DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 3 <-- 3 --> PDF |
............ .... 64. ...... 1940 Ing. RUD. ANTOLJAK (Zagreb): PROPAGANDA ŠUMARSTVA U PRAKSI (LA PROPAGANDE FORESTIERE DANS LA PRATIQUE) Angažiran od Banovinskog odbora za propagandu pošumljavanja u zagrebu, održao sam u mnogim mjestima Hrvatskog Zagorja niz popularnih predavanja s projekcijama o šumarstvu naše domovine. Ova propagandna turneja ü svrhu popularizacije šumarstva prvi je pokušaj ovakove vrsti kod nas, pa smatram korisnim da iznesem svoja opažanja i utiske o ovome načinu propagande. Gosp. Ing. Vladislav Beltram napisao je još 1934 godine u Šumarskom Listu br. 1. članak pod naslovom »Za unapređenje našeg šumarstva«. U današnje vrijeme, kad se ne shvaća važnost šuma i šumarstva, kad se još uvijek vjeruje i misli, da šuma izraste preko noći, kad se šumske štete penju na 15—20 milijuna dinara godišnje (samo na području bivše Savske banovine), taj je članak više nego ikada aktuelan. Stoga razloga smatram najzgonijim da na mjesto uvoda citiram neke pasuse iz navedenog članka: »Odnos našeg čovjeka prema vlastitoj šumi uslijed nepoznavanja pojmova njenog uzgoja, njege i iskorišćavanja nije onakav, kakav bi trebao da bude. Neuporedivo gori je odnos našeg naroda prema šumama zajedničkog i državnog vlasništva, gdje vlada psihoza, da je šuma dar božju, kojim čovjek može neograničeno da se služi, neiscrpivo blago, kojega ne može nestati, blago, kojega korišćenje nema niko pravo da mu brani, ni zajednica, ni država kao vlasnica. U to bajno bogatstvo naših šuma vjeruje i naša laička javnost. Sedam milijuna hektara šume u državi, s kojom brojkom naša statistika tako sigurno operiše, mogla je da nas uvjeri o našem neizmjernom bogatstvu na šumama. Koliko je od tih milijuna još netaknute šume, a kako izgleda ostali dio, u kojem se gospodari? Kolik je postotak od ovoga dijela šuma, koje su otvorene iskorišćavanju po čovjeku, još šuma, a koliki postotak tek šumom obraslo zemljište?« »Šume i šumarstvo, čiji proizvodi u najboljim godinama konjunkture učestvuju sa preko 30% vrijednosti cjelokupnog našeg izvoza, vode očajnu borbu za svoj opstanak na bezbroj frontova sa jednim jedinim neprijateljem: neshvaćanjem važnosti šuma i šumarstva.« »Ako je naš neprijatelj neznanje i neshvaćanje, što iz neznanja proizlazi, onda postoji za njegovo suzbijanje samo jedno oružje: prosvjeta. Sredstvo prosvjete je propaganda i popularizacija šumarstva.« 1 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Dok su poljoprivreda i higijena, u novije vrijeme i upravne vlasti, vršile ogromnu propagandu i njome postizavale velike, primjera vrijedne uspjehe, dotle su mjerodavni šumarski faktori bili potpuno neaktivni u tom smislu. Kad je bilo zrelih šuma, imalo se šta sjeći, a danas, kad su se već počele osjećati posljedice nestajanja šuma i kad se šumski upravitelji pomalo pretvaraju u upravitelje rasadnika i vrtlare, šalju se S.O.S. pozivi na sve strane. Dok se svakodnevno čuje poklik »čuvajte šume«, one se i dalje nište i svakim danom ih je sve manje. Broj pučanstva raste, njegove su potrebe na drveću veće. Potrošnja se drveta povećava iz dana u dan. Bogatstvo šuma naše domovine rapidno opada i nezadrživo se smanjuje. Policajne mjere i rad šumarskih organa je nedovoljan. Šumske su štete svake godine sve veće. I ako se strah pred oskudicom drveta i posljedicama, koje pridolaze nestajanjem šuma, već osjeća i u širokim slojevima naroda, šume se i dalje nište i haraju. U samoj bivšoj Savskoj banovini procijenjena je vrijednost šumskih prekršaja učinjenih po čovjeku za posljednih 8 godina (1930—1937 godine) na 83,365.236 Dinara. A kako je u drinskoj, vrbaskoj i; ostalim banovinama? Broj šumskih prekršaja je iz godine u godinu sve veći, a s tim i vrijednost procijenjenih šteta. Broj šumskih prekršaja u ovih 8 godina dosegao je impozantnu cifru od 840.838. To je broj šumskih prekršaja ustanovljen prema broju prijava. A kolik je broj učinjenih šumskih prekršaja, koji nisu prijavljeni? Tih je također zamašan broj, jer šumoposjednici, uslijed uobičajene svakogodišnje tradicionalne amnestije, ne običavaju više za učinjene prekršaje ni podnositi prijave. Evo kratkog pregleda šumskih prekršaja učinjenih na području bivše Savske banovine u razdoblju od 1930—1937 godine: Godina: Broj šum. prekršaja: Vrijednost u din: 1930 103.336 9,408.394 1931 1932 1933 1934 83.042 102.326 111.841 105.398 9,294.450 9,174.232 9,767.975 9,140.860 1935 1936 1937 99.712 116.490 118.693 8,916.850 12,795.027 14,867.448 Razlozi su toga velikog broja učinjenih prekršaja: 1. prenapučenost, 2. neimaština, 3. premalena površina obradive zemlje, 4. slab nadzor, 5. neutjerivanje šumskih šteta i 6. amnestija. Tko tu može da pomogne? Tko može da zapriječi posvemašnje uništenje šuma? Šumarske i političko-upravne vlasti! Šumarske propagandom i popularizacijom šumarstva, a upravno-političke provođenjem u djelo odredba zakona o šumama i postepenim rješavanjem mnogih agrarnih i socijalnih problema. Banovinski odbor za propagandu pošumljavanja u Zagrebu, zamišljajući ovu propagandnu turneju, imao je pred očima prvi princip zakona o šumama: »Šume, koje postoje, moraju se održati.« Svrha dakle ove propagandne turneje bila je pokušaj, da se šume, koje još postoje, očuvaju. Za teren ove propagande i popularizacije šumarstva odabrano je Hrvatsko Zagorje. 2 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Sjeverni dio bivše Savske banovine, koji je obuhvaćen Zagrebačkom gorom, Kosteljom, Ivančicom, Strahinšćicom, Kalnikom, Maceljom, Kolosom i Topličkom gorom, naziva se Hrvatsko Zagorje. Političko-upravno njega sačinjavaju slijedeći srezovi: Donja Stubica, Zlatar, Ivanec, Novi Marof, Krapina, Klanjec, Pregrada, Sv. Ivan Zelina, te dijelovi srezova Varaždin i! Ludbreg. U orografskom smislu je Hrvatsko Zagorje kraj sa stotinama brežuljaka i humaka, kojima se visina kreće između 200—400 m, dok najviši vrhunci gora dosižu visinu od nešto preko 1000 m. To su vrhunci Ivančice (1061 m) i Zagrebačke Gore (Sljeme 1035 m). Na površini od cea 2.600 km2, koji! prostor zauzima Hrvatsko Zagorje, živi 420.000 ljudi. To je jedan od najnapučenijih krajeva naše domovine i na jedan knr otpada prosječno 160 ljudi. Cijela površina Hrv. Zagorja je gotovo sva produktivna. Na šumska tla otpada 920 km2, što znači, da šume zauzimaju 7» cjelokupne površine. Šumska površina je većim dijelom relativno šumsko tlo. Šuma privatnih ima cea 75%, a šuma zemljišnih zajednica 15%. Hrvatsko je Zagorje prenapučeno i posljedica te prenapučenosti je pomanjkanje obradive zemlje. Poprečno na svakog stanovnika bivše Savske banovine otpada 0,80 ha, a na Zagorca samo 0,60 ha, što je osjetljivo manje.1 Daljnja posljedica prenapučenosti je ništenje i haranje šuma. Uslijed sve većih potreba na drvetu i sječe starijih sastojina preostale su danas u glavnom mlađe sastojine, tako da gotovo i nema za sječu zrelog drveta. Eto, takove su prilike Hrvatskog Zagorja, kraja, gdje se vršila po pularizacija šumarstva i propaganda za očuvanje šuma. Organizacija propagande. Banovinski odbor u Zagrebu kao organi zator ove propagandne turneje obavijestio je sreske pododbore za pro pagandu pošumljavanja i čuvanja šuma Hrvatskog Zagorja o predava njima. Njihova je dužnost bila da organizuju svaki u svome srezu pro vedbu te propagande i s reski šumarski referenti kao tajnici tih sreskih podobora pozvali su pučanstvo putem reklamnih plakata, općina, crkve nih propovijedaonica i lično, da posjeti ova »predavanja o šumskom go spodarstvu sa kino-slikama«. Odbor je dao izraditi potrebne diapozitive iz šumarstva, a projekcioni je aparat posuđen od Higijenskog zavoda u Zagrebu. Odabrano je 19 mjesta Hrv. Zagorja, gdje su se imala održati pre davanja, što je svakako premalen broj. Izvedba propagande. Dne 6. marta pr. g. započela je ta propagandna turneja, a 31. marta je završena. Počela je u Donjoj Stubici, a nastavila se u O. Stubici, Mariji Bistrici, Bistranskoj Poljanici, Oroslavlju, Zlataru, Loboru, Mihovljanu, Ivancu, Lepoglavi, Krapini, Radoboju, Začretju, Tuhelju, Vel. Trgovištu, Pregradi, Desiniću, Sv. Ivan Zelini i Kašini. Od ovih mjesta neka su sjedišta srezova, a neka općinska sjedišta i veća sela. Održana su ukupno 34 predavanja u tih 19 mjesta u 26 dana. Od ta 34 predavanja 19 ih otpada na predavanja održana školskoj djeci i 15 1 »Gospon, kaj moremo, kad nas je preveć, a zemle malo« bio je odgovor Zagoraca na apel, da čuvaju svoje šume. 3 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 6 <-- 6 --> PDF |
na predavanja za odrasle. Broj slušača na ova 34 predavanja iznosio jecca 4.300, od čega otpada nešto ispod 3.000 na školsku djecu, a 1.300 na odrasle. Dnevno su održana dva predavanja. Jedno — podnevno predavanje — za školsku djecu i to za starije razrede, a drugo — večernje predavanje — za odrasle. Poslije održanog predavanja — podnevnog i večernjeg — razvila bi se diskusija, u kojoj bi učitelji, seoski gospodari i svećenici uzimali rjieč. Najveći se broj slušača sakupio u mjestu Radoboju (230), Bistranskoj Poljanici (160), Zlataru i Loboru (120). U Krapini, Začretju i Pregradi interes je za predavanja, sudeći po broju sakupljenih ljudi, bio neznatan, pa se najavljena predavanja nisu nil održala. U Oro* slavlju je održano jedno predavanje seljačkim sinovima, učesnicima poljoprivrednog tečaja banske uprave. Vrijeme , kad su se održavala predavanja, kretalo se između .—7 sati na večer, o čemu su odlučivale mjesne prilike. Kada bi se predavanja držala zimi ili u kasnu jesen, a to je najzgodnije vrijeme za seljaka, trebalo bi ih držati u 5 sati. Ljeti uopće nema smisla radnim danom po selima držati predavanja, radi zaposlenosti seljaka na polju i vinogradu, te umora po završenom radu. Nedjelje, blagdani, godišnji godovi i sajmovi su najzgodniji dani za propagandu, bez obzira na godišnju dob. Dvorane , u kojima su se držala predavanja, bile su u glavnom učionice pučkih škola, koje su često puta bile i premalene da prime sve slušače. Za te su svrhe najzgodniji narodni domovi i kino-dvorane. One mogu da prime velik broj slušača, a osim toga su već i udešene za prikazivanje projekcija, te snabdjevene potrebnim namještajjem: stolicama, potrebnom rasvjetom, platnom za projiciranje i zastiračima. Slušač i su na večernjim predavanjima bili sve sami seljaci, upravo oni, kojima su ta predavanja prvenstveno i bila namijenjena. Sve sami stariji i ozbiljniji ljudi sačinjavali su pretežni dio sakupljenog broja slušača. Uz ove bi prisustvovali predavanjima učitelji i po koji svećenik, a u nekim mjestima i žene u prilično velikom broju. Kao što su i popularno pisane knjige o šumskom gospodarstvu, uz časne iznimke, prava rijetkost, isto su tako i predavanja o šumarstvu neke vrsti raritet u grada i na selu.2 Školsk a djec a su bila najbrojnije zastupana. Po nekoliko stotina djece viših razreda prisustvovalo je ovim predavanjima. Poslije održanog predavanja izdali bi upravitelji škola nalog, da djeca pišu školsku zadaću o onome, što su čuli i vidjeli na predavanju. Tema i srž predavanja dala bi se izreći riječima: »Čuvajte i štedite svoje šume«. Odraslima je bilo nesumljivo lakše predočiti važnost šume i šumarstva, nego školskoj djeci, pa se stoga pričom djeci predočila potreba čuvanja šuma i koristi, koje imamo od njih. Kinoprojekcije, i ako malobrojne, bile su sretno izabrane. Za kojih 30—40 minuta se izredalo pred očima slušatelja 50 diapozitiva. 2 Putujući i držeći predavanja po Hrv. Zagorju, posjetio sam mnoge narodne knjižnice, kojima upravljaju mjesni učitelji. Oni su me kao najbolji poznavaoci seljaka i njegove duše uvjerili, da seljaci najrade čitaju gospodarske knjige, koje obiluju poučnim slikama. Prelistao sam mnoge kataloge tih knjižnica, ali knjige o šumskom gospodarstvu nisam našao. 4 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 7 <-- 7 --> PDF |
;Svaki je diapozitiv bio popraćen potrebnim tumačenjem. Kinoprojekcije su prikazivale ispravno njegovane šume, korist i važnost šumarstva, te posljedice uništenja šuma: oskudicu na drvetu, nestajanje i sapiranje plodne zemlje, poplave, utjecaj vjetra i vode, te ostvarenje krša i golijetii. Nadalje nekoliko snimaka ogoljelih planina Hrvatskog Primorja Dalmacije. Kinoprojekcije su najviše pridonijele, da je odaziv slušača bio tako brojan. Šumarska bi predavanja bila bez njih suhoparna, a utisak bi samih riječi brzo izblijedio. Mnogi diapozitivi popraćeni potrebnim tumačenjem ostavljali bi na slušače tako velik dojam, da bi seljaci prekidali prikazivanje i glasno izražavali svoje zgražanje nad posljedicama haranja.3 Diskusija , koja se obično razvila poslije predavanja, bila je prilično burna.* U njoj bi sudjelovali i uzimali riječ uz učitelje i svećenike sve sami ozbiljni gospodari, te se njihovim primjedbama mora da pokloni što veća pažnja i važnost. Seljaci bi se tužili na mlitavost i sporost vlasti u provođenju odredaba zakona o šumama, pogotovo što se tiče šumskih krađa, koje su tamo, gdje su šume zajedničke i seljačke, prava rak-rana našeg sela i uzrok mnogim diobama i svađama. Nadalje bi zahtijevali, da vlasti šumske kazne odmah utjeruju, jer će se samo tako postići poštivanje zajedničkog i privatnog vlasništva. Mnogi su se gospodari tužili na čestu tuču (gräd), koja da je po njihovom uvjerenju posljedica prekomjernog ništenja šuma.5 Zbog istog su razloga njihove niive i livade poslije veće kiše za čas pod vodom. U diskusiji je gotovo najčešće padalo pitanje, kako to da vlasti na jednoj strani propagiraju čuvanje šuma, a na drugoj dozvoljavaju da se šume sijeku i nište. Mnogi se obaraju na amnestiju šumskih prekršaja. Vele, da se ne isplati ni podnositi prijavu, jer se ona mora biljegovati, a šumoposjednik ne samo da trpi štetu, nego uslijed amnestije gubi i 10 Din po svakoj prijavi. Potražnja za sadnicama je bila veoma velika, pogotovo kad se doznalo, da se one izdaju besplatno odnosno uz minimalnu naknadu prevoznih troškova. Osobito su bile tražene bagremove i kestenove sadnice. Iz pitanja, koja su padala u diskusiji, neće biti teško izvesti zaključak o potrebi izdavanja malene brošure o šumskom gospodarstvu, napose o niskim šumama. Evo pitanja, koja su najčešće dolazila u diskusiju: Kako se sije bagrem, a kako žir? Kako se sadi bagrem? Kako se sadi ostalo drveće? Kako se čuva sjeme od miševa? Kako se iskorjenjuje bagrem? Da li bagrem iscrpe zemlju? Kakovu zemlju voli bagrem? Kako se pomaže kestenu u bagremovoj šumici? Zašto je bagrem kriv i grbav na nekim tlima? Kako nastaje vjetar i kiša? Kako se i kada siječe 8 Gotovo svuda, gdjegod sam držao predavanja, seljaci bi zahtijevali, da se već jednom prestane sa tradicionalnom amnestijom šumskih prekršaja. Jedan je slušatelj išao tako daleko, da je za vrijeme prikazivanja diapozitiva, užasnut golim planinama Primorja, tražio, da se ljudi, koji nište šume, kazne ne samo novčano, nego i zatvorom. 4 Na samom predavanju bi dolazilo do rječkanja medu slušateljima radi šumskih krađa, jer su se među publikom nalazili i počinitelji tih prekršaja. 5 Svakako bi bilo veoma korisno, kada bi se naučno ustanovilo, u koliko su njihove tvrdnje u tom pogledu ispravne. 5 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 8 <-- 8 --> PDF |
bagrem? Da li bi bilo korisno zasaditi kakovu vrstu trske uz obalu rijeke, koja bi vezala tlo i davala dobro kolje za vinograd? (Arundo donax?) Zašto je vojvodina najplodniji dio naše domovine? Zašto su Mlečani uništili šume Hrvatskog Primorja? Sreski šumarski referenti kao organizatori tih predavanja svaki u svome srezu smatrali su svrsishodnim da prisustvuju predavanjima. To je bilo veoma korisno. Poslije održanog predavanja slušatelji bi u diskusiji stavljali primjedbe lokalnog značenja, na koje bi odgovarao šumarski referent. Nadalje se šumarskim referentima pružila najzgodnija prilika da po završetku predavanja uzmu riječ i upozore prisutne seljake i šumoposjednike na greške njihovog šumskog gospodarstva i posljedice, koje odatle proizlaze. Uspjeh propagande. Nameće se pitanje, da li je ovakav način propagande svrsishodan i uspješan. Odgovor je svakako pozitivan. Podlogu za tu tvrdnju daju brojni dokazi, kao što su: velik odaziv slušača, utisak predavanja i diapozitiva na slušače i veliko učestvovanje seljaka u diskusiji. Na mjerodavnima je, da utisak i dojam ove turneje uščuvaju i po mogućnosti pojačaju jednom planskom i na širokoj osnovi zasnovanom propagandom. Na kraju ovoga članka htio bih da stavim neke predloge u vezi sa popularizacijom i propagandom šuma i šumarstva. 1. U svima školama bivše Savske banovine nije moguće održati »dan pošumljavanja«.6 Razlozi su mnogobrojni: pomanjkanje prostora za sadnju i ljubavi za pošumljavanje. teškoće u dopremi sadnica i si. Na te dane šumarski je referent preopterećen. Stoga bi bilo dobro uposliti studente šumarstva, kojima bi se dodijelilo nekoliko škola jedne općine. Na »dane pošumljavanja« njihova bi zadaća bila da održe školskoj djeci kratko predavanje o značenju toga dana, a ujedno bi praktički proveli sadnju i uputili učitelje u pravilan red pri sađenju biljaka. Time bi rasteretili šumarske referente, koji nisu u stanju da na te dane svuda dospiju, a ujedno bi osposobili učitelje, da i oni slijedećih godina mogu samostalno da vrše sadnju bez bojazni za uspjeh. Svaki bi student mogao dnevno da obavi po dvije sadnje i dva predavanja. 2. Uslijed ogromne potražnje sadnica najpraktičnije bi bilo organizirati auto-turneju. Autom bi se na »dane pošumljavanja za odrasle« dopremale sadnice i na licu mjesta dijelile, poslije održanog predavanja ili sutradan, a uz minimalnu otštetu. Seljaci bi primitak sadnica potvrdili potpisom u posebnoj knjizi, koja bi bila pohranjena kod šumarskih referenata. Ovaj bi tokom godine obavio kontrolu, da li su sadnice doista zasađene. Auto bi ujedno služio kao prevozno sredstvo za predavača i prjekcijoni aparat. 3- Dobro bi bilo snimiti film o šumi i šumskom gospodarstvu (o važnosti i koristima), koji bi obuhvatio sav život šume od njenog podignuća pa sve do eksploatacije. Ako bi to bilo preskupo, onda bi trebalo izraditi seriju diapozitiva od 150—200 komada, koji bi obuhvatili sve grane šum. gospodarstva: uzgoj, zaštitu, uređivanje i iskorišćavanie. 6 Pričao mi je jedan sreski šumarski referent, da mu je nekoliko dana poslije održanog »Dana pošumljavanja« došao u ured jedan mali dječak plačući i tužio se, da mu je jedan njegov saučenik iščupao sadnicu, koju je on »svojom rukom zasadio«. 6 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1940 str. 9 <-- 9 --> PDF |
4. Trebalo bi izdati brošuru o šumskom gospodarstvu, popularno pisanu, koja bi obilovala poučnim slikama. Prvi bi dio te brošure govorio općenito o važnosti šuma i šumskog gospodarstva, a drugi bi se dio odnosio na niske seljačke šume. Te bi se brošure razaslale svima narodnim knjižnicama svakog pojedinog sreza. 5. Najjača privredna organizacija sela bivše Savske banovine je ogranak Gospodarske Sloge. Preko nje bi se moglo najuspješnije poraditi na propagandi šumarstva: na održanju šuma, koje postoje, i na poštivanju prava vlasništva. Zaključak. Uništavanje i nestajanje šuma u Hrvatskom Zagorju je usko povezano sa množenjem pučanstva i rastenjem potreba Zagoraca. Zagoraca je sve više, a zemlje nema dovoljno i potrebe su na drvetu sve veće. Potrebe na zemlji namiruju se krčenjem, a potrebe na drvetu sječom nedozrelih i mladih sastojina. Spašavanje šuma u Hrvatskom Zagorju povezano je sa pitanjem kolonizacije odnosno industrijalizacije toga kraja. Stoga je mjerodavnim šumarskim faktorima dužnost da uzmu učešća u rješavanju toga pitanja i da ga požure, žele li da spase posljednje ostatke šuma u Hrvatskom Zagorju. RĆSUME Apres avoir decrit l´organisatiou d´un cours de la propagande forestiere faite par lui le printemps precedent dans les masses du peuple d´une des contrees le plus peuplees en Yougo-Slavie (ce cours consistait de conferences et de diverses demonstrations) l´auteur expose les mesures ä prendre pourque l´effet de semblables actions dans le peuple soit encore agrandi. Prof. Dr. ]. BALEN (Zemun): PRILOG ODREĐIVANJU SJETVE KOD ČETINARA (SUR LA PROFONDEUR DES SEMAILLES CHEZ LES CONIFERES) Povodom interesantne publikacije prof. Mulopulosa. Prilikom sjetve šumskoga sjemena od važnosti su razni momenti. Redovno je jednima posvećivana veća pažnja nego drugima. Jedni su smatrani manje važnima nego drugi. Izlazi to već i iz činjenice, što se uspjeh ili neuspjeh sjetve u mnogo slučajeva pripisuje samo vremenskim prilikama. Kažemo, da je sjetva u jednom slučaju uspjela, a u drugom nije i — pretpostavivši, da je upotrijebljeno sjeme bilo dobro — tražimo uzroke neuspjeha najčešće u vremenskim prilikama i prije svega u suši. Ovoj tvrdnji ide u prilog i to, da se sjetva kao i mnogi drugi radovi, naročito uzgojne prirode, prepuštaju vrlo često pomoćnom osoblju, a ponekad i samim radnicima, da ih obave. Često se pri tom pušta iz vida, da će nedovoljna obavještenost o samoj stvari, pa onda i nepažnja imati 7 |