DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Ing. STJEPAN FRANČIŠKOVIĆ (Beograd): PRILOG PROUČAVANJU TAKSACIONIH ELEMENATA U PREBIRNIM ŠUMAMA* (CONTRIBUTION A LA CONNAISANCE DES ELEMENTS TAXATIONNELS DANS NOS FORETS JARDINATIOIRES) Raspravu pod gornjim naslovom*) napisao sam s namjerom, da pred stručnu javnost iznesem svoje samostalno gledište na formiranje elemenata taksacije u planinskim šumama Thurn Taxisa. Kako sam u uvodu rasprave spomenuo, koristio sam se tečevinama i iskustvima ove do najnovijeg vremena uzorne šumske ekonomije, koja sižu unatragpreko pola stoljeća. Podatke iz švajcarske i južno-njemačke prebirne šume uzimao sam u glavnom samo kao sredstva komparacije i to s vrlo velikim oprezom. Kako su mnogi problemi života u prebirnoj šumi još i danas nedovoljno rasvijetljeni, razumljivo je, da mnoga moja gledišta ne moraju biti definitivna. Zato sam i naglasio mogućnost, da vrijeme mojemu radu može eventualno dati značaj fragmentarno započetog studija. Nekoje moje izvode u^ spomenutoj raspravi podvrgao je kritici g. ing. Josip Radošević u Šumarskom Listu br. 4—5 ove godine, pa smatram potrebnim da na tu kritiku dam svoj odgovor. Taj je odgovor težak, ali ne radi argumenata kritike, nego radi toga, što je stilizacija kritike toliko nejasna i mutna, da mi na mnogim mjestima teško polazi za rukom ustanoviti, što mi zapravo gosp. kritičar zamjera, a što opet sam kao svoje iznosi. Općenito Prva četiri stava kritike ispuštam, jer nemaju veze s mojom raspravom. U petom stavu (str. 229) kritika iznosi za kneževsku upravu: »Za prebirnu šumu nije se htjelo ni čuti, a kamo li gospodariti u tom pravcu. To su odbijali gotovo svi propisi, pa i! uredajni elaborati...« Gosp. kritičar trebao si je dati malo više truda u čitanju uređajnih elaborata (Schlussdarstellungen). Onda bi svakako bio tamo opazio, da se za kontrolu izračunatog etata po Hundeshgenovoj formuli uzima normalna zaliha za prebirn e šume. A to se ne bi moglo dogoditi, kad bi elaborati, koji su sastavljeni po naročitim instrukcijama, a priori odbijali prebirnu šumu. Nu osim toga, ja tvrdim, a ne samo priznajem (kako to g. kritičar drži), da se je stvarno prebirno gospodaril o u tim šumama. Tako na pr. vlastelinski šumarski inspektor A i ii g n e r1 iznosi god. 1910. u svom stručnom referatu na kneževsku Komoru domena u Regensburgu doslovce: * Iz više razloga nije mogao ovaj članak da bude dosad odštampan, premda je stigao uredništvu već proljetos. *) Šumarski List, br. 8., 9. i 10. 1938. god. 1 Aigner : Inspizierungen des fürstlichen Forst-u. ´Rentamtes Lokve, Regens burg 1910. 700 |
ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 31 <-- 31 --> PDF |
»Die Wirtschaftsmassregeln, nach denen der Femelschlagbetrieb eingeführt werden sollte, sind vor 24 Jahren aufgestellt worden. Wenn nun heute geprüft wird, wie weit die Wirtschaft den damals aufgestellten Qrundätzen gefolgt ist, so muss konstatiert werden, dass der Betrieb heute noch vom Femelschlagverfahren weit entfernt ist und den Charakter des reinen Plenterbetriebes beibehalten hat.« Kako vidimo, sve kad i ne bi bilo živih svjedoka i današnjih raznodobnih šuma, ovaj je nalaz vrhovnog inspektora kneževskih šuma dovoljan, da iz temelja obesnaži odvažne tvrdnje kritike. Nadalje gosp. kritičar nastavlja: »Prema tome svaki, koji je i malo upućen, stati će i pitati, kako se mogu iz jednog objekta, na kojem su glavne smjernice daleko od prebirne šume, iznositi taksacioni elementi za tu šumu i — šta više — obarati sve gotovo, što je na tom polju kod nas dobiveno.« Nije mil jasno, čemu kritici te glavne smjernice, koje se nisu uopće primjenjivale, nego se stvarno gospodarilo prebirao. Nije mi jasno ni to, da sam u svojoj raspravi obarao sve gotovo, što je na tom polju kod nas dobiveno. Kod nas je na žalost na tom polju dobiveno vrlo malo ili ništa. Sve je samo hipoteza i nagađanje. Gosp. kritičar citira moju rečenicu: »Danas možemo naslutiti tek to, da prebirna šuma pokazuje drugačiji uređaj životnog toka od onog u jednolikoj visokoj šumi«. Tom citatu odmah dodaje i svoj zaključak:´ »Dakle kada to pisac naslućuje, a drugi već i davno znaju, onda da upoznamo tu šumu, ne ćemo polaziti sa stanovišta jednolike visoke šume«. Uporedi li se tekst moje rasprave, izilazi jasno, da je g. kritičar iz povezanog sklopa (možda i nehotice) i s t r g n u o jednu moju rečenicu i dao joj drugi smisao. U mojoj se raspravi aludira ovom izrekom na dosad poznate prednosti prebirne šume, kako su ih iznijeli B i o 11 e ., F 1 u r . i B a 1 s i g e r, a koje nisu dostatne, da se može ocijeniti trajanje produkcije u prebirnoj šumi. Utvrđivanje s]ečne zrelosti Kritika pobija moju tvrdnju, da je vrijeme u produkciji prebirne šume neistražena veličina, pa kao dokaz za protivno iznosi F 1 u r . - eve nalaze za švajcarske šume, prikazane u posebnoj tabeli. Ako je protivno istina, onda bi vrijeme u produkciji prebirne šume bila istražena veličina. Ja bih se prvi radovao, kad bi tako bilo. Čemu sam toliko napora utrošio, da barem donekle rasvijetlim pitanje latentnog mirovanja, kad sve to jednostavno ne stoji. Meni je Flury-ev prikaz poznat. Nu da li je tim Flury-evim faktima oboren ovaj krupan nedostatak za utvrđivanje sječne zrelosti u prebirnim šumama, nisam se mogao uvjeriti. Poznato mil je stanovište jednako uvaženog autoriteta prof. Dr a E. Gehr h a r d t a2 iz mjeseca decembra 1934. god., koje u glavnom glasi: Jedan se od glavnih uzroka postojeće nejasnoće bez sumnje nalazi u tome, što se kod prihodne sposobnosti prebirne šume, uvjetovane staništem, ne može računati sa s t a r o š ć u. Pojam starosti u glavnom nema ovdje onog značenja kao kod jednodobne šume. Flury piše u svojim 2 Prof. Dr. E. Gehrhardt : Leistet der Plenterwald mehr Zuwachs als der gleichaltrige Hochwald. Zeitschrift für Forst- und Jagdwesen, LXV1 Jahrgang, — Dezc-mlber 1934. (str. 609—622). 701 |
ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 32 <-- 32 --> PDF |
odličnim »Istraživanjima o strukturi prebirne šume«, da zastarčenje mladih članova prebirne šume može trajati 80—100 godina. Gubitak na prirastu, koji nastaje u ovo vrijeme latentnog mirovanja, ne će Flury da padne na teret stabala prebirne šume, jer da je taj gubitak čisto slučajan i bez značenja za produkciju. Za Flury-a prema tome nije mjerodavna zbiljna starost, nego samo gospodarska starost (Wachstumsalter), koja počima s relativnim oslobađanjem stabala u prebirnoj šumi. Nu i ta se starost može da protegne preko 200 godina. Tako u glavnom govori prof. Gehrhardt u decembru 1934. godine. Flur y pak 1929.3 god. na temelju svojih dotadanjih istraživanja zaključuje, da njegovi nalazi govore ipak nešt o viš e od običajne tvrdnje, da starost u prebirnoj šumi nema nikakove važnosti (»und sagt doch etwa s mehr als die übliche inhaltsschwere Versicherung, im Plenterwalde habe das Alter überhaupt keine Bedeutung«). Da bi1 se ti nalazi, koji 1929. god. kazuju samo nešt o više, mogli za par godina prihvatiti kao generalni! i! podesni za utvrđivanje sječne zrelosti, u to ne vjeruje nitko osim g. kritičara. Kod takovog stanja stvari, a pogotovo kod radova oko utvrđi vanja sječne zrelosti, ostajemo kod našeg dosadanjeg uvjerenja i nikako još ne možemo prihvatiti, da je vrijeme u prebirnoj šumi već istražena veličina i da nam Flury-evi nalazi kazuju više od dosadanjeg uvjerenja, kada daljnji kvalitativni prirast pada ispod zadanog Što se tiče primjene Lorey-evih gospodarskogpoglavlju. kamatnjaka. Jer je samo o tome bila riječ u ovom Tabele prihoda i prirasta. a) Primjen a podataka . tabela na prebirne šume, ja sam u raspravi tačno odredio njezinu važnost. Naročito sam naglasio, da reduciranj e podataka, koje se kod primjene vrši, nema znanstvenog ključa. Tu mi g. kritičar zamjera, što nisam naveo, kako se empirijsk i pokazalo, da se podaci! Lorey-a približuju naslućivanom gibanju proizvodnih sila u prebirnoj šumi, te tko je to ustanovio. Čudi me ova primjedba. Tim više, kad g. kritičar odmah dodaje, da bih to »bio vjerojatno naveo, da se je naučno pokazalo«. Kako se može nešto najprije naučno pokazati, a iza toga to isto nazivati empirijskim. Ono, što se ukazuje empirijski, nije već i naučno utvrđeno. Nauka je jedno, a empirija drugo. Nu najvažnije je, što g. kritičar u upoređenju podataka lokalnih i Lorey-evih tabela nije ništa drugo vidio osim zamjen e jutar a i hektara . To bi bila moja krupna zabuna, jer sam stvarno upotrebljavao Šum. kalendar iz 1926. god., a njegovi su podaci izneseni u staroj bečkoj mjeru. Ponajprije, gosp. kritičar je u velikoj zabludi, kad drži, da sam upoređivanjem podataka obiju tabela imao namjeru donijeti zaključke o poređenju prihod a prebirnog i jednodobnog tipa. Vrlo se tome čudim, 3 Dr. Ph. Flury : Über den Aufbau des Plenterwaldes. Mitteilungen der schweizerischen Zentralanstalt für das forstliche Versuchswesen. Zürich, 1929., Bd. XV, Heft 2 (str. 318). 702 |
ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 33 <-- 33 --> PDF |
jer sam i na početku i na kraju svojih razmatranja u ovom poglavlju jasno Maknuo, kako sam tim upoređenjem imao namjeru utvrditi, d a li su u taksacionim elementima lokalnih tabela našla uvaženja sva tipična svojstva prebirne šume , koja su ili općenito znanstveno prihvaćena ili se daju logično objasniti specijalnim uslovima života. A to je nešto sasvim drugo, nego što mi g. kritičar pripisuje. Priznajem, da je u raspravi trebalo o tome nešto više reći. Nisam to učinio, jer bih stvar bio suviše oduljio i odalečio od glavnog cilja. Kad bih htio uporedivati prihode obaju uzgojnih tipova, onda u najmanju ruku ne bih upotrijebio nikakove tabele prihoda i prirasta. Pogotovo ne lokalne, koje nikako ne smatram definitivnim radom. Jedno je ispitivati, koliko su u nekojim tabelama izražena tipična svojstva prebirne šume, a drugo je ispitivati i donositi zaključke o poređenju prihodnih snaga prebirne i jednodobne šume. Po G e h r h a r d t u "(spom. djelo) jedna se odluka u ovom pitanju ne može uopće očekivati u dogledno vrijeme, a na bazi običnih metoda t. j . pomoću pribavljanja brojnih podataka. Kod zamisli jednog ovakovog poredbenog pokusa trebalo bi uzeti jedan pravilan prebirni tip sa svim debljinskim razredima kao jedan poredbeni faktor naprama poznatoj veličini! prihoda jednodobne šume, pa onda do dovršetka pokusa sače kati punu ophodnju jednodobne šume istog boniteta . A s tom se šumom za vrijeme trajanja pokusa ima uvijek tako gospodariti, da pruža najveći mogući prihod. Koliko bi se ovakovih pokusa trebalo preduzeti, da se dobije definitivno riješenje, pita prof. Gehrhardt. Nastavljajući dalje podvlači, da dok toga nema, moramo se poslužiti drugim pomoćnim sredstvima, a to su mišljenj a poznatih stručnjaka i podaci o prihodima, u koliko su naravski dopustivo i jednomjerno uporediti. Da se pomoću primjene ovakovih postupaka razjasni ovaj problem, uvijek je posao riskantan, jer nije moguće donijeti strog o naučn i doka z unatoč svih domišljatosti; prikazivanja. Značajno je, da ni odličan istraživalac prihoda i poznavalac švajcarskih prebirnih šuma F 1 u r . nije na sebe preuzeo dužnost, da na temelju svoje izdašne grade provede uporedenje gromadnog prirasta obaju gospodarskih oblika. Dakle, po mišljenju gosp. kritičara ja sam preuzeo ovaj posao unatoč toga, što se ni najveći autoriteti to ne usuđuju. I to ni više ni manje nego na bazi oskudnih podataka prihodnih tabela Gorskoga Kotara. b) Reduciranje podataka. Vratimo se na fatalnu zabunu oko zamjenjivanja jutara i hektara, što g. kritičaru služi kao dokaz mojeg površnog proučavanja. Na prilike prebirnih šuma, razumljivo, ne mogu se primijeniti u svom čitavom iznosu podaci Lorev-evih tabela nego tek reducirani. To u ostalom priznaje i sam g. kritičar, kada tvrdi, da se te tabele na tamošnje šume ne mogu primjeniti bez veliki h korekcija. A to baš zato, »jer su naši boniteti slabiji«. Problem dakle leži u odabiranju reduktivnog faktora. Iz navedene konstatacije prof. Gehrhardt a slijedi, da se prebirna il jednodobna sastojina mogu uporediti samo na jednakom bonitetu. S tom 703 |
ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 34 <-- 34 --> PDF |
se okolnošću moralo računati barem donekle i kod upoređenja lokalnih i! Lorey-evih tabela. Za taj posao stajala su nam na raspoloženju dva poredbena materijala: a) lokalne tabele, koje su sastavljene na bazi raznodobnog šumskog stanja, b) Lorey-eve tabele za jednodobne šume, koje se za prebirnu šumu imaju reducirati. Da bismo za naš zadatak mogli! izvesti! upoređenje podataka, moramo pronaći sam kriterij redukcije. I ako taj kriterij ne može imati utvrđenu znanstvenu podlogu, ipak se ne smije odabirati povoljno. Tajkriterij ne može biti bro j s t ab a 1 a, jer je taj broj u prebirnoj šumi jedan od najnestalnijih faktora. Ne može to biti ni kružn a ploh a po hektaru, jer je po jednima progresivna, a po drugima podjednaka u svim debljinskim razredima. Te baš faktore treba ispitati ovim uporedenjem, jer prije toga ne znamo, da H su uopće u tim lokalnim tabelama izražene u tim faktorima prebitfne osebine. Jednako je tako i s drugim faktorima osim drvne zalihe. Za drvn u zalih u po hektaru znamo po suglasnom svjedočanstvu najpriznatijih autoriteta, da je uz pretpostavku jednakih boniteta podjednaka u prebirnoj i jednodobnoj šumi. F 1 u r . je u svojim istraživanjima došao na jednakost drvne gromade poredujući prebirne šume s jednodobnim sastojinama na jednakom bonitetu, pa doslovno kaže: »Mit Ausnahme des Plenterwalds auf Dürsrüti, der vermöge seiner Vergangenheit und Zwecksbestimmung einen Ausnahmefall für sich darstellt, weicht der durchschnittliche Holzvorrat in Plenterwald nicht sehr erheblich von demjenigen des gleichaltrigen Hochwaldes ab.« Tu je sad riješenje čitavog reduktivnog faktora: Ako su drvne zalihe prebirne i jednodobne säst oj ine na istom bonitetu podjednake, onda je logično, da eventualne njihove razlike dolaze od raznih boniteta. Drvna gromada u prebirno j šumi nije po Flury-u pouzdan indikator boniteta. To potvrđuje moju u raspravi naglašenu tvrdnju, da je u prebirnoj šumi upliv stanišne dobrote paralizovan uplivom direktnogsvjetla. Nu u jednodobno j sastojim: drvna je gromada pouzdano mjerilo za dobrotu staništa. Ona je nedvojbeno na boljim staništima veća, a na slabijim manja. Razlike su u masi između pojedinih boniteta oštre il uočljive. Iz ovoga slijedi: Nije sigurno, da će p r e b i r n a šuma na boljim bonitetima proizvesti veću drvnu gromadu, ali je sigurno, da će jednodobna sastoji na na lošijem bonitetu proizvesti uvi!jek manju zalihu. Naš je zadatak bio, da Lorey-evu jednodobnu šumu pomaknemo iz njezinih normalnih odnošaja na bonitete lokalnih tabela, a da ona pritom i ii nadalje zadrži sve elemente jednodobnosti. Polazeći1 od ovog principa, ja sam kod redukcije uzeo za bazu podatke uređajnih elaborata za šumsku upravu Zalesina iz 1911. god. S obzirom na raznodobnost šuma i raznolikost stanišne dobrote ova gospodarska jedinica predstavlja povoljan primjer za prosuđivanje veličine drvne gromade u tipičnoj prebirnoj šumi. Suvišno je isticati, da su 1911. godine i ranije bile te šume odlično upravljane. 704 |
ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 35 <-- 35 --> PDF |
I) Uredajni elaborati za šumsku upravu Zalesina iz 1911. god. (Schlussdarstellungen) pokazuju slijedeću zbiljnu masu kod u = 100, a na površini od 1200 . 2 ha: u IV. razredu 124.790 m3 krupnog drveta (Derbholz) » III. » 75.280 » » » » » II. » 39.950 » » » » »I. » 34.540 » » » » Ukupno 274.560 m3 na površini; od 1200.2 hektara. Prema tome üznosi prosječno po hektaru 228.8 m3 ili zaokruženo 230 m´\ II) Računamo li Lorey-eve podatke za glavnu sastojinu (u = 100) po približnoj formuli -~- dobivamo slijedeću drvnu masu po hektaru: za I. bonitet (1067 :2) = 533 m3 » II. » (858 :2) = 429 » » III. » (681 :2) = 340 » » IV. » (514 :2) = 257 » Ukupno 1559 ma Prema tome uzlazi; po hektaru okruglo 390 m8. Reduktivni faktor bi prema tome iznosilo 230 : 390 == 0.589. Uvažimo li, da se ovdje radi o konkretnoj šumi, gdje nije potpuno eliminisan stadij latentnog mirovanja niti! proveden slobodan razvoj krošnje, kako je to u lokalnim tabelama, moramo zaključiti, da će taj reduktivni faktor biti n i ž i, nego što je ovdje obračunan, jer šuma lokalnih tabela radi! svakako uslijed stajališnog prostora s manji m drvnim kapitalom nego konkretna šuma. Što je ova razumljiva pretpostavka dovela do činjenice, da podaci lokalnih tabela po hektaru odgovaraju Lorev-evim podacima po jutru, može značiti samo to, da su Lorey-evi podaci! reducirani! ne s 0.589 nego sa 0.575. Samo to il ništa drugo. Na taj je način Lorev-eva šuma predočena u stanišnim prilikama Gorskoga Kotara, a pri tom je zadržala i dalje svoj jednodobni karakter. Stoga će uporedenjem ovako reduciranih podataka Lorey-evih s poda cima lokalnih tabela najinstruktüvnije izbiti najmarkantnije crte stabli mičnog uzgoja. Tako sam eto došao do reduktivnog faktora, koji je za našu kritiku toliko tajanstven, da u postupku vidi samo zamjenu jutara i hektara. c) Ostale zamjerke. Kritika me upozorava na činjenicu, da prebirna šuma u Gorskom Kotaru kao i! ona po Flury-u pokazuje na I. bonitetu u glavnom dvostruku masu nego lokalne tabele. Tu sam navodno trebao uočiti nešto sumnjiva. Po toj logici lokalne bi tabele morale pokazivati podjednake gromade s onima konkretne šume, ma da su te tabele sastavljene na principu stajališnog prostora t. j. posvemašnjeg eliminilsanja stadija latentnog mirovanja, kako bi vremenski faktor u produkciji došao potpuno do izražaja. Za gosp. kritičara je potpuno uzaludno moje »zaobilazno« objašnjavanje, da normale tih lokalnih tabela nisu sastavljene na bazi 705 |
ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 36 <-- 36 --> PDF |
nadraslih i potisnutih stabala, nego na pretpostavci, da svako stablo s obzirom na raznodobnost okoline uživa čitav stajališni prostor i tako proizvede najveću masu u najkraćem vremenu. U takovoj strukturi, gdje je isključeno svako zastiiranje, naravno da mora biti drvni kapital niži od onoga u konkretnoj šumi. Od ostalih prigovora kritike branim se ovako: 1 Što se tiče sastava lokalnih tabela, ja sam naglasio, da mil na žalost nije poznata dendrometrljska metoda, na temelju koje su sastavljene. To, kako se vidi, ne zna ni gosp. kritičar. Ali zato on zna za po budu , od koje su te tabele potekle. Za mene je pobuda irelevantna, a glavno je, da su lokalne tabele postavile taksatorske norme za konkretne raznodobne šume, kojima se je prebirno gospodarilo. Za normalnost tih naših kraških šuma ne mora biiti idealom Lorey-eva klasična šuma, ali ne mora biti ni švajcarska prebirna šuma. 2) Kritika tvrdi!, da ove tabele »nisu nii upotrebljavane, jer nisu niti mogle biti upotrijebljene«. Kad bi gosp. kritičar znao za obrazloženje etata u elaboratima Male revizije, onda nikako ne bi postavio ovakovu tvrdnju. Druga je stvar, da li su tabele u tim elaboratima ispravn o primijenjene, ali to ovamo ne spada. 3) Ja sam be z obzir a na lokalne tabele učinio u raspravi jednu dizgresiju i postavio tezu, da u slučaju jednakosti kružne plohe po Hufnaglovoj normali nizovi temeljnica odnosno kružno-plošne progresije imaju jednake kvocijente gibanja kao i nizovi stajališnog prostora odnosno stajališne progresije. Računski predstavljeno izlazi: Ova je jednadžba nemoguća, a potom i Hufnaglova normala, jer u prebirnoj, a donekle i u jednodobnoj šumi nastaje izlučivanje i mortalitet stabala u nižim debljinskim razredima zbog razvijanja većeg prostora nadraslih na štetu potisnutih stabala. Postojati može samo formula odnosno kvocijenat stajališne progresije uvijek je niži od kvocijenta kružno-plošne progresije. To može biti jedino u slučaju, ako je kružna ploha progresivna. Iz lokalnih se tabela može ova okolnost lako ustanoviti pomoću kvocijenata temeljnica dvaju susjednih srednjih stabala i kvocijenata dvaju odnosnih stajališnih prostora. Primjećujem, da se ova relacija jasno vidi i u konkretnim tipičnim prebirnim šumama. 4) Ja sam kod lokalnih tabela pokušao logičnim, a ne zaobilaznim putem protumačiti, kako je provedeno generalisanje gibanja produktivnih faktora na jedinicu površine. Utvrdio sam, da je u tu svrhu uzet kao podloga stajališni prostor srednjeg stabla i to sam označio kao tačniju i prihvatljiviju metodu za preblrne šume našega Krasa. Tu sam okolnost pobliže objasnio, a nisam odmah prešao na upoređenje s Lorey-evlm tabelama. 706 |
ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 37 <-- 37 --> PDF |
O malom nedostatku, kako to Vidil kritika (str. 235), nisam nigdje govorio. Označio sam kao prividn i nedostatak, što je prenošenje gibanja prirasnog razvoja s aritmetski srednjeg stabla na jedinicu površine kod ovih tabela podvrgnuto drugim pravilima, nego je to u jednodobnoj sastojim. Tu sam prividnost u daljnjem razmatranju ii objasnio. 5) Kritika moje rasprave zaključuje, da bi tabele prihoda i prirasta trebalo u državnim šumama sastavljati na bazi stajališnog prostora. Ako se to tako lako može zaključiti iz mojeg prikaza, čemu sam onda u konačnom — definitivnom — zaključku ukazivao na još neriješen problem prebirne strukture i s tepena zastiranja. O tome, pa I o samom stajališnom prostoru treba još mnogo toga rasvijetliti, da bi se donijelo obrazloženo stanovište s obzirom na praktičnu primjenu. Moja je svrha bila ukazati! na opstojnos t stajališnog prostora, koji kao izrazita funkcija svjetla predstavlja najjaču dinamičnu snagu života, razvoja i svih bioloških pojava u prebirnoj šumi našega Krasa. To još ne znači, da se na njegovoj podlozi imaju sastavljati tabele prihoda i prirasta. 6) O prirast u sam ipak nešto istaknuo (na str. 476). Barem onoliko, koliko se dalo očitati iz diagrama obih tabela. Pobliže u to pitanje nisam zalazio, jer dok naša nauka nije na čistu, kakovo je približno gibanje prirasta u prebirnim šumama, onda sam ja još manje mogao pomoću njega ispitivati, koliko su u lokalnim tabelama zastupane osebine prebora. Malo prije sam naveo prof. Dra Gehrhardta, koji za Flury-a tvrdi, da se ni pomoću goleme raspoložive grade nije usudio meritorno zahvatiti u ovaj problem. Kritika ipak od mene traži, da to učinim i to na bazi poredenja tabela prihoda i prirasta. Tu kritika sasvim suvišno primjećuje, da je »prirast mnogo važan i tu stvar ide teže«. Pa naravno, da tu stvar ide teže, jer kad bi išla lakše, onda ne bismo pomoću jednakih ili progresivnih kružnih ploha ili pak putem stajališnog prostora pokušavali prodrijeti u neistraženu produkcionu sposobnost naše prebirne šume. RESUME. Reponse ä la critique que M. Radošević a fait de l´etude de ce meme auteur, parue dans les . s 8—10 de l´annee precedente. La critique a ete imiprimee ici meme, ,dans les .>s 4—5 de l´annee courante. . 707 |