DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 48 <-- 48 --> PDF |
PROF. DR. A. PHILIPPIS: SULLA TECNICA DI PREPARAZIONE DEL SUOLO PER IL RIMBOSCHMENTO IN CLIMA CALDO-ARIDA. Pubibl. d. R. staz. sperim. di selvicoltura, Firenze 1939, 44 str., 15 tabela u tekstu. U dodatku 31 diagram, 15 fotografija i karta područja tople aridne klime u Italiji. U ovoj studiji opisani su rezultati autorovih istraživanja o najuspješnijem načinu obrade tla u svrhu pošumljivanja talijanskih područja tople aridne klime. Ovo je pitanje od osobitog interesa, jer podizanje šuma na ovakovim terenima spada među najteže probleme modernog šumarstva. Pod pojmom »topla aridna klima« misli autor područja u Lauretumu (Pav.), gdje proljeću ima manje oborina od 200, a ljeti manje od 100 mm. Ovamo, dakle, pripada umjerena i topla podzona Lauretuma. U toploj podzoni Lauretuma traje sušna perioda prosječno 90—100, a može trajati i do 120 dana. U ostalim područjima Lauretuma traje ona 60»—90 dana. U Mediteranu vegetaciju pretežno čini grmlje i drveće. Ogoljeni tereni ondje razmjerno brzo obrastu džbunjem i grmićima. Drveće se, međutim, pojavljuje dosta sporo; obično prođe po više decenija dok se ono počne javljati. Prirodna je obnova šuma prema tome u izrazitom Mediteranu dosta spora. Ručno pošumljavanje nailazi obično na znatne poteškoće. Rezultati direktnog uzgajanja vrsta, koje čine klimaks, vrlo često su loši. Obzirom na to goleti se redovno pošumljuju vrstama koje su od prirode čednijih zahtjeva, a koje mogu da pripreme tlo za prave buduće vrste. I prema Ch. F 1 a h a u 1 t-u (1924) ne mogu se uvijek uspješno uzgajati vrste drveća koje će tvoriti konačnu šumu. U tome slučaju uzgajamo vrste koje najbolje priređuju tlo za uspijevanje vrsta iskonske šume. Poznato je da se svaka vrst brže i lakše od prirode obnavlja, a lakše je forsira i čovjek, ako je tlo i spontana vegetacija u stadiju koji je bliz klimaksu. Pelinac (Cistus sp.), na pr., spada u džbunje koje uopće brzo naseljuje ogoljene terene ili terene koji se nalaze u stadiju degradacije. Zelenika (Phillvrea), tršlja (Pistacia), mirča (Myrtus), ulj:ka (Erica) i dr. pojavljuju se kad je proces obnove tla prilično odmakao. Uspjeh šumskih kultura na terenima nepovoljnih klimatskih prilika ovisan je o kvaliteti tla, kao i o načinu kako ga obrađujemo u času pošumljavanja sjetvom . sadnjom. Ovim interesantnim pitanjem bavi se ova studija. Slična istraživanja vršili su već ranije, isto tako u području talijanske tople aridne klime, A. A 11 egret ti (1924) i A. Pav ari (1930). Pa v ar i je u svojim istraživanjima obratio pažnju fizikalno-kemijskim i mikrobiološkim svojstvima različito obrađivanih tala. Utvrdio je da džbunje nastalo od prirode na ogoljenim terenima često loše utječe na razvoj nekih vrsta. Tako pelinac onemogućuje razvoj mladih biljaka zelenike, tršlje, mirče i uljke, jer mu je korijenje mrežasto raspoređeno i gusto, te priječi kolanju vlage. Nadovezujući se na spomenuta istraživanja ispitivao je autor utjecaj raznih načina obrade tla na sadržaj vlage u tlu. Htio je, naime, pronaći, kod kojeg se načina obrađivanja zadrži u tlu najviše vlage za vrijeme ljetne suše. Istraživanja je vršio na 5 pokusnih ploha u području Lauretuma. Pokusne plohe osnovane su 1933—1935 g. Na tim plohama obrađivano je tlo na razne načine. Tako je tu obavljena dijelom posvemašnja obrada površinskog sloja do dubine od 10—15 cm, dijelom obrada obavljena kopanjem jamica, ikoje su bile uglavnom 60/60/60 cm velike, a dijelom obrađivano je tlo pravljenjem većih ili manjih terasa, terasica ili stepenica. Terase su bile 1,0—1,2 m široke, a obrađene su do 30—40 cm dubine. Površina tih terasa obično je nagnuta prema brijegu (do 30%). Na obrađenim površinama sijano je ili sjeme bora ili žir crnike, cera i medunca, a sađene su negdje i biljke bora i čempresa. U toku nekoliko vegetacionih perioda promatran je razvoj uzgajanih biljaka. Na pokusnim plohama 718 |