DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1939 str. 3 <-- 3 --> PDF |
............ .... 63. ........ 1939 PROF. DR. ANDRIJA PETRAČIĆ PODPREDSJEDNIK JUG. ŠUM. UDRUŽENJA 0 njegovoj šezdesetoj godišnjici U kulturnom je svijetu običaj, da se vodi; računa o javnim radnicima i njihovom radu. U tom cilju o pedesetoj, šezdesetoj i sedamdesetoj godišnjici javnih radnika zacrtava se bilansa njihova rada i iznosi pred stručnu javnost. U kulturnom svijetu to se ne radi iz razloga, da bi se time izvršilo neko lično poklonjenje, već da bi se odalo zasluženo priznanje onima, koji nečujno, ali predano i uporno »privatis oblitis« rade za opće dobro. U nas toga običaja, istina, za sada još nema, ali se on počinje rađati uporedo sa podizanjem opće kulturne razine, sa priznavanjem važnosti nauke i privrede, uporedo sa izgrađivanjem pune objektivnosti u ocjenjivanju ličnosti čovjeka. Ako je igdje od značenja pravilno ocjenjivanje ličnoga rada i žrtava, onda je to u oblasti našega šumarstva. U nijednoj oblasti javnoga rada nisu u nas javni radenici prošli kroz takove borbe i potrese kao u oblasti šumarstva. Zbog toga lične žrtve i uspjesi pojedinca postignuti na zaparloženim i trnovitim stazama šumarstva imaju dublje značenje od onih, koji se dosižu na utrtim i glatkim putevima ostalih oblasti. Smatramo, da je potrebno, da Šumarski List kao stručni i! staleški organ, koji je svagda stajao nepokolebljivo na braniku najširih nteresa. ne zaboravi jednoga od boraca šumarske struke, Dr. An drij u P e t r a č i ć a, redovnog profesora zagrebačkog poljoprivrednošumarskog fakulteta, koji napunivši šezdeset godina života evo već nemalo četrdeset godina predano radi na šumarskoj njivi. U profesora Dr. Andrije Petračića biili su svi uslovi za uspješan rad u šumarskoj struci: prirođena ljubav za šumu, solidno obrazovanje, odlična konstitucija, izdržljivost, savjesnost i čestitost. Šumarsku stručnu spremu stekao je na Šumarskoj akademiji u Zagrebu, koju je svršio god. 1901. Malinov plan za obrazovanje šumarskog nastavničkog podmlatka dovodi ga god. 1905. zajedno sa Prof. Dr. üjurom Nenadićem — na univerzitet u Miinchenu, gdje ostaje dvije godine i bude god. 1907. promoviran na čast doktora »economiae publicae«. Poslije polučenog doktorata vraća se ponovo praktičnoj službi, u koju je stupio još 1901. god. U toj službi ostaje sve do god. 1911., kad je postavljen za suplenta, a kratko vrijeme nakon toga za profesora 605 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1939 str. 4 <-- 4 --> PDF |
na Šumarskoj akademiji. Po oslobođenju pokreće — zajedno sa Prof. Dr. Qjurom Nenadićem — akciju za osnivanje poljoprivredno-šumarskog fakulteta na univerzitetu u Zagrebu, koja i uspijeva. Godine 1920. bude postavljen za redovnog sveučilišnog profesora. Profesor Petračić dijelio je sudbinu sviju prvih nastavnika šumarske struke, jer je morao sve do god. 1921. da lomi svoju snagu vršeći predavanja iz čitavoga niza disciplina, radeći upravo za dvojicu. Kroz njegove nastavničke ruke prošlo je do danas 28 godišta svršenih šumarskih stručnjaka odnosno inženjera, dakle čitav jedan kadar nosilaca našega šumarstva. Pored solidnog stručnog znanja, koje im je dao za vrijeme studija, profesor Petračić svojim učenicima i praktičnim šumarima dao je u ruke temeljit udžbenik i priručnik iz Uzgajanja šuma u dva dijela. Veliku važnost polagao je na održavanje ekskurzija u terenu, koje je rukovodio svagda lično, znalački, sa mnogo ljubavi i interesa, te vrlo savjesno. Profesor Petračić zadužio je zagrebački poljoprivredno-šumarski fakultet uređenjem naročitoga Zavoda za uzgajanje šuma i šumskoga rasadnika na fakultetskom dobru Maksimir. Zavod za uzgajanje šuma može da se svojim uređenjem takmiči sa sličnim zavodima inostranstva. Rasadnik u površini većoj od dva hektara ne samo da predstavlja uzorno pomagalo nastave, već se na njemu vrše i naučno-istraživački radovi. Profesor Petračić, kao mnogogodišnji upravnik fakultetskih šuma, stvorio je u njima čitav niz gospodarskih objekata, koji služe potrebama nastave. Ovo je od naročite važnosti, ako se uvaži, da zagrebačkom fakultetu uprkos živom nastojanju nije sve do danas uspjelo da dobije u svoju upravu, a za potrebe nastave i nauke ma i najmanji kompleks državnih šuma. Sa mnogo ljubavi i razumijevanja profesor Petračić vodio je dugi niz godina upravu Šumarskog muzeja, koji je svojina Jugoslavenskog šumarskog udruženja, no stavljen je na upotrebu poljoprivrednošumarskom fakultetu. Pored brojnih stručnih radova, izašlih u Šumarskom listu, profesor Petračić dao je šumarskoj nauci čitav niz vrijednih naučnih prinosa. Njegov prvi naučni rad »Untersuchungen über die selbständige Bestandesausscheidung von Eiche, Buche und Föhre, München 1907« pobudio je pažnju i u stranoj stručnoj literaturi. Treba podvući, da je pitanje kvaliteta sastojine poslije ovoga Petračićeva rada mirovalo, sve dok ga nije ponovo pokrenuo i kritički probudio Dr. Žarko Miletić. Svojim samostalnim naučno-istraživačkim radovima profesor Petračić razradio je ova pitanja: Uzroci sušenja hrastika (Glasnik 1926), Uzrast i drvna masa hrastovih šuma (Spomenica 1926), Zaštita biljaka prije sadnje (Šumarski List 1930), Štete od hrastovih krasnika (Šumarski List 1933), Istraživanja o strukturi i prihodu bagremovih kolosjeka (Glasnik 1933), Istraživanja o otpornosti biljaka protiv osušivanju (Glasnik 1937), Zimzelene šume otoka Raba (Glasnik 1938), Amorpha fruticosa kao korov u posavskim šumama (Šumarski List 1938), O rastvorbi sušnja (Šumarski List 1939). 606 |
| ŠUMARSKI LIST 11/1939 str. 5 <-- 5 --> PDF |
Profesor Petračić saradivao je sa stranim naučnicima u pitanju geografskog rasprostranjenja naših šuma i pojedinih vrsti u njima (Rubner, Tschermak). Iako je nastavnički i naučni rad trošio najveći dio njegove snage, on nalazi i vremena i ljubavi, da se živo angažuje u Hrvatskom šumarskom društvu i Jugoslavenskom šumarskom udruženju. Od 1911. do 1929. radi kao odbornik, a od 1929. do danas kao podpredsjednik udruženja. Pored toga rukovodi od 1917. do 1921. (dakle u najteže vrijeme svjetskoga rata i neposredno iza njega) uredništvo Šumarskog lista, od toga posljednje tri godine u zajednici sa prof. dr. Lcvakovićem. U udruženju razvija živu djelatnost, zalažući se za spas naših šuma i šumarstva, boreći se za interese šumarske nastave, a naročito za pravedno postupanje pri postavljanju svršenih šumarskih inženjera zagrebačkog fakulteta. Pored redovnih dužnosti na fakultetu, u zavodu za uzgajanje šuma, na fakultetskom dobru Maksimir, u zavodu za šumske pokuse profesor Petračić živo radi kao predsjednik Banovinskoga odbora za propagandu pošumljavanja, a član je i odbora u Društvu za zaštitu prirodnih spomenika. Tokom prvih 10 godina nakon apsolviranja šumarske akademije službovao je kod Gradiške imovne općine, a kasnije kroz dugi niz godina upravljao je šumama svoga rodnoga grada Petrinje, koju je funkciju napustio, čim su traženja njegovih sugrađana, da se prekorači potrajnost gospodarenja, došla u sukob sa njegovom stručnom savjesti. Dva puta je profesor Petračić bio biran za pročelnika Šumarske akademije, a dva puta za dekana poljoprivredno-šumarskog fakulteta. Prvi izbor za dekana pao je na njegovu ličnost u samom početku izgrađivanja fakulteta (g. 1919/20), a drugi evo o njegovoj šezdesetoj godišnjici (1939/40). Među svojim drugovima i brojnim učenicima profesor Dr. Andrija Petračić uživa nepodijeljene simpatije i poštovanje. U misli, da pogađamo i želje njegovih drugova i želje njegovih bivših i sadašnjih učenika, mi profesoru Dr. Andriji Petračiću o njegovoj šezdesetoj godišnjici izražavamo naše srdačne čestitke. Ugrenović 607 |