DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 12/1939 str. 13 <-- 13 --> PDF |
Odnos prema temperaturi je svakako jedan od najvažnijih uslova i za postojanje biljne zajednice kao šume i za samo odvijanje šumskoga gospodarstva. Međutim činjenica, da kesten dolazi u toliko raznim geografskim širinama, važna je naročito zbog toga, što on i na tom svome prostranom arealu dolazi kao vrsta, koja daje dobro drvo, a do vrlo velike geografske širine i dobar plod. To prostrano raširenje daje mu osobito mjesto medu ostalim biljnim vrstama, koje biljni geografi ubrojiiše među mediteransko-atlantske vrste, a kuda svrstaše i kesten.23 Sva naša napomenuta staništa kestena imaju nesumnjivo dug vegetacionil period. To im je zajednička osobina il pored razmjerno vrlo velike međusobne teritorijalne udaljenosti, koja naročito upada u oči, jer je povezana i sa razmjerno velikim geografskim širinama. Ali, da pustimo iz vida klimatske osobine kestenovih staništa. Daleko više pažnje obraća se zemljištu na kome dolazi! kesten. Upravo težnja, da se što više raširi, i neuspjesi, koji su često puta pratili taj rad u blizini! uspjelih kestenovih sastojina, uputili su kultivatore, da je potrebno obratiti mnogo pažnje zemljištu. Hempe l i! Wilhel m ističu, da kestenu najbolje odgovara zemljište, u kome ima mnogo glinastih sastojaka, a u kome nije suviše mala količina kalija i ii vapna. Iz razloga, što mineralne sastojke crpi većim dijelom iz dubljih slojeva, nije od naročite važnosti, da li je najgornji sloj povoljan ili ne. Izbjegava plitka vapnena i vlažna zemljišta.24 Rube l kaže, da je zemljište, na kome dolaze kestenove sastojine, duboko i sa velikom količinom kalija; pored toga treba da je sipko, da bi jako kestenovo žilje moglo prodirati što dublje. Mislilo se je prvotno, kaže dalje R., da kesten traži silicija, ali se je pokazalo, da uspijeva i na vapnenim zemljištima, ako sadrže lako rastvorljivi kalij.25 Što se tiče biljnih zajednica, navodi R. kao karakteristične vrste Luzula nivea, Festuca capillaris, Calluna, Sarothamnus seoparius, i naročito Corvlus avellana. Walte r ubraja kesten među vrste, koje dolaze na zemljištu, gdje ilma ili malo vapna ili! ga uopće nema.20 S u k a č e v daje o kestenovim osobinama ove podatke: Dobro se pomlađuje pod krošnjama matičnih stabala i! tu izdrži obično šest godina, a onda ili ugine ili zakržlja. U dovoljnoj mjeri podnosi zasjenu il u tome svakako prelazi hrast a zaostaje za bukvom i grabom. Na Kavkazu, po pravilu zauzima osojne strane. Kesten je drvo vlažnoga toploga primorskoga podneblja. Zauzima razmjerno sipka, duboka, svježa kisela zemljišta. Iako se susreće na vapnenom zemljištu, rijetko tu činil šumu. S tih staništa ga brzo potiskuje grab i bukva. 23 Walter , Einführung in die allgemeine Pflanzengeographie Deutschlands, Jena 1927. 24 Hempel i Wilhelm, Die Bäume und Sträucher des Waldes, II. Abtheilung, Wien. \ 25 Rubel , Pflanzengesellschaften der Erde, Bern-Berlin, 1930. 26 V. op. c. pod 23, *7 S u k a če v, Dendrologija, Leningrad 1938 (rus.) 683 |