DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1939 str. 57 <-- 57 --> PDF |
dolazio sam do zaključka, da te srne nisu nikako svoje ležaje i položaj u terenu zauzele slučajno, već namjerice obzirom na terenske i vremenske prilike. Mjesto počivanja zauzele su na zaravanku između višega i nižega terena, odakle imaju dobar razgled na sve strane. Kako je žestoko duvao i bučio zapadnjak, to se u toj velikoj buci nisu mogle osloniti na sluh, već jedino na njuh i vid. Poradi takovoga vremena zauzele su i svoja ležišta, kako to razabiremo i iz priležeće skice, tako da su se prva tri komada usmjerila proti vjetru i osigurala se sa njuhom, dok je četvrti komad t. j . srnjak gledao niz vjetar i čuvao smjer prema istoku. Uza to su komadi na lijevom i desnom krilu malim okretom glave mogli sa vidom čuvati i sjevernu stranu, jer im je sa te strane radi nepovoljnoga vjetra mogao pomagati jedino vid. Ta strana je bila za njih i najopasnija, što dokazuje i moj put, koji je bio slučajno s te strane odabran i kojim sam pod zaklonom mogao neopazice doći u blizinu od 70 m, a da se nisam trebao bojati da će me miris ili šuštanje (glas) ´Odati. Promatrajući tako mirno teren i položaj tih srna stvorio sam jasan zaključak, da se srne na ovakovom danu i pod ovakovim vremenskim prilikama nikako nisu mogle bolje osigurati niti si povoljnije mjesto za ležaj odabrati. A sve to dokazuje dalje, da divljač radi po svojoj zdravoj pameti i po svome razumu. Dobro mi je rekao jednom zgodom lugar Karlović: divljač nije učena, ona je mudra! Klečeći tako iza stabla čitavih deset minuta i vukući se po snijegu promočila mi se odjeća i postajalo mi studeno, stoga se lagano uspravim i napola pokažem iza stabla. Prva me je opazila najgornja srna, koja je i imala u zadaći pasku na moju stranu, i odmah se podigla te za tren gledala ravno prema meni, a u slijedeći hip planula su sva četiri komada i u skoku izgubila se prema vrhu kose. Na licu mjesta ustanovio sam još jednom točno ležaje u šušnju, koje su srne razgrebavši snijeg zauzele i prema tome nacrtao sam skicu, koja se nalazi uz terenski nacrt. Iza toga prošao sam sa lugarom sve one predjele, gdje bi se imao medvjed zadržavati, ali na snijegu nije bilo od njega nigdje nikakova traga, kao da je u zemlju propao. No već slijedeći dan 10. marta t. g. dobio sam pismenu obavijest od čuvara, da je u zoru toga dana naišao na svježi veliki medvjeđi trag, koji je vodio iz strane nad potokom Kamačnikom, i slijedio trag preko revira do Cukorove poljane, gdje je već bilo prokopnjelo i gdje je trag u kopnici izgubio. Prema tome izlazi, da je medvjed, kojega sam dan prije tražio, bio u stijenama strme obale potoka Kamačnika, nikako udaljen od mene više od 1 kim zračne linije t. j . od mjesta gdje sam prošloga dana promatrao srne. U tim stijenama rastu nekolike kržljave tise i pružaju svoje dugačke tamnozelene grane uza sivi vapnenac. I zaklonjen jamačno jednom takovom tisovom granom nepomično je sjedio medvjed čuvajući dobro svoj trag i svojom krupnom i mudrom glavom gledao prema Bjeljavini i tako prazna želuca istrajao na mjestu dva dana, dok prokopni snijeg, koji ga je tako neugodno zatekao i zapriječio u njegovim skrovitim putevima. Kako o gore navedenim činjenicama u ovome stepenu nisam prije ništa čuo niti što o tome gdje čitao u našoj ili stranoj literaturi, molim gg. drugove, da po ovome predmetu svoja opažanja ovdje ili u kojemu od naših lovačkih listova priopće radi daljega proučavanja. Ing. Zl. Turkalj, Ogulin 659 |