DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1939 str. 54 <-- 54 --> PDF |
šine kao i u svim ostalim postrojenjima za preradu drveta sa potrebnim izmenama i modifikacijama, da bi se iste prilagodile nameni i što efikasnijem dejstvu. Jedina iznimka je učinjena sa beskonačnom testerom. Načinjen je kratak prikaz beskonačnih testera u fabrici automobila »Rennault« radi efikasnosti i izvanrednih rezultata, koji su njima postignuti. Karakteristično je, da se u takvoj jednoj industriji, koja nije specifično drvena, tehničkom momentu mašinske obrade daje možda veća važnost nego u isključivo i! specifično drvarskoj industriji Dok kod čisto drvarske industrije i u Francuskoj još uvek caruje tradicija i konzervativno shvatanje, dotle drvarska industrija vezana za jednu veliku i impulsivnu automobilsku industriju podleže uticaju ritma i modernizacije uslovljene neprekidnom utakmicom i oštrom međusobnom konkurencijom pojedinih preduzeća. I od takve veze drvarska industrija može da ima pa i ima nesumnjive dobitke i koristi, ako se stvar objektivno razmatra. RESUME. Dans ce travail on a suivi l´emploi du bois dans la construction des carrosseries d´automobiles, depuis son entree ä l´usine sous forme de grumes jusqu´ä sa transformation finale en piece de carrosserie en passant par les differents stages: approvisionnement, sciage de grumes en plateaux d´eipaisseurs Standard, sechage naturel ou artificiel, debit de plateaux et usinage, controls de la qualite du travail etc. Les machines ä bois ne sont pas etudiees dans ce travail, mais on a souligne le fait qu´avec les seies ä rutoan, on a obtenu chez »Rennault« des resultats d´un rendement considerable. L´industrie oonternporaine a remplace le bois par des materiaux plus resistants et plus durables, mais le bois n´a pu etre elimine completement de la fabrication des vehicules modernes pour la simple raison qu´avec les-memes proprietes physiques ct mecaniques et en meme prix, on n´a pu lui trouver de remplacant approprie. V. D. SAOPĆENJA DIVLJAČ U ODNOSU PREMA VREMENISKIM PRILIKAMA Već duži niz godina pratim kretanje visoke divljači naročito medvjeda i u tu svrhu izdao sam točne upute čuvarskom osoblju. U februaru i početkom marta 1939. bilo je nenormalno toplo vrijeme i kako je bilo bez snijega i kopno u nižim regijama, to je medvjed izišao iz brloga ranije i neopazice se bez traga uputio u pašu u svoja običajne predjele. Tako je bio početkom marta u reviru 3 Kozarac u odjelu Podkamačnik, gdje je raskapao stare klade za crvima i mravinjake, te kopao različito žilje i prve trave. Dne 7. marta t. g. kasno u večer vraćao se čuvar sreza Kozarac iz zaselka Brezova Poljana prema Vrbovskom. Kako je bilo naoblačeno i mrklo, svijetlio si je putem ručnom svijetiljkom na ulje. Kad je došao oko 11 h noći prečacem nad Vrbovsko i prije no što je izašao na šum. izvoznu cestu, opazi oko dvadeset i pet koraka pred sobom, a sa svoje lijeve strane, kako se nešto ovisoko primiče prema njegovoj stazi. Videći, da je to nekakova divljač, stane uza jedno stablo. Međutim 656 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1939 str. 55 <-- 55 --> PDF |
POD-UAMAĆN1U Lceci-id mieslo <3^|e )« Jfc´uvor opatio medvjeda (.) micsto g^l*- I«2- medvjed t» fr-aa, medv| 41 l<2-L.c»ji srn a stane i divljač i za tren propne se i podigne. U slabom svijetlu laterne opazi čuvar velikog medvjeda, gdje uspravljen na zadnjim nogama gleda ravno prema njemu . prema svijetiljci. Uplašio se dosta, ali je ostao na mjestu. Kad je medvjed vidio, da se čuvar ne miče, prvi je prekinuo šutnju i uz duboki i promukli u-a-u spust, se na zemlju i okrene, otkuda je i došao. To je bik* u 11 h noći, a pred zoru oko 4 h počeo fe pada i snijeg i do dana zapao za dobar dlan. Čuvar je odmah sutradan 8. marta zv S o šum upravi svoj susret sa medvjedom, a šum. uprava dostavila izvještaj 657 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1939 str. 56 <-- 56 --> PDF |
istoga dana meni. Slijedeći dan 9. III. u jutro ja sam bio sa čuvarom u Podkamačniku ; i čuvar mi je pokazao točno mjesto, gdje se je sa medvjedom sastao. Uza to mi je : priopćio, da je 8. III. sav revir prošao, ali nigdje nije mogao naći na novo zapalom snijegu traga od medvjeda. Meni je dobro poznat taj medvjed unatrag više godina, to je mužjak, star i jak primjerak. Po mjestu, gdje je čuvar medvjeda sastao, i smjeru, kojim je išao, odmah sam , pomislio, da je medvjed nekoliko sati ranije zaćutio, da će pasti snijeg, a kako se bio od brloga (u susjednim drž. šumama) već dosta odalečio, odlučio je da nade privremeno sklonište u okomitim stijenama nad rijekom Dobrom nasuprot željezničke pruge, no kako ga je u tome opaziOi čuvar, nije mi bilo jasno, da li je tamo i otišao. Tako je glasila moja pretpostavka. Taj dan, kad sam bio u šumi, duvao je vrlo jak vjetar zapadnjak,* tresao i tutnjao da se moralo glasno govoriti, da bi se mogle riječi razumjeti. Predložim čuvaru da prokrstarimo šumom, možebit bi se ukazao danas gdje : trag od medvjeda, jer sam držao da bez hrane medvjed neće moći dulje od dan dva na mjestu izdržati, kad mu je želudac već naučio iza zimskog mirovanja da hranu uzima. Idući tako u velikom vjetru i po snijegu, ja naprijed, a lugar iza mene kroz predjel Pod oko 11 h pred podne opazim na jednom povišenom zaravanku sa porjeđom bukovom sastojinom, na udaljenost od 80 m komad srneće divljači, gdje leži na snijegu meni rebrimice sa glavom prema gore, dakle meni desno. Dadem rukom otraga lugaru znak i on se stisne na mjestu, a ja prikleknem iza prvoga stabla pred sobom. Pogledam kroz dalekozor i vidim točno srnu, ženski komad. Znao sam, da se u ovo doba srne još zajedno zadržavaju. Pogledam lijevo, vidim još jedan komad, leži koso od mene i gleda prema gore. Kroz dalekozor vidim, da je i to srna. Dvije srne, mora biti i srnjak negdje. Gledam lijevo, desno, više, čini mi se da na lijevo vidim hrbat još jednog komada između stabala, ali stalno ne mogu utvrditi. Pomaknem se stoga iz mog zaklona i odšuljam se prignut do slijedećega stabla lijevo i naprijed. Gledam i vidim treći komad, okrenut je točno od mene, vidim mu zadak, hrbat, vrat i glavu. Kroz dalekozor vidim, da je i to srna. No negdje bi morao biti srnjak. Zanimalo me, da vidim, kako je pognao i što imade na glavi. Gledam još na lijevo, više, niže, no ne vidim srnjaka. Povučem se još par metara naprijed i niže, da dobijem bolji razgled između stabala po terenu. Sad vidim i četvrti komad posve niže, na jednom gričiću nad udolicom, leži meni porebarke i gleda u posve protivnom smjeru od prvog komada, u stranu prema dolini. Velika trokutasta glava, a i među ušima se prostim okom nešto zapaža, biće srnjak. Gledam kroz dalekozor i vidim mu rogove u mašini (liku), ali mi se jedna grana pred njim isprečila i ne vidim vrh rogova, odnosno vidim i iznad te grane nešto se miče, ali vjetar duva i trese, stoga ne znam da li se grana miče na vjetru ili srnjak kreće rogovima. Ako su iznad grane još vrhovi rogova, onda je dobar srnjak i dobro je pognao. Kako to nikako sa ovoga mjesta nisam mogao točno razlučiti, odlučim još naprijed. Radi boljega zaklona pođem s toga najprije natrag i spustim se na niže a onda se potuljen prikradem zaklonjen lijevo i naprijed do jedne bukve. Sad nisam više udaljen od srnjaka ni 70 m i sa ovoga nižega položaja dobro ga gledam. Kroz dalekozor vidim točno dlakave šesteračke rogove, krupne, visoke dva puta kao uši, dakle oko 30 cm, nažalost dosta usko postavljene, a kad toga ne bi bilo, vrijedili bi kad dozore kao odlična trofeja. Srnjak je glavom okretao i gubicom si oko bedara nešto čistio, ali u tome vjetru i trešnjavi nikako za mene nije znao. Čitavih deset minuta sa tog mjesta promatrao sam sva četiri komada i sve jasnije * To je u stvari južni (topao) vjetar, ali radi konfiguracije terena ispoljava se kao zapadnjak, dok hladan vjetar t. i. bura (sjevernjak) dolazi ovdje većinom kao istočnjak odnosno sjeveroistočnjak. 658 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1939 str. 57 <-- 57 --> PDF |
dolazio sam do zaključka, da te srne nisu nikako svoje ležaje i položaj u terenu zauzele slučajno, već namjerice obzirom na terenske i vremenske prilike. Mjesto počivanja zauzele su na zaravanku između višega i nižega terena, odakle imaju dobar razgled na sve strane. Kako je žestoko duvao i bučio zapadnjak, to se u toj velikoj buci nisu mogle osloniti na sluh, već jedino na njuh i vid. Poradi takovoga vremena zauzele su i svoja ležišta, kako to razabiremo i iz priležeće skice, tako da su se prva tri komada usmjerila proti vjetru i osigurala se sa njuhom, dok je četvrti komad t. j . srnjak gledao niz vjetar i čuvao smjer prema istoku. Uza to su komadi na lijevom i desnom krilu malim okretom glave mogli sa vidom čuvati i sjevernu stranu, jer im je sa te strane radi nepovoljnoga vjetra mogao pomagati jedino vid. Ta strana je bila za njih i najopasnija, što dokazuje i moj put, koji je bio slučajno s te strane odabran i kojim sam pod zaklonom mogao neopazice doći u blizinu od 70 m, a da se nisam trebao bojati da će me miris ili šuštanje (glas) ´Odati. Promatrajući tako mirno teren i položaj tih srna stvorio sam jasan zaključak, da se srne na ovakovom danu i pod ovakovim vremenskim prilikama nikako nisu mogle bolje osigurati niti si povoljnije mjesto za ležaj odabrati. A sve to dokazuje dalje, da divljač radi po svojoj zdravoj pameti i po svome razumu. Dobro mi je rekao jednom zgodom lugar Karlović: divljač nije učena, ona je mudra! Klečeći tako iza stabla čitavih deset minuta i vukući se po snijegu promočila mi se odjeća i postajalo mi studeno, stoga se lagano uspravim i napola pokažem iza stabla. Prva me je opazila najgornja srna, koja je i imala u zadaći pasku na moju stranu, i odmah se podigla te za tren gledala ravno prema meni, a u slijedeći hip planula su sva četiri komada i u skoku izgubila se prema vrhu kose. Na licu mjesta ustanovio sam još jednom točno ležaje u šušnju, koje su srne razgrebavši snijeg zauzele i prema tome nacrtao sam skicu, koja se nalazi uz terenski nacrt. Iza toga prošao sam sa lugarom sve one predjele, gdje bi se imao medvjed zadržavati, ali na snijegu nije bilo od njega nigdje nikakova traga, kao da je u zemlju propao. No već slijedeći dan 10. marta t. g. dobio sam pismenu obavijest od čuvara, da je u zoru toga dana naišao na svježi veliki medvjeđi trag, koji je vodio iz strane nad potokom Kamačnikom, i slijedio trag preko revira do Cukorove poljane, gdje je već bilo prokopnjelo i gdje je trag u kopnici izgubio. Prema tome izlazi, da je medvjed, kojega sam dan prije tražio, bio u stijenama strme obale potoka Kamačnika, nikako udaljen od mene više od 1 kim zračne linije t. j . od mjesta gdje sam prošloga dana promatrao srne. U tim stijenama rastu nekolike kržljave tise i pružaju svoje dugačke tamnozelene grane uza sivi vapnenac. I zaklonjen jamačno jednom takovom tisovom granom nepomično je sjedio medvjed čuvajući dobro svoj trag i svojom krupnom i mudrom glavom gledao prema Bjeljavini i tako prazna želuca istrajao na mjestu dva dana, dok prokopni snijeg, koji ga je tako neugodno zatekao i zapriječio u njegovim skrovitim putevima. Kako o gore navedenim činjenicama u ovome stepenu nisam prije ništa čuo niti što o tome gdje čitao u našoj ili stranoj literaturi, molim gg. drugove, da po ovome predmetu svoja opažanja ovdje ili u kojemu od naših lovačkih listova priopće radi daljega proučavanja. Ing. Zl. Turkalj, Ogulin 659 |