


» » 2 » » » 41 »


» » 3 » » » 36 »


Sličan rezultat dobio je i Dengler i Möller dodavanjem humusa kao
đubriva.


Prof. Mulopulos je podvrgao ispitivanju utjecaj dubine sjetve
odnosno debljine pokrivanja kod ovih vrsta: P. halepensis. P. brutia, P.
nigra, Cupr. sempervirens i Abies cephalonica X alba.


Opažanja su zasvjedočila, da se pokrivanje zasijanoga sjemena ne
može uvijek ravnati prema veličini! sjemena. Zato je eksperimentalni put
najpodesniji, da se dođe do saznanja, koja će valjati za praksu. Duljina
hypokotila, način klijanja odnosno tip ponika i razvitak ponika uopće je
u vezi sa debljinom pokrivača ili dubinom sjetve. Sa debljinom pokrivača
u vezi je i vrijeme, kad klica odnosno ponik izbija imajući pred očima,
naravski, i razne temperature.


S obzirom na šumsku praksu došao je Mulopulos do ovih zaključaka:


1) Za sjetvu sjemena P. halepensis i P. nigra kreće se najpodesnija
dubina između 5—15 mm: na vlažnom i teškom zemljištu odnosno kad
je sjetva pokrivena vlažnim i teškim slojem, ako nema opasnosti, da će
jake kiše isprati zemljište i sjeme i ako nema opasnosti od ptica, dovoljna
je dubina 5—8 mm; na umjereno vlažnom zemljištu 10 mm, a na sipkom,


10




ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 13     <-- 13 -->        PDF

rastresitom zemljištu, koje se brzo i lagano isušuje i brzo ispira, 15 mm.
Sjetva u dubini od 20 mm na sipkom i lako isušljivom zemljištu ne
preporučuje se, jer je gubitak klica velik.


2) Za sjetvu P. brutia mogu se upotrebiti iste dubine, ali se mnogo
više preporučuje dubina sjetve od 10—15 mm. Kod dubine od 5 mm javlja
se ponik tipa 1 a opasnost od isušenja je baš u početku izbijanja ponika
veća nego kod drugih tipova odnosno kod većih dubina sjetve. Osim toga,
jer sjeme P. brutia traži vlažniju sredinu nego sjeme P. halepensis i P.
nigra i jer se ta sredina može kod sjetve u dubini od 5 mm teže osigurati,
sjetva kod dubine od 10—15 mm dobro odgovara.


3) Za sjeme C. sempervirens najbolja je dubina sjetve 5—10 mm.
Kod dubine od 15 mm broj uginulih klica je velik. Gdje je zemljište izloženo
ispiranju, može se upotrijebiti i dubina od 15 mm. Ako je zemljište
vlažno i teško, preporuča se dubina cd 5 mm.


4) Za sjetvu sjemena A. cephalonica kreće se najpodesnija dubina
između 10—20 mm. Dubina od 5 mm se ne preporučuje, jer u tom slučaju
leži razmjerno tanak sloj zemlje na razmjerno velikom sjemenu, pa se
može lako isprati i sjeme onda isušiti.


Isti razlozi, koji vrijede za primjenu raznih dubina između 10 i
20 mm kod sjemena P. halepensis, vrijede i za ovo sjeme.
Studija prof. Mulopulosa upotpunjuje eksperimentalna istraživanja
Denglerova i Rubnerova.
Rezultat njegovih istraživanja naći će dobru primjenu jj na našim,
naročito mediteranskim staništima.


RESUME
Quelques reflexions en connexion avec les resultats obteiius ä cet egard par lc
professeur Moulopoulos en Salonique.


Inž. JOVAN STANIMIROVIĆ (Sarajevo):


ŠUMA I VODA


(LA FORET ET L´EAU)


Činjenica, da je šuma u vrlo bliskim odnosima sa vodom, u glavnom
je već poznata. Značaj ovih međusobnih odnosa nije samo u izvesnoj
biološkoj zavisnosti, kao što je slučaj uopšte kod biljaka. Šuma kao najjača
biljna zajednica na zemlji ima izvesnih svojih karakteristika, koje
odnose sa vodom pokazuju i u drugih perspektivama. Uopšte posmatrajućil
odnose šume i vode nailazimo na jako složena pitanja, na koja do
danas ne možemo pouzdano odgovoriti.


Pa ipak, poznavanje vode na našoj planeti izgleda da je dosta jasno
i pouzdano, bar u svojim osnovnim konturama, dok je šuma u tome
pogledu još dosta neispitana, tako da su mnogi pojmovi u dosta maglovitim
pretpostavkama. Takva tamna i neispitana mesta u našem poznavanju
šuma na zemlji postoje u ostalom i kod svih organizama, koji se
na zemlji nalaze, koji se tu rađaju i umiru, a za koje još neznatno, odakle
su došli, kako su postali i da li se nalaze samo na zemlji ili ih ima i u
svemiru...


11