DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 47     <-- 47 -->        PDF

šuma. Prema autoru u pravim tipični m makijama na Rabu, na pr. u Kalifrontu,
dominiraju obično Erica arborea i Arbutus unedo, a mjestimice i Myrtus communis.


Jači stepen degradacije pašom i sječom očituje se u tome što makija postaje
sve rjeđom, nižom i kržljavijom; sklop joj je sve više prekinut. Ona se napokon toliko
prorijedi da na čistinama poraste travnata vegetacija zadruge Brometo - Chrysopogonetum
grylli. Takav stadij zove Morto n »Garrigue«. Gari g stoji po srijedi
između makije i prave kamenjare. U njemu su najvažniji grmovi od: Pistacia lentiscus,
Quercus ilex, Juniperus oxycedrus, J. macrocarpa, Myrtus communis, Paliurus, Crataegus
monogyna, Spartium junceum, Phillyrea latifolia, Erica arborea, Coronilla erneroides,
Rubus ulmi´folius, Cistus villosus i dr. U mnogim predjelima sjeverozapadnog
dijela Raba ovakav garig je danas veoma rasprostranjen i služi kao pašnjak. Ondje
su i u zadnje dotoa veće površine općinske šume sječom i pašom pretvorene u garig.


Regresij a prirodne crnikove šume na Rabu nastaje djelovanjem sječe i
paše, te klimatskih nepogoda (bure) ovim smjerom: Ouercetum ilicis galloprovincialis
fraxinetosum orni (optimum) -^ makija Erica arborea—Arbutus unedo —. garig:
asocijacija Brometo—Chrysopogonetum grylli sa šikarom posve prekinuta sklopa —>
stadij Salvia officinalis—Cytisus spinescens —> (Drypetum Jacquinianae).


Područje zadruge šume crnike stere se na pretežnom dijelu otoka Raba. Međutim,
iz radnje nije nam jasno pitanje zadruge šume hrasta medu
n c a. U tome pogledu mogli bi se, držim, i ovdje primijeniti zaključci koje je
autor utvrdio za otok Pag.


Na pretežnom dijelu Pag a čini isto tako šuma crnike klimaksnu zadrugu. Ondje
postoji, iako u manjoj mjeri, i tip šume hrasta medunca. Na Pagu našao je
autor da su prirodne sastojine hrasta medunca razvijene u nešto većem opsegu jedino
u području zvanom Dubrava, na istočnom podnožju brda Sv. Vid. Tu dolaze tipične
vrste: Quercus putoescens, Fraxinus ornus, Prunus Mahalcb i dr. Od familije Betulaceae
zabilježio je autor na Pagu samo Carpinus orientalis. Elementi sveze Quercion
pubeseentis-sessiliflorae na Pagu upućuju da je ta vegetacija ondje razvijena tek
fragmentarno, odnosno da je lokalizirana uglavnom samo na posebnim staništima
(obronci izloženi prema sjeveroistoku i si.).


Poznato nam je da je otok Kr k obrastao na pretežnom svom dijelu šumama
hrasta medunca i b j e 1 o g r a b i ć a, dakle zadrugom iz sveze Ouercion
pubescentis-sessiliflorae.


Imamo li u vidu ovo što smo spomenuli za Pag i Krk, onda moramo očekivati
da bi se i na Ra to u, u predjelu Kamenjak , posve prirodnim razvojem vegetacije
bez dvojbe razvila, Ibar lokalno, klimaksn a zadrug a šume koja pripada svezi
Quercion pubescentis-sessiliflorae. To je u toliko opravdanije, što je Kamenjak (Tinjaruša
408 m) razmjerno mnogo viši od Sv. Vida (348 m) i drugih predjela otoka Paga
gdje se od prirode nalaze fragmenti spomenute zadruge.


Obzirom na prostranu pustoš kamenjara na Kamenjaku, koja je posljedica vjekovnog
uništavanja elemenata tamošnje prirodne šume: sječom, pašom i lošim klimatskim
faktorima, trebat će u ovome pitanju prethodno raščistiti stadije progresije
i regresije zadruga iz sveze Quercion pubescentis-sessiliflorae. Pored toga, držim da
Rab leži isto tako kao — prema autoru — i Pag na granici između dvaju različnih
klimatskih i vegetacijskih područja, od kojih jedno, i to veće, pripada u pogledu vegetacijskog
klimaksa zoni sveze Quercion ilicis, a drugo (dio Kamenjaka) zoni sveze
Quercion pubescentis-sessiliflorae.


´ill! Dr. Milan Anić.


717




ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 48     <-- 48 -->        PDF

PROF. DR. A. PHILIPPIS: SULLA TECNICA DI PREPARAZIONE DEL SUOLO
PER IL RIMBOSCHMENTO IN CLIMA CALDO-ARIDA.


Pubibl. d. R. staz. sperim. di selvicoltura, Firenze 1939, 44 str., 15 tabela u tekstu.
U dodatku 31 diagram, 15 fotografija i karta područja tople aridne klime u Italiji.


U ovoj studiji opisani su rezultati autorovih istraživanja o najuspješnijem načinu
obrade tla u svrhu pošumljivanja talijanskih područja tople aridne klime. Ovo
je pitanje od osobitog interesa, jer podizanje šuma na ovakovim terenima spada među
najteže probleme modernog šumarstva.


Pod pojmom »topla aridna klima« misli autor područja u Lauretumu (Pav.), gdje
proljeću ima manje oborina od 200, a ljeti manje od 100 mm. Ovamo, dakle, pripada
umjerena i topla podzona Lauretuma. U toploj podzoni Lauretuma traje sušna perioda
prosječno 90—100, a može trajati i do 120 dana. U ostalim područjima Lauretuma traje
ona 60»—90 dana.


U Mediteranu vegetaciju pretežno čini grmlje i drveće. Ogoljeni tereni ondje
razmjerno brzo obrastu džbunjem i grmićima. Drveće se, međutim, pojavljuje dosta
sporo; obično prođe po više decenija dok se ono počne javljati. Prirodna je obnova
šuma prema tome u izrazitom Mediteranu dosta spora. Ručno pošumljavanje nailazi
obično na znatne poteškoće. Rezultati direktnog uzgajanja vrsta, koje čine klimaks,
vrlo često su loši. Obzirom na to goleti se redovno pošumljuju vrstama koje su od
prirode čednijih zahtjeva, a koje mogu da pripreme tlo za prave buduće vrste.
I prema Ch. F 1 a h a u 1 t-u (1924) ne mogu se uvijek uspješno uzgajati vrste drveća
koje će tvoriti konačnu šumu. U tome slučaju uzgajamo vrste koje najbolje priređuju
tlo za uspijevanje vrsta iskonske šume.


Poznato je da se svaka vrst brže i lakše od prirode obnavlja, a lakše je forsira
i čovjek, ako je tlo i spontana vegetacija u stadiju koji je bliz klimaksu. Pelinac
(Cistus sp.), na pr., spada u džbunje koje uopće brzo naseljuje ogoljene terene ili
terene koji se nalaze u stadiju degradacije. Zelenika (Phillvrea), tršlja (Pistacia),
mirča (Myrtus), ulj:ka (Erica) i dr. pojavljuju se kad je proces obnove tla prilično
odmakao.


Uspjeh šumskih kultura na terenima nepovoljnih klimatskih prilika ovisan je o
kvaliteti tla, kao i o načinu kako ga obrađujemo u času pošumljavanja sjetvom .
sadnjom. Ovim interesantnim pitanjem bavi se ova studija.


Slična istraživanja vršili su već ranije, isto tako u području talijanske tople
aridne klime, A. A 11 egret ti (1924) i A. Pav ari (1930).


Pa v ar i je u svojim istraživanjima obratio pažnju fizikalno-kemijskim i mikrobiološkim
svojstvima različito obrađivanih tala. Utvrdio je da džbunje nastalo od
prirode na ogoljenim terenima često loše utječe na razvoj nekih vrsta. Tako pelinac
onemogućuje razvoj mladih biljaka zelenike, tršlje, mirče i uljke, jer mu je korijenje
mrežasto raspoređeno i gusto, te priječi kolanju vlage.


Nadovezujući se na spomenuta istraživanja ispitivao je autor utjecaj raznih
načina obrade tla na sadržaj vlage u tlu. Htio je, naime, pronaći, kod kojeg se načina
obrađivanja zadrži u tlu najviše vlage za vrijeme ljetne suše. Istraživanja je vršio
na 5 pokusnih ploha u području Lauretuma. Pokusne plohe osnovane su 1933—1935 g.
Na tim plohama obrađivano je tlo na razne načine. Tako je tu obavljena dijelom
posvemašnja obrada površinskog sloja do dubine od 10—15 cm, dijelom obrada obavljena
kopanjem jamica, ikoje su bile uglavnom 60/60/60 cm velike, a dijelom obrađivano
je tlo pravljenjem većih ili manjih terasa, terasica ili stepenica. Terase su bile 1,0—1,2 m
široke, a obrađene su do 30—40 cm dubine. Površina tih terasa obično je nagnuta
prema brijegu (do 30%). Na obrađenim površinama sijano je ili sjeme bora ili žir
crnike, cera i medunca, a sađene su negdje i biljke bora i čempresa. U toku nekoliko
vegetacionih perioda promatran je razvoj uzgajanih biljaka. Na pokusnim plohama


718




ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 49     <-- 49 -->        PDF

uzimano je od proljeća do jeseni više uzoraka tla u dubinama od 0—10, 25—35, 45—55
om, te ispitivan stupanj vlažnosti tla, kao i kapacitet tla za vodu u uteznim i volumnim
procentima. Kod toga se služio autor aparaturom od B u r g e r a.


Pokusna ploha I nalazila se u Monte Pellegrino kod Palerma u Siciliji. Visina
450 m. Ekspozicija SW. Podloga: dolomiti i kompaktni vapnenei pokriti više manje
crljeriicom. Klima: topla podzona Lauretuma. Suša: svibanj—kolovoz. Godišnje oborine
ca 500´—700; mm. Jedan dio plohe oibrađen je na čitavoj površini, drugi kopanjem
jamica, a treći pravljenjem terasa.


Ploha II nalazila se u Bacino dell´ Oreto kod Palerma. Visina 400´—450 m. Nagib
30—40%. Podloga: kompaktni triadični vapnenci pokriti erljenieom. Klima: topla podzona
Lauretuma. Oborine ca 1000 m. Spontana flora: Calycotome spinosa, Rosmarinus
off. i dr. Obrada kao kod plohe I.


Ploha III nalazila se u Monte Morello kod Firenze. Visina 600—650 m. Ekspozicija
SW. Podloga: lapori s glinenastim škriljevcima, koji su pokriti ilovastom zemljom,
u kojoj ima mnogo kršja. Klima: prelazno područje Lauretuma i Castanetuma,
ali bliže Lauretumu. Oborine preko 1000 mm. Suša: srpanj—kolovoz. Spontana flora:
Ononis spinosa, Spartium junceum, Ouercus pubescens i dr. Ploha je obrađena dijelom
na čitavoj površini, a dijelom pravljenjem većih ili manjih terasa i terasica.


Ploha IV nalazila se u Val d´Orcia u Sieni. Tlo ilovasto. Klima: hladna podzona
Lauretuma. Oborine 6001—700 mm. Suša: srpanj—kolovoz. Proljeće suho. Spontana
flora: Juniperus communis, Inula viscosa, u blizini mediteranska makija s crnikom.
Nagib 18—20%. Obrada kao i kod plohe IH.


Ploha V nalazila se također u Val d´ Orcia. Visina 600´—650 m. Ekspozicija NE.


Podloga: duboka ilovača s ponešto kamena. Klima: prelazno područje Lauretuma i


Castanetuma. Oborine oko 1000 mm. Suša: 2—3 mjeseca. Spontana flora: Quercus


pubescens, Spartium junceum, Inula viscosa i dr. Obrada kao kod plohe III i IV.


Iz rezultata ispitivanih uzoraka tala vidi se da je u područj u topl e


aridne klime u toku ljeta tlo bilo vlažn ije na plohama, gdje je teren na


površini posve obrađen, nego gdje je obrađen pravljenjem terasa ili ko


panjem jamica. Općenito uzeto, bolj e rezultat e u pogledu sadržaja vlage u tlu


dali su tereni obrađeni na c i j e lo j površini, nego tereni obrađeni mje


stimično (terase, jamice).


Kapacitet tla za vodu bio je veći kod uzoraka na terasama i jamicama, nego


kod uzoraka sa terena koji je obrađen na cijeloj površini. Na obrađenom tlu kapacitet


tla za vodu bio je veći nego na obrađenom tlu.


Sadržaj vlage na lokalno obrađenom terenu bio je znatno veći nego na uopće


neobrađenom terenu. Ako teren između terasa nije nikako obrađivan, terase sadrže


više vlage, nego ako je takav teren obrađivan. Obrada tla između pojedinih terasa


ima prema tomu utjecaja na vlagu tla na terasama. Količina vlage tla na terasama


povećava se od vanjskog prema nutarnjem rubu. Radi toga je redovno na vanjskom


rubu bio mortalitet biljaka najveći.


Posve obrađena površina apsorbira veliku količinu oborina. Sa nje ne otječe


ništa vode sve dok se obrađeni sloj dobro ne napije. Kod obrade pravljenjem terasa


apsorpcija vode lokalizira se na terase. Usto sa terasa često se gubi jedan dio vode


ishlapom; terase su obično nagnute prema brijegu, te se u nutarnjem njihovom dijelu


skuplja oborinska voda, od koje odatle jedan dio ishlapi.


Plićom obradom cijelog površinskog sloja omogućuje se da oborine na čitavom
obrađenom prostoru protajavaju u tlo, a osim toga u tome se slučaju lako dovodi
vodi kapilarama sve do blizine površine. To je vrlo važno za biljčice u prvoj mladosti,
dok im je korijenje još kratko.


719